text
stringlengths 17
1.59M
|
|---|
<s>02.09.2021 | Glas Srpske SARAJEVO - Bilal Bosnić, neformalni vođa vehabija u BiH, kojeg je Sud BiH pravosnažno osudio na sedam godina zatvora zbog javnog podstrekivanja na terorističke aktivnosti, sutra izlazi na slobodu.</s><s>Bosnić je uhapšen 2014. godine u svojoj kući u Bužimu, u pritvoru je tokom suđenja za vrbovanje mladića iz BiH za ratovanje u Siriji, i u Iraku proveo dvije godine, koje su mu uračunate u kaznu.</s><s>Bosnićev advokat Adil Lozo kaže da mu se Bosnić nije javljao u posljednje vrijeme.</s><s>"On kad završi sa izdržavanjem kazne, biće slobodan čovjek kao i bilo ko drugi", rekao je Lozo.</s><s>S druge strane, stručnjaci za bezbjednost smatraju da izlazak Bosnića na slobodu predstavlja izazov za policiju i ostale bezbjednosne agencije, u smislu da se, eventualno, ne dogodi da on krene "starim putem".</s><s>"Kad pogledamo programe resocijalizacije u zatvorima, moram do kažem da je to stvar koja je u BiH nedovoljno razvijena.</s><s>Kad govorimo o samom slučaju izlaska zatvorenika, pa i Bosnića, naravno da sigurnosne agencije, u cilju preventivnog djelovanja, ali i resocijalizacije, trebaju s tim osobama da imaju kontakt, te da takve osobe ni ne potcijene, niti precijene u vezi sa adaptacijom, ali i mogućnošću da se vrate 'starom putu'", rekao je Armin Kržalić, profesor na Fakultetu za kriminalistiku, kriminologiju i sigurnosne studije Univerziteta u Sarajevu, prenose Nezavisne.</s><s>Bosnić je pravosnažno osuđen 2016 godine.</s><s>On je zvanično uhapšen 3. septembra 2014., u akciji „Damask" pripadnika Državne agencije za istrage i zaštitu (SIPA), a na slobodi je proveo svega pet dana, jer ga je Sud po žalbi Tužilaštva nakon ukidanja pritvora ekspresno vratio u samicu.</s><s>Zanimljivo je da je Bosnić odslužio kaznu zatvora u cijelosti, bez prekida.</s><s>Ni dana nije imao vanzatvorske pogodosti, osim kada mu je dozvoljeno da klanja dženazu sinu i bratu koji su se utopili prošle godine u Krajini.</s><s>Trenutno posljednje dane, tačnije nešto manje od mjesec, odslužiće u novom zatvoru u Vojkovićima.</s><s>On je skoro šest godina i sedam mjesec odležao u Zenici, u Paviljonu 4. Ranije je Bosnić, a što je nedavno potvrdio i njegov advokat Adil Lozo, imao namjeru, nakon dvije trećine odslužene kazne, tražiti prijevremenu slobodu, ali je izmjenama zakona ta solucija otpala.</s><s>Bosniću je prije dva mjeseca odbijena apelacija koja je poslana Evropskom sudu za ljudska prava na pravičnost postupka.</s><s>Sud žalbu uopšte nije ni razmatrao, jer je odlučeno da nije bilo osnova za nju. https://www.glassrpske.com/cir/novosti/vijesti_danodja-vehabija-bilal-bosnic-sutra-na-slobodi/375479</s> |
<s>Prijava za Bužim odnosi se na više lica, otvoren predmet u Tužilaštvu BiH</s><s>Sreda, 16 februar 2022</s> |
<s>Krvava Azra za zločine nad Srbima osuđena na 14 godina robije</s><s>D. Stanišić | sreda, 27.12.2017 | Politika Sudsko veće zaključilo je da je Bašićeva ubila Blagoja Đuraša tako što mu je „zabila nož u vrat”, kao i da je „nanosila snažne fizičke i psihičke povrede i drugim zarobljenim srpskim civilima Sarajevo – Azru Bašić, bivšu pripadnicu Hrvatske vojske i Hrvatskog veća odbrane, Sud BiH proglasio je krivom i u prvostepenoj presudi osudio na 14 godina zatvora za zločine počinjene nad zarobljenim srpskim civilima u Domu JNA u Derventi i selu Polje u aprilu i maju ratne 1992. godine.</s><s>Na osnovu iskaza svedoka, Sudsko veće zaključilo je da je Bašićeva ubila Blagoja Đuraša tako što mu je „zabila nož u vrat”, te da je „nanosila snažne fizičke i psihičke povrede i drugim zarobljenim srpskim civilima”.</s><s>Đuraš je ekshumiran 24. juna 2003.</s><s>Čitajući optužnicu, predsednik Sudskog veća Sead Đikić napomenuo je kako se Bašićeva, nakon što je Đurašu nanela smrtne povrede, obratila prisutnim srpskim zarobljenicima, rekavši: „Neka vam vojvoda sada lakše diše.” Nečovečna postupanja za koja je osuđena uključuju i „naredbe za simulirano streljanje zarobljenika, teranje da ližu krv sa vojničkih čizama i ubijenog Đuraša, da jedu jugoslovenske dinare, ljube hrvatsku zastavu, pužu po podu na kojem je bilo rasuto staklo, kao i druga zlostavljanja”.</s><s>Iskazi oštećenih potvrdili su da je Bašićeva zarobljenim Srbima „urezivala i krst i slovo ’S’ na leđima i čelu, posipala im rane solju i terala ih da ližu so, a neke je udarala po genitalijama i pretila da će ih osunetiti”.</s><s>Sudsko veće zaključilo je da je Bašićeva, koja je poznata pod nadimkom Azra Dva Noža, ili Krvava Azra, počinila ratni zločin protiv civilnog stanovništva i ratnih zarobljenika na osnovu iskaza svedoka, koji su je u vreme istrage prepoznali na fotografiji i potvrdili da je bila jedina žena u Domu JNA u Derventi.</s><s>Na izricanju presude u prostorijama Suda BiH bio je prisutan i Slaviša Đuraš, sin ubijenog Blagoja Đuraša, koji je novinarima izjavio da je „delimično zadovoljan presudom” i da smatra da bi kazna bila mnogo veća da je Bašićevoj suđeno po Krivičnom zakonu BiH, a ne po Krivičnom zakonu SFRJ.</s><s>„Vrlo je teško bilo dokazivati nešto posle 25 godina.</s><s>To je stvarno veliki problem, jer traže se detalji u izjavama”, kazao je Đuraš naglašavajući da mu je žao svedoka koji su nakon davanja iskaza opet doživljavali novi stres.</s><s>Svedok Radojica Garić, koga je Bašićeva primoravala da liže krv Slavišinog oca Blagoja, „nervno je oboleo, dok su neki i preminuli”.</s><s>Bašićevoj će u kaznu zatvora biti uračunato vreme koje je provela u pritvoru od 15. marta 2011, a na presudu koja joj je izrečena postoji mogućnost žalbe Apelacionom veću Suda BiH.</s><s>Azra Bašić je odmah nakon rata napustila BiH i emigrirala u SAD, gde je u saveznoj državi Kentaki u martu 2011. godine uhapšena i procesuirana zbog davanja netačnih podataka američkim vlastima o učestvovanju u ratu u BiH.</s><s>Nakon toga bila je u ekstradicionom pritvoru sve do 22. novembra 2016. kada je, na osnovu zahteva pravosuđa BiH, izručena BiH.</s><s>Suđenje joj je počelo već narednog meseca.</s><s>Osim Bašićeve, Sud BiH osudio je još četiri žene zbog ratnih zločina koje su počinile.</s><s>Sve su proglašene krivim za ubistva, prisiljavanje na seksualne odnose i druge vrste zlostavljanja.</s><s>U toku je suđenje Elfeti Veseli, Albanki koja je osumnjičena za svirepo ubistvo 12-godišnjeg dečaka Slobodana Stojanovića na području Zvornika 1992. godine.</s><s>Ona je izručena iz Švajcarske u martu ove godine.</s><s>Sumnja u sudije Apelacionog suda Banjaluka – Direktor Republičkog centra za istraživanje rata, ratnih zločina i traženje nestalih lica Milorad Kojić ocenio je juče da je presuda Suda BiH, kojom je Azra Bašić osuđena na 14 godina zatvora za zločine nad zarobljenim srpskim civilima u Derventi, „zaslužena i adekvatna i u skladu sa kvalifikacijom krivičnog dela”.</s><s>On je rekao da je takvom kaznom pravda zadovoljena jer su žrtve dobile barem tu satisfakciju, kao i da je postupajući tužilac „dobro obavio” posao u ovom predmetu, prenose „Nezavisne”.</s><s>„Može se očekivati da drugostepeni sud potvrdi ovu kaznu.</s><s>Međutim, ne bi bila novost da joj kazna bude skraćena, s obzirom na to da su sudije Apelacionog veća tokom rata bile sudije vojnih sudova takozvane Armije BiH”, rekao je Kojić.</s><s>Prvostepenom presudom suda BiH Azra Bašić je osuđena na 14 godina zatvora za zločine nad zarobljenim srpskim civilima u Domu JNA u Derventi i u selu Polje 1992. godine. http://www.politika.rs/scc/clanak/395307/Krvava-Az-za-zlocine-nad-Srbima-osudena-na-14-godina-robije</s> |
<s>Brana Bačići, srpsko selo (Srba 263) na području mesne zajednice Kravica, opština Bratunac, celo leto nalazilo se na meta oružanih napada iz okolnih muslimanskih sela Cerske, Kasabe, Konjević Polja, Pobuđa.</s><s>Do najtežeg napada na Branu Bačiće došlo 14. decembra 1992.</s><s>Akciju izvele muslimanske oružane jedinice iz sastava Cersko-Srebreničke operativne grupe, Armije BiH, pod komandom Nasera Orića.</s><s>Posle teških borbi selo se uglavnom odbranilo, ali je u odbrani sela život izgubilo više lica srpske nacionalnosti.</s> |
<s>30/11/2018 | RTRS Apelaciono vijeće Suda BiH oslobodilo je ratnog komandanta tzv. Armije BiH u Srebrenici Nasera Orića i njegovog saborca Sabahudina Muhića, optužbi za ubistvo srpskih zarobljenika Slobodana Ilića, Milutina Miloševića i Mitra Savića u selima oko Srebrenice tokom 1992. godine Isto Vijeće, prethodno 8. juna poništilo je prvostepenu takođe, oslobađajuću presudu zbog toga što je bila izrečena na osnovu nepostojećeg dokaza.</s><s>Današnju su međutim, pravdali nepouzdanošću svjedoka očevica likvidacija.</s><s>Tokom izricanja presude, koju su pred zgradom suda pratila bošnjačka udruženja uz ratne pokliče i zastave, srpske žrtve su napustile.</s><s>Izricanju nisu prisustvovali ni dva od tri člana vijeća niti postupajući tužilac Miroslav Janjić.</s><s>Sa ratnim zastavama i istim takvim pokličima, neprimjereno i neometano pred bh. pravosudnim kompleksom.</s><s>I više stotina pristalica u sred "multietničkog" Sarajeva skandiralo je Orićevo ime.</s><s>Porodice srpskih žrtava, njih dvadesetak, dočekane i u sudnicu sprovedene sa kordonom specijalaca.</s><s>Presuda, i prije javne objave poznata – oslobađajuća!</s><s>Ovacije i u sudnici!</s><s>Predsjedavajući Apelacionog vijeća Tihomir Lukes pročitao je presudu.</s><s>I dok je Lukesov prethodnik u prvostepenom vijeću Šaban Maksumić, poništenu, oslobađajuću presudu zasnovao na imaginarom dokazu, Lukes je ovu, pravosnažnu, na obrazložio nevjerodostojnošću glavnog, zaštićenog svjedoka – očevica likvidacija.</s><s>"Svjedok `O-1` je u oba sudska postupka dao različite iskaze, pa zbog nedopustivih razlika Apelaciono vijeće nije našlo da je njegovo svjedočenje pouzdano i vjerodostojno", istakao je Lukes.</s><s>Te za Lukesa nepremostive razlike, kolege mu u pravosudnom kompleksu sve pravnici, sudije i tužioci, koji su suđenje pratili, nisu ranije kao Lukes tretirali.</s><s>Prema nepotvrđenim informacijama, nije ni on sve dok je drugostepeni pretres trajao!</s><s>No ipak, u međuvremenu, eto predomislio se!</s><s>Druga dva člana vijeća Dragomir Vukoje i Senadin Begtašević, izracanju presude ni prisustvovali nisu!</s><s>Da li je i ko od njih, eventualno izdvojio mišljenje, ili je “savjest” proradila, ili je nešto treće u pitanju, Lukes nije našao za shodno ni da objasni javnosti!</s><s>Nedolazak tužioca Miroslava Janjića, znak je protesta!</s><s>"Nema žrtava iz Republike Srpske, nema sudije iz Republike Srpske, nema tužioca iz Republike Srpske.</s><s>Mislim da je ovo posednji čas da ovo društvo i VSTS postave sebi pitanje, što nam Srba nema u sudnici?</s><s>Jesmo li mi postigli pravnu sigurnost i pravnu ravnopravnost!</s><s>Ja lično mislim da ništa od toga nije postignuto!", rekao je Janjić.</s><s>Porodice srpskih žrtava iz Podrinja – od boli i poniženja "zanijemile"!</s><s>Umjesto krika nepravde – pet minuta tišine pred kompleksom!</s><s>I natpis "Sud BiH jednako Naser Orić"!</s><s>Iz ratnog logora za Srbe "Viktor Bubanj", srpske porodice ispraćene su zvižducima i sporadičnim pogrdnim povicima.</s><s>A Orić i Muhić iz sudnice dočekani i u slobodu ispraćeni ovacijama!</s><s>Prethodno, dozvoljeno je Oriću da se još jednom "naruga" srpskim porodicama – da im izrazi saučešće i da se Sudu BiH "zahvali"!</s><s>I odbrani, da izrazi zadovoljstvo!</s><s>"To je presuda koju smo mi i očekivali i u ponovljenom postupku, tako da je odbrana zadovoljna", izjavila je advokat odbrane Lejla Čović.</s><s>Poraz je ovo demokratije, pravde, pravičnosti i jednakosti građana BiH pred Zakonom, prvi je komentar direktora Republičkog centra za istraživanje rata, ratnih zločina i traženje nestalih lic Milorada Kojića.</s><s>Gotovo tri decenije, Srpske porodice iz Podrinja čekale su pravdu.</s><s>I ni danas je nisu dočekale!</s><s>"Naser Orić se njima danas smijao u lice pred Sudom BiH.</s><s>Očigledno znajući da su određene bošnjačke politike, politike SDA, uticale na ovu presudu.</s><s>Ovo je politička presuda i ona nije zasnovana na činjenicama i dokazima", naglasio je Kojić.</s><s>Zašto su porodice srpskih žrtava drugačije od bošnjačkih!?</s><s>Očigledno je kaže Kojić da Sarajevo i sarajevsko pravosuđe, čak i na primjeru Orića, koji je zločine činio i nad vlastitim narodom, čuva konstruisana crno-bijela istina o proteklom ratu.</s><s>I o zločincima i žrtvi!</s><s>"Treba ukinuti pravosuđe ili izvršiti reorganizaciju", dodao je Kojić.</s><s>Pred tim istim, sarajevskim pravosuđem, još postoji desetak odvojenih istraga zbog zločina nad Srbima Podrinja, u kojima je Orić sveprisutni osumnjičeni!</s><s>Iz Haškog tribunala vraćeni su bh pravosuđu dokazi o Orićevim zlodjelima nad najmanje 90 srpskih žrtava, koje je MUP Srpske prikupljao.</s><s>I ako ne pred ovim bh. pravosuđem, za njih će zločinci morati negdje da odgovaraju, poručuju!</s><s>"MUP Republike Srpske nikada neće odustati od istrajnosti da se dokaže istina o počinjenom zločinu nad srpskim narodom ne samo u Srebrenici nego u cijeloj BiH", poručio je bivši inspektor MUP-a Simo Tuševljak.</s><s>Sa posljednjom presudom, Sud BiH potrošio je i posljednji fening kredita, kažu u MUP-u!</s><s>I kada posljednju ratu bude vraćao, opet će biti dužan srpskom narodu i srpskim žrtvama koje je danas po ko zna koji put ponizio!</s><s>Na potezu je Republika Srpska! https://www.rtrs.tv/vijesti/vijest.php?id=318297</s> |
<s>Sarajevo: U opštini Centar počela ekshumacija posmrtnih ostataka</s><s>Petak, 20 maj 2016</s><s>20/05/2016 | SRNA | RTRS U sarajevskoj opštini Centar danas je počela ekshumacija posmrtnih ostataka koji su locirani prije 15 dana, potvrdila je portparolka Instituta za nestala lica Lejla Čengić.</s><s>Ekshumacija se vrši na lokalitetu između zgrade Srednje medicinske škole "Jezero" i atletske staze pored sarajevskog Fakulteta sporta i fizičkog vaspitanja.</s><s>"Posmrtni ostaci se nalaze na površini terena.</s><s>Riječ je o lobanji i dvije ljudske kosti, a sumnja se da je riječ o žrtvi iz proteklog rata", rekla je Čengićeva.</s><s>Nakon ekshumacije, posmrtni ostaci će biti prevezeni u prosekturu Gradskog groblja Visoko gdje će ostati do konačne identifikacije, odnosno dok se DNK analizom ne utvrdi identitet.</s><s>Ekshumacijom, po naređenju Suda BiH, rukovodi Tužilaštvo BiH.</s><s>Ljudski skelet pronašli su radnici Kantonalnog javnog komunalnog preduzeća "Rad" Sarajevo. http://rtrs.tv/vijesti/vijest.php?id=202493</s> |
<s>Tužilaštvo BiH zatražilo izručenje Elfete Veseli zbog ubistva srpskog dječaka</s><s>Petak, 06 novembar 2015</s><s>N.N. 05.11.2015 13:02 SARAJEVO - Tužilac iz Posebnog odjela za ratne zločine, uputio je putem Ministarstva pravde BiH, zahtjev institucijama Švicarske Konfederacije za izručenje osumnjičene Elfete Veseli, rođene 1960. godine u Uroševcu, Srbija, sa prebivalištem u Vlasenici, a koja se prema saznanjima Tužitlaštva BiH, nalazi na području Švajcarske.</s><s>Protiv Elfete Veseli, Tužilaštvo BiH vodi istragu zbog kaznenog djela ratnog zločina protiv civilnog stanovništva, pišu sarajevski portali.</s><s>Istraga protiv navedene vodi se u Posebnom odjelu za ratne zločine, a osumnjičena je da je u mjesecu jul 1992. godine, u svojstvu pripadnice Armije RBiH, u mjestu Kamenica, počinila svirepo ubistvo nožem, dvanaestogodišnjeg dječaka srpske nacionalnosti.</s><s>Istovremeno, Tužilaštvo BiH provodi intenzivne aktivnosti na prikupljanju dokaza, radi otkrivanja i procesuiranja drugih osoba koje imaju odgovornost u okviru zločina za koji se tereti osumnjičena.</s><s>Provodeći istragu u saradnji sa policijskim i sigurnosnim agencijama u BiH i inostranstvu, tužilac i istražioci došli su do saznanja da se osumnjičena nalazi na području mjesta Neuchatel u Švajcarskoj Konfederaciji.</s><s>S obzirom da se u ovom predmetu svi svjedoci, dokazi i oštećeni nalaze na području BiH, postupajući tužilac uputio je prema Ministarstvu pravde BiH, prijedlog za podnošenje molbe za izručenje.</s><s>Tužiteljstvo BiH nastavlja aktivnosti na pronalasku, lociranju i izručenju svih počinilaca za ratne zločine, bez obzira u kojem kraju svijeta se nalaze, radi njihovog procesuiranja po najvišim pravnim standardima, te borbe da počinjeni ratni zločini ne ostanu nekažnjeni. http://www.nezavisne.com/novosti/bih/BiH-zatrazilo-Elfete-Veseli-zbog-ubistva-srpskog-djecaka/334726</s> |
<s>Svjedok čuo da je Veselijeva ubila dječaka Slobodana</s><s>Subota, 02 februar 2019</s><s>Sarajevo - Svjedok Tužilaštva BiH Mustafa Tučić izjavio je danas u Sudu BiH da je čuo da je Elfeta Velesi ubila dvanaestogodišnjeg dječaka Slobodana Stojanovića 1992. godine i da mu je ona godinu dana poslije, kada je pitao da li je to istina, odgovorila da su i njoj ubili oca i brata.</s><s>Tučić je u nastavku suđenja Sakibu Haliloviću i Elfeti Veseli za ubistvo dječaka Slobodana 1992. godine kod Zvornika, rekao da je u Tuzli čuo priče da je to u Bajrićima uradila Veselijeva, te da je bio iznenađen jer je je prije rata znao kao "komunikativnu i druželjubivu osobu", koja je često navraćala u njegovu staklarsku radnju u Vlasenici.</s><s>"Sreo sam je u Tuzli i kada sam je pitao da li je ona to učinila, rekla mi je - I oni su meni ubili oca i brata i ja više ne znam šta ću.</s><s>Ja bih išla u Švajcarsku, jer ovo nije ono što sam mislila", ispričao je svjedok.</s><s>On je rekao da je početkom juna 1992. godine došao u Bajriće, gdje je sa grupom koju je predvodio optuženi Sakib Halilović zvani Kibe došao i njegov rođak Fahrudin Demirović zvani Gumeni, od koga je čuo da je tu i Elfeta Veseli, koja ga je kasnije posjetila.</s><s>"Bila je u civilu, a nakon par dana vidio sam je u uniformi ispred Džemiline kuće sa vojnicima iz Vlasenice Mujom i Zengom", rekao je Tučić.</s><s>Tučić je ispričao da je tamo vidjeo dječaka Slobodana Stojanovića, za kojeg je čuo da je bio iz Kamenice, a kojeg su i vojska i narod sa sobom vodili.</s><s>"Najviše je bio sa Kibetovom grupom, sa njima je proveo 10, 15 dana, a jednom je s njima bila i Elfeta", rekao je Tučić i dodao da se pričalo da je dječak "pobjegao od kuće" jer su mu, kako je rekao "Srbi maltretirali roditelje".</s><s>Svjedok je ispričao da je čuo da su Slobodana jednom vodili na kupanje na Drinjaču, da je pokušao da pobjegne, pa ga je uhvatio Mirsad Mehmedović zvani Karadžić, te da je dječak imao modrice.</s><s>Tučić je rekao da je dječaka posljednji put vidjeo kada ga je kod njega doveo Fahrudin Demirović, koji je govorio da će će pomoći dječaku i zaštititi ga.</s><s>Svjedok je ispričao da je potom otišao u Tuzlu, gdje je čuo da je dječaka ubila Elfeta Veseli.</s><s>Kao motiv za današnje svjedočenje, Tučić je naveo želju da svojim iskazom pomogne rođaku Fahrudinu Demiroviću Gumenom, koji se plašio da se njemu i njegovoj ženi Almi "smješta" Slobodanovo ubistvo.</s><s>Svjedok Tužilaštva Fahrudin Demirović zvani Gumeni, potvrdio je da je Elfetu Veseli upoznao u Našicama, u Hrvatskoj, u Centru za obuku gdje su ih, kako je rekao, hrvatski ratnici iz Vukovara i sa drugih ratišta obučavali kako da neprijatelju nanesu što veće gubitke i poraze ga.</s><s>On je dodao da je u Našicama nadređeni bio Nurif Rizvanović, a da su Sakib Halilović i Dževad Gušić bili "u nekoj organizaciji".</s><s>Demirović je ispričao da je iz Našica, gdje se obučavalo i do 500 ljudi, sa svojom grupom, u kojoj je bila Elfeta Veseli, u BiH došao polovinom juna 1992. godine, te da ih je od Bosanskog Broda do Banovića vodio Sakib Halilović.</s><s>On je naveo da je u julu čuo da se "pojavilo srpsko dijete" iz Kamenice i da su ga neki ispitivali, među kojima je bila i Elfeta Veseli.</s><s>Svjedok je ispričao da je dječak ispitivan i zbog toga što je jednom, navodno, pokušao da pobjegne, te su ga proglasili špijunom i svi su na njega galamili.</s><s>"Kada sam došao, zatekao sam dječaka u ćošku sobe, bio je go, drhtao je.</s><s>Pokušao sam da smirim situaciju, da mu pomognem, da mu ne naude i tražio sam da ga povedem sa sobom, ali mi nisu dali", svjedočio je Demirović.</s><s>Demirović je ispričao da je to bilo u kući pored Kibetove, te da mu je sutradan jedan vojnik rekao da "vijećaju o dječaku".</s><s>On je naveo da je nakon toga otišao na teren, te da je po povratku u Bajriće, nakon tri dana, odmah pitao za Slobodana i da mu je rečeno da su ga ubili oni koji su otišli sa Kibetom.</s><s>"Ne znam da li je to istina, kasnije sam od naroda čuo da su Sakib i Remza donijeli odluku da se diječak ubije jer je bio špijun", dodao je Demirović.</s><s>Tužilaštvo BiH tereti Elfetu Veseli da je, kao pripadnik Diverzantskog voda Komande združenih jedinica Liplje, Kamenica takozvane Armije BiH, u drugoj polovini jula ili prvoj polovini avgusta 1992. godine ubila dvanaestogodišnjeg Slobodana Stojanovića u naselju Bajrići-Novo Selo na području Kamenice.</s><s>Prema optužnici, ona je na najsvirepiji način ubila dječaka tako što mu je, dok je bio na biciklu, prišla s leđa i zaklala ga nožem.</s><s>U optužnici je navedeno da je Sakib Halilović, koji je bio komandant Diverzantskog voda, znao da je njegova podređena počinila ovo krivično djelo, ali nije preduzeo neophodne mjere da bude kažnjena.</s><s>Nastavak suđenja zakazan je za utorak, 5. februara. http://www.glassrpske.com/drustvo/vijesti/Svjedok--je-Veselijeva-ubila-djecaka-Slobodana/278038.html</s> |
<s>Slučaj Mahmuljin: Ljevaković svjedočio o navikama i praksi stranih boraca</s><s>Sreda, 17 jul 2019</s> |
<s>Džaferović o sastanku sa Sulejmanijem: Nebulozni pokušaj, propagandni udar iz Srbije</s><s>Sreda, 15 januar 2020</s><s>B92 | Tanjug utorak, 14.01.2020.</s><s>Bošnjački član Predsedištva BiH, Šafik Džaferović, oglasio se povodom navoda Večernjih novosti da se sastajao sa ubijenim iranskim generalom Sulejamnijem.</s><s>Mediji su pisali je iranski general Kasim Sulejmani učestvovao u ratu u BiH 1993. i 1994. i da se tom prilikom sastajao sa Džaferovićem, kao "nebulozni pokušaj" srpskih obaveštajnih službi i režimskih medija u Srbiji da ga dovedu u vezu sa ubijenim generalom.</s><s>Džaferović je u saopštenju, objavljenom na sajtu Predsedništva BiH, naveo da je razlog napada na njega to što on, kako kaže, predstavlja branu "još živoj velikosrpskoj ideologiji, jer stalno govori istinu o agresiji, zločinima i genocidu, koja se zvaničnom Beogradu ne dopada i koju svojom propagandom nastoji da izmeni".</s><s>Novosti se u današnjem tekstu, čije je delove Tanjug preneo, pozivaju na diplomatske izvore u Sarajevu i pišu da je nedavno ubijeni iranski general Kasim Sulejmani učestvovao u ratu u BiH 1993. i 1994. godine, kada se susreo i sa Šefikom Džaferovićem, kao i da je Sulejmani već u maju 1992. godine u Armiji BiH imao 20 specijalaca iranske vojske, koji su napadali srpske položaje.</s><s>Džaferović tvrdi da se tim tekstom reciklira stara, "davno raskrinkana, laž velikosrpskih propagandista o navodno počinjenim ratnim zločinima", ali se ne osvrće na konkretne tvrdnje iznete u tekstu.</s><s>Ne bi se, kaže Džaferović u saopštenju, osvrnuo "ni jednim slovom" na objavljeni tekst da, kako kaže, nije reč o poruci koja mu se "putem režimskih srpskih medija šalje kao članu Predsedništva BiH".</s><s>"Očigledno je da predstavljam branu još živoj velikosrpskoj ideologiji, jer stalno govorim istinu o agresiji, zločinima i genocidu, koja im se ne dopada i koju svojom propagandom nastoje da izmene", naveo je Džaferović.</s><s>Ta ideologija, kako tvrdi, nije digla ruke od Bosne i Hercegovine i ovakvim "udarima pokušava da ućutka bošnjačke političare i oslabi pozicije države BiH i posebno bošnjačkog naroda".</s><s>Ali, dodao je Džaferović, "novi propagandni udar iz Srbije" neće ga, navodi, "sprečiti da nastavi da iznosi istinu i dosledno se bori za interese Bosne i Hercegovine". https://www.b92.net/info/vesti/index.php?yyyy=2020&dd=14&nav_category=167&nav_id=1641946</s> |
<s>Boris SUBAŠIĆ | 04. avgust 2011. 20:58 | Ekskluzivno: Ispovest Branislava Mladića, u čijoj kući u Lazarevu je uhapšen bivši ratni komandant VRS</s><s>Branislav Mladić</s><s>JESAM jatak Ratka Mladića!</s><s>Pa ko ne bi čuvao rođaka?</s><s>Šta je s vama, ljudi?</s><s>Bez ustezanja nam priča Branislav Mladić, brat od strica donedavno najtraženijeg haškog optuženika u čijoj je kući u selu Lazarevu, bivši komandant Vojske RS, uhapšen.</s><s>Zatičemo ga u dvorištu o njegove kuće prilično zabrinutog.</s><s>Brine ga kaže Serž Bramerc, koji traži da se otkrije i pohapsi mreža Mladićevih jataka. - Pa ja sam cela ta mreža!</s><s>Nije me teško naći.</s><s>Dalje od sela ne idem.</s><s>Mogu da im dođem i na noge.</s><s>Ratko me telefonom zvao pre neki dan da ga posetim u Hagu, ali nemam pare za to.</s><s>Mogu da me vode kad hoće.</s><s>Radiću poljoprivredu i na zatvorskom imanju.</s><s>Samo neka nekog zaduže da hrani moju stoku.</s><s>Dok nam otvara kapiju, uz poziv na kafu, kao za sebe ponavlja: - Samo da ne traže da deca u školama više ne uče pesmu o Starini Novaku koji kaže: „O sinovi moji sokolovi, ne budite srca udovička, no budite srca junačkoga, ne odajte vi jatake naše... „ Ulazimo u dvorište, ali Branislav ne dozvoljava da pređemo i prag prizemnu kućice u kojoj je, kako tvrdi, godinama skrivao svog rođaka. - Pojavio se jedne noći pre pet godina.</s><s>Pita: „Znaš li ko sam“?</s><s>Bio je već oronuo.</s><s>Ali kako ne bih znao.</s><s>Prepoznao sam ga po glasu.</s><s>I primio.</s><s>Ko ne bi pustio u kuću brata?</s><s>Ko ne bi sakrio brata?</s><s>Sagovornik „Novosti“ kaže da je general Mladić uz sebe imao samo dva pištolja, nekoliko stotina dolara i</s><s>lekove. - Kakvi crni fondovi za pomoć.</s><s>Živeli smo kako smo mogli od onog što zaradim, a to je veoma malo.</s><s>Na saslušanju sam rekao policiji: „Ljudi, pustite Ratkovu porodicu na miru.</s><s>Da smo imali para, ne biste ga vi ovde ni zatekli“.</s><s>Otišao bi rođak odavde, samo da je imao gde.</s><s>Ali je znao da bez para niko neće da ga čuva.</s><s>Zato je pre pet godina i prekinuo sve veze i zakucao na moja vrata.</s><s>Ni kad je zdravlje generala Mladića postalo kritično, Branislav nije smeo da promeni te dolare, da se neko ne bi upitao odakle mu novac. - Jeli smo šta smo imali, a on godinama bio kao zatvorenik u sobi.</s><s>Samo bi rano ujutro popili kafu zajedno, popričali i onda se ne bi videli do noći.</s><s>Preko dana nisam ulazio u kuću.</s><s>Zdravlje mu je sve više popuštalo, još tokom rata u Bosni imao je šlog i dvaput je ranjavan, a ovde ga je razjedao šećer.</s><s>Nekad zdravi zubi su mu, do jednog, propali.</s><s>Pre nekoliko meseci se šlogirao,ovde, u kupatilu.</s><s>Tri dana je lebdeo na ivici života i smrti.</s><s>Branislav priča da njegov rođak posle toga više nije bio isti.</s><s>Ne samo što je bio gotovo oduzet, već mu se i ponašanje potpuno promenilo. - Njegova patnja za porodicom postala je neizdrživa.</s><s>Počeo je svakodnevno da moli da mu dovedem unuke u avliju, samo da ih vidi.</s><s>Rekao sam mu: „Rođače, na tvoju odgovornost, jer oni koji te traže nisu daleko“.</s><s>Ali, on je bio uporan.</s><s>Doveo sam ih na ćošak avlije da ih vidi s prozora, a posle bi šta bi... “NEPODOBNO SELO“ U MESNOJ zajednici kažu da sada doživljavaju neočekivane neprijatnosti. - Sakupili smo novac za izgradnju ekološke česme u selu, a u opštini su nam rekli da će nam izdati potrene papire.</s><s>Sad su se neočekivano predomislili.</s><s>Ista je priča s projektom za vodovod i kanalizaciju.</s><s>Uplatili smo novac na račun opštine gde su obećali da će dokumentaciju završiti do prvog avgusta, ali ništa od toga, bez objašnjenja.</s><s>Ljudi već sumnjaju da sve to ima veze s hapšenjem Mladića, da je selo označeno kao „nepodobno“ i da će cirkus napravljen oko nas, ni krivih ni dužnih, trajno negativno uticati na živote građana - zaključuje Stanišić.</s><s>Selo sad ne veruje da sam ga pet godina skrivao, a ja bih ga krio još pet da nije zapeo da vidi unučiće.</s><s>Ipak, razumem ga: 11 godina nije video porodicu, a nije znao da li će doživeti sledeći dan.</s><s>Branislav, zabrinut, ali otvoren i pomiren sa svim što se može zbiti, kao da zaključuje: Ovo sam ispričao i u policiji i u BIA.</s><s>Nemam šta da krijem.</s><s>Ako nekom ne odgovara ta istina, šta ja mogu.</s><s>SEOSKA SLAVA MASOVNI dolazak „političkih turista“ na seosku slava Ognjena Marija posebno je iziritirao meštane i zabrinuo policiju. - Na dan slave bilo je više policije nego kad je hapšen Mladić - kaže Radmilo Stanišić, predsednik Saveta mesne zajednice. - Međutim, to nije bilo slučajno jer su pojedinci iz crkvenog odbora pozvali na slavu istovremeno Nemce, koji su nekada stanovali u ovom selu, četnike, „Obraz“, „Pokret 1389“...</s><s>Ne treba zaboraviti da je iz Lazareva, tad Lazarfelda, bilo 600 pripadnika zloglasne folksdojčerske SS divizije „Princ Eugen“, koja je činila nečuvene zločine, baš u krajevima odakle su naši očevi kolonizovani.</s><s>Situacija je bila bure baruta.</s><s>Samo je iskra nedostajala da sve eksplodira.</s><s>Zato meštani masovno nisu došli na sopstvenu slavu i besni su zbog toga što na nama neko pokušava da zaradi.</s><s>ZNAK POSLE hapšenja Mladića Lazarevo je ostalo čak i bez saobraćajnog znaka sa imenom ovog mesta, pa putnici i ne znaju kad su ušli u selo. - Svakog noći neko bi šablonom ispod imena Sela ispisao „Mladićevo“, a preko dana putari bi to prefarbali.</s><s>Posle nekog vremena odustali su i uklonili ceo znak - kaže Božović.</s><s>LAZAREVLjANI NE VERUJU U Lazarevu malo ko veruje u zvaničnu priču da se Ratko Mladić godinama skrivao u selu, a kao dokaz se obavezno citiraju reči prve komšinice Branislava Mladića: „Oni koji su Ratka doneli, oni su ga i odneli“. - U selu se zna ko šta kuva, a sad mi treba da verujemo da niko od nas nije godinama video generala Mladića - kaže ljutito Gale, jedan od retkih Lazarevljana raspoloženih za razgovor s novinarima. - Najgore što su nas obrukali, prvog dana zvali su nas rođaci iz Republike Srpske i ponavljali: „Sram vas bilo, što ste izdali generala“.</s><s>Međutim, sad su i oni promenili mišljenje, vide da je sve režija.</s> |
<s>Mehmedović zbog sumnjive ratne prošlosti pod lupom NATO-a</s><s>Petak, 26 februar 2016</s><s>24/02/2016 | 19:26 ⇒ 25/02/2016 | 22:10 | Izvor: RTRS Poslanik SDA u bh. parlamentu Šemsudin Mehmedović nije dobio saglasnost američkih vlasti za posjetu školi NATO u Njemačkoj, jer nije prošao bezbjednosnu provjeru, navodi Večernji list.</s><s>I dok mu je zbog provjera uskraćeno učešće na određenim seminarima, hipoteka sumnjive ratne prošlosti - veza s mudžahedinima i državljanstva koja im je dodjeljivao, ipak ne sprečava Mehmedovića da bude član parlamentarne Komisije za odbranu i bezbjednost, koja nadgleda rad bezbjednosnih agencija i razmatra povjerljive izvještaje.</s><s>Da je Mehmedović zbog ratne prošlosti i bliskosti s mudžahedinima u posljednje vrijeme sve rjeđe gost na skupovima koje organizuje NATO u javnosti se spekuliše već odavno.</s><s>Ipak, Mehmedović ističe da je tome pisao "Večernji list" koji je blizak Čoviću.</s><s>"Prema tome, to su naša politička prepucavanja, ja o tome ne znam ništa", ističe Mehmedović.</s><s>Za Mehmedovića su to politička prepucavanja, a za upućene povezanost s mudžahedinima i njihovim krvavim tragom teških ratnih zločina na području Tešnja i Teslića za koji su nagrađeni bh. državljanstvima.</s><s>Dževad Galijašević, stručnjak za bezbjednost, ističe da je jasno da Šemsudin Mehmedović više nikada neće moći proći bilo koju ozbiljniju provjeru NATO-a zbog svojih veza sa radikalnim islamistima, sa licima povezanim i sa Islamskom državom i Al kaidom.</s><s>"Mehmedović je, međutim, predmet zapadnih provjera i zbog dodjele državljanstava koju je on u neograničenim količinama dostavljao islamistima pod raznim imenima i pod raznim identitetima", kaže Galijašević.</s><s>Zbog istih veza, na meti ozbiljnih zapadnih provjera mogao bi se naći i Šefik Džaferović, kaže Galijašević, i dodaje da je nezamislivo da takva lica povezana s najvećim bezbjednosnim rizicima, ne podliježu kvalitetnim provjerama u BiH, već se nalaze na važnijim mjestima u parlamentu.</s><s>U tom kontekstu mnogi vide i konstantne atake Šemsudina Mehmedovića na pomoćnika ministra bezbjednosti Vjekoslava Vukovića pod čijom palicom su brojnim mudžahedinima oduzeta državljanstva.</s><s>Pod izgovorom zakona, Mehmedović traži njegovu suspenziju i zabranu pristupa tajnim podacima.</s><s>"Ustvari, kroz bijes prema Vukoviću se artikuliše bijes tih islamističkih struktura.</s><s>Iz Gvantanama stižu izjave ljudi iz Alžirske grupe o Mehmedoviću i njegovoj ulozi kao i mnoge izjave o Šefiku Džaferoviću, o zločinima na Ozrenu i prilikama u Zenici", naglašava Galijašević.</s><s>Da sumnjiva ratna prošlost kadrova SDA sve češće nailazi na neprobojan zid američkih provjera pokazuju i primjeri uskraćivanja ambasadorske funkcije Biseri Turković u Briselu i Vašingtonu, a nikakva tajna nije ni da aktuelni šef obavještajne službe, zbog biografije sa stavkama ratne muslimanske jedinice Biseri i AID-a, Osman Mehmedagić Osmica nije bio po volji Amerikancima. http://rtrs.tv/vijesti/vijest.php?id=189710</s> |
<s>Suđenje za zločine nad Srbima: Svedok identifikovao Muamira Jašarevića</s><s>Četvrtak, 18 februar 2016</s><s>Srna | Blic | 17. 02. 2016.</s><s>Svedok Tužilaštva BiH Marko Vulić identifikovao je Muamira Jašarevića zvanog Babo, kojem se sa Zdenkom Andabakom i Seadom Velagićem sudi za zločine nad srpskim civilima u Livnu, kao osobu koja ga je u školi mučila strujom.</s><s>Vulić je danas u Sudu BiH ispričao da je bio pritvoren u školi "Ivan Goran Kovačić" u Livnu i da je odveden na ispitivanje kod "načelnika Muhameda Ibrahimovića".</s><s>"Ibrahimović nešto kucka.</s><s>Kažu `Hoćemo šifru Knina`, pa udarac.</s><s>Najviše su me udarali Babo i Zmija.</s><s>Babo mi je tri puta stavljao struju na vrat, nadlakticu i butinu.</s><s>Udarali su me čizmom, palicom, svačim.</s><s>Bio sam crn", izjavio je Vulić dodajući da zbog premlaćivanja deset dana nije mogao da ustane, prenosi Birn.</s><s>Svedok je u sudnici prepoznao optuženog Jašarevića, za koga je rekao da ga ranije nije poznavao, ali da je čuo njegovo ime u školi.</s><s>On je naveo da se seća i Zdenka Andabaka iz škole, ali da je "on u odnosu na Jašarevića bio čist k'o suza".</s><s>Iskaz je dao i Vojislav Ivetić koji je rekao da je bio pritvoren u sali škole u avgustu 1992. godine, nakon racije u kojoj je "pokupljeno srpsko stanovništvo".</s><s>On je naveo da ga je tokom zatočeništva tukao izvesni Dino Hodžić, te da je pušten nakon što mu je otpusnicu iz zatvora potpisao načelnik Vojne policije Zdenko Andabak.</s><s>Optuženi Andabak rekao je da na otpusnici koju je prezentovalo Tužilaštvo BiH nema njegovog imena ni prezimena, te da se može utvrditi da potpis nije njegov.</s><s>Andabak je, sa Muamirom Jašarevićem i Seadom Velagićem, optužen za zatvaranje, mučenje i ubistva srpskih civila u Osnovnoj školi "Ivan Goran Kovačić" u Livnu.</s><s>Prema optužnici, Andabak je bio komandant Vojne policije Hrvatskog veća odbrane /HVO/ za Operativnu zonu severozapadna Hercegovina, Jašarević njegov zamenik, a Velagić pripadnik kriminalističke službe Vojne policije HVO-a.</s><s>Tužilaštvo je za svedoka pozvalo Peru Jovića, koji je ispričao da je iz sale škole, u kojoj je bio zatvoren 51 dan, dva puta vođen na ispitivanje.</s><s>Prvi put ga je vodio izvesni Garić, a drugi put ga je izveo Babo.</s><s>Garić ga je, kako je rekao, pretukao palicom, rukama, nogama, nakon čega je izgubio svijest.</s><s>"Drugo veče me vodio Babo.</s><s>Bio je krupan, ozbiljan, nikad nasmejan.</s><s>On mi je stavio struju na vrat.</s><s>Kao neki aparat za brijanje.</s><s>Bili smo on i ja, sami", prisetio se svedok.</s><s>Jović je dodao da ga je nakon mučenja Sead Velagić vodio kući zbog navodnog puškomitraljeza koji je ranije razdužio, a da ga je potom Garić u hodniku škole poprskao zapaljivim sredstvom po nozi i zapalio.</s><s>On je rekao da mu je Zdenko Andabak rekao da je slobodan i da se nakon puštanja mora svaki dan javljati.</s><s>"Imao je brata u Vojnoj policiji koji je bio moj radni kolega", izjavio je svedok prepoznavši optuženog u sudnici.</s><s>Optuženi Andabak konstatovao je da svedok nije radio sa njegovim bratom, nego daljim rođakom.</s><s>Svedok Aleksandar Radeta, koji je radio u Komisiji za traženje nestalih Republike Srpske, naveo je da je 1999. godine učestvovao u ekshumaciji 13 tela iz jame Zastinje na području Livna.</s><s>"Identifikovan je Milun Bajilo iz Livna i još tri osobe.</s><s>Prema mojim saznanjima, 12 osoba, čiji su ostaci pronađeni u grobnici, bilo je dovedeno iz Hrvatske u Livno", rekao je svedok i dodao da su tela pala sa velike visine.</s><s>Svedoci Jozić i Ivetić rekli su da je Milun Bajilo ubijen u školi u Livnu, te da je bio pritvoren s 12 radnika iz Hrvatske, koje su nazivali `Ćelavci`.</s><s>Suđenje će biti nastavljeno 24. februara. http://www.blic.rs/vesti/hronika/sudenje-za-zlocinma-svedok-identifikovao-muamira-jasarevica/vk12l0r</s> |
<s>Svejdok vidio da su optuženi pucali u zarobljene Srbe u Srebrenici</s><s>Sreda, 28 septembar 2016</s><s>SARAJEVO, 28.</s><s>SEPTEMBRA /SRNA/ - Zaštićeni svjedok Tužilaštva BiH "O-2" izjavio je danas putem video-linka iz Beograda da je vidio optužene, nekadašnje pripadnike oružanih snaga Srebrenice u sastavu takozvane Armije BiH /ABiH/ Izeta Arifovića Ćizu i Suada Smajlovića kako pucaju u zarobljenike ispred stare policijske stanice u Srebrenici 1992. godine.</s><s>Svjedok je na suđenju Arifoviću, Smajloviću i Amiru Salihoviću, optuženim za ubistva civila srpske nacionalnosti na području opština Srebrenica i Bratunac u junu i julu 1992. godine, rekao i da je Arifović pucao u jednu osobu tokom akcije u Ratkovićima, opština Srebrenica.</s><s>On je ispričao kako se 12. jula 1992. godine, nakon akcije u selu Zalazje, vojska okupila kod groblja, gdje je bilo šest do sedam srpskih zarobljenika, a među vojskom, kako je naveo, bili su i optuženi Smajlović, Amir i Arifović.</s><s>Svjedok je trojicu optuženih prepoznao u sudnici, prenosi Birn.</s><s>"O-2" je rekao da je Salihović dovezao kamion, u kojem su bili srpski zarobljenici i naoružanje i u koji su ubačena četiri tijela.</s><s>Zaštićeni svjedok je dodao da se i on popeo na kamion, u kojem je bilo još 15 do 20 njegovih saboraca, te da su krenuli pred staru policijsku stanicu u Srebrenici.</s><s>"Ugledao sam Ćizu Arifovića kako se popeo na gumu kamiona.</s><s>Čuo sam pucanj i vidio kako jedan zarobljenik pada", kazao je "O-2", pojasnivši da je vidio kad je Ćiza ubio čovjeka.</s><s>Svjedok je kazao da je nakon toga Arifović ušao u stanicu i vratio se gurajući dva zarobljenika u koje je pucao iz automatske puške i koji nisu davali znake života.</s><s>"Tada je Amir Salihović rekao da mu je Zulfo prenio naredbu Nasera /Orića/ da se još pet ljudi iz zatvora stavi sa drugim zatvorenicima u kamion, što je i učinjeno, a utovarena su i dvojica mrtvih u koje je pucao Arifović", rekao je zaštićeni svjedok.</s><s>"O-2" je istakao da je, kada se otvarala zadnja strana kamiona, prva osoba u koju je Arifović pucao "izgleda davala znake života", što je "vidio Smajlović i opucao rafal".</s><s>Svjedok je rekao da je nakon toga u kabinu sjeo Amir Salihović sa još jednom osobom i da su se odvezli pored zgrade bivšeg suda, te dodao da ne zna gdje su odvezeni ti ljudi.</s><s>Na pitanje odbrane trećeoptuženog da li ostavlja mogućnost da su ta zarobljena lica viđena nakon nekoliko dana u stanici, svjedok je odgovorio da se više nigdje nisu pojavili.</s><s>On je pojasnio da ima saznanja od "Amira i Šošona" da su "gotovi".</s><s>"O-2" se prisjetio i akcije u selu Ratkovići polovinom juna, kad je vidio ubistvo Živana Prodanovića.</s><s>"Arifović je skočio i gurnuo Živana, uzeo pušku i po Živanu ispalio rafal", rekao je svjedok.</s><s>On je dodao da je tom prilikom ranjen još jedan Srbin i da je Arifović rekao da mu previju nogu.</s><s>Na pitanje Arifovićeve odbrane da li je tačno da je u odnosu na njegov staž urađena revizija i ukinut status, te da je utvrđeno da je dao lažne podatke o pripadnosti ABiH, svjedok je odgovorio da je "to Orić na silu uradio".</s><s>Svjedok je rekao da "za Amira garantuje" i da nije čuo da je nekoga ubio.</s><s>Datum nastavka suđenja biće naknadno određen. http://www.srna.rs/novosti/437756/svjedok-vidio-daoptuzeni-pucali-u-zarobljene-srbe-u-srebrenici.htm</s> |
<s>Husić se slobodno šetao Srebrenikom, zaštitu mu pružali policija i Orić</s><s>Utorak, 14 septembar 2021</s><s>SARAJEVO, 14.</s><s>SEPTEMBRA /SRNA/ - Behudin Husić iz Srebrenice, koji je uhapšen jutros u Špionici kod Srebrenika, zajedno je sa Ahmom Harbašem, Nedžadom Hasićem i Samirom Avdićem 2. maja 1996. godine na krajnje brutalan način, motivisani nacionalnom mržnjom i netrpeljivosti prema srpskom narodu, učestvovao u izvršenju ubistva četiri lica srpske nacionalnosti Đorđa Petrovića, Nikole Modraković, Momčila Ristanovića i Vlajka Zekića iz opštine Milići.</s><s>Srna saznaje da je lokalna policija i rukovodstvo Policijske stanice Srebrenik sve vrijeme bilo upoznato da je za Husićem, zbog učestvovanja u izvršenju navedenog krivičnog djela, raspisana međunarodna potjernica.</s><s>I pored toga, Husića nisu željeli da liše slobode, kao što u ranijem periodu nisu htjeli da liše slobode i osumnjičenog, a zatim i osuđenog Nedžada Hasića.</s><s>Srna saznaje da je osuđeni Husić sve vrijeme je nesmetano boravio u porodičnoj kuću sa suprugom i djecom u mjestu Špionica, opština Srebrenik, gdje je radio kao građevinski radnik.</s><s>Svakodnevno je na području ove lokalne zajednice upravljao motornim vozilima bez vozačke dozvole i ličnih dokumenata, a zaštitu i pomoć su mu, prema tvrdnjama izvora Srne, pružali ratni komandat takozvane Armije BiH Naser Orić i pripadnici njegove jedinice.</s><s>Navedenim licima je neposredno nakon izvršenja počinjenog krivičnog djela suđeno pred Okružnim sudom u Bijeljini, te je u toku 1996. godine donešena prvostepena presuda kojom su imenovana lica osuđena na kazne zatvora u trajanju od dvadeset godina, nakon čega se oni nalaze u bjekstvu.</s><s>Tim povodom Okružni sud u Bijeljini izdao je nalog o raspisivanju međunarodne potjernice za optuženim Hasićem, Harbašom, Husićem i Avdićem, te donio rješenje o određivanju pritvora za optužene.</s><s>Na osnovu međunarodne potjernice Okružnog suda Bijeljina, 2007. godine u SAD je lišen slobode Samir Avdić i isporučen u BiH, gdje je predat u nadležnost Okružnog suda u Bijeljini.</s><s>U ponovljenom sudskom postupku on je pravosnažno osuđen na kaznu zatvora u trajanju od pet godina, a koju je odslužio u KPZ Bijeljina i KPZ Foča.</s><s>Ahmo Harbaš sa porodicom se nalazio u mjestu Lugano, Švajcarska.</s><s>On je 2. decembra bio lišen slobode od švajcarskih bezbjednosnih službi, ali ekstradicija nije izvršena iz nepoznatih razloga.</s><s>U novembru 2020. policijski službenici Agencije za istrage i zaštitu BiH, lišili su slobode Nedžada Hasića.</s><s>Žrtve njihovog krvavog pira kobnog dana nalazile su se u šumi nadomak Milića, gdje su spremali građu za pokrivanje kuće Vlajka Zekića, kada su na njih naišli Husić i ostali navedeni počinioci krivičnog djela, koji su u tome periodu naoružani hodali u okolini Srebrenice i Milića, iako se rat već odavno završio.</s><s>U samom činu ubistva izvršioci su uz upotrebu motorne testere nad žrtvama počinili masakr, na način da su žrtvama sjekli ruke, noge i glave odvajali od tijela, da bi na kraju tijela spalili.</s><s>Ovaj zastrašujući događaj je unio strah i uznemirenje pripadnicima srpskog naroda koji su živjeli u selima u okolini Srebrenice i Milića, a kojima su još bila svježa sjećanja na ratne strahote i zločine počinjene od jedinica takozvane Armije BiH pod kontrolom Nasera Orića, u okolini Srebrenice u periodu od 1992. do 1995. godine.</s><s>Pripadnici Agencije za istrage i zaštitu /Sipa/ BiH jutros su u Špionici kod Srebrenika uhapsili jedno lice za kojim je bila raspisana međunarodna potjernica zbog ubistva, potvrđeno je Srni iz Sipe.</s><s>"Lice je uhapšeno prema nalogu Okružnog suda u Bijeljini, a na osnovu međunarodne potjernice koja je izdata za krivično djelo ubistvo", rekli su iz Sipe.</s><s>Nakon kriminalističke obrade, uhapšeno lice će biti predato nadležnom sudu. http://89.111.245.19/novosti/934714/husic-se-sloborebrenikom--zastitu-mu-pruzali-policija-i-oric.htm</s> |
<s>SARAJEVO, 12.</s><s>JANUARA /SRNA/ - Sud BiH je na prijedlog Tužilaštva BiH produžio mjere zabrane bivšem komandantu Trećeg korpusa takozvane Armije BiH Sakibu Mahmuljinu, osumnjičenom za zločine nad Srbima 1995. godine na širem području Vozuće u kojima je učestvovala i jedinica "El mudžahid", potvrđeno je Srni iz ove pravosudne institucije.</s><s>Tužilaštvo BiH zatražilo je juče na ročištu da Mahmuljinu budu produžene mjere zabrane zbog opasnosti od uticaja na svjedoke.</s><s>Mjere podrazumijevaju zabranu putovanja, oduzimanje ličnih dokumenata i zabranu sastajanja sa određenim licima.</s><s>Tužilaštvo BiH se saglasilo sa prijedlogom odbrane da Mahmuljinu, umjesto dosadašnjeg kućnog pritvora, kretanje bude ograničeno na grad Sarajevo.</s><s>Tužilaštvo smatra da više nema potrebe da policijski službenici obilaze kućnu adresu optuženog.</s> |
<s>PRIJEDOR, 26.</s><s>OKTOBRA /SRNA/ - Policijska uprava /PU/ Prijedor podnijela je Tužilaštvu BiH izvještaj o otkrivanju krivičnih djela protiv 12 pripadnika Hrvatskih oružanih snaga /HOS/ osumnjičenih za ratne zločine, saopšteno je danas iz ove uprave.</s><s>Osumnjičenim licima stavlja se na teret da su od prve polovine maja 1995. do avgusta 1997. godine na području Splita počinila krivična djela nad 26 ratnih zarobljenika na način da su postupala suprotno pravilima Međunarodnog humanitarnog prava, kršeći odredbe ženevskih konvencija.</s><s>Dva lica osumnjičena su u svojstvu nadređenih i odgovornih starješina HOS-a, a 10 lica kao pripadnici HOS-a.</s> |
<s>Suđenja za zločine nad Srbima u Krajini; Stipić: Posmrtni ostaci pronađeni u dvorištu</s><s>Utorak, 24 decembar 2019</s><s>23/12/2019 | SRNA Na suđenju Atifu Dudakoviću i još petnaestorici pripadnika i komandanata Petog korpusa takozvane Armije BiH za zločine nad Srbima na području Krajine 1995. godine, svjedok Tužilaštva BiH Slavka Stipić ispričala je da su posmrtni ostaci njenog oca Miće i brata Dušana Ćulibrka pronađeni u dvorištu kuće u selu Oraško Brdo u opštini Bosanski Petrovac 1995. godine. - Kompletni posmrtni ostaci oca pronađeni su 2013. godine, a brata nisu.</s><s>Izvršena je identifikacija, preuzeli smo posmrtne ostatke i oni su sahranjeni u Prijedoru 2016. godine - navela je Stipićeva.</s><s>Na pitanje odbrane da li je iko vidio da su njen brat i otac ubijeni, ona je odgovorila da niko nije ni bio tu, jer su svi pobijeni, prenosi Birn.</s><s>Stipićeva je navela da je bila u Sanskom Mostu dok nije počela ofanziva u septembru 1995. godine, kada je pao Petrovac. - U Sanskom Mostu je nastao haos.</s><s>Mi smo otišli za Prijedor - posvjedočila je ona i dodala da su u Oraškom Brdu, osim oca i brata, ostali i rođaci Mirko i Boro Ćulibrk sa kojima je trebalo da izađu iz sela, a čiji posmrtni ostaci nisu pronađeni.</s><s>Stipićeva je rekla da je rođak Mirko vjerovatno bio pripadnik Vojske Republike Srpske i da zna da je bio ranjen na dinarskom ratištu.</s><s>Svjedok Ljiljana Novaković izjavila je da je u selu Krnjeluša u Bosanskom Petrovcu ostao njen stric Ilija Stupar i da je nestao.</s><s>Novakovićeva je navela da je rođak ispričao njenim roditeljima, koji su to prenijeli njoj, da je stric ostao u svojoj kući i da je nestao iz nje.</s><s>Tužilaštvo BiH podiglo je optužnicu protiv Dudakovića i još 15 pripadnika i komandanata Petog korpusa takozvane Armije BiH za zločine protiv čovječnosti na području opština Bosanski Petrovac, Ključ, Bosanska Krupa, Sanski Most i ratni zločin nad civilima na području opština Bihać i Cazin.</s><s>Osim Dudakovića, optuženi su Ekrem Dedić, Sanel Šabić, Ibrahim Šiljdedić zvani Šiljo, Safet Salihagić, Adis Zjakić, Hasan Ružnić, Redžep Zlojić, Samir Solaković, Fatmir Muratović, Muharem Alešević, Husein Balagić, Edin Domazet, Ejub Koženjić zvani Ejko i Šeširdžija, Ibrahim Nadarević i Said Mujić.</s><s>Protiv 17. optuženog Aleta Hodžića predmet je razdvojen nakon što je Sud dobio nalaz timskog vještačenja i on će biti posebno dovršen kada se za to steknu uslovi.</s><s>Optužnica ih tereti za ubistvo više od 300 Srba, među kojima najviše civila, uglavnom starije životne dobi, kao i vojnika koji su se predali ili bili zarobljeni i tako onesposobljeni za borbu.</s><s>Tijela jednog broja žrtava pronađena su nakon rata i ekshumirana iz više pojedinačnih i masovnih grobnica, a za nekima od ubijenih još se traga.</s><s>Dio optužnice za Dudakovića odnosi se na ratne zločine nad žrtvama bošnjačke nacionalnosti, pripadnicima i pristalicama Narodne odbrane Autonomne pokrajine zapadna Bosna za vrijeme sukoba u Cazinskoj krajini, na području opština Bihać i Cazin.</s><s>Naredno ročište zakazano je za 6. januar. https://www.rtrs.tv/vijesti/vijest.php?id=363352</s> |
<s>Svjedok o ubistvu vojnika JNA saznao od šefa Državne bezbjednosti</s><s>Subota, 25 septembar 2021</s><s>SARAJEVO, 24.</s><s>SEPTEMBRA /SRNA/ - U nastavku suđenja za ubistvo zarobljenih pripadnika JNA 1992. godine u Sarajevu, svjedok odbrane Teufik Mušić rekao je da je o ubistvu saznao od šefa Državne bezbjednosti Asima Dautbašića, ali da ne zna ko je pucao.</s><s>Mušić je rekao da je bio načelnik Uprave za zaštitu lica i objekata u Službi državne bezbjednosti i da mu je pretpostavljeni bio Dautbašić, od koga je čuo šta se dogodilo u Velikom parku 22. aprila 1992. godine.</s><s>"Rekao mi je da je neki rezervni sastav pobio te ljude iz transportera koje je doveo Malik Krivić iz Novog Sarajeva", rekao je Mušić, koji je svjedok odbrane pomoćnika ministra unutrašnjih poslova tadašnje BiH Jusufa Pušine.</s><s>Napomenuvši da je bilo mnoštvo dezinformacija, svjedok je rekao da ni danas ne zna ko je pucao i da su taj događaj doživljavali kao kolaps i poraz službi i države, prenosi Birn.</s><s>Mušić je izjavio da misli da je Pušina bio prisutan kad mu je Dautbašić rekao da su "pobijeni, razmijenjeni".</s><s>"Tad nam je rečeno da je završen uviđaj i da su već razmijenjeni", rekao je svjedok.</s><s>Na pitanje odbrane komandant Specijalne jedinice MUP-a takozvane RBiH Dragana Vikića da li je bilo informacija da je zarobljenike u Velikom parku pobio Nedžad Herenda, svjedok je rekao da su to bile "insinuacije" i da je bilo "milijardu informacija".</s><s>Branilac Adna Dobojlić ispitivala ga je o rezervnom sastavu Vikićevog Odreda za specijalne namjene, tvrdeći da su ga činili aktivni policajci.</s><s>Mušić se nije s tim složio, navodeći da je Juki Prazini bio pretpostavljen Vikić i da to zna na osnovu akreditacija koje je izdavao i dostavljenog spiska koji je potpisao Vikić ili "neko ispod".</s><s>Dobojlić je rekla da to nije tačno, pitavši svjedoka da li je tačno da je u zavadi sa Vikićem, od koga je tražio da mu pomogne u vezi nekog duga, kao i da je osuđen za pokušaj ubistva.</s><s>Svjedok je rekao da nije u zavadi sa Vikićem i da ne želi govoriti o privatnim stvarima, a da je za pokušaj ubistva "odslužio svoje".</s><s>U predmetu "Veliki park", osim Pušine i Vikića, Nermin Uzunović i Mladen Čovčić.</s><s>Prema optužnici, oni su bili informisani o zarobljavanju osam pripadnika JNA srpske nacionalnosti iz transportera u kvaru na području sarajevskog naselja Dobrinja.</s><s>U optužnici je navedeno da su oni bili informisani o stavljanju pod kontrolu i nadzor policijskih i bezbjednosnih struktura zarobljenih vojnika JNA, koji su potom izvedeni u Veliki park blizu Doma policije u centru Sarajeva, gdje su ubijeni.</s><s>Tijela pripadnika JNA sklonjena su i odvezena s ciljem uklanjanja i prikrivanja dokaza, ali su pronađeni posmrtni ostaci dvojice ubijenih, dok se za ostalim tijelima još traga.</s><s>Suđenje se nastavlja 1. oktobra. http://89.111.245.19/novosti/937982/svjedok-o-ubisojnika-jna-saznao-od-sefa-drzavne-bezbjednosti.htm</s> |
<s>General Mladić: Sledeća statusna konferencija 19. januara 2012.</s><s>Petak, 09 decembar 2011</s><s>GENERAL MLADIĆ: ŠTA JE TO BIŠINA?</s><s>Nekadašnji komandant Glavnog štaba Vojske Republike Srpske general Ratko Mladić izjasnio se danas pred Haškim tribunalom da nije kriv po novoj optužbi iz treće, izmijenjene optužnice, koja ga tereti za zločin u Bišini u julu 1995. godine.</s><s>Mladić je rekao da mu "nije jasno šta je to Bišina - da li je to planina, rijeka, potok, ili most, ili pokretni objekat, avion, kamion, helikopter".</s><s>"Znam šta su Šekovići, ali šta je to Bišina?", zapitao je Mladić.</s><s>Pretpretresni sudija Alfons Ori pojasnio je da je to lokalitet u opštini Šekovići, gđe je ubijeno više od 30 Bošnjaka, od kojih su neki prethodno bili zatvoreni u logoru Sušica, a da je datum kada se to navodno desilo 23. jul 1995. godine.</s><s>"Hvala na pojašnjenju, nisam kriv i nemam nikakve veze ni sa Bišinom ni sa tim datumom", izjavio je Mladić.</s><s>Izjašnjavanje po ovoj optužbi prethodno je bilo zakazano za 10. novembar, ali se, zbog lošeg zdravstvenog stanja, optuženi tada nije pojavio u sudnici.</s><s>Početak današnjeg zasjedanja obilježila je napetost u sudnici.</s><s>Sudija Ori je nekoliko puta od generala Mladića tražio da skine kapu, a Mladić je istovremeno protestova zbog načina njegovog trasporta od pritvorske jedinice do suda.</s><s>Obraćajući se svog advokatu Branku Lukiću, Mladić je rekao da "neće da ga vezuju u transportu i da neće pancir i lisice".</s><s>"Meni pola tela ne radi, ja sam polumrtav čovek i, po Ženevskim koncencijama, nemaju pravo da me vezuju.</s><s>Ubuduće neću pancir i lisice", rekao je Mladić.</s><s>Treća, izmijenjena optužnica generala Mladića u dvije tačke tereti za genocid, a preostalih devet za zločin protiv čovječnosti i kršenja zakona i običaja ratovanja u BiH od 1992. do 1995. godine.</s><s>U skladu sa nalogom vijeća, tužilaštvo bi do kraja naredne nedjelje trebalo da preda izmijenjenju optužnicu i spisak žrtava, nakon što je usvojen prijedlog da se izvođenje dokaza ograniči na odabranih 106 zločina, umjesto 196, a broj opština za koje će se izvoditi dokazi sa 23 smanji na njih 15.</s><s>SUĐENjE GENERALU MLADIĆU U MARTU 2012.</s><s>Sudija Haškog tribunala Alfons Ori zakazao je za 27. mart 2012. godine početak suđenja nekadašnjem komandantu Glavnog štaba Vojske Republike Srpske generalu Ratku Mladiću, čiji je advokat Branko Lukić upozorio da odbrana ni blizu nije spremna za takve rokove.</s><s>"To nije uklesano u kamenu, ali vijeće očekuje od strana u postupku da se pripremaju imajući u vidu taj datum kao dan početka suđenja", rekao je Ori večeras na statusnoj konferenciji u predmetu protiv generala Mladića.</s><s>Ori je dodao da sudsko vijeće očekuje da se 26. marta održi pretpretresna konferencija, dok bi 27. marta bila održana uvodna riječ odbrane i data izjava optuženog, ukoliko je bude.</s><s>Lukić je rekao da tim odbrane ne može da završi sav posao koji je pred njim, napomenuvši da tim odbrane još nije ni formiran.</s><s>O ovom pitanju se razgovaralo na sjednici zatvorenoj za javnost.</s><s>General Mladić požalio se da mu "nije dozvoljeno da kao branioca imenuje ruskog advokata Aleksandra Mezjajeva i američkog advokata Dejana Ivetića, niti da ga posjete prijatelji iz Rusije".</s><s>Mladić je zahvalio pretresnom vijeću što mu je omogućilo da ga pregledaju ljekari sa Vojno-medicinske akademije u Beogradu, navodeći da su oni konstatovali da je od dolaska u Hag izgubio 20 ili 24 kilograma.</s><s>Sudija Ori je saopštio da je vijeće prije dva dana dobilo izvještaj specijalista o zdravstvenom stanju optuženog i da, na osnovu tih informacija, vijeće, kako je rekao, ne vidi potrebu da nalaže dodatne stručne preglede.</s><s>Obraćajući se sudu, Mladić je ponovio da optužbe protiv njega smatra monstruoznim i izrazio žaljenje zbog svih nevinih žrtava sukoba u bivšoj Jugoslaviji.</s><s>"Tražim poimenično ime svake žrtve, bilo da je musliman, Srbin, Hrvat, gdje je rođen, šta, u kojoj je formaciji bio i da li je učestvovao u ratu ili nije i da se poklonim svim nevinima na sve četiri strane svijeta", rekao je Mladić.</s><s>On je dodao da nije bila ni njegova ni želja njegovog naroda da se počine zločini.</s><s>"Htio bih da se ni riječ rat ne pomene, a kamoli da se ratuje", dodao je Mladić.</s><s>Sudija Ori poručio je da, kako se vidjelo iz ranijih suđenja, mnoge žrtve nisu identifikovane, i da će Mladić tokom ovog suđenja imati prilike da iznese svoje stavove i emocije.</s><s>Naredna statusna konferencija zakazana je za 19. januar 2012. godine.</s><s>B.T. http://www.rtrs.tv/vijesti/vijest.php?id=51260</s> |
<s>Potvrđena optužnica za zločin nad Srbima u Čemernom</s><s>Četvrtak, 26 april 2018</s><s>SARAJEVO, 26.</s><s>APRILA /SRNA/ - Sud BiH potvrdio je optužnicu koja Nehrua Ganića tereti za ratni zločin protiv civilnog srpskog stanovništva i ratnih zarobljenika u selu Čemerno kod Ilijaša, te povrede zakona ili običaja rata, saopšteno je iz Suda BiH.</s><s>Optužnica tereti Ganića da je u toku oružanog sukoba između takozvane Armije RBiH i Vojske Republike Srpske /VRS/, krajem maja i u prvoj polovini juna 1992. godine, kao nadređeni komadantu Odreda "Sretno" Opšinskog štaba TO Breza Džemalu Hadžiću, postupao suprotno pravilima međunarodnog humanitarnog prava, kršeći odredbe Ženevske konvecije o zaštiti civila i ratnih zarobljenika.</s><s>Prema optužnici, Ganić je znao ili je mogao znati da se njemu podređeni Hadžić sa pripadnicima navedenog odreda i komandir Druge čete TO Kakanj Teufik Turdić, te pripadnici Drugog voda druge čete TO Kakanj Džemal Smolo, Senad Sikira, Benjamin Sikira i Haris Sikira, u sadejstvu sa pripadnicima TO Ilijaš i pripadnicima aktivnog i rezervnog sastava MUP takozvane RBiH, SJB Ilijaš, spremaju da izvrše krivična djela u okviru napada na selo Čemerno.</s><s>Njihov plan i cilj bio je, između ostalog, namjerno ubistvo svih lica srpske nacionalnosti u selu Čemerno, bez razlikovanja civila i vojnika VRS, uključujući i zarobljene civile i pripadnike VRS koji su položili oružje, kao i prekomjerno i vojnim potrebana neopravdano uništenje njihove nepokretne i pokretne imovine.</s><s>U optužnici se navodi da je Ganić propustio da preduzme nužne i razumne mjere da spriječi učinjenje krivičnog djela, odnosno da učinioci tog djela budu kažnjeni. http://www.srna.rs/novosti/589796/potvrdjena-optuznica-za-zlocin-nad-srbima-u-cemernom.htm</s> |
<s>19. 10. 1993.</s><s>SARAJEVO Predsjednik Skupštine Republike Srpske MOMČILO KRAJIŠNIK i šef diplomatije muslimanske BiH HARIS SILAJDžIĆ postigli su sporazum o razmjeni 950 zarobljenika, koje treba da počne u srijedu, saopštio je sinoć u Sarajevu funkcioner Međunarodnog crvenog krsta ANDRE KOLOMB.</s><s>On je, kako javlja ROJTER, rekao da će, prema postignutom dogovoru, biti razmjenjeni zarobljenici iz 30 vojnih logora koje u Bosni drže muslimanska i srpska strana.</s><s>Danas inače, treba da počne realizacija i muslimansko-hrvatskog sporazuma o razmjeni 5.500 zarobljenika.</s><s>IZVOR: »GLAS« od 20. 10. 1993. 20. 10. 1993.</s><s>LjUBLjANA »Slovenija je donijela odluku da i u oružju pomaže Hrvatsku i BiH, kada su bile napadnute«, rekao je predsjednik Slovenije MILAN KUČAN u sinoćnjoj izjavi za TV Ljubljana, povodom šverca oružja u Sloveniji, sa čim je i on javno doveden u vezu.</s><s>»Odluka o pomoći Hrvatskoj i BiH u oružju donesena je«, objasnio je Kučan, »u uvjerenju« da je pomoć Hrvatskoj i BiH najbolja zaštita i odbrana Slovenije.</s><s>Ta pomoć obuhvatala je pomoć u oružju i opremi, onoliko koliko je Slovenija imala, i pomoć u tranzitu preko slovenačke teritorije«.</s><s>IZVOR: »GLAS« od 21. 10. 1993. 29. 10. 1993.</s><s>SARAJEVO Grupa bosanske muslimanske armije, koju je predvodio odmetnuti komandant MUŠAN TOPALOVIĆ CACO, ubila je 30 ljudi i kidnapovala biznismene prije nego što je razbijena, a Topalović ubijen u raciji IZETBEGOVIĆEVIH snaga, ove sedmice, saopštila je muslimanska vojna komanda u Sarajevu.</s><s>IZVOR: »GLAS« od 30. i 31. 10. 1993.</s> |
<s>13. januar 2014. | 15:15 | Izvor: Tanjug SARAJEVO - Sud Bosne i Hercegovine osudio je na ukupno 43 godine zatvora četvoricu optuženih za zločin u Kotor Varoši iz 1992. godine, kada su ubijeni civili srpske nacionalnosti.</s><s>Optuženi Fikret Planinčić i Sead Menzil osuđeni su na po 11 i po godina "iza rešetaka", Mirsad Vatrač na deset i po, dok je Rasim Lišančić dobio devet i po godina zatvora.</s><s>Proglašeni su krivima za učešće u napadu na selo Serdare u kojem su 17. septembra 1992. ubijeni civili srpske nacionalnosti, prenosi agencija Fena.</s><s>Optuženom Vatraču je pozlilo, pa je napustio sudnicu pre obrazloženja presude, a "četvorka" je osuđena prema Krivičnom zakonu bivše SFR Jugoslavije.</s><s>Sudsko veće produžilo je mere zabrane optuženima, s tim da ih je obavezalo da se tri puta sedmično javljaju u policiju.</s><s>Na ovu presudu postoji mogućnost žalbe, navodi BIRN. http://www.rtv.rs/sr_ci/region/za-zlocin-u-kotor-varosi-43-godine-zatvora_452846.html</s> |
<s>RT: Mladićev sin - Ponosan sam na očevu ulogu u bosanskom ratu [VIDEO]</s><s>Četvrtak, 31 maj 2012</s><s>Objavljeno: 16. maja 2012 - RussiaToday Ratko Mladić, nekadašnji general srpske vojske u Bosni suočava se sa suđenjem u Međunarodnom tribunalu u Hagu.</s><s>Optužen je za genocid u jugoslovenskom ratu tokom '90.</s><s>Među zločinima za koje je optužen su masakr u gradu Srebrenica, u kome je pogubljeno 8.000 muslimana i smrt više od 10.000 civila tokom opsade Sarajeva.</s><s>Srpske snage uhapsile su Mladića (69) u okolini Beograda prošle godine.</s><s>Nedavno je advokatski tim odbrane generala Miladića tražio odlaganje suđenja, uz obrazloženje da je tim optužbe propustio da na vreme dostavi dokaze.</s><s>Oni su, takođe, optužili sudsko veće za pristrasnost.</s><s>Zahtev je odbijen.</s><s>Brojni Srbi Mladića i dalje doživljavaju kao heroja.</s><s>Zbog čega, rekao je u intervjuu RT-u Darko Mladić, generalov sin.</s> |
<s>Turudić je, prema optužnici, obavljao funkciju komandira Druge čete TO-a Kakanj, dok su Smolo, Senad, Benjamin i Haris Sikira bili pripadnici drugog voda te čete.</s><s>Tužilaštvo BiH tereti Duraka kao aktivnog policajca i rukovodioca pripadnika aktivnog i rezervnog sastava Stanice javne bezbjednosti Ilijaš, čiji je pripadnik bio i Spahić, dok je Mirsad Bešlija optužen kao komandir čete Teritorijalne odbrane Korita, koja je pripadala TO-u Ilijaš, a čiji su pripadnici bili i Nusret i Mirzet Bešlija.</s><s>Optužnica ih tereti da su 10. juna 1992. godine izvršili napad na selo Čemerno, pucanjem, bacanjem bombi, mučenjima, paljenjem pokretne i nepokretne imovine, što je dovelo do smrti 30 lica srpske nacionalnosti oba pola, među kojima je najmlađa žrtva imala 16, najstarija više od 80 godina.</s><s>Ubijeno je i oko 10 žena.</s><s>Sa navedenima je optužen i Nehru Ganić u svojstvu komandanta Opštinskog štaba TO Breza, koji se tereti da, iako je znao ili mogao znati da njegovi podređeni spremaju izvršenje napada na Čemerno, nije spriječio učinjenje ovog krivičnog djela, odnosno nije kaznio izvršioce.</s><s>Iznoseći uvodnu riječ tužilac Vladimir Simović najavio je mogućnost izmjene optužnice, navodeći da se u optužnici ne pominju haubice Vojske Republike Srpske postavljene na lokalitetu Čemerno.</s><s>"Haubice jesu legitiman vojni cilj, ali to ne mijenja optužnicu, jer je ovdje bilo dobro poznato da se vrši napad na civilne ciljeve", istakao je Simović.</s><s>Odbrane optuženih bile su saglasne da cilj akcije na Čemerno nije bio napad na civile nego neutralizacija haubica koje su djelovale na prostor Ilijaša i Breze.</s><s>Dražen Zubak, branilac Nusreta Bešlije, uputio je prijedlog Sudskom vijeću za obavljanje uviđaja na licu mjesta, kako bi se stekla prava slika o konfiguraciji terena, što su podržale i ostale odbrane.</s><s>Sudsko vijeće je usvojilo ovaj prijedlog i zakazalo nastavak suđenja izlaskom na uviđaj 6. septembra.</s><s>Zločin u Čemernom predstavlja jedan od najtežih zločina nad žrtvama srpske nacionalnosti na području Ilijaša i okoline. http://www.srna.rs/novosti/620396/pocelo-sudjenje-za-zlocin-nad-srbima-u-selu-cemerno.htm</s> |
<s>03. 01. 1992.</s><s>SARAJEVO Vrijeme i događaji sve više pokazuju valjanost prijedloga za rješenje jugoslovenske političke krize koju je ponudio Savez reformskih snaga Jugoslavije za BiH, rečeno je danas u razgovoru s novinarima u ovoj političkoj stranki.</s><s>Taj prijedlog predviđa novu jugoslovensku zajednicu kao SAVEZ SUVERENIH REPUBLIKA SA SJEDIŠTEM U SARAJEVU.</s><s>Savez bi, obrazloženo je, sačuvao neophodan stepen integriranosti zemlje i omogućio kulturnu i političku autonomiju područja čiji gradjani to žele, u okviru postojećih republika.</s><s>IZVOR: »GLAS« od 04. 01. 1992.</s><s>09. 01. 1992.</s><s>SARAJEVO Skupština srpskog naroda BiH danas je u Sarajevu proglasila Republiku srpskog naroda Bosne i Hercegovine.</s><s>Prema usvojenoj deklaraciji o proglašenju Republika srpskog naroda nalazi se u sastavu Savezne države Jugoslavije, kao njena federalna jedinica.</s><s>Ona obuhvata područja srpskih autonomnih regija i oblasti i drugih etničkih cjelina u BiH, uključujući i područja na kojima je srpski narod ostao u manjini zbog genocida koji je nad njim izvršen u toku Drugog svjetskog rata.</s><s>Sjedište Republike nalaziće se u Sarajevu a do donošenja njenog Ustava na području republike važiće savezni zakoni i republički, koje »van snage« nije stavila srpska skupština.</s><s>Sa ove skupštine su upućeni telegrami predsjedavajućem konferencije o Jugoslaviji lordu Piteru Karingtonu i generalnom sekretaru Ujedinjenih nacija Butrosu Galiju.</s><s>IZVOR: »GLAS« od 10. 01. 1992. 09. 01. 1992.</s><s>LONDON (Tanjug) Proglašenje Srpske republike u BiH ocjenjuje se u prvim britanskim komentarima kao velika opasnost za sve napore da se nadje mirno rješenje jugoslovenske krize.</s><s>Bi-Bi-Si i Aj-Ti-Vi ocjenjuje da taj potez može da dovede do velikog krvoprolića u BiH i gurne cijelu Jugoslaviju u tragičan rat sa nesagledivim žrtvama.</s><s>IZVOR: »GLAS« od 10. 01. 1992. godine</s><s>16. 01. 1992.</s><s>SARAJEVO Dr Radovan Karadžić o priznavanju Slovenije i Hrvatske.</s><s>Evropska zajednica, pod uticajem Njemačke pokazala je svu brutalnost u kršenju medjunarodnog prava priznavanjem secesije dvije jugoslovenske republike.</s><s>One su svoje pravo mogle jedino ostvariti u saveznoj skupštini.</s><s>To je danas novinarima izjavio predsjednik SDS dr Radovan Karadžić, izražavajući optimizam za očuvanje Jugoslavije u granicama u kojima je ostala, odnosno u kojoj će biti narodi koji žele da žive u zajedničkoj domovini.</s><s>17. 01. 1992.</s><s>SARAJEVO Predsjednik Predsjedništva BiH Alija Izetbegović na redovnoj mjesečnoj konferenciji za novinare, danas po podne, soapštio je da će republički parlament na redovnom zasjedanju 24. januara raspisati referendum građana o suverenosti ove republike.</s><s>To je bitan uslov za međnarodno-pravno priznanje ove republike od strane Evropske zajednice.</s><s>IZVOR: »GLAS« od 18. 01. 1992. 17. 01. 1992.</s><s>SARAJEVO Član Predsjedništva BiH mr Franjo Oras uputio je danas čestitku dr Franji Tuđmanu, dr Žarku Domljanu i dr Franji Greguriću povodom priznavanja Hrvatske državnosti i neovisnosti, saopštava služba za informisanje Predsjedništva SR BiH.</s><s>»Ostvarenje stoljetne težnje napokon je postalo stvarnost zahvaljujući cijelom hrvatskom narodu, osobito herojima Dalja, Vukovara, Nuštra, Gradiške, Pakraca, Banije, Like, Dalmacije, Dubrovnika, koji su krvlju i svojim životima stvarali svoju i našu Hrvatsku«, kaže se, pored ostalog u ovom telegramu.</s><s>IZVOR: »GLAS« od 18. 01. 1992.</s><s>23. 01. 1992.</s><s>SARAJEVO Referendum kakav predlaže Alija Izetbegović ne rješava ništa.</s><s>To je danas rekao novinarima predsjednik SDS BiH Radovan Karadžić.</s><s>O suverenitetu nezavisne i međunarodno priznate BiH Srbi neće da razgovaraju jer bi u njoj nacionalno bili potčinjeni.</s><s>Doktor Karadžić kaže da je odluka Srpskog naroda da ostane u Jugoslaviji i nju ne može niko promjeniti.</s><s>Pogotovo ne referendum kakav je zamislio Alija Izetbegović.</s><s>Nema šanse da Srbi prihvate takvu BiH.</s><s>To je ratna opcija jer se radi o ugrožavanju srpskog naroda.</s><s>IZVOR: »GLAS« od 24. 01. 1992. 25. 01. 1992.</s><s>SARAJEVO Jutros nešto prije 5 sati, nakon gotovo 16-časovnog plenarnog zasjedanja Skupština BiH konačno je utvrdila dnevni red a odmah potom usvojila sve tri prve tačke posvećene republičkom budžetu i riješila najspornije pitanje – raspisivanja referenduma građana o suverenosti i nezavisnosti ove republike.</s><s>U dane 29. februara i 1. marta građani BiH na referendumu će se izjašnjavati jesu li za ili protiv toga da je BiH suverena i nezavisna država građana i naroda – Muslimana, Hrvata i Srba i drugih građana koji u njoj žive.</s><s>Nešto prije 4 sata – srpski poslanici napustili su zasjedanje u znak protesta što će se referendum građana ipak naći na dnevnom redu.</s><s>IZVOR: »GLAS« od 26. 01. 1992.</s> |
<s>Petak, 29 septembar 2017</s><s>No, sudnica je postala sramotno tragikomično pozorište, tek kada su nastup započeli Abdulgafar Alihodžić i Izet Karić. - Ja nijedan dan nisam bio pripadnik nikakve jedinice tako ni pripadnik Armije BiH - tvrdio je danas Alihodžić.</s><s>No, u oktobru 2014, Alihodžić je inspektorima SIPA kazivao da je mobilisan.</s><s>Do tančina je tada objašnjavao ko su mu sve bili saborci i gdje su te 2014. živjeli, od koje bolesti su umrli ili kako su u ratu poginuli.</s><s>Na to ga je podsjetio tužilac Miroslav Janjić.</s><s>Janjić ga je danas upitao: "Kažete `mobilisan sam u jedinicu kojom je komandovao Sakib Halilović.</s><s>Dobili smo uniforme šarene, maskirne i dužili smo uglavnom automatsko naoružanje, a ja sam nosio mitraljez M53`.</s><s>Šta je tačno?".</s><s>Alihodžić je odgovorio: "Časni sude, ja nisam izjavio da sam bio mobilisan." Na pisanom iskazu prethodno, Alihodžić je na svakoj stranici prepoznao vlastite potpise.</s><s>Ni to mu nije smetalo da u sudnici, od Halilovićevog vojnika naprasno "postane" civil koji je pomagao mještanima.</s><s>Samoinicijativno je išao do Cerske da "spasava" druge civile.</s><s>Halilović je u Alihodžićevoj revizionističkoj priči, od komandanta "postao" vođa puta grupi civila, a "žena monstrum" Elfeta - bolničarka.</s><s>Ni Izet Karić "nije bio vojnik" - sve do '95. godine.</s><s>Dok je rat bjesnio on je po Kamenici i okolni kaže "ganjao djevojke".</s><s>I sa Elfetom se zabavljao, ali gle čuda ne zna kako je izgledala.</s><s>Dječaka Slobodana je "vidio samo jednom - na putu u Donjoj Kamenici".</s><s>Međutim, koji minut kasnije omaklo se Kariću da je sa dječakom u istoj prostoriji znao i da prespava.</s><s>I Alihodžiću se u odgovorima na tužiočeva pitanja omaklo da je kao civil, ipak, imao mitraljez.</s><s>No, nije "znao" ko mu je taj mitraljez dao.</s><s>Ni odbrana optuženih nije bila bezgrešna u ovom lažiranju iskaza.</s><s>Advokat Lejla Čović tvrdila je da nikada prije sudnice sa svjedocima nije kontaktirala.</s><s>No prethodno- "omaklo se" - iznijela je detalje sa saslušanja koje je jedino u kontaktu sa svjedocima mogla da sazna.</s><s>Slučaj "Veseli" po mnogo čemu podsjeća na suđenje Naseru Oriću, koje su pratili do sada neviđeni pritisci, prijetnje i ucjene, što je u najmanje dva slučaja i policijski dokumentovano!</s><s>Hoće li ovakva sramotna poniženja i žrtava i javnosti ikada prestati, a krivci za to odgovarati?</s><s>Svjedok Tužilaštva BiH Izet Karić izjavio je da je od Edina Osmanovića, pripadnika grupe dobrovoljaca "Dizel" iz Bijeljine, čuo tri verzije o dječakovoj sudbini – da ga je ubila Elfeta Veseli, da ga je on pustio da ode na liniju i da je dijete samo otišlo.</s><s>Braneći optuženu, on je rekao da Elfeta Veseli u tom periodu nije nosila uniformu i nije bila naoružana, da je pomagala ranjenicima i bila angažovana u kuhinji.</s><s>On je, kao i svjedok Tužilaštva Abdulgafar Alihodžić, negirao svoj iskaz koji je prethodno dao Agenciji za istrage i zaštitu BiH.</s><s>Tvrdili su i da je optuženi Halilović bio lokalni mještanin, vođa puta, a ne komandant.</s><s>Negirali su i da je Veseli bila u Halilovićevoj grupi.</s><s>Suđenje se nastavlja u ponedjeljak, 2. oktobra. http://www.rtrs.tv/vijesti/vijest.php?id=271298</s> |
<s>Vas građane Grude, bilo gde da ste, molimo: U IME ISTINE pomozite da evidentiramo pokojnike koji nisu u spisku!</s><s>Prema raspoloživim podacima dobijenim od Muzeja žrtava genocida tokom Drugog svetskog rata u opštini Grude stradali su: Grude 1. Marić (Mato) Mile, rođen 1920.</s><s>Srbin, poginuo 1945. u NOB-u, Ivan Planina (1436007001) 2. Zorić (Petar) Ivan, rođen 1884.</s><s>Srbin, poginuo 1943. prilikom borbi ili bombardovanja, Grude (1436008005) Tihaljina 3. Mlinarević (Marinko) Zorka, rođena 1934.</s><s>Srpkinja, poginula 1943. nepoznato, Tihaljina (1436027003) DA LI JE TO, ZAISTA, SVE, kada je reč o opštini Grude?!</s><s>NARAVNO, NIJE!</s><s>Još žive ljudi koji su svedoci tih događaja.</s><s>Oni pominju pokojnike kojih nema u spiskovima.</s><s>Stoga, vas građane Grude, bilo gde da ste, molimo: U IME ISTINE pomozite da evidentiramo pokojnike koji nisu u spisku!</s><s>Pošaljite podatke: ime i prezime; sliku; navedite vreme; ispričajte priču o pokojniku o čijem stradanju svedočite.</s><s>Budite i vi autor CRNE KNjIGE u kojoj će se naći ime i prezime svake žrtve Drugog svetskog rata iz Grude.</s><s>Crna knjiga - Opstina Grude 1941-1925. (138.88 kB)</s> |
<s>13. 10. 2011.</s><s>Pretresno veće Haškog tribunala odbilo je danas zahtev odbrane Ratka Mladića da se odbace pojedine tačke optužnice, jer u njima nisu pojedinačno naznačena imena žrtava.</s><s>Sudsko veće je, ipak, ocenilo da bi detaljan spisak žrtava bio od pomoći Mladićevoj odbrani, i naložilo Tužilaštvu da do 1. novembra taj spisak dostavi njegovom braniocu.</s><s>Mladić se trenutno nalazi na bolničkom lečenju zbog upale pluća.</s><s>Bivši komandant Vojske Republike Srpske je uhapšen 26. maja u selu Lazarevu, kod Zrenjanina, posle višegodišnjeg skrivanja, a nekoliko dana kasnije prebačen je u pritvorsku jedinicu u Hag, gde čeka početak suđenja za ratni zločin i genocid u Bosni i Hercegovini.</s><s>Poslednja statusna konferencija u Haškom tribunalu, održana 6. oktobra, kasnila je više od sat vremena zbog Mladićevog lošeg zdravstvenog stanja.</s><s>Tada je optuženi rekao da nije bio u stanju da se sam obuče i spremi za dolazak u sud, već mu je u tome pomagalo osoblje pritvorske jedinice u Ševeningenu.</s> |
<s>Orašje: Tužilaštvo uložilo desetinu materijalnih dokaza na suđenju Matuzoviću i dr.</s><s>Sreda, 30 mart 2022</s><s>30/03/2022 | RTRS | Autor: SRNA Na suđenju desetorici pripadnika Hrvatskog vijeća odbrane, optuženim za ratni zločin nad srpskim civilima i ratnim zarobljenicima na području Orašja 1992. i 1993. godine, Tužilaštvo BiH uložilo je više desetina nespornih materijalnih dokaza za koje su odbrane imale prigovor autentičnosti ili relevantnosti.</s><s>Tužilac Milanko Kajganić uložio je, između ostalog, spiskove komande, kao i naređenja bataljonima i jedinicama, rasporede za organizaciju, naređenja za pretres kuće od 3. juna 1992. kao i za izolaciju srpskog stanovništva od 11. juna 1992. godine, na kojem stoji potpis optuženog Đure Matuzovića.</s><s>Kajganić je rekao da su svi dokumenti koji su navedeni u propratnom aktu dostavljeni od Ministarstva odbrane.</s><s>Tužilac je uložio i dokumentaciju na kojoj se pominje izuzimanje ljudi iz izolacije za rad i dokument koji predstavlja zahtjev za dodjelu ljudstva od 7. oktobra 1992. godine na kojem stoji potpis optuženog Jose Nedića.</s><s>Matuzovićev branilac, advokat Vlado Adamović rekao je da, iako u propratnom aktu piše kako su dokumenti ovjereni, ne ukazuje da li su dokumenti originali ili kopije i napomenuo da nedostaje pečat ovjere. - Ti dokumenti nisu ovjereni na zakonom propisan način - dodao je Adamović.</s><s>On tvrdi da u naređenju za pretres i izolaciju Srba nije potpis optuženog Matutovića, dodajući da se na više dokumenata pojavljuje, kako je rekao, "misteriozni potpis" koji ne odgovara nijednom od optuženih u ovom predmetu.</s><s>Branilac Senka Nožica dodala je da dokumenti koje je prezentovalo Tužilaštvo imaju samo pečat porijekla dokumenta, prenosi Birn. - Odbrana spori sve dokumente na kojima nema potvrde da je original - rekla je Nožica.</s><s>I Nedićev branilac Lejla Čović rekla je da ima primjedbu na autentičnost dokumenta s obzirom na to da osporava potpis i da je, kako je rekla, na dva mjesta dopisano rukom, mimo kucanog teksta.</s><s>Obrane Matuzovića, Ive i Tade Oršolića i Marka Dominkovića imale su primjedbu na sve materijalne dokaze koji su uloženi od Tužilaštva na današnjem ročištu.</s><s>Za zločine u Orašju optuženi su general HVO-a Đuro Matuzović, Ivo i Tado Oršolić, Marko Dominković, Joso Nedić, Marko Blažanović, Mato i Anto Živković, Stjepo Đurić i Mirko Jurić.</s><s>Prema optužnici, oni su zločine počinili kao pripadnici komandnih struktura HVO-a i policije u Orašju, te pripadnici vojne policije.</s><s>Na teret im je stavljen progon srpskog stanovništva, i to ubistvima, zatvaranjem ili drugim teškim oduzimanjem slobode, mučenjima, silovanjima i drugim nečovječnim djelima.</s><s>Matuzović, Živković i Đurić optuženi su i da su, zajedno sa njima poznatim pripadnicima vojne policije HVO-a, u šupi u Donjoj Mahali i u logoru u osnovnoj školi u tom mjestu, učestvovali u ubistvima, mučenju i nečovječnom postupanju prema ratnim zarobljenicima.</s><s>Nastavak suđenja zakazan je za 13. april. https://www.rtrs.tv/vijesti/vijest.php?id=468515</s> |
<s>Suđenje u ovom predmetu počelo je u januaru 2016. godine, a, nakon iznošenja završnih riječi Tužilaštva BiH 29. avgusta, okončano je iznošenjem završnih riječi odbrane 12. septembra.</s><s>Predsjedavajući Sudskog vijeća Šaban Maksumić rekao je, u obrazloženju oslobađajuće presude, da Tužilaštvo BiH nije van razumne sumnje dokazalo da su optuženi Orić i Muhić ubili trojicu zarobljenih Srba u mjestima Zalazje, Lolići i Kunjerac.</s><s>On je naveo da je ključni element svih tačaka optužnice bio iskaz zaštićenog svjedoka "O1", koji prema ocjeni Vijeća, nije bio vjerodostojan.</s><s>Maksumić je naglasio da je Tužilaštvo moralo biti svjesno kontradiktornosti iskaza ovog svjedoka koje je dao tokom istrage i na glavnom pretresu.</s><s>Apelaciono vijeće je ukinulo ovu presudu jer se, kako su ranije naveli, zasniva na dokazima na kojima se, prema odredbama krivičnog procesnog zakona, presuda ne može zasnivati.</s><s>Apelaciono vijeće smatra osnovanim prigovor koji je u žalbi podnijelo Tužilaštvo BiH da je prvostepeno vijeće učinilo bitnu povredu odredaba krivičnog postupka, odnosno da se presuda zasniva na dokazima na kojima se, prema odredbama krivičnog procesnog zakona, ne može zasnivati, ističući da je iz navedenih žalbenih razloga učinjena povreda imala za posljedicu ukidanje prvostepene presude. http://www.rtrs.tv/vijesti/vijest.php?id=305324</s> |
<s>Istražilac SIPE: Dželko bio jedan od "emira" u centrima za obuku</s><s>Četvrtak, 28 maj 2020</s><s>SARAJEVO, 27.</s><s>MAJA /SRNA/ - Istražilac Agencije za istrage i zaštitu /Sipa/ Suad Hasanović svjedočio je danas pred Sudom BiH kako su prikupljane informacije o boravku Armena Dželke, optuženog za organizovanje terorističke grupe, na ratištu u Siriji.</s><s>Hasanović je rekao da je Sipa 2012. godine dobila prva saznanja o odlasku državljana BiH i od tada na razne načine prikuplja informacije o njima, prenosi Birn.</s><s>Istražilac Sipe je u svjedočenju naveo da je Dželko 12. februara 2013. godine otišao iz BiH za Siriju.</s><s>Dželko nije objavljivao fotografije kao druga lica, rekao je Hasanović, napominjući da su u Sipi iz drugih izvora dobili podatke o njemu, kao i da su saznali da je čak bio jedan od "emira" u centrima za obuku.</s><s>Svjedok je izjavio da je Dželko najmanje jednom ranjen i da je ostao bez nekih unutrašnjih organa.</s><s>Hasanović je rekao da se 2019. godine, nakon predaje i zarobljavanja pripadnika terorističke organizacije Islamska država iz Baguza, pojavila fotografija Dželke, što je inspektorima potvrdila i njegova porodica.</s><s>On je rekao da su se "ISIL-ovci" povlačili sa ženama i djecom prema Baguzu, te da su se žene i djeca predali nekoliko dana prije muškaraca.</s><s>Prema njegovim saznanjima, dio muškaraca s porodicama nije želio da se preda i oni su poginuli prilikom granatiranja.</s><s>Branilac Senad Dupovac rekao je da je Dželko otišao iz BiH u februaru 2013. godine, a da je "Islamska država" proglašena terorističkom organizacijom u maju te godine.</s><s>Na sugestiju da Sipa nije sprečavala odlazak državljana BiH u Siriju u vrijeme kad je to učinio optuženi, Hasanović je rekao da to nisu radili jer u početku nisu imali informacije o krivičnim djelima.</s><s>Branilac je rekao da je Dželko ranjen 2015. godine od avio-bombe, na šta je svjedok odgovorio da o tome nema pouzdane informacije.</s><s>Na tvrdnju branioca da nakon ranjavanja nije mogao učestvovati u borbenim dejstvima, Hasanović je rekao da je Dželko bio vojno angažovan, ali da ne zna da li je bio u borbenim dejstvima ili u centrima za obuku.</s><s>Novi svjedoci biće saslušani 17. juna ukoliko odbrana i Tužilaštvo do tada ne postignu sporazum o priznanju krivice.</s><s>Mogućnost priznanja krivice ranije je spominjana, a na današnjem ročištu je rečeno da se vode pregovori.</s><s>Tužilac Odsjeka Tužilaštva BiH za terorizam podigao je 12. marta optužnicu protiv Armena Dželke, zvanog "Abdulah" i "Ike", rođenog 1990. godine u Sarajevu, zbog učešća na stranim ratištima u Siriji.</s><s>Dželka optužnica tereti da je počinio krivično djelo organiziranje terorističke grupe, a u vezi sa krivičnim djelom terorizam iz Krivičnog zakona BiH.</s><s>Tužilaštvo BiH će krivicu optuženog dokazivati pozivanjem 18 svjedoka i stručnih vještaka, te prilaganjem većeg broja materijalnih dokaza. http://89.111.245.19/novosti/794654/istrazilac-sip-dzelko-bio-jedan-od-emira-u-centrima-za-obuku.htm</s> |
<s>Srna | 02.03.2021 | Glas Srpske SARAJEVO - Čitanjem optužnice i uvodnim riječima, u Sudu BiH počelo je suđenje Jahji Vukoviću, optuženom za organizovanje terorističke grupe, odnosno za boravak i učešće u borbama na sirijskom ratištu.</s><s>Vukovića optužnica tereti da je od 2014. do 2020. godine boravio u Siriji, gdje se borio u jedinicama terorističke organizacije El nusra front.</s><s>"Vuković je 16. juna 2014. godine napustio BiH i otišao u Njemačku, odakle je nakon dva mjeseca otputovao avionom u Tursku, te poslije ilegalno prešao granicu između Turske i Sirije, s namjerom da se priključi terorističkim grupama koje djeluju na tom području", rekla je tužilac Elvira Stanojlović.</s><s>Ona je dodala da će Tužilaštvo uvjeriti Sud BiH da je optuženi počinio krivično djelo na način kako je navedeno, prenosi Birn.</s><s>U optužnici se navodi da je optuženi boravio u Siriji i, zajedno s drugim licima iz BiH, pod imenom Abdulaziz učestvovao u terorističkim aktivnostima, pružao pomoć i borio se na strani snaga Džebatul Nusra fronta, čiji pripadnici su svakodnevnim napadima na stanovništvo, ubijanjima, protivpravnim zatvaranjima, uzimanjem talaca i drugim radnjama činili terorističke akte u namjeri nasilne izmjene ustavnog poretka i režima.</s><s>Optuženi je na području Sirije boravio sve do sloma i poraza struktura terorističke organizacije Islamska država, nakon čega se skrivao na području Turske, gdje je lociran, uhapšen i u oktobru 2020. godine izručen pravosuđu BiH.</s><s>Branilac Senad Dupovac rekao je da se optuženi razlikuje od svih drugih optuženih za terorizam, te da govori pet jezika – engleski, njemački, ruski, turski i arapski.</s><s>"Nakon deset mjeseci ostao je bez oca, majka mu se ponovo udala.</s><s>Jahja je ostao sam sa 15 godina u paklu rata u Siriji i morao je tamo čekati da se završi", rekao je Dupovac.</s><s>Dupovac je rekao da se Vuković brani iz pritvora, a da se drugi optuženi za isto krivično djelo - Hamza Labidi branio sa slobode.</s><s>On tvrdi da je Vuković "u lošem psihičkom stanju", što vještak može utvrditi, zbog čega predlaže da se kao svjedok Tužilaštva BiH prvo sasluša vještak neuropsihijatrijske struke.</s><s>Suđenje se nastavlja 16. marta, kada je planirano saslušanje dva svjedoka. https://www.glassrpske.com/cir/novosti/vijesti_dana/pocelo-sudjenje-jahji-vukovicu/352508</s> |
<s>Prostrelna rana glave - uzrok smrti dječaka Slobodana Stojanovića</s><s>Četvrtak, 31 avgust 2017</s><s>31.08.2017 17:53 | Srna | Glas Srpske Sarajevo - Vještak sudske medicine Zoran Stanković rekao je u nastavku suđenja Sakibu Haliloviću i Elfeti Veseli, optuženima za svirepo ubistvo dvanaestogodišnjeg Slobodana Stojanovića 1992. godine na području Zvornika, da je obdukcijom posmrtnih ostataka dječaka utvrđeno da ima prostrelnu ranu na glavi nanesenu vatrenim oružjem, što je vjerovatno uzrokovalo njegovu smrt.</s><s>Stanković je Sudu BiH predočio obdukcioni zapis koji je sačinio 6. marta 1993. godine.</s><s>On kaže da je, na poziv istražnog sudije Radovana Nikolića, došao u Zvornik da bi izvršio obdukciju tri do pet tijela pronađenih na području Zvornika, te da je prvo tijelo, koje je bilo zamotano u plavi radnički mantil, bilo u stanju odmakle truleži.</s><s>"Riječ je bila o dječaku visokom 145 centimetara, a pošto se tada tragalo za Slobodanom Stojanovićem, osnovano smo sumnjali da smo pronašli njega.</s><s>Pozvali smo njegove roditelje i na osnovu zubnog statusa, karakteristika tijela, kose i visine utvrdili da je to on", rekao je Stanković.</s><s>On je dodao da su na tijelu pronađene povrede od hladnog i vatrenog oružja.</s><s>Na lobanji je uočen ulazni prostrelni otvor oko kojeg je bilo ogarenje nastalo djelovanjem vatrenog oružja iz neposredne blizine, dok su na lijevoj polovini tijela pronađene rane nastale eksplozijom.</s><s>"Nedostajala je desna ušna školjka, a zabilježene su i rane u predjelu stomaka nanesene oštrim predmetom - nožem, britvom ili nekim drugim sječivom", rekao je vještak i dodao da nije mogao sigurno da tvrdi da su one mogle uzrokovati smrt.</s><s>Stanković nije mogao reći tačan redoslijed nanošenja povreda, niti utvrditi datum smrti.</s><s>Istakao je da su u ovom procesu primijenjene sve poznate i dostupne metode, a da se u to vrijeme DNK analiza, koja je bila veoma skupa, radila samo u Visokom.</s><s>On je dodao da je bez dileme konstatovano da je riječ o tijelu Slobodana Stojanovića.</s><s>Tužilaštvo tereti drugooptuženu Veselijevu da je kao pripadnik Diverzantskog voda Komande združenih jedinica Liplje, Kamenica, u drugoj polovini jula ili prvoj polovini avgusta 1992. godine ubila dvanaestogodišnjeg dječaka srpske nacionalnosti u naselju Bajrići-Novo Selo, na području Kamenice, u opštini Zvornik.</s><s>Prema optužnici, Veselijeva je na najsvirepiji način ubila Stojanovića, tako što mu je, dok je bio na biciklu, prišla s leđa i zaklala ga nožem.</s><s>U optužnici se navodi da je Halilović, koji je bio komandant Diverzantskog voda, znao da je njegova podređena počinila ovo krivično djelo, ali nije preduzeo neophodne mjere da bude kažnjena.</s><s>Suđenje će biti nastavljeno 6. septembra. http://www.glassrpske.com/novosti/vijesti_dana/Prook-smrti-djecaka-Slobodana-Stojanovica/244651.html</s> |
<s>Suđenje Oriću: Svjedok prepoznao sudiju Ilića tokom povlačenja iz Zalazja</s><s>Utorak, 07 februar 2017</s><s>07/02/2017 | 13:23 | RTRS | SRNA Svjedok odbrane Suljo Hasanović rekao je danas na suđenju optuženima za zločine nad Srbima na području Srebrenice Naseru Oriću i Sabahudinu Muhiću da je među srpskim vojnicima koji su se 12. jula 1992. godine povlačili iz sela Zalazje u pravcu Sasa, prepoznao sudiju Slobodana Ilića, sa kojim je prije izbijanja ratnih sukoba bio u dobrim odnosima.</s><s>Hasanović je, u nastavku suđenja komandantu takozvane Armije BiH u Srebrenici Oriću i pripadniku te vojske Muhiću za zločine nad srpskim ratnim zarobljenicima na području Srebrenice 1992. godine, objasnio da je kao komandir jedinice Teritorijalne odbrane iz sela Sućeska, tokom akcije na selo Zalazje, od nadređenog Zulfe Tursunovića, dobio zadatak da spriječi srpske snage da dobiju pojačanje iz Sasa. - Došlo je do razmjene vatre koja je kratko trajala.</s><s>Za to vrijeme poginuo je jedan moj borac, a niko od srpskih vojnika.</s><s>Od nas su bili udaljeni oko 50 metara i među srpskim borcima vidio sam Slobodana Ilića kojeg sam od ranije dobro poznavao.</s><s>Na sebi je imao vojnu uniformu i nije imao bradu i brkove - naveo je Hasanović.</s><s>Drugi svjedok, Salko Tursunović, koji tokom rata nije bio u Srebrenici, rekao je da je sa svojim ocem Zulfom Tursunovićem često pričao o akciji u Zalazju. - Rekao mi je da je to bila značajna kota i za Srbe i za Bošnjake, te da se morala zauzeti zbog stalnog granatiranja Srba iz tog pravca.</s><s>On je poznavao teren i tražio je da ide u Ažlicu da Srbima presiječe teren - naveo je Tursunović.</s><s>On je rekao da mu je otac ispričao da je do razmjene vatre došlo tek u popodnevnim časovima, "kada je grupa četnika, koja je bježala, na njih `udarila`".</s><s>Svjedok je rekao da mu otac nikada nije rekao da je ispucao rafal u Ilića, već da je "on poginuo u razmjeni vatre u kojoj se ne zna ko je koga ubio".</s><s>Orić i Muhić optuženi su da su 1992. godine u mjestima Zalazje, Lolići i Kunjerac ubili trojicu zarobljenika srpske nacionalnosti - Slobodana Ilića, Milutina Miloševića i Mitra Savića.</s><s>Suđenje će biti nastavljeno 28. februara. http://www.rtrs.tv/vijesti/vijest.php?id=241408</s> |
<s>G. Čvorović | 07. novembar 2017. 11:01 > 21:55 | Večernje novosti U spektakularnoj akciji francuskih i švajcarskih specijalaca na teritoriji dve zemlje uhapšeno deset osoba ZAJEDNIČKOM akcijom francuskih i švajcarskih vlasti u utorak je na teritoriji dve zemlje uhapšeno desetoro osumnjičenih za pripremanje terorističkih napada.</s><s>Devetoro ih je lišeno slobode u Francuskoj, a jedna osoba u Švajcarskoj.</s><s>U centru istrage je švajcarski državljanin, imam poreklom iz Bosne.</s><s>Star 27 godina, ovaj samoproklamovani emir, poznat po nadimku Al Bosni, bio je u kontaktu sa osobama koje žive u Francuskoj preko kriptovane društvene mreže "Telegram" i sa njima razmenjivao poruke zabrinjavajuće sadržine.</s><s>Na ovaj način je okupljao one koji nisu uspeli da odu u Siriju, uz poruku da i u Francuskoj mogu da naprave pokolj, i da za to imaju sredstava.</s><s>Istraga je do njih došla posle hapšenja, letos, dan pre Praznika muzike 21. juna, trinaestogodišnjeg Francuza koji je u okviru džihada pripremao napade nožem.</s><s>Prethodno je položio zakletvu Islamskoj državi i bio je u vezi s pomenutim bosanskim imamom.</s><s>Hapšenja i pretresi su u utorak izvršeni na jugu Francuske, u pariskom regionu i u švajcarskim kantonima Nešatel i Vo.</s><s>Privedene osobe su starosti od 18 do 65 godina, mnoge od njih su od ranije poznate policiji, a Al Bosni ih je ohrabrivao da stupe u akciju.</s><s>Specijalci su krenuli u operaciju posle saznanja da se sprema napad u Nici, na policajce, ali i obične građane. http://www.novosti.rs/vesti/planeta.299.html:694557-Bosanski-imam-vrbovao-atentatore</s> |
<s>Sarajevo: Optužnica za ubistvo najmanje 90 Srba u Trnovu</s><s>Petak, 06 jun 2014</s><s>Tanjug | 06. jun 2014. 16:11 Optužnica je podignuta protiv Edhema Godinjaka (63) iz Sarajeva, Medarisa Šarića (46) iz mesta Hadžići i Mirka Bunoze (46) iz Ljubuškog SARAJEVO - Tužilaštvo Bosne i Hercegovine podiglo je danas optužnicu za ratne zločine protiv trojice bivših pripadnika Armije Bosne i Hercegovine, MUP Republike BiH i Hrvatskih oružanih snaga (HOS) koje tereti da su učestvovali u ubistvu najmanje 90 osoba srpske nacionalnosti s područja opštine Trnovo, tridesetak kilometara udaljene od Sarajeva.</s><s>Optužnica je podignuta protiv Edhema Godinjaka (63) iz Sarajeva, Medarisa Šarića (46) iz mesta Hadžići i Mirka Bunoze (46) iz Ljubuškog.</s><s>Kako je navedeno u saopštenju Tužilaštva BiH, terete se da su kao visoki vojni, odnosno policijski zvaničnici učestvovali u akciji čiji je cilj bio progon, zlostavljanje i ubistva civila srpske nacionalnosti iz nekoliko sela na području Trnova.</s><s>U optužnici se navodi da je u operacijama u kojima su optuženi učestvovali ubijeno više od 90 osoba, među kojima je najviše onih starijeg životnog doba, ali i veći broj žena, kao i jedno dete.</s><s>Optužnica je podignuta nakon dugotrajne istrage i jedna je od najopsežnijih koje su podignute pri Posebnom odeljenju za ratne zločine od početka rada Tužilaštva BiH, prenela je Hina.</s><s>Tužilaštvo navodi da je tokom istrage utvrđen identitet niza drugih učesnika u tim ratnim zločinima, ali će njihovo procesuiranje biti prepušteno pravosudnim telima entiteta. http://www.novosti.rs/vesti/naslovna/dosije/aktuelevo-Optuznica-za-ubistvo-najmanje-90-Srba-u-Trnovu</s> |
<s>16.03.2018 | Srna | Glas Srpske Sarajevo - U nastavku suđenja za ratni zločin nad srpskim civilima na području Brčkog 1992. godine, pročitan je iskaz svjedoka Mirsada Mujića, koji je naveo da je vidio dvije žene dok je dijelio hranu vojnicima, a kasnije saznao da ih je ubio Begzad Kajtazi.</s><s>Mujić, koji je u međuvremenu preminuo, tvrdio je da je dobio naredbu od komandanta Šemsudina Pekića da pripadnike Pete čete opslužuje hranom prilikom akcije na Bukvik.</s><s>Dok je dijelio hranu, Mujić je, kako je naveo, vidio dvije žene koje su se predale takozvanoj Armiji BiH, javio je "Birn".</s><s>Nakon što je podijelio hranu, te iste žene vidio je kako leže mrtve.</s><s>"Odmah su mi rekli da je to uradio Kajtazi sa još dvojicom.</s><s>Rekli su mi i da je uzeo 12.000 njemačkih maraka.</s><s>Sutradan sam vidio reagovanje Kajtazija i bilo mi je jasno da ih je ubio", naveo je Mujić.</s><s>Prema iskazu, svjedok nije razgovarao sa Kajtazijem jer "s takvima se ne razgovara".</s><s>"Svi smo bili bez marke, a tu se jelo, pilo... rasipništvo Kajtazija, njegovog brata i društva", naveo je Mujić.</s><s>Kajtazi je optužen da je 15. septembra 1992. godine, pucajući iz automatske puške, usmrtio dvije Srpkinje - Milku i Radojku Brestovački.</s><s>Zajedno s Kajtazijem, optužen je Mensur Đakić, kojem je na teret stavljeno što nije spriječio ubistvo žena, kao i još jednog lica, a propustio je da kazni počinioca.</s><s>Đakić je optužen kao nekadašnji komandant Prvog bataljona 108. brigade Hrvatskog vijeća odbrane Bosanska Posavina, a Kajtazi kao vojnik Pete čete Prvog bataljona 108. brigade HVO-a.</s><s>Đakićeva Odbrana je dostavila Sudu potvrdu o autentičnosti već ranije uloženih materijalnih dokaza, koju su dobili od Međunarodnog krivičnog suda za bivšu Jugoslaviju.</s><s>Nastavak suđenja zakazan je za 30. mart. http://www.glassrpske.com/drustvo/vijesti/Svjedok-ekao-da-je-Kajtazi-ubio-dvije-Srpkinje/257647.html</s> |
<s>Zalužje – zaseda u ovom muslimanskom selu u opštini Bratunac, koju su 16. septembra 1992. na lokalnoj asfaltiranoj saobraćajnici Bratunac-selo i rudnik Sase organizovali naoružani muslimani ovog i susednih muslimanskih sela, pripadnici Armije BiH.</s><s>Tom prilikom sačekano je manje teretno vozilo, tzv. "tamić", na čijoj karoseriji se nakrcalo preko dvadeset pet civilnih lica srpske nacionalnosti koja su se oko 18 časova vraćala sa sahrane iz Bratunca u selo Bjelovac i okolna srpska sela i zaseoke.</s><s>U žestokoj unakrsnoj vatri iz lakog pešadijskog naoružanja ubijeno devet i lakše i teže ranjeno više lica.</s><s>Zahvaljujući prisebnosti teško povređenog vozača kamionet sa žrtvama i preživelim putnicima probio se kroz blokadu i zaštitu našao u Bjelovcu.</s><s>Odgovorni za zločin: Imena neposrednih izvršilaca nepoznata.</s><s>Mogući nalogodavci iz komande muslimanskih oružanih snaga Srebrenice.</s><s>Svedoci: Vuleta Krstić, vozač kamioneta.</s><s>Izvori: SRJ:"Memorandum o ratnim zločinima i zločinima genocida u istočnoj Bosni (op. Bratunac, Skelani i Srebrenica) protiv srpskog naroda od aprila 1992. do aprila 1993.", podnet SB OUN 2. juna 1993; Milivoje Ivanišević: "Hronika našeg groblja", Komitet za prikupljanje podataka o izvršenim zločinima protiv čovečnosti i međunarodnog prava, Beograd, 1994; "Srpske žrtve opštine Srebrenica - prethodni rezultati", Centar za istraživanje zločina nad srpskim narodom, 1998.</s> |
<s>14/12/2012 | 14:34 | SRNA Pretresno vijeće Haškog tribunala ponovo je danas udaljilo iz sudnice optuženog načelnika Generalštaba Vojske Republike Srpske generala Ratka Mladića, zato što se "umiješao" u tok ispitivanja svjedoka.</s><s>Do incidenta je došlo na dijelu sjednice koja je bila zatvorena za javnost.</s><s>Na otvorenom dijelu sjednice predsjedavajući sudija Alfons Ori je saopštio da je tokom ispitivanja svjedoka RM-176 o kopanju tunela kod aerodroma u Sarajevu optuženi rekao "da" i "još nešto na srpskom jeziku".</s><s>Odlukom sudija, general Mladić je udaljen iz sudnice do završetka saslušanja ovog svjedoka i može da se vrati kada počne rasprava o procesnim pitanjima.</s><s>Zaštićeni svjedok tužilaštva RM-176 nastavio je danas da daje iskaz o događajima u toku rata u Sarajevu, gdje je 1993. godine bio pripadnik francuskih snaga Unprofora.</s><s>Svjedok daje iskaz pod pseudonimom i uz zaštitne mjere iskrivljenja lika i glasa, a jučerašnje glavno i današnje unakrsno ispitivanje odvijalo se najvećim dijelom na sjednici zatvorenoj za javnost.</s><s>Svjedok RM-176 je potvrdio da se sjeća da je nekadašnji komandant Unprofora francuski general Filip Morion protestovao kod muslimanske strane zbog bombardovanja aerodroma u Sarajevu, preko kojeg su iz grada izlazili civili.</s><s>Svjedok je naveo da se sjeća da je nakon tog incidenta došlo do još većeg, kada je poginuo jedan francuski pripadnik "plavih šljemova".</s><s>Na pitanje glavnog Mladićevog branioca Branka Lukića da li je čuo da su Srbi bili zainteresovani da civili izađu iz grada, svjedok je odgovorio da je "Srbe interesovala činjenica da li oni mogu izaći iz grada, jer ako civili izađu iz grada, znači da opsada nije potpuna".</s><s>"Nas je brinula činjenica da je bilo nemoguće koristiti aerodrom za izlazak iz grada zbog položaja koji su korišćeni sa obje strane.</s><s>Njih je brinuo dolazak civila sa teritorije koju su oni držali pod svojom kontorolom", rekao je svjedok.</s><s>On je precizirao da je Vojska Republike Srpske kotrolisala rubne strane aerodroma, a sam aerodrom je kontrolisao UnproFor.</s><s>Svjedok je potvrdio da civili nisu mogli da izađu iz grada bez dozvole muslimanskih vlasti.</s><s>"Da, znali smo da je na Dobrinji vojska bosanskih muslimana postavila kontrolne punktove da bi provjeravala da li ljudi koji izlaze iz grada imaju za to dozvole", rekao je svjedok.</s><s>Lukić je svjedoku pokazao Sporazum o ponovnom otvaranju aerodroma u humanitarne svrhe, na šta je on rekao da "nikada nije video dokument", i da je samo "znao da se taj sporazum primjenjivao od 29. juna 1992. do dolaska francuskog predsjednika".</s><s>"Bosanski Srbi koji su kontrolisali to područje pristali su da se povuku, a na njihovo mjesto došli su Francuski vojnici Unprofora", dodao je svjedok.</s><s>Svjedok je rekao da su se prelasci preko aerodroma odvijali uglavnom noću i u vrijeme kada nije bilo vazdušnog saobraćaja.</s><s>U jednom trenutku on je rekao da su grupe koje su prelazile "bile miješane - civili i vojnici", a zatim da "nikada među njima nije vidio odrasle muškarce".</s><s>"Ljudi su na razne načine prelazili aerodrom.</s><s>Uopšteno se može reći da su grupe bile miješane.</s><s>Potencijalno je u njima znao biti neki vojnik", izjavio je svjedok.</s><s>On je potvrdio da je pristup aerodromu sa obje strane kontrolisala Armija BiH.</s><s>Branilac Lukić pokazao je svjedoku izvještaj prema kojem srpske snage nisu djelovanje 1. juna 1993. godine, kada su na naselje Dobrinja, koje su držale muslimanske snage, pale dvije minobacačke mine.</s><s>O detaljima u vezi sa ovim incidentom svjedok je govorio na zatvorenoj sjednici. http://rtrs.tv/vijesti/vijest.php?id=76389</s> |
<s>Podignuta optužnica protiv Milarema Berbića za ratovanje u Siriji</s><s>Sreda, 13 maj 2020</s><s>SARAJEVO, 12.</s><s>MAJA /SRNA/ - Tužilaštvo BiH podiglo je optužnicu protiv Milarema Berbića koja ga tereti za ratovanje u Siriji.</s><s>Prema optužnici, Berbić se tereti da je od 2014. do 2019. godine bio u Siriji i borio se u strukturama takozvane "Islamske države" koju je Savjet bezbjednosti UN proglasio terorističkom organizacijom.</s><s>Optuženi se tereti da je sredinom 2014. godine iz BiH otputovao u Tursku, odakle se ilegalno prebacio u Siriju, gdje se pridružio stranim paravojnim formacijama, koje su djelovale u okviru terorističke organizacije "Islamska država".</s><s>U optužnici se navodi da je Berbić snimljen u propagandnim video-snimcima, te da su ga početkom 2019. godine, prilikom sloma ove terorističke organizacije, zarobile kurdske snage.</s><s>Krajem 2019. godine deportovan je u BiH i nalazi se u pritvoru, a na teret mu se stavlja krivično djelo protivzakonito formiranje i pridruživanje stranim paravojnim ili parapolicijskim formacijama.</s><s>Optužnica je upućena Sudu BiH. http://89.111.245.19/novosti/790051/podignuta-optuznica-protiv-milarema-berbica.htm</s> |
<s>27/03/2020 | RTRS | Izvor: SRNA Sud BiH produžio je pritvor Senadu Kasupoviću i Jasminu Keseroviću, optuženima za organizovanje terorističke grupe, odnosno ratovanje u Siriji.</s><s>Sud BiH produžio je pritvor Senadu Kasupoviću i Jasminu Keseroviću, optuženima za organizovanje terorističke grupe, odnosno ratovanje u Siriji.</s><s>Kasupoviću pritvor može trajati do izricanja prvostepene presude ili nove sudske odluke, a najduže dvije godine od dana potvrđivanja optužnice, s tim što će se kontrola opravdanosti ove mjere vršiti svaka dva mjeseca.</s><s>Keserovićev branilac Senad Dupovac je potvrdio da je Sud u odnosu na ovog optuženog donio rješenje prema kojem pritvor može trajati najduže dvije godine, prenosi Birn.</s><s>U optužnicama protiv Keserovića i Kasupovića je navedeno da su njih dvojica 23. januara, odnosno 12. jula 2013. godine napustili BiH, te su po dolasku u Siriju postali pripadnici terorističke organizacije "Islamska država", u čijim redovima su ostali sve do decembra 2019. godine.</s><s>Prema optužnici, Kasupović i Keserović su, zajedno s drugim licima iz BiH koja su boravila u Siriji s istom namjerom, učestvovali u terorističkim aktivnostima, pružali pomoć i borili se u gradovima Mimbidž, Kobani, Raka i Al-Bab, u jedinici "Bejt komandos", koja je kasnije preimenovana u "El-Aksa".</s><s>Osim ratovanja, Keserović se tereti i za javno podsticanje na terorističke aktivnosti, odnosno da je putem sredstava javnog informisanja, odjeven u vojnu uniformu i naoružan automatskom puškom, uputio poruku javnosti kojom je direktno podsticao na izvršenje terorizma, i to napadima na stanovništvo i ubijanjem.</s><s>Sud BiH je nedavno produžio pritvor za dvije godine optuženom Armenu Dželki, koji se tereti za ratovanje u Siriji, dok je u odnosu na Hamzu Labidija, Milarema Berbića, Muharema Dunića i Emira Ališića, protiv kojih se istraga i dalje provodi, ova mjera produžena za dva, odnosno tri mjeseca.</s><s>Trojica optuženih i četvorica osumnjičenih su u decembru 2019. godine avionom prebačeni u BiH. https://www.rtrs.tv/vijesti/vijest.php?id=376510</s> |
<s>DERVENTA, 3. JULA /SRNA/ - Predsjednik Udruženja ratnih zarobljenika opštine Derventa Drago Knežević izjavio je da izručenje Almaza Nezirovića /56/ iz Amerike pravosuđu BiH daje snagu logorašima da nastave dokazivanje ratnih zločina na području derventske opštine.</s><s>"Ovo je za nas logoraše novo rođenje jer smo dočekali da odgovorni za zločine u logorima nad srpskim civilnim stanovništvom budu privedeni pred lice pravde.</s><s>Još očekujemo izručenje Azre Bašić koja je zaklala Blagoja Đuraša u Domu JNA, koji je bio pretvoren u logor za Srbe", rekao je Knežević.</s><s>On je dodao da su preživjeli logoraši spremni da učestvuju u dokazivanju zločina i da su pristali da idu i u Hrvatsku da svjedoče protiv osumnjičenih kojima se suđenje odvija u Zagrebu ili Osijeku.</s><s>"Sve je to dodatni bol i `so na ranu` koja još nije zarasla.</s><s>Moramo istrajati u dokazivanju svega onog što se događalo tokom rata", dodao je Knežević.</s><s>Nezirović je pod istragom Tužilaštva BiH.</s><s>Osumnjičen je da je za vrijeme rata, kao pripadnik vojne policije derventske brigade HVO-a, kao stražar u logoru na Rabiću u Derventi počinio zločine nad žrtvama srpske nacionalnosti koje su bile zatvorene u logoru, u proljeće i ljeto 1992. godine.</s><s>Nezirević je osumnjičen da je zajedno sa drugim pripadnicima HVO-a lično učestvovao u mučenjima i teškim zlostavljanjima žrtava, nanošenju teških fizičkih povreda, nanošenju velikih patnji i mučenju žrtava na izrazito ponižavajuće načine.</s><s>On je osumnjičen da je počinio ratni zločin nad najmanje 30 civila srpske nacionalnosti, od kojih su neki bili starije životne dobi.</s><s>Tužilaštvo BiH je u ovom predmetu ostvarilo saradnju sa pravosudnim i policijskim organima SAD. http://www.srna.rs/novosti/318615/knezevic-izrucenje-nezirovica-novo-rodjenje.htm</s> |
<s>06. 07. 1993.</s><s>STOLAC (Tanjug) Na slobodnu srpsku teritoriju u selo Borce, kod Konjica, sinoć je stigla grupa od 454 građanina hrvatske nacionalnosti iz sela Zabrđe, Zaslivlje i Turije, koje muslimanske snage već tri mjeseca drže pod blokadom.</s><s>Hrvatske izbjeglice iz tih konjičkih sela ističu da je srpsko i hrvatsko stanovništvo u Konjicu izloženo svakodnevnoj torturi muslimanske vojske.</s><s>Hrvatske izbjeglice iz konjičkih sela, uglavnom starije osobe, žene i djeca, angažovanjem pripadnika VRS, jutros su kod Stoca prešle na teritoriju Herceg-Bosne.</s><s>IZVOR: »GLAS« od 07. 07. 1993.</s><s>17. 07. 1993.</s><s>VELIKA KLADUŠA U otvorenom pismu ALIJI IZETBEGOVIĆU i članovima tzv. predsjedništva bivše BiH, juče je objavljeno preko Radio-Velkatona (u 17 časova) u Velikoj Kladuši, FIKRET ABDIĆ, analizira situaciju apeluje na jedinstvo i izbor političke opcije koja bi mirnim putem i pregovorima dovela do konačno razrješenja bosansko-hercegovačke krize.</s><s>Uz svakodnevno umiranje od metaka i granata, Muslimanima prijete masovne epidemije: žutica, kuga, tifus, kao i umiranje od žeđi i gladi.</s><s>Zar Muslimanima nije bio dovoljan jedan protivnik nego je trebalo stvoriti još jednog?</s><s>Na žalost, u ovom trenutku nismo u stanju poraziti vojno nadmoćnijeg protivnika.</s><s>Nikakvo predsjedništvo niti pregovarački tim ne mogu suspendovati volju naroda, koji će u svakom slučaju dati poslednji pristanak za budući model uređenja bosansko-hercegovačke države.</s><s>»Alija je krivac za stradanje i rat« zaključuje FIKRET ABDIĆ.</s><s>IZVOR: »GLAS« od 18. 07. 1993. 20. 07. 1993.</s><s>LjUBLjANA Zapadno-evropske zemlje i novonastale države na području bivše Jugoslavije uskoro će se naći na nemilosrdnom udaru terorizma bosanskih Muslimana, tvrdi ljubljansko »Delo«, pozivajući se na »dobro obaviještene i pouzdane izvore.</s><s>»List piše da je u centrima u bivšoj BiH sve spremno za prve opsežnije akcije.</s><s>IZVOR: »GLAS« od 21. 07. 1993. 27. 07. 1993.</s><s>BRATUNAC Prema ranijem dogovoru, u Srebrenicu danas treba da uđe peti put po redu mješovita trojna komisija da bi ustanovila rezultate demilitarizacije tog područja, saznaje dopisnik TANJUG-a u Glavnom štabu VRS.</s><s>IZVOR: »GLAS« od 28. 07. 1993.</s> |
<s>SAD: Pripadnik HVO čuvar u logoru Rebić može biti izručen BiH</s><s>Četvrtak, 26 februar 2015</s><s>četvrtak, 26. feb 2015, 08:33 -> 09:12 Američki federalni apelacioni sud presudio je da Almaz Nezirović, nekadašnji čuvar u logoru Rebić, ispunjava uslove za ekstradiciju u Bosnu i Hercegovinu.</s><s>Sud je odbacio Nezirovićeve tvrdnje da ne može biti izručen, jer je "prošlo previše godina od kako su se dogodili navodni zločini", javlja AP, navodi Tanjug.</s><s>Nezirović, koji živi u SAD, u Virdžiniji, optužen je da je mučio Srbe u tom logoru 1992. godine tokom građanskog rata u Bosni i Hercegovini, navodi američka novinska agencija.</s><s>U Bosni i Hercegovini se Nezirović tereti da je tukao, ponižavao i nanosio ozlede nenaoružanim zatvorenim civilima.</s><s>Vlasti u Bosni i Hercegovini tvrde da je Nezirović tukao civilne zatvorenike pendrekom i puškom i primoravao neke od njih da goli puze po zemlji i jedu travu po kojoj su drugi urinirali, navodi AP.</s><s>Jedan sud u Bosni i Hercegovini izdao je nalog za njegovo hapšenje 2003. godine, šest godina nakon što je optuženik, kao izbeglice, ušao u SAD.</s><s>Sud je odbacio Nezirovićeve tvrdnje da ne može biti izručen, jer je "prošlo previše godina od kako su se dogodili navodni zločini", navodi AP.</s><s>Sudija Barbara Milano Kinan navela je da nije osnovana Nezirovićeva tvrdnja da je ekstradicija nemoguća, jer su njegove aktivnosti bile političke.</s><s>"Mučenje zatvorenika ne može biti opravdano time da se takva tortura dogodila u kontekstu političkih nemira", navela je ona.</s><s>Nezirovićev advokat nije u prvom trenutku odgovorio na molbu za komentar, navodi AP.</s><s>Pravobranilac Entoni Đorno rekao je da odluka Suda ne znači da je Nezirović kriv za optužbe, već da "osigurava da se o valjanosti optužbi raspravlja na odgovarajućem mestu u zemlji njegovog porekla".</s><s>Prema sudskim spisima Nezirović se 1992. godine "pridružio paravojnoj grupi, Hrvatskom vijeću odbrane (HVO) i postao zatvorski čuvar", navodi AP i dodaje da su HVO formirali bosanski Hrvati u nameri da stvore "sopstvenu otcepljenu republiku tokom rata" i da nije imala veze sa vladom u kojoj su dominirali bosanski muslimani.</s><s>Pred federalnim američkim sudom Nezirović je otpužen i da je prikrivao aktivnosti u ratu kada se prijavljivao za izbeglički status i naturalizaciju u SAD.</s><s>Taj predmet je zatvoren prošle godine, zbog očekivanja Nezirovićeve verovatne ekstradicije, navodi agencija. http://www.rts.rs/page/stories/ci/story/3/%D0%A0%D80%D1%83%D1%87%D0%B5%D0%BD+%D0%91%D0%B8%D0%A5.html</s> |
<s>SARAJEVO, 4. APRILA /SRNA/ - U nastavku suđenja desetorici pripadnika Hrvatskog vijeća odbrane /HVO/ koji su optuženi za ratni zločin nad srpskim civilima i ratnim zarobljenicima na području Orašja 1992. i 1993. godine, svjedok Tužilaštva BiH Goran Savić izjavio je da je čuo da je njegov otac Savo preminuo od posljedica zlostavljanja Mate Kljajića u Srednjoškolskom centru.</s><s>"Stevo Petrović, koji je takođe bio zatvoren, ispričao mi je da je došao Mato Kljajić, prozvao mog oca i natjerao ga da zine.</s><s>U usta mu je ugurao palicu i izbio mu zube, nakon čega je izveden i premlaćen.</s><s>Stevo je rekao da su ga ujutro vratili isprebijanog, da je tražio vodu koje nije bilo, nakon čega je preminuo", naveo je Savić.</s><s>On je istakao da je Petrović zamotao tijelo njegovog oca u ćebe i sa još nekim zatvorenicima ga zakopao na seoskom groblju.</s><s>Nakon ekshumacije i identifikacije, Savo Savić je sahranjen u Lončarima.</s><s>Svjedok Drago Mišković naglasio je da je početkom maja 1992. godine učestvovao u raciji u selu Bukova Greda, kada su zarobljeni srpski civili, a neki i ubijeni.</s><s>Mišković kaže da je kao pripadnik rezervnog sastava policije u Stanici milicije u Orašju imao zadatak da sa dvojicom kolega vrši patrole u Orašju i obilazi važne objekte u tom gradu.</s><s>On je rekao da su jedno jutro pozvani da dođu pred stanicu, gdje su zatekli 15 rezervnih policajaca, naoružane vojnike u šarenim uniformama, dva kombija i autobus.</s><s>"Komandir Stanice Marko Dominković je nama, rezervnim policajcima, naredio da uđemo u kamion.</s><s>Nismo znali gdje idemo, a kada smo došli do ulaza u Bukovu Gredu, iz kamiona je izašla polovina milicajaca.</s><s>Mi, koji smo ostali u kamionu, ušli smo u selo u kojem sam u prolazu ispred prodavnice vidio mještane Bukove Grede koje su doveli nepoznati vojnici, bijeli kombi vojne policije i oružje na gomili", istakao je Mišković.</s><s>On je naglasio da su iz kamiona izašli na kraju sela, gdje su ih dočekala dva vojnika koja su im rekla da paze da niko ne izađe i ne uđe u selo.</s><s>"Za dva časa, koliko smo bili tu, niko nije prošao, niti smo komunicirali sa bilo kim.</s><s>U jednom momentu čuli smo rafalne pucnje iz pravca sela i šume, koji su kratko trajali", kaže Mišković.</s><s>On je dodao da je Pera Vincetić zvani Konj došao i rekao im da se vrate u centar sela u kojem, po njihovom dolasku, nije bilo nikoga.</s><s>"Nakon dva dana, rečeno mi je da sa patrolom idem u Srednjoškolski centar da osiguravamo 40-50 zatvorenika iz Bukove Grede, među kojima je bilo žena.</s><s>Kolege koje smo zamijenili su nam rekle da ljude puštamo u toalet i da im dajemo hranu i vodu, te da samo vojna policija može da izvede koga hoće", izjavio je Mišković.</s><s>On je rekao da su vojni policajci odvodili zatvorenike kada su to htjeli.</s><s>"To je, između ostalih, činio Mato Živković Rakijica.</s><s>Odvodili su ih kombijem, ne znam gdje.</s><s>Kada sam bio u smjeni, na njima nisam vidio povrede.</s><s>Zarobljeni Srbi odvođeni su na kopanje i čuo sam da su Ilija Maksimović i još jedan zarobljenik ranjeni snajperskim hicima", naveo je Mišković.</s><s>Za zločine u Orašju optuženi su general HVO-a Đuro Matuzović, Ivo i Tado Oršolić, Marko Dominković, Joso Nedić, Marko Blažanović, Mato i Anto Živković, Stjepo Đurić i Mirko Jurić.</s><s>Prema optužnici, oni su zločine počinili kao pripadnici komandnih struktura HVO-a i policije u Orašju, te kao pripadnici vojne policije.</s><s>Optužnica ih tereti za progon srpskog stanovništva, ubistva, zatvaranje, mučenje, silovanja i druga nečovječna djela.</s><s>Matuzović, Živković i Đurić optuženi su i da su, zajedno sa njima poznatim pripadnicima vojne policije HVO-a, u šupi u Donjoj Mahali i u logoru u osnovnoj školi u tom mjestu učestvovali u ubistvima, mučenju i nečovječnom postupanju prema ratnim zarobljenicima.</s><s>Suđenje će biti nastavljeno 16. aprila. http://www.srna.rs/novosti/583509/savic-oca-savu-zlostavljao-mato-kljajic.htm</s> |
<s>18/02/2021 | RTRS | Autor: SRNA Prvostepena presuda Jasminu Keseroviću, optuženom za pridruživanje terorističkoj organizaciji Islamska država i javno podsticanje na terorističke aktivnosti, biće izrečena 25. februara u Sudu BiH.</s><s>U završnim riječima na današnjom ročištu i Tužilaštvo BiH i odbrana optuženog zatražili su osuđujuću presudu.</s><s>Tužilaštvo je ocijenilo dokazanim obje tačke optužnice za terorizam - pridruživanje stranim paravojnim formacijama i javno podsticanje na terorističke aktivnosti.</s><s>Tužilac Ćazim Hasanspahić je istakao da se ovaj slučaj razlikuje od drugih postupaka vođenih pred Sudom BiH u vezi sa odlaskom na strana ratišta, te naveo kako Keseroviću nije bilo dovoljno da se priključi terorističkoj organizaciji Islamska država, već je bio jedan od dvojice državljana BiH koji su upućivali prijetnje.</s><s>Hasanspahić je naveo da je uz dokaze uložen video, objavljen na mrežama, u kojem Keserović poziva na ubijanja hrišćana i njihovih slugy, navodeći da ne treba praviti razliku između civila i vojnika.</s><s>On je dodao da je u pitanju je zloupotreba vjerskih osjećanja jednog naroda i iskrivljeno tumačenje islama, ukazao je na teške zločine počinjene tokom rata u BiH, te upitao da li ovdje ponovo treba da se proživljava zlo.</s><s>Tužilac je rekao da je u pitanju pogubna poruka koja zaslužuje strogu kaznu i podsjetio na iskaze svjedoka i dokaze kako je Keserović otputovao u Siriju 23. januara 2013. i priključio se jedinicama Islamske države, da je viđan u više sirijskih gradova, da je nosio pušku i uniformu, te išao na straže. - Van razumne sumnje možete zaključiti da se borio na strani terorističke organizacije - rekao je tužilac i dodao da je optuženi proveo sedam godina u Siriji, prenosi Birn.</s><s>Kako je rekao, posljedice djelovanja Islamske države osjećaju se i u BiH, gdje je registrovano 150 odlazaka na strana ratišta. - I danas postoje državljani BiH u kampovima koji su otputovali zavedeni idejama Islamske države.</s><s>Dosta djece iz BiH danas tumara kampovima Al-Hol i Al-Bab - rekao je Hasanspahić.</s><s>Branilac Senad Dupovac je rekao da će, neuobičajeno za odbranu, tražiti kaznu za optuženog.</s><s>Odbrana je predložila da Keserović bude osuđen na kaznu između dvije i po i tri i po godine zatvora za prvu tačku, ali smatra da navodi da je optuženi javno pozivao na ubijanja nisu dokazani.</s><s>Dupovac smatra da Keserović treba biti osuđen na kaznu koja je u rasponu onih na koje su već osuđena četvorica od sedmorice državljana BiH izručenih u decembru 2019. godine.</s><s>On je rekao da je Keserović otišao u Siriju sa 18 i po godina, u vrijeme adolescencije kada se donose nepromišljene odluke i u vrijeme "arapskog proljeća", kada Islamska država nije bila proglašena terorističkom organizacijom.</s><s>Za odbranu je video-zapis, koji se sastoji od više snimaka, a navedeno je i da nije izvršeno vještačenje glasa kako bi se utvrdilo da je riječ o Keseroviću.</s><s>Branilac je rekao da je optuženi neosuđivan, oženjen i otac dvoje djece, koja su u Siriji, te da je izrazio kajanje zbog svoje lakomislenosti.</s><s>Optuženi je u završnom obraćanju ponovio kajanje zbog odlaska u Siriju i dodao da nema ništa sa spornim videom. - Ja nisam terorista.</s><s>Ja sam samo mladi musliman - rekao je Keserović. https://www.rtrs.tv/vijesti/vijest.php?id=422099</s> |
<s>Tanjug | 17. decembar 2018 | Večernje novosti Nekadašnji komandant Petog korpusa tzv. Armije BiH Atif Dudaković izjasniće se u sredu pred Sudom BiH o krivici zbog zločina počinjenih nad civilima srpske nacionalnosti na području Krajine tokom sukoba 1994. i 1995. godine Nekadašnji komandant Petog korpusa tzv. Armije BiH Atif Dudaković izjasniće se u sredu pred Sudom BiH o krivici zbog zločina počinjenih nad civilima srpske nacionalnosti na području Krajine tokom sukoba 1994. i 1995. godine.</s><s>Takođe, o krivici će se izjasniti i 16 pripadnika tog korpusa, prenela je Fena.</s><s>Prema optužnici, zločini obuhvataju ubistva više od 300 osoba, progone i zlostavljanja civila i ratnih zarobljenika, kao i uništenja 38 pravoslavnih hramova, crkava i verskih objekata.</s><s>Dudaković i ostali terete se za zločine protiv čovečnosti počinjene na području opština Bosanski Petrovac, Ključ, Bosanska Krupa i Sanski Most, te za ratni zločin protiv civilnog stanovništva na području opština Bihać i Cazin. http://www.novosti.rs/vesti/planeta.300.html:766488-Sudjenje-Dudakovicu-zbog-zlocina-nad-Srbima</s> |
<s>ISTOČNO SARAJEVO, 24.</s><s>OKTOBRA /SRNA/ - Okružni sud u Istočnom Sarajevu potvrdio je optužnicu protiv Muhameda Adžema, Omera Uglješe, Senada Halilovića i Sulje Karkelje koji su optuženi za ratni zločin protiv ratnih zarobljenika srpske nacionalnosti u Goraždu 1992. godine.</s><s>Oni su optuženi da su kao bivši pripadnici takozvane Armije BiH učestvovali u ubistvima sedam ratnih zarobljenika Vojske Republike Srpske /VRS/. Četvorica optuženih terete se za učestvovanje u ubistvu goraždanskih Srba Đoke Lasice, Njegoša Ćehe, Koje Vukovića, Branislava i Budimira Todorovića, Tioslava Radovića i Ratomira Klačara.</s><s>Oni su zarobljeni 1992. godine na brdu Trovrh kod Goražda, odvedeni u goraždansku policijsku stanicu i tamo ubijeni.</s><s>Sud je potvrdio Srni da su branioci i trojica optuženih do sada primili optužnice, te da bi, po okončanju uobičajene procedure, sudski proces u ovom predmetu mogao početi u decembru.</s><s>Karkelja, Adžem, Halilović i Uglješa uhapšeni su 17. januara 2013. godine.</s><s>U pritvoru su proveli šest mjeseci, nakon čega su pušteni da se brane sa slobode. http://www.srna.rs/novosti/249543/potvrdjena-optuznica-za-ubistvo-pripadnika-vrs.htm</s> |
<s>17.06.2015. • 09:43h • Pres / Boris Knežević Ibran Mustafić, jedan od osnivača SDA i ratni predsjednik Izvršnog odbora SO Srebrenica, tvrdi da će o nedavnom hapšenju Nasera Orića u Švajcarskoj i zločinima koji mu se stavljaju na teret, a koje je opisao u svojoj knjizi "Planirani haos", otvoreno progovoriti tek nakon što bude poznato da li će nekadašnji bošnjački ratni komandant biti izručen pravosudnim organima Srbije!</s><s>Ističući da nema povjerenja u pravosuđe BiH, posebno Tužilaštvo BiH koje je, prema njegovim riječima, postalo "leglo kriminalaca", Mustafić u intervjuu za Pres kaže da vjeruje u istorijsko pomirenje između Srba i Bošnjaka, te da bi pružio ruku premijeru Srbije Aleksandru Vučiću ukoliko se on pojavi na predstojećoj komemoraciji u Potočarima. - Vrijeme je da se običan narod pomiri.</s><s>Svako je imao svoje zablude i vjerujem da je konačno sazrelo da prestanemo ispaštati zbog budala koje su nas gurnule u rat - kaže Mustafić.</s><s>Ako Naser Orić bude izručen Srbiji i tamošnje tužilaštvo vas pozove za svjedoka, da li ste spremni da se suočite s čovjekom koga ste otvoreno optuživali za stravične zločine i kriminal u Srebrenici? - Ne želim da komentarišem taj slučaj sve dok ne bude poznato kako će završiti.</s><s>Vjerujte da mi je već postala i malo smiješna ova sapunica sa Orićem.</s><s>Srebreničke "estrade" mi je preko guše!</s><s>Kad se bude znalo da li će Naser biti oslobođen ili izručen Srbiji, tada ću o svemu pričati.</s><s>Smatrate li da bi se Oriću trebalo suditi u BiH i da bi cijeli slučaj trebalo da preuzme bh. tužilaštvo?</s><s>Više cijenim Šešelja od Nikolića Da li bi zbog pomenutog "istorijskog pomirenja" između Srba i Bošnjaka bilo dobro da je Tomislav Nikolić juče posjetio Sarajevo? - Za mene je Nikolić reinkarnacija Šešelja, samo što je Šešelj puno pošteniji i dosljedniji od njega.</s><s>Više cijenim Šešelja od Nikolića.</s><s>Zašto? - Zato što cijenim one koji ostanu do kraja to što jesu.</s><s>Nisam od onih što vole i podržavaju "ofarbane" tipove. - Tužilaštva u BiH su od opštinskih nivoa, pa sve do kantonalnih i državnog, najobičnije banditsko-kriminalne organizacije koje veze nemaju sa pravom!</s><s>Svi čestiti ljudi u BiH su taoci kriminalnih tužilaštava i zbog toga trpimo posljedice.</s><s>Kada to govorite, mislite li na konkretan slučaj u vezi sa Naserom Orićem ili uopšteno kritikujete rad domaćih tužilaca. - Sve je to trulo.</s><s>Imam mnogo informacija o radu tužilaštava u BiH.</s><s>To su postala prava reketaška udruženja.</s><s>Oni rade po uputstvima političara.</s><s>U ovoj zemlji jedino dobro funkcionišu zločinci i kriminalci sa svih strana.</s><s>Kako komentarišete zahtjev bošnjačkog člana Predsjedništva BiH Bakira Izetbegovića da zbog Orićevog hapšenja bude odgođena za juče planirana posjeta predsjednika Srbije Tomislava Nikolića Sarajevu? - Ja ovu državu ne j..em ni dva odsto!</s><s>Za mene ne postoji država u kojoj član predsjedništva može biti izabran sa desetak odsto glasova cijele populacije u BiH.</s><s>Bakir Izetbegović za mene jedino predstavlja šefa bošnjačke mafije!</s><s>J..eš takvu državu u kojoj Bakir Izetbetgović brani Bošnjake.</s><s>Hoćete li pružiti ruku srpskom premijeru Aleksandru Vučiću ako se 11. jula pojavi u Potočarima? - Vi dobro znate da mene 11. jula redovno hapse ispred Komemorijalnog centra.</s><s>Kako ću pružiti ruku bilo kome, izuzev ovima iz SIPA?</s><s>A šta ako ga ipak sretnete?</s><s>Vjerujete li Vučiću kad priča da se iskreno zalaže za istorijsko pomirenje između Srba i Bošnjaka? - Ono zbog čega cijenim Vučića je to što je on, ako ništa drugo, priznao da je bio budaletina u određenom vremenu, kao što sam bio i ja.</s><s>Takav čovjek ima određenu veličinu.</s><s>Vrlina je priznati svoje zablude i greške.</s><s>S takvima bih se i rukovao i mirio. http://pressrs.ba/info/vijesti/tek-cu-progovoriti-o-oricu-17-06-2015</s> |
<s>Interpol Beograd obaviješten o nemogućnosti izručenja Orića</s><s>Sreda, 05 februar 2014</s><s>Srna - 04.02.2014 16:38 SARAJEVO - Direkcija za koordinaciju policijskih tijela u BiH obavijestila je Interpol Beograd, Generalni sekretarijat Interpola, Ministarstvo pravde BiH i nadležne policijske agencije u BiH o nemogućnosti raspisivanja difuzne potjernice za Naserom Orićem i Hakijom Meholjićem na teritoriji BiH i nemogućnosti njihovog izručenja, s obzirom da su državljani BiH.</s><s>Iz Direkcije navode da je to u skladu sa Zakonom o međunarodnoj pravnoj pomoći u krivičnim stvarima BiH, kao i da je Interpol Beograd obaviješten o mogućnosti ustupanja krivičnog gonjenja nadležnim pravosudnim organima BiH.</s><s>U saopštenju Direkcije ističe se da BiH ima jednaku obavezu postupanja bilo da je riječ o difuznim ili crvenim potjernicama, dok samo postupanje po međunarodnim potjernicama "zavisi i od nacionalnog zakonodavstva svake od zemalja članica Interpola".</s><s>Iz Direkcije ističu da će u slučaju da dobiju obavještenja Generalnog sekretaraijata Interpola o procesuiranju novih zahtjeva koji se odnose na slučajeve genocida, zločina protiv čovječnosti i ratnih zločina, na zahtjev međunarodnih sudova ili tijela koje je uspostavio Savjet bezbjednosti UN, ona biti proslijeđena Ministarstvu pravde BiH na dalju procjenu i preduzimanje mjera i radnji iz njihove nadležnosti.</s><s>Beogradska kancelarija Interpola dostavila je svim članicama Interpola međunarodne potjernice s ciljem hapšenja i ekstradicije Orića i Meholjića.</s><s>Tužilaštvo Srbije za ratne zločine zatražilo je istragu protiv Orića i još četiri Bošnjaka osumnjičena za ratni zločin nad Srbima u Podrinju.</s><s>Zahtjev je podnesen Višem sudu u Beogradu zbog sumnje da su Orić i ostali počinili ratni zločin protiv srpskih civila u mjestu Zalazje i Donji Potočari, u opštini Srebrenica 12. jula 1992. godine. http://www.nezavisne.com/novosti/bih/Interpol-Beogijesten-o-nemogucnosti-izrucenja-Orica-229583.html</s> |
<s>Orašje: Dujmenović znao sam za srpske zatvorenike u Donjoj Mahali</s><s>SARAJEVO, 17.</s><s>JULA /SRNA/ - U nastavku suđenja pred Sudom BiH desetorici pripadnika HVO-a za zločine nad Srbima u Orašju 1992. godine, bivši pomoćnik za bezbjednost Drugog bataljona 106. brigade HVO Joso Dujmenović rekao je da je znao da su u školi u Donjoj Mahali bili srpski zatvorenici.</s><s>Ovaj svjedok Tužilaštva je rekao da je 106. brigada formirana 15. maja 1992. i da je njen prvi komandant bio Đuro Matuzović.</s><s>On je naveo da je odlaskom na drugu dužnost, Matuzovića zamijenio Ivo Oršolić, a da je zamjenik komandanta Drugog bataljona do jeseni 1992. bio Joso Nedić, koji je počeo komandovati ovom jedinicom.</s><s>Dolaskom Nedića na mjesto komandira Drugog bataljona 106. brigade, svjedok je rekao da je dobio zadatak da obilazi linije i provjerava utvrđenost rovova, te da reaguje prilikom narušavanja discipline i tokom radova.</s><s>"Linije sam obilazio svaki drugi ili treći dan, o čemu sam izvještaje podnosio pomoćniku za bezbjednost u brigadi Iliji Benkoviću, a usmeno Josi Nediću kada on ne bi išao sa mnom.</s><s>Pošto nismo bili domicilni, ljudi nas nisu dobro primali jer su nas smatrali komunjarama.</s><s>Rovove su, uglavnom, kopali domaći stanovnici, bila je prisutna i vojska, a ponekad i radni vod iz mjesnih zajednica Bok i Matići", naveo je Dujmenović, koji je tvrdio da među njima nije bilo srpskih zatvorenika.</s><s>On je rekao da je tokom radova među ljudima često dolazilo do konflikata, svađa i tuča, o čemu je gotovo svakodnevno izvještavao nadležne.</s><s>"Konfliktni ljudi išli su u pritvor u školu u Donjoj Mahali `na hlađenje`, gdje su se zadržavali dva do tri dana.</s><s>Ja sam išao dva, tri puta da neke odatle izvedem.</s><s>Znao sam da su tu zarobljeni Srbi, ali nikada nisam ulazio u školu, pa ih nikada nisam ni vidio", rekao je Dujmenović.</s><s>Svjedok je naveo da je na čelu vojne policije bio Pero Vincetić zvani Konj kojem, kako je rekao, niko ništa nije mogao da naredi.</s><s>Dodao je da vojna policija nije bila pod kontrolom komandanta 106. brigade Đure Matuzovića.</s><s>"Vojna policija je bila pod jurisdikcijom Ministarstva odbrane Herceg-Bosne i Uprave Vojne policije", rekao je svjedok.</s><s>Tokom unakrsnog ispitivanja, svjedok je naveo da je od avgusta 1994. bio pomoćnik Matuzevića ? koji ga je kasnije pitao da li je čuo za radnje Pere Vincetića, o čemu, kako je rekao, Matuzević ništa nije znao.</s><s>"Tvrdim da mnoge stvari nije znao.</s><s>Da jeste, mislim da bi preduzeo neke stvari.</s><s>Vojna policija nije bila pod Đurinim zapovjedništvom", rekao je Dujmenović i naveo da je čuo da je Matuzović preduzeo neke radnje protiv braće Vincetić, nakon čega mu je kuća dignuta u vazduh.</s><s>U nastavku suđenja, pročitan je iskaz preminule Zagorke Caušević koji je dala 13. jula 2016. godine Centru javne bezbjednosti Doboj.</s><s>Ona je navela da su je iz kuće sa suprugom odveli nepoznati policajci HVO-a u Osnovnu školu u Orašju, dok se njihov sedamnaestogodišnji sin Željko sakrio u podrum kod komšije Saliha.</s><s>"Odveli su nas u fiskulturnu salu gdje je već bilo oko 70 Srba iz Orašja i ne znam koliko zarobljenih iz Bukove Grede.</s><s>Tokom mjesec dana, koliko smo tu proveli, niko nas nije tukao, niti maltretirao.</s><s>Kada su nas prebacili u Donju Mahalu, jednom su mog supruga izveli na kopanje.</s><s>Budući da je imao slabo srce više ga nisu dirali", navela je Cauševićeva u svom iskazu.</s><s>Dok je bila u pritvoru u Donjoj Mahali, ona je rekla da je dolazio komšija Salih i rekao im da im je sin morao pristupiti u HVO.</s><s>Prema njenom iskazu, ona je nakon puštanja iz škole razmijenjena, dok je suprug zbog sina ostao u Orašju i kasnije joj sin pričao da su ga vojnici dozivali ispred kuće i bacili bombu.</s><s>Kada su kasnije posjetili kuću, suprug je rekao da je bila spaljena.</s><s>Za zločine u Orašju optuženi su general HVO-a Đuro Matuzović, Ivo i Tado Oršolić, Marko Dominković, Joso Nedić, Marko Blažanović, Mato i Anto Živković, Stjepo Đurić i Mirko Jurić.</s><s>Prema optužnici, oni su zločine počinili kao pripadnici komandnih struktura HVO-a i policije u Orašju, te kao pripadnici vojne policije.</s><s>Optužnica ih tereti za progon Srba, ubistva, zatvaranje, mučenje, silovanja i druga nečovječna djela.</s><s>Matuzović, Živković i Đurić optuženi su i da su, zajedno sa njima poznatim pripadnicima vojne policije HVO-a, u šupi u Donjoj Mahali i u logoru u osnovnoj školi u tom mjestu učestvovali u ubistvima, mučenju i nečovječnom postupanju prema ratnim zarobljenicima.</s><s>Suđenje će biti nastavljeno 28. avgusta. http://89.111.245.19/novosti/708639/dujmenovic-znao-sam-za-srpske-zatvorenike-u-donjoj-mahali.htm</s> |
<s>Ukinut pritvor osumnjičenima za zločine nad Srbima u Orašju</s><s>Sreda, 30 novembar 2016</s><s>SARAJEVO, 30.</s><s>NOVEMBRA /SRNA/ - Sud BiH ukinuo je danas pritvor i odredio mjere zabrane za devet lica osumnjičenih da su na području Orašja počinili krivična djela zločin protiv čovječnosti i ratni zločin protiv ratnih zarobljenika srpske nacionalnosti.</s><s>Pritvor je ukinut Đuri Matuzoviću, Ivi i Tadi Oršoliću, Marku Dominikoviću, Josi Nediću, Marku Blažanoviću, Mati i Anti Živkoviću i Stjepi Đuriću.</s><s>Određenim mjerama osumnjičenima je zabranjeno napuštanje mjesta boravišta i putovanja.</s><s>Zabrana se odnosi i na sastajanja sa određenim osobama - međusobno kontaktiranje na bilo koji način, te kontaktiranje sa saizvršiocima, svjedocima Tužilaštva BiH, kao i približavanje tim licima na udaljenosti od 100 metara, saopšteno je iz Suda BiH.</s><s>Osumnjičenima je zabranjeno i kontaktiranje sa svim predstavnicima medija u vezi sa okolnostima koje su u vezi sa krivičnim postupkom.</s><s>Izrečene mjere zabrane mogu trajati dok za tim postoji potreba, odnosno do drugačije odluke Suda, a kontrola opravdanosti mjera zabrane vršiće se svaka dva mjeseca.</s><s>U slučaju da osumnjičeni prekrše izrečene mjere zabrane, može im se odrediti pritvor.</s><s>Oni su osumnjičeni da su počinili krivična djela zločin protiv čovječnosti i ratni zločin protiv ratnih zarobljenika.</s><s>Osumnjičeni se terete da su kao pripadnici struktura HVO u Orašju počinili ratni zločin nad većim brojem žrtava srpske nacionalnosti sa područja Orašja i okolnih mjesta od aprila 1992. do jula 1993. godine. http://www.srna.rs/novosti/454299/ukinut-pritvor-osumnjicenima-za-zlocine-nad-srbima-u-orasju-.htm</s> |
<s>Bjelovac u opštini Bratunac, pretežno srpsko selo na obali Drine (Srba 238, muslimana 51).</s><s>Napad velikog broja muslimana pripadnika Armije BiH, uglavnom dobrovoljaca iz okolnih muslimanskih sela bratunačke i srebreničke opštine, u nekoj vrsti lančanog pohoda na srpska naselja koja se duž Drine graniče sa Srbijom, izvršen istovremeno kad i napad na Sikirić, u samo praskozorje 14. decembra 1992.</s><s>I u ovom selu registrovan je veliki broj žrtava među civilnim srpskim stanovništvom i njihovim braniocima.</s><s>Ostali meštani zaštitu potražili u Bratuncu i preko Drine u Srbiji.</s><s>Za prelaz reke jedino, ali i veoma rizično sredstvo, bili su čamci.</s><s>Srpska pokretna imovina u Bjelovcu, posebno stoka, hrana i letina opljačkana, a nepokretna imovina, kuće i ostale zgrade domaćinstva, razorena i uništena.</s><s>Selo je narednih nekoliko meseci ostalo pusto i u posedu muslimanskih oružanih snaga.</s><s>Žrtve: 1) Bogičević (Milenko) Zlatan, 1975; 2) Cvijić (Ilija) Miodrag, 1972; 3) Despotović (Vitomira) Slobodan; 4) Filipović (Neđo) Stevo, 1951; 5) Ilić (Ilija) Milisav, 1957; 6) Ilić (Mićo) Milun, 1939; 7) Jovanović (Miloš) Zlata, 1911; 8) Jovanović (Milisav) Radenka, 1974; 9) Lukić (Radivoje) Vida, 1933; 10) Marinčević Miroslav, 1965; 11) Matić (Ilija) Radivoje, 1937. i njegove kćerke 12) Matić (Radivoje) Gordana, 1967. i 13) Matić (Radivoje) Snežana, 1965; 14) Miladinović (Petko) Mirko, 1971. i njegov brat 15) Miladinović (Petko) Čedo, 1975; 16) Milutinović (Čedo) Slavko, 1963; 17) Nedeljković (Ratko) Slobodan, 1970; 18) Petrović (Krsto) Mirko,1920; 19) Petrović (Milan) Mirko, 1972; 20) Savić (Ostoja) Mitar, 1954; 21) Tanasić (Sreten) Radovan, 1923; 22) Tomić (Žiko) Rajko, 1955; 23) Tošić (Živorad) Milorad, 1972; 24) Trišić (Tomislav) Zoran, 1968; 25) Desimir (Nikodin) Matić, 1928.</s><s>Odgovorni za zločine: Preživeli stradalnici Bjelovca koji su uspeli da izbegnu pokolj pominju uglavnom iste one napadače, svoje poznanike muslimane, nekadašnje školske drugove i saradnike na poslu, kao i preživeli meštani koji su izbegli iz Sikirića.</s><s>To su: predvodnici Naser (Džemal) Orić, 1967, Potočari; Zulfo (Salko) Tursunović, 1931, Sućeska; Ibrahim Manđića iz Potočara, i dr. A kao neposredni izvršioci prepoznati su: Alija (Mujo) Ibrić-Kurta, 1947.</s><s>Pirići; Hidan (Avdo) Salihović, 1968.</s><s>Biljača; Hasanović (Edhem) Rifet, 1970.</s><s>Pirići; Besim (Avdo) Salihović, 1957.</s><s>Biljača; Sinanović (Rahman) Rešid, 1949.</s><s>Pirići; Zukić (Salih) Sadik, Ahmetović Haris-Hari iz Bratunca; Begzadić (Alija) Hajrudin, Begzadić Salko iz Sikirića; Begzadić (Šahman) Mehmedalija, 1955.</s><s>Pirići; Kamenica (Idriz) Džemail iz Jaglića; Kamenica (Idriz) Ramiz iz Jaglića; Kamenica (Idriz) Munib iz Jaglića; Kiverić (Ibiš) Esma, 1951.</s><s>Bjelovac; Malagić (Hilmo) Hajrudin, 1945.</s><s>Osmače; Salihović (Edhem) Midhat, Salihović (Avdo) Adil; Sinanović (Safet) Zijad, 1969.</s><s>Pirići; Salihović (Ramo) Edhem, 1945.</s><s>Biljača; Salihović (Edhem) Fikret, 1970.</s><s>Biljača; Hasanović (Mujo) Mirzet, 1971.</s><s>Sase; Sinanović (Rahman) Muriz, 1963.</s><s>Loznica; Salihović Rifet iz Bratunca; Zukić Mulija iz Loznice; Dautbašić Rifet iz Bjelovca; Salihović Remzija iz Pirića; Dautbašić (Rifet) Hasan iz Sinanović (Mehmed) Senada-Beba iz Bratunca; Ramo (Omer) Omerović, 1946.</s><s>Sikirić; Malagić ( Mujo) Mirsad iz Loznice; Malagić Mujo iz Bratunca; Sinanović (Safet) Nedžad, Bektić (Omer) Šaban, 1949.</s><s>Joševa; Sinanović (Safet) Dževad, 1961.</s><s>Pirići; 1961.</s><s>Bjelovca; Sinanović (Safet) Senad, 1956.</s><s>Pirići; Sinanović Šuhra iz Bjelovca; Mukić Nisvet iz Bratunca; Omerović (Bajro) Safet-Miš iz Voljavice; Hasanović (Edhem) Sabahudin, 1968.</s><s>Pirići; Hasanović (Edhem) Šaban, 1958.</s><s>Pirići; Jusić Kadrija, 1960.</s><s>Voljavica; Mehmedović (Mustafa) Kemal-Kemo, 1962.</s><s>Pale; Otanović Bahrija) Midhat-Mijač, 1961.</s><s>Srebrenica; Hasanović (Edhem) Bahrudin-Bjelac iz Pirića; Omerović Mujo iz Kamenice-Zvornik; Hasanović (Edhem) Mevludin-Kiko, 1963.</s><s>Pirići, i dr. Svedoci: Slavka Matić i Slavoljub Rankić.</s><s>Izvori: SRJ:"Memorandum o ratnim zločinima i zločinima genocida u istočnoj Bosni (op. Bratunac, Skelani i Srebrenica) protiv srpskog naroda od aprila 1992. do aprila 1993.", podnet SB OUN 2. juna 1993; Milivoje Ivanišević: "Hronika Našeg groblja", Komitet za prikupljanje podataka o izvršenim zločinima protiv čovečnosti i međunarodnog prava, Beograd, 1994; Protivtužba SRJ podneta Međunarodnom sudu pravde u Hagu za zločine genocida učinjene prema Srbima u bivšoj jugoslovenskoj republici BiH; "Srpske žrtve opštine Bratunac - prethodni rezultati" Centar za istraživanje zločina nad srpskim narodom, 1998.</s><s>Beograd; Miroslav Toholj: "Crna knjiga", Svetigora, Cetinje, 2000. sveska 2, str. 225;</s> |
<s>Mediću smanjana kazna za zločine nad Srbima Logoru Dretelj</s><s>Četvrtak, 14 jun 2018</s> |
<s>11.03.2015 10:50 GORNjA MAOČA Nemački novinari su, posle posete distriktu Brčko i selu Gornja Maoča, ocenili da je Bosna i Hercegovina najveći regrutni centar Islamske države (IS) u celoj Europi, piše danas hrvatski Jutarnji list.</s><s>"Čim su nas zapazili, počeli su da skidaju crne zastave Islamske države.</s><s>Na jednom zidu je bio kredom nacrtan simbol IS, ali deca su odmah istrčala iz kuća i kamenom ga počeli brisati", navodi list reči nemačkih novinara.</s><s>Novinari berlinskog lista Tagešpigel odlučili su da posete selo Gornja Maoča, koje se smatra glavnim "trening-kampom" za borce koji misle da se pridruže džihadistima u Siriji i Iraku.</s><s>Oni su posle posete naveli su da je Bosna i Hercegovina najveći regrutni centar IS u celoj Europi i ne samo za Bošnjake sa ovih prostora, već i one sa nemačkim, austrijskim i srpskim državljanstvom.</s><s>"Blatnjavim putevima došli smo do sela u brdima severnoistočne Bosne.</s><s>Tabla sa imenom sela uopšte ne postoji.</s><s>Nema ni signala za mobilni, ali lokalnom stanovništvu to i ne treba.</s><s>Oni ionako znaju da smo ovde", pišu nemački novinari i navode da su, čim su ih spazili, počeli da skidaju crne zastave IS.</s><s>Nemcima je odmah po dolasku u selo prišao Edis Bosnić, koga smatraju za "alfu i omegu vehabijskog pokreta" u Gornjoj Maoči.</s><s>"Ukoliko tražite teroriste, ovde ih sigurno nećete pronaći.</s><s>Mi živimo mirnim životom po pravilima islama i poslednje što nam trebaju su novinari.</s><s>Imam ženu, dvoje dece i moj san da postanem poznat davno je iščezao", rekao je Bosnić.</s><s>Nemci su naveli da je "začudo, tom prilikom, on bio miran i pristojan".</s><s>"Tvrdi da ne podržava nasilje, iako njegov tviter profil tvrdi suprotno.</s><s>Na njemu se jasno vidi da mu ID nije nimalo mrska", navode novinari berlinskog lista Tagešpigel. http://tanjug.rs/novosti1/168699/bih-najveci-regrutni-centar-is-u-celoj-evropi.htm</s> |
<s>Kuda sa zarobljenim pripadnicia ISIL-a porijeklom iz BiH?</s><s>Petak, 15 februar 2019</s><s>14.02.2019 23:08 | avaz.ba | Glas Srpske Sarajevo - Vlasti u Bosni i Hercegovini razmatraju mogućnost da preuzmu svoje državljane koji su kao pripadnici Islamske države zarobljeni na ratištima u Siriji i trenutno su u zatvorima u toj zemlji.</s><s>Kako je u izjavi za “Dnevni Avaz” potvrdio ministar bezbjednosti BiH Dragan Mektić, do kraja ove sedmice mogli bi da budu finalizovani razgovori koji se vode o toj temi, a nakon što su SAD pozvale sve zemlje, među kojima i BiH, čiji su državljani kao pripadnici oružanih grupa zarobljeni u Siriji, da te ljude vrati u matičnu državu.</s><s>“Mogu samo reći da vodimo određene razgovore, a i određenu korespondenciju u vezi s tim pitanjem.</s><s>Do kraja ove sedmice znaćemo konkretnije šta ćemo uraditi, jer vrše se još neke provjere.</s><s>Ako se potvrdi da je riječ o državljanima BiH, mi ćemo ih preuzeti i procesuirati pred pravosudnim institucijama BiH”, kaže Mektić.</s><s>Pomenuti list piše da će među prvima biti vraćene dvije osobe, jedna iz Velike Kladuše i jedna iz Sarajeva, ali Mektić nije mogao da potvrdi da se baš o tim osobama radi. “I mi imamo informaciju da je riječ o dvije osobe, ali ovog trenutka ne mogu reći da su iz Velike Kladuše i Sarajeva”, kaže Mektić.</s><s>Apel zemljama da preuzmu svoje državljane i procesuiraju ih pred svojim pravosuđem uputio je i državni sekretar SAD Majkl Pompeo na sastanku Koalicije za borbu protiv tzv. Islamske države održanom u Vašingtonu 6. februara.</s><s>Sastanku je prisustvovao i ministar inostranih poslova BiH Igor Crnadak. “I BiH će u skladu sa svojim zakonima i svojim mogućnostima na ovo u narednom periodu odgovoriti.</s><s>Mi smo ponovili opredjeljenje da budemo podrška Koaliciji, da budemo čvrsti u borbi protiv terorizma i Islamske države, mi smo uveli među prvima zakon kojim se sankcionišu borci na stranim ratištima i sigurno da ćemo na ovom polju uraditi sve što bude moguće”, rekao je Crnadak.</s><s>U ovom trenutku niko ne zna tačan broj bh. državljana koji su se posljednjih godina pridružili Islamskoj državi na sirijskim ratištima.</s><s>Nepotvrđene informacije govore da ih je otišlo oko 240 i da je njih oko 70 poginulo u toj zemlji.</s><s>Navodno je u toj zemlji još oko 120 bh. državljana, a oko 50 ih se u međuvremenu vratilo u BiH.</s><s>Iako su SAD pozvale zemlje da preuzmu i žene i djecu svoje državljane koji se nalaze u Siriji, Mektić kaže da BiH u ovom trenutku ne vodi pregovore o prebacivanju oko 50 žena s djecom koje se, navodno, nalaze u kampovima ili zarobljeništvu u Siriji. “Kada su u pitanju žene i djeca, to će ići malo teže, jer mora se izvršiti dosta provjera i provesti još mnogo radnji da bi to bilo omogućeno”, ističe Mektić. http://www.glassrpske.com/novosti/vijesti_dana/Kudm-pripadnicia-ISIL-a-porijeklom-iz-BiH/278811.html</s> |
<s>Tužilaštvo čeka dokaze za povratnika iz Sirije Muharema Dunića</s><s>Ponedeljak, 16 mart 2020</s><s>16/03/2020 | RTRS| Izvor: SRNA Tužilaštvo BiH zatražilo je produženje pritvora za tri mjeseca osumnjičenom za terorizam zbog ratovanja u Siriji Muharemu Duniću, jer treba prikupiti još neke dokaze.</s><s>Ročište je održano bez prisustva Dunića, koji je udaljen iz sudnice jer nije htio ustati prilikom obraćanja Sudskom vijeću.</s><s>On je rekao da pravilo ustajanja u sudnici za njega ne vrijedi zbog vjerskih razloga.</s><s>Tužilac Merisa Nurkić rekla je da je Dunić u Siriju otišao iz Austrije i da je od te zemlje zatraženo da sasluša svjedoke koji su bili sa njim u Siriji, a koji su vraćeni u Austriju, prenosi Birn.</s><s>Nurkićeva je dodala da su zatraženi i podaci od SAD, kao i provjera "Fejsbuk" profila osumnjičenog i njegove supruge.</s><s>Branilac Senad Dupovac smatra da Tužilaštvo ima problema u dokazivanju osnovane sumnje.</s><s>On je rekao da je njegov branjenik bio u Siriji, što nije krivično djelo, kao i da su upitni dokazi o Dunićevom pridruživanju nekoj grupi.</s><s>Dupovac je predložio da, umjesto mjere pritvora, Duniću bude zabranjeno napuštanje boravišta na adresi u Jajcu.</s><s>On se izvinio Sudskom vijeću zbog Dunićevog ponašanja, dodajući da Dunić u pritvoru nema odgovarajuće uslove za vjerski život.</s><s>Dupovac je rekao da je njegov branjenik smješten sa osobom koja puši i sluša "neodgovarajuću" muziku, što kod osumnjičenog izaziva revolt.</s><s>Dunić je sa grupom muškaraca u decembru deportovan iz Sirije u BiH. https://www.rtrs.tv/vijesti/vijest.php?id=374726</s> |
<s>Glas javnosti 14. jun NA DANAŠNjI DAN - Zločini nad Srbima u BiH i Hrvatskoj Masakrirane srpske porodice iz Sarajeva Povodom 15 godina od stradanja Srba, stavljamo na raspolaganje dokumentaciju o licima srpske nacionalnosti koja su ubijena u masovnim pokoljima juna 1992.</s><s>Pozivamo čitaoce da pomognu u otkrivanju zločina i dopuni podataka koje saopštavamo i kompletiranju dokumentacije Centra za istraživanje zločina nad srpskim narodom.</s><s>Nijedan od ovih zločina učinjenih nad Srbima u Bosni i Hrvatskoj do danas nije procesuiran niti u Hagu, niti pred sudovima BiH Krtine (opština Ilijaš - Sarajevo).</s><s>Prvog dana Sv. Trojice, 14. juna 1992. naoružani muslimani, borci Prvog korpusa Armije BiH, ili tzv. branioci Sarajeva, masakrirali su još jednu posle više desetina već masakriranih srpskih sarajevskih porodica.</s><s>Masakr je izvršen na veoma surov, muslimanima i ustašama svojstven način, hladnim oružjem, znači tupim predmetima i noževima.</s><s>Više od dva meseca lokalne muslimanske vlasti nisu dozvoljavale da se pokojnici sahrane.</s><s>Kad je već uveliko odmaklo raspadanje tela pobijenih žrtava, po nalogu iste lokalne vlasti, sahranu je izvršio logoraš Srbin Strajko Dragić iz sela Malešića, opština Ilijaš.</s><s>Žrtve muslimanskog divljanja ovog puta bili su članovi čestite srpske porodice Rosuljaš.</s><s>Žrtve: 1) Božana (Miloš) Rosuljaš, 1916; 2) Cvijeta (Manojlo) Rosuljaš, 1925; 3) Kosta (Risto) Rosuljaš, 1913; 4) Marinko (Vojin) Rosuljaš, 1954. i 5) Mirko (Vojin) Rosuljaš, 1956 Buna, veliko selo u mostarskoj opštini sa malim brojem srpskog stanovništva (Hrvata 678, muslimana 275, Srba 38, Jugoslovena 37, ostalih 63) najveće gubitke u srpskom stanovništvu imalo je 14. i 15. juna 1992.</s><s>Samo u toku ta dva dana, prilikom žestokog napada hrvatsko-muslimanskih oružanih formacija, koje su sačinjavali borci iz mostarske i susednih opština, pripadnici hrvatskog Zbora narodne garde i muslimanske Armije BiH, stradalo je više civilnih lica srpske nacionalnosti i branilaca srpskog dela sela.</s><s>Srpske kuće su opljačkane i razorene, a meštani, čak i oni iz mešovitih, srpsko-muslimanskih ili srpsko-hrvatskih, brakova, proterani iz sela ili sprovedeni u logore.</s><s>Žrtve: 1) Boro (Jovo) Brstina, 1961; 2) Saša (Mladen) Brstina, 1971; 3) Milenko (Nikola) Bošković, 1930; 4) Slavko (Jovo) Brstina, 1955; 5) Danilo (Mitar) Bukvić, 1950; 6) Spasen (Mitar) Bukvić, 1956; 7) Vlado Bukvić; 8) Ranko (Danilo) Vujović, 1958; 9) Branko (Jovan) Ivanović, 1950; 10) Tihomir (Milenko) Kandić, 1972; 11) Đorđe (Momčilo) Medan, 1971; 12) Siniša Savić; 13) Risto (Đorđe) Semiz, 1954; 14) Dušan (Drago) Čabrilo, 1948; 15) Milenko (Živko) Đonlez-Mišan, 1953; 16) Vlado (Milan) Šindik, 1954; 17) Blagoje (Miha) Čabrilo, 1940.</s><s>Sutra: Zločini koji su se dogodili 15. juna 1992. godine</s> |
<s>Glas javnosti 12. jun NA DANAŠNjI DAN Zločini nad Srbima u BiH i Hrvatskoj Muslimani ubijali i pljačkali sve redom Povodom 15 godina od stradanja Srba, stavljamo na raspolaganje dokumentaciju o licima srpske nacionalnosti koja su ubijena u masovnim pokoljima juna 1992.</s><s>Pozivamo čitaoce da pomognu u otkrivanju zločina i dopuni podataka koje saopštavamo i kompletiranju dokumentacije Centra za istraživanje zločina nad srpskim narodom.</s><s>Nijedan od ovih zločina učinjenih nad Srbima u Bosni i Hrvatskoj do danas nije procesuiran niti u Hagu, niti pred sudovima BiH Brezik, dosta veliko selo u opštini Kalesija sa više nego ubedljivom srpskom većinom (Srba 230, muslimana 6).</s><s>Napad na selo izvršili su 12. juna 1992. pripadnici Armije BiH, prikupljeni na području Kalesije i velikog broja okolnih muslimanskih i hrvatskih naselja.</s><s>U vreme napada u Breziku se nalazio znatan broj Srba koji su izbegli iz susednog sela Zolje, takođe opština Kalesija, koje su muslimani već okupirali, etnički očistili, opljačkali i spalili.</s><s>Prilikom napada na Brezik ubijeno dvanaest meštana i izbeglica srpske nacionalnosti, a znatno više njih povređeno u najvećem broju slučajeva vatrenim oružjem.</s><s>Njihova imovina i skromne rezerve hrane nemilosrdno su opljačkani i odvučeni u susedna muslimanska sela, a nepokretna imovina, pogotovo stambene zgrade, kao i ostali građevinski objekti domaćinstva i društvenog standarda razoreni su i spaljeni.</s><s>Žrtve: 1) Ljubiša (Savo) Dukić, 1963; 2) Nedeljko (Cvijetin) Maksimović, 1967. i njegov brat 3) Milan (Cvijetin) Maksimović, 1962; 4) Milan (Srbo) Dukić; 5) Slavko (Petar) Maksimović, 1926; 6) Dragomir (Tripun) Erić, 1960; 7) Gojko (Savo) Joković, 1963; 8) Boro (Cviko) Erić, 1953; 9) Milo Erić; 10) Božidar (Stevan) Polić, 1951; 11) Premil (Srpko) Dukić, 1972; 12) Radislav ( (Ratko) Zagorac, 1967.</s><s>Tupković Donji i Tupković Gornji, dva sela sa izmešanim stanovništvom u opštini Živinice (Tupković Donji: Srba 162, muslimana 593, a Tupković Gornji: Srba 224, muslimana 1542).</s><s>Napad na srpske delove sela, posebno zaselak Samardžići, izvršili su 12. juna 1992. veoma brojni naoružani pripadnici Armije BiH regrutovani iz samog sela Tupković, kao i susednih muslimanskih naselja iz ove i okolnih opština.</s><s>Tom prilikom znatan broj meštana srpske nacionalnosti uspeo da izbegne u selo Vrnojevići, a pohvatani Srbi sprovedeni u logor u Živinice gde su bili izloženi nemilosrdnoj torturi.</s><s>Muslimani su pobili sve one koji su pronađeni u svojim kućama ili bili sakriveni po okolnim šumama i jarugama.</s><s>Pokretna imovina žrtava, izbeglih Srba, kao i Srba zatvorenih u logorima, odneta je u muslimanski deo sela, a nekretnine uništene i spaljene.</s><s>Žrtve: 1) Radojka Erdelić, 1932; 2) Luka Bošković, 1912; 3) Bojana Bošković, 1912; 4) Milorad Samardžić i 5) Stojan (Vaso) Stojanović.</s><s>Sutra: Zločini koji su se dogodili 13. juna 1992. godine</s> |
<s>Glas javnosti 1. jun NA DANAŠNjI DAN Zločini nad Srbima u BiH i Hrvatskoj Spaljeni blizanci stari 18 meseci Povodom 15 godina od stradanja Srba, stavljamo na raspolaganje dokumentaciju o licima srpske nacionalnosti koja su ubijena u masovnim pokoljima juna 1992.</s><s>Pozivamo čitaoce da pomognu u otkrivanju zločina i dopuni podataka koje saopštavamo I kompletiranju dokumentacije Centra za istraživanje zločina nad srpskim narodom Pripremio: Milivoje Ivanišević Za navedene zločine još niko nije odgovarao i nema kažnjenih ni muslimana ni Hrvata.</s><s>Treba i zločince i njihove vlasti podsetiti na ono što su počinili našim sunarodnicima u BiH tokom proteklog rata.</s><s>Mi pokrećemo pitanje bar moralne odgovornosti, ako vlasti izbegavaju da pokrenu zakonsku krivičnu odgovornost za navedene zločine.</s><s>Bravnice, relativno veliko, uglavnom srpsko selo (Srba 742, Hrvata 4, muslimana 108, Jugoslovena 12) u opštini Jajce napadnuto je 1. juna 1992.</s><s>Napad su izvršile veoma brojne oružane formacije Armije BiH sastavljene od ljudi koji su regrutovani iz muslimanskih i hrvatskih naselja sa područja ove i susednih opština.</s><s>Najvećim delom napad je usmeren prema zaseoku i lokalitetu Bukovica.</s><s>U odbrani sela ubijeno je više meštana, branilaca i civila srpske nacionalnosti.</s><s>Mnogi civili, posebno žene sa decom i starije osobe, izbegli su iz Bravica u susedne opštine Šipovo i Mrkonjić Grad.</s><s>Znatan deo zgrada u selu je oštećen i razoren.</s><s>Srpska imovina opljačkana.</s><s>Žrtve: 1) Slavko (Simo) Boroja, 1955; 2) Stanko (Savo) Budiša, 1971; 3) Dragan (Božo) Vidović, 1964; 4) Miroslav (Niko) Grabež, 1958; 5) Dragoslav (Stanko) Grabež, 1945; 6) Radivoj (Ostoja) Zekonjić, 1960; 7) Nedo (Branko) Makitan, 1958; 8) Miloje (Petar) Milić, 1968; 9) Anđelko (Mile) Milovac, 1954; 10) Mile (Stojan) Milovac, 1948; 11) Vojislav (Nedeljko) Popržen, 1956; 12) Miroslav (Nikola) Smoljić, 1966; 13) Drago (Stojan) Šarić, 1961; 14) Mile (Petar) Šarić, 1945; 15) Slobodan (Tomo) Šarić, 1959; 16) Neđo (Dušan) Šatra, 1964.</s><s>Breza, urbani deo grada.</s><s>Od početka ratnih sukoba u BiH do uspostavljanja mira, odnosno sklapanja Dejtonskog sporazuma, Breza je bila u posedu muslimanskih vlasti.</s><s>Zbog toga mnoge činjenice o sudbini i stradanju Srba u ovoj opštini, kao i u ostalim opštinama pod vlašću muslimansko-hrvatske federacije, još su nedostupne stručnim službama koje se bave ovim poslom, a time i javnosti.</s><s>To lokalne vlasti u Brezi godinama dosta efikasno prikrivaju, posebno na užem gradskom području.</s><s>Ipak, jedan od više zločina izvršenih nad Srbima u Brezi nije ostao prikriven pred lokalnom javnošću.</s><s>Nepoznatog datuma u maju ili junu 1992. u naselju Branjevac ubijeni su i spaljeni u vlastitoj kući majka i njena deca blizanci, skoro bebe od svega osamnaest meseci.</s><s>Njihov otac je u vreme zločina bio zatvoren, nemoćan i prebijan u nekom od brojnih logora za Srbe.</s><s>U to vreme u centru grada uništen je i srpski pravoslavni hram Sveti Prokopije.</s><s>Žrtve: 1) Slađana Ađić, 1969. i njena deca blizanci 2) Snježana (Radisav) Ađić, 1990. i 3) Siniša (Radisav) Ađić, 1990.</s><s>Oparci, srpski zaselak muslimanskog sela Brezovice, Opština Srebrenica, u kome muslimani već duže vremena čine većinsko stanovništvo (Srba 64, muslimana 462).</s><s>Stanovnike ovog srpskog zaseoka napali su 1. juna 1992. susedi iz samog sela Brezovice, kao i naoružani meštani iz okolnih muslimanskih sela srebreničke i bratunačke opštine, borci Armije BiH.</s><s>U napadu je ubijeno šest starijih meštana srpske nacionalnosti koji nisu mogli ili nisu hteli da blagovremeno napuste svoje domove.</s><s>Sve srpska imovina u selu je opljačkana, a 22 kuće spaljene i uništene.</s><s>Imovinu i stoku zaseoka Oparci raznele su i odnele u svoja domaćinstva muslimanske porodice iz sela Brezovice: žene, deca i roditelji boraca koji su učestvovali u napadu.</s><s>Ostatak imovine, ono što se nije moglo odneti, zgrade i ostali objekti, razoreni su i spaljeni.</s><s>Žrtve: 1) Dragić (Dragutina) Ilić, 1939; 2) Ratko (Momčila) Ilić, 1942; 3) Uglješa (Momčila) Ilić, 1939; 4) Živojin (Cvijetin) Petrović, 1917; 5) Milorad (Drago) Petrović, 1923. i 6) Dikosava (Drago) Petrović, 1932.</s><s>Neke od navedenih žrtava su ubijene na najsuroviji način.</s><s>Srpski Brod, gradsko naselje.</s><s>Za vreme višemesečne hrvatsko-muslimanske okupacije Srpskog Broda (ranije Bosanskog Broda) izvršen je veliki broj ubistava pojedinih lica i bračnih parova srpske nacionalnosti.</s><s>Prema raspoloživoj dokumentaciji u samom gradu u toku trajanja okupacije su ubijeni, mnogi pojedinci ili usamljeni bračni parovi bez dece, isključivo srpske nacionalnosti.</s><s>Ubistva su organizovali i izvršili, po nečijem nalogu ili samovoljno, pripadnici legalnih vojnih i policijskih vlasti Republike BiH.</s><s>Jedan od takvih zločina je svakako svirepo i podmuklo ubistvo porodice Mačinka Branka, izvršeno 1. juna 1992. godine u njihovom stanu u ul.</s><s>M. Tita br. 117.</s><s>Žrtve: 1) Mileva (Risto) Mačinko, 1926; 2) Branko (Marko) Mačinko, 1922. i njihov sin 3) Slavko (Branko) Mačinko, 1957.</s><s>Biljin, jedno od više srpskih sela (Srba 112, ostalih 1) u Opštini Goražde, napale su 1. juna 1992. oružane formacije koje su sačinjavali muslimani, dobrovoljci, pripadnici Patriotske lige i ostalih vojnih jedinica, iz ove i susednih opština, svrstani u jedinice Armije BiH.</s><s>Prilikom napada ubijeno je više meštana srpske nacionalnosti, a izvestan broj povređen, pohvatan i potom oteran u logore, gde se mnogima gubi svaki trag.</s><s>Veoma malo meštana uspelo je da se srećno izvuče iz Biljina i spas nađe u okolnim srpskim mestima.</s><s>Srpska imovina, predmeti domaćinstva, aparati, alati, ali i stoka opljačkani su, a nepokretna imovina: kuće, obori, staje i ostalo razorena i popaljena.</s><s>Žrtve: 1) Zorka Pljevaljčić, 1929; 2) Milenko (Rado) Pljevaljčić, 1929; 3) Novica (Marinko) Đoković, 1950; 4) Milko (Ostoja) Marić, 1947; 5) Ranko (Radovan) Marić, 1958; 6) Uroš (Nikola) Đoković, 1966.</s> |
<s>Glas javnosti 21. jun NA DANAŠNjI DAN Zločini nad Srbima u BiH i Hrvatskoj "Zelene beretke" ubijale i pljačkale Povodom 15 godina od stradanja Srba, stavljamo na raspolaganje dokumentaciju o licima srpske nacionalnosti koja su ubijena u masovnim pokoljima juna 1992.</s><s>Pozivamo čitaoce da pomognu u otkrivanju zločina i dopuni podataka koje saopštavamo i kompletiranju dokumentacije Centra za istraživanje zločina nad srpskim narodom.</s><s>Nijedan od ovih zločina učinjenih nad Srbima u Bosni i Hrvatskoj do danas nije procesuiran niti u Hagu, niti pred sudovima BiH Ratkovići, (za lokalne uslove u opštini Srebrenica) veoma veliko čisto srpsko planinsko selo (Srba 338), kao i mali srpski zaseoci Dučići, Dvorišta, Račići i Polimci, iznenada su napadnuti u ranim jutarnjim časovima u nedelju, 21. juna 1992.</s><s>Napad je izvršen iz okolnih muslimanskih sela i zaselaka: Poznanovići (muslimana 444), Dedići, Podkorijen, Osmače (Srba 6, muslimana 924), Močevići (Srba 58, muslimana 319) i Stožersko.</s><s>Tom prilikom su Ratkoviće i pomenute okolne srpske zaseoke opljačkali napadači i članovi njihovih porodica.</s><s>U okolna muslimanska sela preneto je sve što se moglo preneti: od pokućstva do stočnog fonda.</s><s>Ostalo je razoreno i spaljeno.</s><s>Meštani koji nisu mogli da se sklone na slobodnu srpsku teritoriju bili su pobijeni.</s><s>Ovaj, po svemu sudeći, prethodno dobro pripremljen napad izvršili naoružani muslimani regrutovani sa područja srebreničke, bratunačke i okolnih opština, pripadnici takozvanih "zelenih beretki", odnosno Armije BiH.</s><s>Od napada 21. juna 1992. u opustošenim Ratkovićima i okolnim srpskim zaseocima nema uslova za život.</s><s>Preuzimanje tela srpskih pokojnika, njihova identifikacija i sahrana, obavljeni su tek nakon skoro godinu dana u bratunačkom selu Fakovići 17. maja 1993. u prisustvu dr Zorana Stankovića, uglednog stručnjaka Vojnomedicinske akademije iz Beograda.</s><s>Žrtve: 1) Obren (Vojislav) Bogičević, 1932; 2) Stanimir (Vladislav) Stanojević, 1949; 3) Desanka (Rado) Stanojević, 1923; 4) Nikola (Todor) Stanojević, 1958; 5) Radenko (Milorad) Stanojević, 1940; 6) Vidosava (Luka) Đurić, 1930; 7) Vidoje (Obrad) Rankić, 1928; 8) Milutin (Obrad) Rankić, 1944; 9) Ranko (Obrad) Rankić, 1933; 10) Vinka (Filip) Maksimović, 1927; 11) Radomir (Milorad) Maksimović, 1942; 12) Cvijeta (Risto) Milanović, 1925; 13) Novka (Milorad) Pavlović, 1945; 14) Zora (Drago) Prodanović, 1941; 15) Živan (Petar) Prodanović, 1966; 16) Milovan (Joso) Pavlović, 1919. i 17) Milan (Stojan) Jakovljević, 1920.</s><s>Neke od žrtava su spaljene u svojim kućama, a neke zaklane.</s><s>Slika Dobrile Prodanović, koja u rukama drži lobanju svog pokojnog sina Živana, snimljena prilikom sahrane u Fakovićima, obišla je svet i objavljena u mnogim domaćim i stranim medijima.</s><s>Ratkovići su od tada trajno napušteno selo.</s><s>Zelina, pretežno srpsko i dosta veliko selo (Srba 517, Hrvata 2, muslimana 121, Jugoslovena 9) u opštini Kalesija.</s><s>Napad na selo izvršen je 21. juna 1992.</s><s>Predvodnici i neposredni učesnici u napadu bili su naoružani muslimani iz okolnih sela i opština, pripadnici Tuzlanskog korpusa oružanih formacija Armije BiH.</s><s>Prilikom napada ubijeno je više meštana srpske nacionalnosti, a još više njih je povređeno vatrenim oružjem.</s><s>Žrtve: 1) Boško (Drago) Marić, 1971. i njegov stariji brat 2) Milenko (Drago) Marić, 1966; 3) Krsto (Tadija) Mijatović, 1961; 4) Milenko (Maksim) Miličić, 1958; 5) Anđelko (Mićo) Miličić, 1965; 6) Nikola (Milovan) Miražić, 1969.</s><s>Pripremio: Milivoje Ivanišević Sutra: Zločini koji su se dogodili 22. juna 1992. godine</s> |
<s>Autor: Srna Datum objave: 13 januar 2014, 13:58 Aziz Aganović, jedan od sedmorice osumnjičenih za zločine nad srpskim civilima u mjestu Kukavice kod Rogatice, preminuo je 11. januara, pa će postupak protiv njega biti obustavljen, rečeno je danas na ročištu pred Sudom BiH u Sarajevu.</s><s>Aganovićev advokat Fadil Abaz rekao je da je dobio informaciju da je njegov branjenik umro, javlja Birn.</s><s>Sudija Minka Kreho rekla je da se razdvaja postupak protiv Aganovića u odnosu na ostalu šestoricu osumnjičenih, a da će, nakon što bude pribavljen dokaz, postupak protiv njega biti obustavljen.</s><s>Tužilaštvo BiH sumnjiči Muhameda i Tarika Šišića, Izeta Hadžića, Emira Drakovca, Zahida Alića i Aziza Šušu da su 28. avgusta 1992. godine izvršili napad na civile srpske nacionalnosti koji su se s područja opštine Goražde kretali prema Rogatici.</s><s>U napadu na kolonu srpskih civila, u kojoj je bilo oko 1.000 staraca, žena i djece na traktorima i u putničkim vozilima, muslimanski ekstremisti ubili su 25 lica, dok je 80 ranjeno.</s><s>Kolona je krenula iz sela Jabuka preko Mesića do Rogatice, ali su je muslimanski ekstremisti napali u kanjonu kod Mesića, a svu žestinu napada pokazali su na ulazu u mjesto Kukavice.</s><s>Sedmorica osumnjičenih uhapšena su krajem decembra prošle godine, ali su pušteni da se brane sa slobode.</s><s>Na današnjem ročištu razmatran je prijedlog Tužilaštva BiH za određivanje mjera zabrane ostaloj šestorici osumnjičenih, čemu se odbrana usprotivila.</s><s>Tužilac Mirza Hukeljić rekao je da traži mjere zabrane putovanja, napuštanja mjesta boravišta i sastajanja osumnjičenih između sebe i sa svjedocima. http://www.atvbl.com/umro-osumnjiceni-za-zlocin-u-kukavicama/</s> |
<s>Predložen pritvor za preostalu dvojicu pripadnika ISIL izručenih iz Sirije</s><s>Ponedeljak, 23 decembar 2019</s> |
<s>Stupar: Ni danas ne znam gde su kosti ubijenog strica</s><s>Ponedeljak, 08 jul 2019</s> |
<s>Svjedok: Izetbegović bio upoznat sa detaljima operacije Sana 95</s><s>Ponedeljak, 03 februar 2020</s> |
<s>* Zločini nad Srbima 1992. i kasnije o Stradanja sela, zasede i zatvori u Srebrenici o Zasede o Zatvori u Srebrenici o Stradanje meštana * Privremeni spisak žrtava muslimanskog terora nad srpskim narodom o Žrtve u 1993. o Žrtve stradale izvan teritorija ovih opština ili nepoznatog dana o Masakrirana lica o Umesto nekrologa</s><s>* Uništena imovina i materijalna dobra o Izbeglice o Humanitarna pomoć * Idejne vođe, funkcioneri, organizatori, komandni sastav i neposredni izvršioci zločina o Idejne vođe, funkcioneri i organizatori o Komandni sastav o Neposredni izvršioci o Pljačkaši * Kazivanje preživelih iz Drugog svetskog rata o Kazivanja preživelih žrtava muslimanskih zločina 1992. i kasnije I</s> |
<s>Sekretar Ministarstva za ljudska prava i izbeglice BiH tvrdi da je u nekada drugom po veličini srpskom gradu Sarajevu pred sam rat živelo oko 160.000 Srba, a danas ih ima, maksimalno, oko 8.000 Sarajevo – „I u koje god doba dana i sa koga god uzvišenja bacite pogled na Sarajevo, vi uvek i nehotice pomislite isto.</s><s>To je grad.</s><s>Grad koji i dotrajava i umire, i u isto vreme se rađa i preobražava”, zapisao je svojevremeno nobelovac Ivo Andrić, opisujući dojmove koje ovaj grad ostavlja na sve koji ga posete.</s><s>Andrić tada nije ni slutio da će doći vreme kada će slika grada na Miljacki izgledati potpuno drugačije.</s><s>Međutim,današnje Sarajevo je grad u kojem više nema ni „duha” ni „komšiluka”, tu stoletnu sarajevsku vrednost zamenilo je etničko čišćenje i netolerancija prema drugima i drugačijima.</s><s>Na lepotu nekadašnjeg suživota, uvažavanja i međusobnog poštovanja još podsećaju samo crkve, džamije i sinagoga.</s><s>Mnogi kažu da je više licemerno braniti Sarajevo i njegovu multietničnost koja „pada” već na prvom institucionalnom nivou.</s><s>Analitičari neretko ističu da su „uzaludni” pokušaji Sarajeva da živi od činjenice da je glavni grad, ako se iz njega i danas, 20 godina od završetka rata, iseljava i ono malo Srba koji suuspeli „odupreti” se smišljenom i organizovanom proterivanju sa svojih vekovnih ognjišta.</s><s>„Politika je još uvek dominirajući problem i to je ono što i ovo malo Srba tera iz Sarajeva”, kaže sekretar Ministarstva za ljudska prava i izbeglice BiH Drago Kovač, navodeći brojeve koji potkrepljuju stvarnost koju će, ubeđen je on, potvrditi i naredni popis stanovništva u BiH.</s><s>Kovač napominje da je u nekada drugom po veličini srpskom gradu, Sarajevu, pred sam rat živelooko 160.000 Srba, a danas ih ima, maksimalno, oko 8.000.</s><s>On tvrdi da su Srbi u Sarajevu građani, „ne drugog nego trećeg reda” i da zbog „sistemske” institucionalne opstrukcije sarajevskih vlasti, bolje reći bošnjačkih, više i nema Srba koji bi želeli da se vrate u svoj rodni grad.</s><s>„Postoji realna opasnost od potpunog nestanka Srba sa polovine današnje BiH”,upozorava Kovač.</s><s>Tvrdnji da su Srbi „trećerazredni” građani Sarajeva i da „nemaju” ni status manjine naš sagovornik dodaje i činjenicu da se u ovom gradu „nijedne” novine ne štampaju na ćirilici, da je rađanje srpske dece u domenu statističke greške, da se godišnje u crkvama na području Sarajeva obavi četiri do pet krštenja, a venčanja jedno ili nijedno.</s><s>„Srbi ne mogu dobiti posao, nema ih na rukovodećim mestima, onemogućeno im je da budu birani, kako u federalni parlament, tako i u sve druge organe.</s><s>U Kantonu Sarajevo radi svega dva odsto Srba”,naglašava Kovač.</s><s>Obnova porušene srpske imovine na području Federacije BiH, u Sarajevu posebno, i odnos tamošnjih vlasti prema tom pitanju, uz sve već pomenuto, priča je u kojoj su Srbi poniženi.</s><s>„Ministarstvo za ljudska prava i izbeglice BiH je još 2008. godine izdvojilo oko četiri milina maraka za obnovu oko 200 srpskih stambenih objekata u Sarajevu.</s><s>U opštinama Novi grad i Centar nije ni do danas obnovljena nijedna kuća”,tvrdi Kovač.</s><s>Koliko je Republika Srpska uradila na povratku to govore brojevi.</s><s>Ona je iz svog budžeta u poslednjih pet do šest godinaza povratak Bošnjaka i Hrvata u RS izdvojila više od 65 milina maraka, dok je FBiH u istom tom periodu za povratak Srba obezbedila tek oko tri miliona, iako je broj onih koji su se izjasniliza povratak u RS, odnosno FBiH gotovo izjednačen, oko 15.000.</s><s>„Samo u poslednje dve godine RS izdvojila je oko 10.000 miliona maraka, a Federacija BiH nijednu marku”, dodaje Kovač i parafrazira Andrića da je Sarajevo grad koji se i definitivno „preobražava” u jednonacionalni.</s><s>Dušanka Stanišić objavljeno: 02.04.2012.</s> |
<s>V. MITRIĆ | 09. januar 2013. 20:59 Tužilaštvo Bosne i Hercegovine traži strožu kaznu za Albinu Terzić iz Vareša, osuđena na pet godina zatvora zbog ratnih zločina protiv civila SARAJEVO - Nezadovoljno visinom izrečene kazne, Tužilaštvo BiH uložilo je žalbu Apelacionom veću Suda BiH na prvostepenu presudu u predmetu protiv Albine Terzić (42) iz Vareša, državljanke BiH i Hrvatske, koja je, pred Sudom BiH 19. oktobra prošle godine, osuđena na jedinstvenu kaznu zatvora od pet godina zbog krivičnog dela ratni zločin protiv civilnog stanovništva - izjavila je za naš list Selma Hećimović, portparolka Tužilaštva BiH.</s><s>Tužilaštvo BiH tereti Terzićevu da je "za vreme rata u BiH, kao pripadnica Vojne policije Hrvatskog veća odbrane, od maja do sredine jula 1992, u Odžaku, postupajući suprotno članu 3. Ženevske konvencije o zaštiti građanskih lica za vreme rata, sama ili zajedno sa drugim pripadnicima HVO, učestvovala u nečovečnom postupanju prema civilima srpske nacionalnosti koji su bili nezakonito zatvoreni u prostorijama Osnovne škole i u fabrici "Strolit" u Odžaku.</s><s>- U optužnici se navodi da je Albina Terzić nečovečno postupala prema zatvorenicima, koje je udarala policijskom palicom po vratu, ramenima i glavi, šamarala ih, na njih huškala psa, te mučila, zlostavljala, ponižavala i vređala na različite načine, uključujući i prisiljavanje zatvorenika na seksualni odnos ili drugi oblik teškog seksualnog nasilja - kaže Selma Hećimović.</s><s>Njoj se, takođe, stavlja "na dušu" da je "posećivala zarobljenički objekat koji je bio formiran u fabrici 'Strolit' u Odžaku, u kojem su nezakonito bili zatvoreni civili srpske nacionalnosti, te učestvovala u nečovečnom postupanju prema njima". - Tužilaštvo BiH, nezadovoljno visinom izrečene kazne, uputilo je žalbu na prvostepenu presudu, jer smatra da je Sud tom presudom potpuno i pravilno utvrdio činjenično stanje, pravilno primenio odredbe krivičnog postupka i krivičnog zakona, pri čemu, međutim, nije pravilno odmerio kaznu, podsećajući da je za to krivično delo predviđena kazna od 10 godina ili dugotrajni zatvor. http://www.novosti.rs/vesti/planeta.300.html:414081-Traze-strozu-kaznu-za-Albinu-Terzic</s> |
<s>Predrag R. Dragić Kijuk: KOSOVO ILI KO PORIČE ISTINU</s><s>Subota, 24 mart 2012</s> |
<s>15. 06. 1990.</s><s>SARAJEVO Sve su izraženija nastojanja da se naruše skladni medjunacionalni odnosi u BiH.</s><s>U pojedinim delovima Republike nacionalistički ekscesi dobivaju zabrinjavajuće razmjere.</s><s>To se kaže u saopštenju Izvršnog vijeća Skupštine SR BiH, povodom razmatranja aktuelne političke i bezbjednonosne situacije.</s><s>IZVOR: »GLAS« od 16. i 17. 06. 1990.</s><s>21. 06. 1990.</s><s>SARAJEVO Zajedničke simbole buduće Jugoslavije trebalo bi osloboditi ideoloških predznaka, a oni treba da budu grb, zastava i himna.</s><s>Svoje posebne simbole republike treba slobodno da biraju u skladu sa voljom gradjana koji u njima žive.</s><s>To je rečeno na zajedničkom sastanku Predsjedništva SFRJ i Predsjedništva SR BiH koji je održavan danas u Sarajevu.</s><s>IZVOR: »GLAS« od 22. 06. 1990. 22. 06. 1990.</s><s>SARAJEVO Iz intervijua Mirka Pejanovića »Oslobodjenju« Nacionalni program, kakvi su konstituisani u nacionalnim partijama u Hrvatskoj i Srbiji, sudaraju se na prostorima BiH po mjeri zagovaranja velike Srbije i velike Hrvatske.</s><s>To je izjavio za sutrašnje »Oslobodjenje« predsjednik RK SSRN BiH Mirko Pejanović.</s><s>IZVOR: »GLAS« od 27. 06. 1990.</s><s>26. 06. 1990.</s><s>SARAJEVO Nakon Vijeća opština Skupštine SRJ BiH, koje odbilo prijedlog za raspisivanje referenduma o formiranju političkih stranaka na nacionalnoj osnovi, pomenutu odluku danas je odbilo i Društveno-političko vijeće Skupštine.</s><s>O ovoj odluci početkom jula treba da se izjasni i Vijeće udružnog rada, koje je to do sada nije učinilo zbog pomanjkanja kvoruma.</s><s>IZVOR: »GLAS« od 27. 06. 1990. 26. 06. 1990.</s><s>SARAJEVO Sve učestalije dovodjenje u pitanje postojećih granica unutar SFRJ i, u tom kontekstu, teritorijalnog integriteta i suvereniteta SR BiH, Predsjedinštvo CK SK BiH odlučno odbacuje kao poigravanje budućnošću Jugoslavije i trgovanje Bosnom i Hercegovinom i sudbinom njenih gradjana i naroda.</s><s>To se kaže u danas objavljenom saopštenju Predsjedništva CK SK BiH.</s><s>Najnoviji istupi najviših predstavnika organa vlasti u Hrvatskoj i Srbiji unose nemir medju gradjane Bosne i Hercegovine, o čijoj se sudbini želi odlučivati mimo njihove volje, kaže se u saopštenju.</s><s>IZVOR: »GLAS« od 27. 06. 1990. 28. 06. 1990.</s><s>SARAJEVO Nakon više od četiri decenije zabrane, danas je obnoviteljskom Skupštinom u Sarajevu ponovo oživjelo Sprsko prosvjetno i kulturno drušvo »PROSVJETA«.</s><s>To društvo će kao svojevrstan pokret nastojati da reafirmiše glavne odrednice srpskog nacionalnog biće u BiH.</s><s>IZVOR: »GLAS« od 29. 06. 1990. 28. 06. 1990.</s><s>SARAJEVO NAUČNI SKUP O BOŠNjACIMA Musliman-neadekvatna odrednica za nacionalno bića tog naroda, te bi bilo puno prirodnije i zasnovano na istorijskim faktorima da on nosi ime Bošnjaci, ili, Bosanci.</s><s>To je rečeno na današnjem naučnom skupu koji su organizovali Bošnjački institut u osnivanju i list »Naši dani«.</s><s>Na skupu su učestvovali naučni i javni radnici iz Sarajeva, Zagreba i Beograda.</s><s>IZVOR: »GLAS« od 29. 06. 1990.</s> |
<s>SAD izručile pripadnika HVO Edina Sakoča zbog ratnih zločina nad Srbima</s><s>Petak, 19 februar 2016</s><s>SARAJEVO, 19.</s><s>FEBRUARA /SRNA/ - Osumnjičeni za ratne zločine nad srpskom civilima Edin Sakoč /57/ izručen je danas BiH iz Sjedinjenih Američkih Država.</s><s>On je oko 13.00 časova izručen na Međunarodnom aerodromu Sarajevo.</s><s>Institucije SAD su Sakoču oduzele državljanstvo kada je utvrđeno da je davao lažne podatke o svojoj ulozi u ratu u BiH, saopšteno je iz Tužilaštva BiH.</s><s>Sakoč je pod istragom Posebnog odjeljenja za ratne zločine Tužilaštva BiH i osumnjičen je da je tokom 1992. godine, kao pripadnik Vojne policije HVO, počinio ratni zločin nad žrtvama srpske nacionalnosti na području Počitelja i Čapljine.</s><s>On je osumnjičen da je, uz upotrebu sile i oružane prijetnje po život, počinio silovanje i seksualno zlostavljanje jedne žene srpske nacionalnosti na području Počitelja, te da je sa njemu poznatim osobama, učestovovao u ubistvu dvije žrtve srpske nacionalnosti.</s><s>Nakon što je izručen pravosuđu BiH, osumnjičeni je predat postupajućem tužiocu, koji će ga ispitati osumnjičenog, te nakon toga podnijeti prijedlog za određivanje mjere pritvora.</s><s>"Tužilaštvo BiH sarađuje sa partnerskim institucijama širom svijeta, sa ciljem otkrivanja i lociranja osumnjičenih za ratne zločine, koji se kriju i inostranstvu, te njihovog izručenja pravosuđu BiH, da bi se spriječilo da počinjeni ratni zločini ostanu nekažnjeni", navedeno je u saopštenju. http://www.srna.rs/novosti/378178/sad-izrucila-edina-sakoca-zbog-ratnih-zlocina-nad-srbima-.htm</s> |
<s>Istina je jedna i nasuprot nje stoji mnogo onoga u najrazličitijim vidovima što se bori da dođe na njeno mesto.</s><s>Tako. istina često ostaje "usamljena", a pritom ona je i onako "spora" i nenametljiva.</s><s>Okružena je morem poluistina ili neistina, napadnih i bučnih, koje česgo imaju podršku "slobodnih". "nezavisnih", "objektivnih" intelektualaca i medija koji su manje mediji a više "'advokati".</s><s>Neistina se stvara i prigušivanjem ili zanemarivanjem istine ili, pak. stvaranjem laži.</s><s>Kad je u pitanju Srebrenica, prisutna su oba metoda.</s><s>Tačno pola veka posle početka Drugog svetskog rata, na Srbe se ponovo nasrnulo Hitlerovim metodom.</s><s>Po istom sistemu, na njih je nahuškano celo okruženje.</s><s>Teren za takav odnos pripreman je decenijama ranije, sa potajnom nadom da će se nad Srbima moći izvršiti pogrom poput onoga iz 1941.</s><s>"Pohod muslimana na srpska sela bio je neka vrsta svenarodnog pokreta.</s><s>Posle boraca u osvojena sela bi, kao drugi i treći ešalon, nagrnuli njihovi rođaci, komšije i prijatelji, takozvani civili: žene, deca, starci, sa najrazličitijim oruđima i alatima..." Kad se nije moglo desiti onako kako je nameravano, aktiviran je drugi plan.</s><s>Rat protiv Srba počinje svim sredstvima.</s><s>U tom poslu "gazde" su u prvom redu pokrenute željom za uništenjem Srba, a ne brigom o njihovim protivnicima.</s><s>Od Izetbegovića se bez uvijanja traži da žrtvuje hiljade svojih sunarodnika kako bi se ustalasalo javno mnenje, ionako već dovoljno okrenuto protiv Srba i gime opravdala agresija Nato snaga.</s><s>Ljudi postaju "ratni materijal".</s><s>U planovima se išlo i dalje: "Treći korak je aktivno ratno stanje u dva dela: najpre. uništavanje srpskih snaga u Bosni i, drugo, korišćenje koncentrisane snage protiv same Srbije...</s><s>Američki avioni i krstareće rakete "tomahavk" uništavaju važne centre u Srbiji.</s><s>Uništavamo srpske komunikacione instalacije i istovremeno preuzimamo srpske radio talase kako bismo srpskom narodu javno kazali da želimo okončati rat.</s><s>To je rat koji Srbi ne mogu da dobiju." U hajku protiv Srba uključen je i onaj ko bi najmanje smeo tu da se nađe - Organizacija ujedinjenih nacija i njihov generalni sekretar.</s><s>Prikriven je dokument o stradanju Srba, a jedino se govori o muslimanskim žrtvama.</s><s>Pokazalo se da je u tome umeo biti "nedostižan" i daleko od realnosti, jer brojke koje generalni sekretar navodi nemaju potvrde na terenu.</s><s>Kroz sve vreme rata stvara se utisak da na srpskoj strani padaju samo vojnici, dok se na suprotnoj broje i pominju jedino civilne žrtve, što sugeriše pomisao da ona i nije u ratu, već samo žrtva srpske agresije.</s><s>Stoga jedno poglavlje knjige nosi naslov Komandanti i vojnici iz ozloglašenih pohoda, da bi se pokazalo kako su i aktivni borci, pa i zlikovci, po međunarodnim izveštajima prikazani kao civilne žrtve, iako je ratna prošlost mnogih od njih "vrlo bogata pohodima na srpska sela i ubistvima lica srpske nacionalnosti".</s><s>Ne staje se na tome, ratuje se i kroz poigravanje brojevima.</s><s>Broj tobožnjih žrtava ponekad je mnogo veći od broja stanovnika, a onda, nekim čudom, osobe sa spiskova gde su imena žrtava "ožive" i potom se pojave na biračkim spiskovima u poratnim godinama.</s><s>Obmane se kreću i do nekoliko hiljada imena.</s><s>U drugim prilikama, jedan neispravan ili neproveren podatak tražio bi obustavu i preispitivanje celog postupka.</s><s>Jasno je da srpski protivnici imaju moćne sponzore, od vojnih sila do organizacije "Lekari bez granica", koji se u stvaranju tobožnjih zločina toliko zaborave da ne dođu u sukob samo sa činjenicama, već i sa logikom.</s><s>Ne kasni da se pojavi i osovina Srebrenica-Malme-Ljubljana, viđena i u drugim prilikama.</s><s>Treba pogledati i na manjkavosti srpske strane.</s><s>Tu je podjednako odsustvo veštine i dobre volje.</s><s>Srpske vojne starešine pokazuju manje umešnosti, što nadoknađuju hrabrošću i žrtvama.</s><s>Slično je i sa srpskim intelektualcima koji nisu pokazali kreativnost, nego su "kaskali" za događajima.</s><s>To je više lelek nego delovanje.</s><s>Suprotna strana vešto skriva svoje unutrašnje sukobe i jeziva iskustva, te nastupa jedinstveno.</s><s>Tu postoji samo Vlada; nema nevladinih organizacija koje trube o sopstvenim slabostima.</s><s>Nije malo i na sve spremnih ljudi.</s><s>Ali i oni koji žele svako dobro svom narodu ne umeju to da izvedu, već vesti plasiraju tako da zvuče kao najbolja propaganda za protivnika.</s><s>Nekada je i reč saveznik u srpskom uhu drugačije zvučala nego da nas.</s><s>Srbi su osetljivi na tuđu, pa i očiglednu propagandu i potpadaju pod njen uticaj.</s><s>Zvuči paradoksalno, ali značaj knjige je, izgleda, pre u tome "da trgne" Srbe i oslobodi ih od kompleksa nametnutih tuđim poluistinitim tvrdnjama. nego što bi dopri-nela izmeni opšte slike o Srbima.</s><s>Inače. mora se istaći da je knjiga pisana jezikom maksimalne objektivnosti i tolerancije, kao da potiče od čoveka sa strane.</s><s>U budućnosti će ono što se događalo sa Srbima u poslednjoj deceniji prošlog veka i milenijuma privlačiti veliku pažnju, ne zbog ratovanja na terenu, nego zbog onog spremanog i vođenog po kabinetima.</s><s>Kako se postiglo toliko jednomislije u osudi i satiranju čitavog jednog naroda bez stvarnog povoda sa njegove strane.</s><s>Sgvoren je neuhvatljivi pojam međunarodne zajednice. koji samo u ovom slučaju besprekorno funcioniše, dok u svim drutim prilikamau njenom funkcionisanju nastaju pukotine.</s><s>Na samom kraju otkriva se cilj knjige: "Haški tribunal se ne rukovodi ni pravom ni pravdom.</s><s>On se rukovodi interesima svojih finansijera i odgovornih za višegodišnje zločine nad Srbima na prostorima bivše Jugoslavije.</s><s>To je. ne prikrivajući interese svoje države i namenu Tribunala, rekao i Ričard Holbruk u izjavi za Bi Bi Si: „Shvatio sam da je Tribunal za ratne zločine vrlo dragoceno oruđe.</s><s>Upotrebili smo ga da bi isključili dva najtraženija ratna zločinca u Evropi iz Dejtonskog procesa i upotrebili smo ga da opravdamo sve što je usledilo." Poslednji pasus predočava smisao događaja o Srebrenici: "Za zločine i ubistvo 3.262 lica srpske nacionalnosti osuđen je jedan musliman, komandant 28. divizije i glavni organizator svih pohoda protiv Srba, Naser Orić na dve godine.</s><s>Kaznu, i više od kazne, odležao je još tokom suđenja."</s><s>Uređivački savet mitropolit Amfilohije (Radović) episkop Atanasije (Jevtić) akademik Matija Bećković prof. dr Dragoljub Živojinović prof. dr Vojislav Koštunica prof. dr Predrag Ristić dr Marko S. Marković Urednik protojerej Milorad Sredojević Uredniššvo Zoran Jelisavčić Žarko Gavrilović Radomir Popović Predrag Protić Milan Radulović Radomir Rakić Tiraž 500 primeraka Štampa „BIG štampa“ Beograd Izdavači Hrišćanska misao Univerzitetska biblioteka pravoslavni bogoslovi Hilandarski fond Zadužbina „Nikolaj Velimirović i Justin Popović“ Izdavanje ove knjige pomoglo Ministarstvo vera Republike Srbije</s> |
<s>h h h Svi poimenično navedeni u ovoj maloj knjizi smrtišta, nedužni meštani srebreničkog kraja, ne svojom krivicom izbrisani su iz knjige života, stradali su od iste ruke kao i njihovi preci i danas na istim grobljima počivaju sa nadom ili bez nade da njihovi potomci neće doživeti istu sudbinu.</s><s>Priredio: Milivoje Ivanišević</s> |
<s>Oružana dejstva i upadi oružanih formacija R. Hrvatske na teritoriju SFRJ i BiH</s><s>Utorak, 19 maj 2009</s><s>Milivoje Ivanišević</s><s>Reč je o zbivanjima do kojih je došlo pre nego što je R BiH dobila međunarodno priznanje. (Drugim rečima to su akti agresije na SFRJ koja u svom sastavu ima i R BiH.)</s><s>Srbi Bosne i Hercegovine su, pre nego što je došlo do sveopšteg unutrašnjeg sukoba u samoj Republici, u više navrata bili žrtve agresije i zločina oružanih sastava koji su se na ove prostore inflitrirali iz susedne Republike Hrvatske.</s><s>U večini slučajeva reč je o oružanim aktivnostima udruženih muslimansko-hrvatskih vojnih, policijskih i paravojnih formacija.</s><s>Artiljerijska dejstva i upadi terorističko-diverzantskih naoružanih grupa sa teritorije Republike Hrvatske na teritoriju BiH, posebno onaj deo koji je nastanjen pretežno srpskim stanovništvom, bila je veoma učestala praksa u drugoj polovini 1991. godine.</s><s>Da podsetimo na neke konkretne slučajeve srpskih stradanja usled navedenih dejstava.</s><s>Bosanska Kostajnica 25. avgusta 1991. napadnuta minobacačkim projektilima sa hrvatske teritorije (okolina Hrvatske Kostajnice) i tom prilikom ovom naselju naneta znatna materijalna šteta.</s><s>Srećom ljudskih žrtava nije bilo.</s><s>Dubica, 13. septembara 1991. u toku žestokog granatiranja sa hrvatske teritorije poginula Anka (Simo) Zec, rođ.</s><s>Pokojna Anka Zec je, verovatno, i prva srpska žrtva poslednjeg rata u BiH.</s><s>Prilikom granatiranja povređeno više lica i naneta znatna materijalna šteta na javnim i privatnim objektima.</s><s>Od tada su ova opština i sam grad izloženi permanentnim artiljerskim i minobacačkim dejstvima sa hrvatske strane.</s><s>Brod, 15. i 16. septembra 1991. godine u više navrata iz Republike Hrvatske granatirani su atari i naseljeni deo više srpskih sela današnje opštine Srpski Brod, a ponajžešće sela Liješće, Vinska, Mala Brusnica i oba Klakara (Donji i Gornji).</s><s>U tim napadima je, drugog dana granatiranja, u ranim jutarnjim časovima 16. septembra 1991. god. ubijen Vojislav Goranović, tehnički direktor preduzeća "Gramat" u Klakaru.</s><s>Dvasedest drugog septembra 1991. hrvatske oružane formacije razaraju most koji spaja dve Dubice (Hrvatsku i Bosansku).</s><s>Istog dana granatiraju Bos.</s><s>Dubicu i tom prilikom pogađaju trafo-stanicu, bolnicu, školu i više stambenih objekata.</s><s>Srećom ljudskih žrtava prilikom ovog napada nije bilo, ali je gradu naneta ogromna materijalna šteta</s><s>Vatri hrvatske artiljerije izložena su srpska sela i gotovo svih posavskih opština.</s><s>Pored srpskih sela hrvatske oružane snage za metu svojih aktivnosti uzimaju javne objekte, pogotovo mostove i stubove dalekovoda.</s><s>U Bos.</s><s>Šamcu 27. novembra 1991. miniraju železnički most i obustavljaju saobračaj preko mosta.</s><s>Narednog dana, 28. novembra 1991. diverzanti miniraju i dižu u vazduh stub električnog dalekovoda na lokaciji Lugovi.</s><s>Isto se događa 23. decembra 1991. kada je razoren stub br. 182 istog dalekovoda i 26. decembra kada je razoren stub dalekovoda na potezu Tuzla-Đakovo u opštini Šamac.</s><s>Artiljeskim dejstvima iz Hrvatske izložena su mnoga mesta i u opštini Bos.</s><s>Podudarne hrvatske aktivnosti odvijaju duž veoma duge granice između RH i RBiH.</s><s>Bojovnici hrvatskih vojnih i paravojnih oružanih formacija sve učestalije noću prelaze Unu i vrše upade u srpska sela Bos.</s><s>Dubice, pa i u samo gradsko naselje.</s><s>Uočava se nesposobnost, ili bezvoljnost, JNA da se efikasno suprodstavi upadima iz Hrvatske.</s><s>Gradiška, 28. decembar 1991. za vreme granatiranja ubijen dečak Vedran (Vlado) Klinyić, rođ.</s><s>Narednih dana i meseci (ali još uvek pre nego što je ova republika dobila međunarodno priznanje i nezavisnost) sledili su upadi hrvatskih i hrvatsko-muslimansih oružanih snaga sa teritorije R. Hrvatske na teritoriju SFRJ i R. BiH i njihovi zločini, najčešće masakri civilnog srpskog stanovništva.</s><s>U velikom broju slučajeva to su bile paravojne terorističko-diverzantske grupe i formacije koje su sačinjavali isključivo muslimani i Hrvati.</s><s>Na području centralne Bosne dan uoči referenduma o nezavisnoj BiH 28. februara 1992. oko 120 ubačenih pripadnika hrvatske vojske opremljenih i oružjem velikog kalibra, protivtenkovskim i protivavionskim raketama, u Donjem Putićevu (op. Travnik) podigli su barikadu i blokirali veoma značajnu saobračajnicu Sarajevo-Banja Luka.</s><s>Istog dana uz pomoć lokalnih muslimanskih i hrvatskih paravojnih formacija izvršena je potpuna blokada Travnika i Novog Travnika.</s><s>Na posebnom udaru ubačenih hrvatskih gerilaca našla se kasarna JNA i fabrika oružja u N. Travniku.</s><s>Narednog dana, 1. marta blokirana je i kasarna JNA u naselju Stojkovići.</s><s>U Posavskom regionu središte njihovog okupljanja, planiranja i delovanja postao je Slavonski Brod. (Ta opština je još od 5. maja 1992, posle uništavanja srpskog sela Bjeliš, bila etnički očišćena od srpskog stanovništva.</s><s>Pritom treba da se izuzmu Srbi koji su se nalazili u logorima.) Srbima sa druge obale Save, iz Bosanskog Broda, odnosno BiH, bio je zabranjen prelaz preko mosta.</s><s>Naredba koja je stalno bila okačena na sredini mosta, okrenuta prema bosanskoj strani, glasila je: " Zabranjen prelaz za Srbe i pse".</s><s>U to vreme u Slavonskom Brodu bilo je nekoliko logora za Srbe.</s><s>A za Srbe iz BiH posebno je poznat tranzitni logor "Bardak".</s><s>Nasuprot hrvatsko-muslimanskim oružanim formacijama nalazili su se samo srpski civili, jedini cilj i jedine žrtve njihovih pohoda.</s><s>U selu Koraće, op. Bosanski (Srpski) Brod, 29. februara 1992. ubijen Simo (Andrija) Aleksić, 1965.</s><s>Bosanski (Srpski) Brod (gradsko naselje):</s><s>Okupacija ovog grada izvršena je upadom pripadnika Zbora narodne garde (Zengi) iz republike Hrvatske 3. marta 1992.</s><s>Aktivnu podršku ovom agresorskom aktu pružile su hrvatske i muslimanske paravojne ilegalne oružane formacije nastale na području B. Broda i BiH: Hrvatski oslobodilački sastavi (HOS), Hrvatsko vijeće obrane (HVO), Zbor narodne garde (ZNG), Patriotska liga naroda (PL), Zelene beretke (ZB) i druge muslimanske oružane snage (MOS), kasnije, po sticanju nezavisnosti, transformisane u dva osnovna legalna sastava: Hrvatsko vijeće obrane (HVO) i Armiju BiH (ABH).</s><s>Po upadu formacija ZNG u Brod nasilno su eliminisani srpski predstavnici u organima opštine, a potom sa svojih radnih mesta proterani i svi Srbi, bez obzira na zanimanje.</s><s>Etničko čišćenje i genocid nad Srbima vršeni su organizovano, sihronizovano i planski.</s><s>Ubrzo je B. Brod u celini postao grad-logor za gradsko srpsko stanovništvo.</s><s>Srbima je bio strogo zabranjen izlaz iz grada.</s><s>Prvi oružani napad na lica srpske nacionalnosti izvršen je istog dana.</s><s>Žrtva napada, ili atentata, bio je Mihajlo Srijemac, kao delegat SDS legalno izabran predsednik dotadašnjeg (multietničkog) Izvršnog odbora i Kriznog štaba Skupštine opštine Bosanski Brod, koji je tom prilikom teško ranjen.</s><s>Uzaludne su bile molitve crkvenih velikodostojika za spas mira i za međuversko poverenje koje su održali gospodin Vasilije Kačavenda, episkop zvorničko-tuzlanski i gospodin Vinko Puljić, nadbiskup Vrhbosanski.</s><s>Za vreme upada ZNG u Brodu su se nalazili i predstavnici više republičkih organa BiH koji su doputovali iz Sarajeva.</s><s>Pitanje je da li su doputovali da bi smirili situaciju ili da pomognu upad hrvatskih bojovnika.</s><s>25. marta 1992. počela je, u organizaciji nove vlasti, likvidacija i pokolj Srba u opštini Bosanski Brod.</s><s>Prve žrtve pokolja koji je izvršen tog dana u noćnim časovima bila je srpska porodica Momira Martića.</s><s>Tom prilikom su ubijeni Momir (Andrija) Martić, 1961, njegov otac Andrija (Petar) Martić, 1935. i njihov gost Duško (Milan) Dujanić, 1967.</s><s>Teške telesne povrede su zadobili Momirova supruga Merima Martić (dev.</s><s>Konyić, muslimanka) i Branko Dujanić.</s><s>Svedok pokolja je preživeli Marko (Milan) Dujanić.</s><s>Poznati su i počinioci ovog zločina i protiv njih su organi Republike Srpske, posle povratka Srba i oslobađanja ove opštine, podneli krivične prijave.</s><s>To su: Ivo Kljajić, Blažan Kljajić, Damir Ćuma, Jozo Kožul, Vlatko Ćula, Ćuma Stanko i Miro Marinović.</s><s>Njihovi nalogodavci su rukovodstvo opštine i komandni sastav oružanih formacija i policije opštine.</s><s>Istog dana, 25. marta 1992. u selu Vinska (op. B. Brod) ubijeni su Andrija (Petar) Martić, rođ.</s><s>1935. i njegov sin Momir (Andrija) Martić, 1961.</s><s>Sledeća žrtva ovog organizovanog pohoda protiv Srba bilo je selo Sijekovac, 26. marta 1992. (Selo Sijekovac imalo je vrlo složenu nacionalnu strukturu stanovništva, od ukupno 1547 stanovnika najbrojniji su bili muslimani 597 lica, Hrvati 364, Srbi 311, Jugosloveni 240 i ostali 35.) Pokolj u ovom selu izvršile su već pomenute hrvatske oružane formacije koje su 3. marta zaposele i grad, kao i njihovi saučesnici iz sastava paravojnih ilegalnih oružanih grupa i jedinica iz Bosanskog Broda i nekih susednih muslimanskih i hrvatskih naselja.</s><s>Sve je podsečalo na krvave pohode protiv Srba Posavine iz vremena NDH kada je u zloglasnoj SS Hanyar diviziji kao mlad muslimanski dobrovoljac služio i ratovao i sadašnji Predsednik Predsedništva BiH Alija Izetbegović.</s><s>Možda su svi ovi događaji u opštini Bos.</s><s>Brod samo deo, ili samo početak, neobjavljenog rata protiv srpskog naroda u BiH.</s><s>Srpske žrtve sela Sijekovac stradale 26. marta 1992. su civili: Jovan (Vaso) Zečević, rođ.</s><s>1920. i njegovi sinovi: Vaso (Jovan) Zečević, 1958; Milan (Jovan) Zečević, 1950; Petar (Jovan) Zečević, 1953.</s><s>Svi ubijeni u dvorištu vlastite kuće.</s><s>Pored njih ubijeni su, takođe u dvorištu svoje kuće: Luka (Ilija) Milošević, 1943. i njegovi sinovi Dragan (Luka) Milošević, 1974; Željko (Luka) Milošević, 1968.</s><s>Žrtve ovog zločinakog pohoda na selo Sijekovac su i Mirko (Vido) Radanović-Mrkulja, 1965. i Sreto (Mihajlo) Trivić, 1927.</s><s>Prepad na Sijekovac i ubistva navedenih civila srpske nacionalnosti izvršili su pripanici 108. brigade ZNG iz Slavonskog Broda, a neposredni nalogodavci i počinioci ovog zločina su: Parkačin Anto iz Slavonskog Broda; Obradović Rade iz Sl.</s><s>Broda; Kovačević (Hasim) Zemir, 1966. iz Sijekovca; Pohara (Esad) Armin, 1958. iz Broda; Ivan (Ilija) Brizić, 1949. iz Broda; Nijaz (Munib) Čaušević, "Medo", 1953. iz Sijekovca; Manot (Antun) Andrija, 1956. iz Sijekovca; Kovačević Salko, "Dugouš" iz Sijekovca; Kovačević (Mujo) Suad, "Mele" iz Sijekovca; Kovačević (Hasib) Selver, "Suljo", iz Sijekovca; Dobojčić (Refik) Benjamin, 1966. iz Sijekovca; Soldan (Ante) Ivko, 1938. iz Sijekovca; Soldan (Šime) Tomo, 1925. iz Gornjih Močila, op. Brod; Balčin (Kasim) Rašid, 1946. iz Sijekovca; Čaušević (Alaga) Izet, 1964. iz Sijekovca; Kovačević (Luka) Blažan, "Murjak", 1950. iz Novog Sela, op. Brod; Blažević Drago, ostalo nepoznato; Kovačević (Hasib) Semir, ostalo nepoznato; Memišević (Salko) Salko, "Đoguša", 1959. iz Sijekovca; Buketa (Slavko) Ivan, 1958. iz Sijekovca; Beširević (Abid) Adem, 1942. iz Sijekovca; Dobojčić (Refik) Dino iz Sijekovca; Rubil (Jozo) Goran, 1964. iz Sijekovca; Kljajić Ilija iz Kričanova; Stipić Nedo, ostalo nepoznato; Kljajić Ranko iz Kričanova; Dugalić (Ejub) Amir, 1975. iz Sijekovca; Ađulović (Mehmed) Ahmet, "Rata" 1970. iz Sijekovca; Grgić (Pejo) Šimo, 1950. iz Sl.</s><s>Broda; Kalenderović (Naim) Jasmin, "Kali", 1966. iz Sijekovca; Kalenderović (Naim) Drago, "Kalc", 1963. iz Sijekovca; Pinjagić (Mustafa) Hibo, 1964. iz Sijekovca; Pinjagić (Mustafa) Huso, 1955. iz Sijekovca; Dugalić (Ibrahim) Ejub, 1945. iz Sijekovca; Dugalić (Ibrahim) Idriz, "Gigo", 1939. iz Sijekovca; Andrijanić (Luka) Miro, 1962. iz Bos.</s><s>Broda, i dr.</s><s>Svedoci: Branislav (Jovan) Zečević, Ljubica (Rade) Sedlić, i dr.</s><s>Izvori: Protivtužba SRJ podneta Međunarodnom sudu pravde u Hagu za zločine genocida učinjene prema Srbima u bivšoj jugoslovenskoj republici BiH; Miroslav Toholj: "Crna knjiga", Svetigora, Cetinje, 2000. tom 2, str. 414; Dokumentacioni centar Republike Srpske, 2001.</s><s>Banja Luka "Ratni zločini u BiH počinjeni prema Srbima i JNA prije oružanih sukoba i tokom 1992. godine", itd.</s><s>Brod, 4. aprila 1992. ubijeno u samom gradu više stanovnika srpske nacionalnosti: Duško (Andrija) Milošević, 1972; Nedeljko (Nedo) Jugović, 1944. i njegov sin Dragan (Nedeljko) Jugović, 1972; Ivica (Janko) Škvarc, 1971.</s><s>(Istog dana, 4. aprila 1992. u 19,05 časova bombardovana teškim artiljerijskim granatama iz Hrvatske železnička stanica Šid.)</s><s>KUPRES, (Srba 1297, Hrvata 961, muslimana 365, jugoslovena 65) napad i okupacija počeli su 3. aprila 1992.</s><s>Ova akcija hrvatskih oružanih snaga predstavljala je, kao i u slučaju Sijekovca akt, ničim izazvane, otvorene oružane agresije Republike Hrvatske na SFRJ i BiH.</s><s>Napad izvršile regularne oružane formacije Republike Hrvatske: 106. brigada iz Osijeka, specijalna jedinica "Žuti mrav" iz Vukovara, 101. zagrebačka brigada, studentska bojna "Kralj Tomislav" iz Zagreba, bojna "Zrinjski" iz Zagreba, jedinica za posebne zadatke MUP Republike Hrvatske.</s><s>Prilikom napada korišćeno teško naoružanje i tenkovi.</s><s>U napadu aktivno sadejstvovalo više paravojnih jedinica (HOS i ZNG) lokalnih Hrvata i muslimana iz Duvna, Livna, Bugojna, G. Vakufa i ostalih bližih opština tzv. Herceg-Bosne.</s><s>U ovom udruženom hrvatsko-muslimanskom pohodu ubijeno je, odnosno masakrirano, zaklano ili spaljeno, više desetina lica srpske nacionalnosti.</s><s>Srpskom stradanju je u dobroj meri, indirektno, svojim pasivnim odnosom, doprinela i JNA, jedina legalna oružana sila SFRJ i BiH, koja je dopustila dolazak i koncetraciju tolikih hrvatskih i muslimanskih jedinica na svoju teritoriju i njihov pohod na Kupres.</s><s>Srbi u to vreme nisu imali svoje nacionalne oružane formacije, a time ni mogućnost vlastite odbrane.</s><s>Naredni dani bili su dani pojedinačnih i masovnih, obično veoma surovih, egzekucija više desetina lica srpske nacionalnosti u gradu i pojedinim naseljima ove opštine.</s><s>Izvori: Prvi izveštaj Komiteta za prikupljanje podataka o izvršenim zločinima protiv čovečnosti i međunarodnog prava, Beograd, 1994; Mladenko Kumović: "Poreklo, migracije i stradanja Srba sa Kupresa", Novi Sad, 1996; "Srpske žrtve opštine Kupres - prethodni rezultati" Centar za istraživanje zločina nad srpskim narodom, 1998.</s><s>Beograd; Protivtužba SRJ podneta Međunarodnom sudu pravde u Hagu za zločine genocida učinjene prema Srbima u bivšoj jugoslovenskoj republici BiH; Miroslav Toholj: "Crna knjiga", Svetigora, Cetinje, 2000. tom 2, str. 5-10; "Ratni zločini u BiH počinjeni prema Srbima i JNA prije oružanih sukoba i tokom 1992. godine", Dokumentacioni centar Republike Srpske, 2001.</s><s>Banja Luka, itd.</s><s>U to vreme talas zločina i izgona Srba širi se i u zapadnoj Hercegovini dolinom Neretve i u srednjoj Bosni, u opštinama u kojima Hrvati čine večinsko stanovništvo, tzv. Herceg-Bosni.</s><s>Upadi hrvatskih oružanih sastava i njihovi prodori u dubinu teritorije BiH gotovo da su svakodnevna pojava.</s><s>Njihove jedinice, od kojih smo veći broj naveli u slučaju Kupresa, zaposele su mnoge opštine tog dela BiH.</s><s>Njihov prevashodan cilj su srpska naselja i srpsko stanovništvo u gradovima, vojna postrojenja, objekti i kasarne JNA.</s><s>Jedinice HOS-a 15. novembra 1991. oko 20 časova napadaju i zauzimaju više vojnih objekata u Pločama.</s><s>Početkom marta 1992. blokirana je Čapljina (u samom gradu Hrvata 3093, muslimana 2217, Srba 1287, jugoslovena 695, ostalih 218).</s><s>Blokadu su izvršile oružane formacije HOS i ZNG i njima pridružene ilegalne paravojne jedinice regrutovane od lokalnih muslimana i Hrvata.</s><s>Na mostovima su postavljene straže i Srbima je zabranjen izlaz iz grada.</s><s>Srbi su postali taoci, Čapljina grad-logor iz koga za njih nema izlaska.</s><s>5. aprila 1992. srpsko stanovništvo sela: Klepci (Hrvata 14, Srba 383), Prebilovci (Hrvata 1, Srba 172), Tasovčići (Hrvata 296, muslimana 512, Srba 701, jugoslovena 132), Opličići (Hrvata 108, muslimana 916, Srba 345), Domanovići (Hrvata 329, muslimana 721, Srba 191), i dr. iz opštine Čapljina (zapadna Hercegovina) morali su na napuste svoja domaćinstva i prebegnu na teritoriju koju ne kontrolišu hrvatske ili muslimanske oružane snage.</s><s>Izvori: Izlaganja na naučnom savetovanju "Ratni zločini i zločini genocida 1991-1992" koji je u organizaciji SANU i Državne komisije za ratne zločine i zločine genocida, održanom od 6. do 8. avgusta 1992.</s><s>x x x</s><s>Sve asocira na stravične ustaške zločine iz vremena prethodnog rata.</s><s>Žrtve ovih pohoda su, kao što vidimo, isključivo srpska naselja i srpsko stanovništvo, a područje agresije SFRJ i njen sastavni deo Republika Bosna i Hercegovina.</s><s>Međutim, ni savezna država ni ova njena federalna jedinica ne preduzimaju potrebne mere da se tome suprodstave.</s><s>Tako se ponaša i tzv. međunarodna zajednica čiji su mnogobrojni predstavnici već uveliko bili prisutni i legalizovali svoje prisustvo u kriznim područjima Jugoslavije.</s><s>Ni njih, prirodno, ne uznemiravaju pokolji srpskog stanovništva.</s><s>Navedeni pohodi i zločini nad srpskim narodom - koji su izvršeni pod nadzorom i uz neposredno učešće rukovodilaca i članova Hrvatske demokratske zajednice i Stranke prava, kao i muslimanske Stranke demokratske akcije i njihovih oružanih, dugo vremena prikrivenih, ilegalnih formacija - nisu jedini, već samo prvi u velikom, poznatom i starom, programu etničkog čišćenja pojedinih opština i krajeva od srpskog stanovništva, a možda i potpunom izgonu Srba iz Bosne i Hercegovine.</s><s>Hiljade masovnih i pojedinačnih zločina koji su potom usledili širom Bosne i Hercegovine ni po čemu se nisu razlikovali od onih izvršenih u Sijekovcu i Kupresu.</s><s>Jedino su se menjali mesto stradanja, imena srpskih žrtava i imena muslimanskih i/ili hrvatskih zločinaca.</s><s>Desetine hiljada žrtava, njihova opljačkana imovina i spaljena sela, i ništa manji broj onih koji su ta ubistva počinili, konačan su bilans genocida nad srpskim narodom i egzodusa srpskog naroda u ovom poslednjem ratu.</s> |
<s>Mladićevoj odbrani stigli spiskovi srebreničkih žrtava</s><s>Sreda, 02 novembar 2011</s> |
<s>Hag: Nekadašnji komandant vojske Republike Srpske Ratko Mladić izjavio je danas u Haškom tribunalu da je njegovo zdravstveno stanje veoma loše, ali da on neće da ometa proces koji se vodi protiv njega.</s><s>Mladićev dolazak u sudnicu obeležio je nesporazum da li je razlog jednočasovnog kašnjenja njegovo zdravstveno stanje ili to što zahteva da ga puste u sudnicu bez lisica na rukama.</s><s>Pretpretresni sudija Alfons Ori mislio je da je kašnjenje sa uvođenjem Mladića u sudnicu imalo veze sa njegovim zahtevom da mu se omogući pojavljivanje u sudnici bez lisica na rukama.</s><s>Prema objašnjenju sudije Orija, „dovođenje optuženih je u nadležnosti holandske policije, a stavljanje lisica je standardna procedura koja se primenjuje za sve optužene i mogućnosti da se napravi izuzetak su organičene“.</s><s>„Krivo je moje zdravstveno stanje, a ne obezbeđenje“, opravdao je Mladić svoje kašnjenje pred sudijom.</s><s>Od je dodao da su mu njegovi advokati Branko Lukić i Miloš Šaljić pomogli da se obuče i da od pritvorske jedinice dođe do suda.</s><s>„U 69. sam godini života, imam teške zdravstvene probleme, ali boriću se da istrajem i, ovakav kakav sam, hoću da branim ne Ratka Mladića, već Republiku Srpsku i Srbiju i ceo narod“, rekao je Mladić.</s><s>Sudija Ori prekinuo je ovo izlaganje naglasivši da „treba da bude jasno da se pred ovim međunarodnim sudom tereti Mladić lično“, a da njegova odbrana „treba da se usmeri na optuženog, a ne na druge ljude, na republike ili entitete, jer se protiv njih ne vodi krivični postupak „.</s><s>Mladić je tražio i da mu se omogući da se na pet minuta vidi sa suprugom, jer nije stigao da joj objasni kakve je zdravstvene probleme imao jutros, a ona se sutra vraća kući.</s><s>Sudija Ori je rekao da je pritvorska jedinica u nadležnosti sekretarijata i da bi advokat Lukić mogao da vidi kakve su mogućnosti da se dođe do susreta, jer sudsko veće „u to nije uključeno“.</s><s>O Mladićevom zdravstvenom stanju danas se po prvi put u sudnici razgovaralo na otvorenoj sednici, budući da je optuženi do sada tražio da se o njegovom zdravlju ne govori javno.</s><s>On je rekao da „želi da što duže živi i da dođe do slobode“, i poručio da je „sve jači što je više pritisaka na njega“.</s><s>Mladić je zatražio i da mu se omogući da ga pregleda lekar iz Srbije.</s><s>„Preko advokata sam molio da se RS i Srbija udostoje i da mi se omogući da me pregleda moj lekar.</s><s>Pokrenuo mi se kamen u bubregu, imam strašne bolove i želim da ozdravim, a ne da ometam proces, jer želim da dođe do istine“ , istakao je Mladić.</s><s>Naredna konferencija o stanju u postupku zakazana je za 10. novembar. (Izvor: Srna / Foto: Vesti) http://www.vesti-online.com/Vesti/Ex-YU/169571/I-ovako-bolsetan-branicu-srpski-narod</s> |
<s>Perišić: Do kraja septembra ekshumacije na Ozrenu i Vozući</s><s>Sreda, 19 septembar 2018</s><s>19/09/2018 | SRNA | RTRS Član Kolegijuma direktora Instituta za nestala lica BiH Nikola Perišić rekao je da očekuje da bi do kraja septembra na području Ozrena i Vozuće trebalo da se izvrši ekshumacija radi pronalaska posmrtnih ostataka osoba srpske nacionalnosti nestalih u proteklom ratu.</s><s>Perišić je rekao Srni da je Institut za nestala lica BiH uspostavio dobru saradnju sa Tužilaštvom BiH, te da u najskorije vrijeme očekuje da se izdaju nalozi za ekshumacijama srpskih žrtava rata na području Posavine u Brodu, Odžaku i Derventi.</s><s>Vozućani su masovno stradali od 10. do 24. septembra 1995. godine, kada je spaljeno 30 srpskih sela, protjerano 1.920 srpskih porodica sa 7.680 članova, ubijeno 459 boraca Vojske Republike Srpske i civila, dok se za 126 još traga</s><s>Vozućani su masovno stradali od 10. do 24. septembra 1995. godine, kada je spaljeno 30 srpskih sela, protjerano 1.920 srpskih porodica sa 7.680 članova, ubijeno 459 boraca Vojske Republike Srpske i civila, dok se za 126 još traga.</s><s>Vozuću je tada u ofanzivi "Uragan" ili "Farz" napalo 23.000 muslimanskih vojnika Drugog i Trećeg korpusa takozvane Armije BiH, uključujući odred "El mudžahedin", potpomognuti NATO snagama za brze intervencije.</s><s>Na području Broda traga se za više od 40 srpskih žrtava. http://www.rtrs.tv/vijesti/vijest.php?id=310694</s> |
<s>Ovaj prikaz razaranja srpskih naselja srednjeg Podrinja samo je deo ukupnog stradanja srpskog stanovništva, njegovih kulturnih i verskih objekata koje su muslimani počinili u tom kraju tokom rata čije posledice još nisu ni prividno zalečene.</s><s>Prema jednom od više stotina važnih dokumenata Armije BiH koje posedujemo zabeleženo je i sledeće: „Krajem januara i početkom februara 1993. godine u zoni odgovornosti 8. OG (operativa grupa, nap. autora) stvorena je velika povezana slobodna teritorija sa centrom u Srebrenici koja je obuhvatila 95% prostora opštine Srebrenica, 90% prostora opštine Bratunac, 60% prostora opštine Vlasenica i 50% prostora opštine Zvornik.</s><s>Takođe uspostavljena je direktna fizička veza sa OS (oslobođenim selima, nap. autora) regije Žepa“.</s><s>Muslimani su u to vreme, krajem januara i početkom februara 1993.god. po istom dokumentu, u navedenim opštinama zaposeli teritoriju ukupne površine od preko 850 km2.</s><s>Taj njihov nesporan vojnički uspešan poduhvat prouzokovao je skoro potpuno zatiranje mnogih srpskih naselja i velika stradanja meštana srpske nacionalnosti u navedenim opštinama.</s><s>Kakve je konkretne posledice prouzrokovala ta višemesečna muslimanska oružana aktivnost moguće je oceniti na osnovu sledećih činjenica.</s><s>Samo u srebreničkoj i bratunačkoj opštini od 93 naselja u kojima su, po popisu stanovništva BiH izvršenom aprila 1991. god, [2] živeli i Srbi uništeno je njih 81 (muslimani nisu uništili jedino sela Crvica, Liješće, Petrića i Skelani u Srebreničkoj opštini, a u bratunačkoj opštini pored urbanog dela grada Srbi su opstali i u selima: Dubravice, Jelah, Krasanovići, Pobrđe, Polom, Repovac, Rakovac i Slapašnica. (Bratunačka opština ima 48 sela.) Tom broju treba dodati i oko najmanje 30 uništenih srpskih sela i zaselaka u opštinama Milići, Vlasenica i Zvornik.</s><s>Od 9390 meštana srpske nacionalnosti u opštini Srebrenica [3] na svojim ognjištima i u svojim selima, posle ovog muslimanskog pohoda, ostalo je njih samo 860 ili, u procentima, svega 9%.</s><s>Već prvih ratnih meseci strah se uvukao u srpska naselja, ali i duž puteva kojima su ljudi pokušavali da pobegnu iz svojih sela i izbegnu teror koji je plamteo na sve strane.</s><s>Ta srpska tragedija nije ostala nepoznata u svetu.</s><s>Čak je i portparol Stejt departmenta Ričard Baučer 26.januara 1993. god. na konferenciji za štampu izjavio da su snage bosanskih muslimana ubile barem 60 Srba uglavnom civila u selima oko Bratunca.</s><s>Potom isti američi funkcioner izjavljuje i sledeće: “Kao posledica neprijateljstva čak 5000 ljudi, prvenstveno žena, dece, starijih i ranjenih pobeglo je u Ljuboviju.“ Posle ovog saopštenja u Americi sličnih javnih istupa u kojima se govori i o stradanju Srba u Bosni i Hercegovini nije bilo.</s><s>Uskoro su od američke administracije i od strane američkog ambasadora Madlen Olbrajt uvedene mere najstrože blokade informacija koje su se odnosile na stradanja srpskog stanovništva.</s><s>Gotovo u isto vreme predsednik SR Jugoslavije Dobrica Ćosić i Jugoslovenska Vlada dostavljaju Generalnoj Skupštini OUN i Savetu bezbednosti „Memorandum o ratnim zločinima i zločinima genocida u Istočnoj Bosni (opštine Bratunac, Skelani i Srebrenica) počinjene protiv srpskog naroda od aprila 1992 do aprila 1993“.</s><s>Memorandum je 2. juna 1993. god. ambasador Dragomir Đokić predao nadležnoj službi Saveta bezbednosti [4].</s><s>Međutim, taj dokument nikad nije stavljen na dnevni red i razmatran u Savetu bezbednosti.</s><s>Stradanje Srba u tom kraju ni po čemu nije izuzetak i teško je dokazati da nadmašuje stradanja Srba u ostalim delovima ove bivše jugoslovenske Republike.</s><s>Na žalost, ukupan obim tragedije prouzrokovane ratom u Bosni i Hercegovini, bez obzira o kojoj od sukobljenih strana je reč, još uvek nije dovoljno dokumentovano i objektivno sagledan, procenjen i obelodanjen.</s><s>1. „Komanda 8. OG Srebrenica, 07.03.1994. god.</s><s>Odbrana Republike, Vojna tajna, Strogo pov.</s><s>Sektoru za moral Drugog korpusa, Prilog za vodič hronike A BH, dostavlja.</s><s>Veza Vaš akt str.</s><s>Br. 04-1-364-2“ 2. „Nacionalni sastav stanovništva Bosne i Hercegovine, popis 1991. godine“, Savezni zavod za statistiku, 1992, Beograd.</s><s>3. Kao pod 2. 4. Stalna misija SRJ pri OUN, 2. jun 1993. “Memorandum on war crimes and crimes genocide in Eastern Bosnia (communes of Bratunac, Skelani, and Srebrenica ) committed against the Serbian population from April 1992. to April 1993.</s> |
<s>Objavljeno u broju 144 DANA, 3. mart / ožujak 2000.</s><s>Piše: Vlado Mrkić Ismet Đuherić bio je prvi komandant jedinice Vojske Republike Srpske "Meša Selimović", u čijem su sastavu bili uglavnom Muslimani iz sela sa područja opština Bosanski Brod i Derventa.</s><s>Ova jedinica "Muslimana sa kokardama", kako su je neki nazivali, bila je i do danas ostala jedna od velikih kontroverzi proteklog rata.</s><s>Za Dane Ismet Đuheriš po prvi put iznosi do sada široj javnosti nepoznate detalje o zbivanjima čiji je učesnik i svjedok bio DANAS ISMET ĐUHERIĆ ŽIVI SA SUPRUGOM Hanumicom u selu Sijekovac kod Bosanskog Broda.</s><s>Zaposlen je u Rafineriji nafte, gdje radi i njegova kćerka.</s><s>Ne računajući nekoliko mjeseci izbjeglištva uobližnjim selima Dubočac i Kobas, to je danas jedina muslimanska porodica koja je cijeli rat provela u Sijekovcu.</s><s>Za Dane Ismet Đuheric po prvi put iznosi do sada široj javnosti nepoznate detalje o zbivanjima čiji je učesnik i svjedok bio.</s><s>Ovo je samo mali dio te priče, svjedočenja o jednom tragicnom vremenu, o događajima koji su se mogli odigrati, čini nam se, samo u uzavrelom bosanskom loncu, podgrijavanom podjelama i mržnjom od komšija preko Drine i susjeda preko Save.</s><s>POČETAK NESREĆE: Prije rata bio sam zaposlen u Skupštini opštine Bosanski Brod, a bio sam vezan i za neke poslove u vlasti i oko vlasti.</s><s>To spominjem zato jer je uticalo na sudbinu koja me je kasnije zadesila.</s><s>Bio sam i u politici, uvijek lijevo orijentisan, član Komunističke partije, kasnije Saveza komunista.</s><s>Danas sam socijalista.</s><s>Mislim da je tako ispravno.</s><s>Uvijek sam tvrdio i danas tvrdim da su ekstremisti počeli ovaj rat.</s><s>Oni su bili eksponent i sredstvo onih koji su došli na vlast nakon višestranackih izbora, kada je i počela naša nesreća.</s><s>Ja sam prije rata bio pripadnik rezervnog sastava JNA.</s><s>Imao sam čin kapetana i pripadao tadašnjoj 327. brigadi u Derventi, u čijem je sastavu bio i Brodski bataljon.</s><s>Izvršavao sam postavljene zadatke, tada je to bilo legalno, rat još nije bio počeo na ovom području, mada sam se plašio da će rata biti.</s><s>I u opštini su moji poslovi bili vezani za to.</s><s>To se mnogima nije svidjelo, posebno ekstremima, prije svega Hrvatima, pa onda i Muslimanima.</s><s>Kažem Muslimanima, jer sam to i danas.</s><s>Bio sam Jugosloven, sada sam Musliman.</s><s>Već padom kasarne JNA u Slavonskom Brodu `91. godine, ovdje su poprilično narasle tenzije.</s><s>Bilo je čarki, nosilo se oružje.</s><s>Ja sam bio od onih koji su zagovarali zajedništvo, ne moramo reci bratstvo-jedinstvo.</s><s>U Hrvatskoj je već bila nova drzava.</s><s>Ako treba da se od nekoga zaštitimo, govorio sam, onda da se štitimo zajedno, jer živimo zajedno, i Srbi i Hrvati i Muslimani.</s><s>S time se nisu slagali ekstremisti iz hrvatskog i muslimanskog naroda i mogu reći da sam bio nagovaran i od jednih i od drugih da pristupim i jednima i drugima.</s><s>Ne iz ljubavi, nego iz interesa, jer su vjerovatno računali da bi moj ugled i ono što sam radio moglo puno da im vrijedi.</s><s>Govorili su: "Pristupi, neće ti biti nista." To se pokazalo i kad su me kasnije napali.</s><s>A napali su me pripadnici milicije koja je u Brodu formirana početkom marta `92. godine i u kojoj su bili Hrvati i Muslimani.</s><s>Prvi komandant vojne policije u Bosanskom Brodu bio je Josip Bilić.</s><s>To su sve ljudi koji su imenovani po naređenjima iz Slavonskog Broda.</s><s>Srbi su se već bili odvojili u Liješce.</s><s>ŽESTOKA PUCNjAVA: Ja sam bio predsjednik Savjeta mjesne zajednice Sijekovac i kad su meni došli neki mještani da se dogovorimo kako da se zaštitimo, najviše od kriminalaca, bilo je raspoloženje da se u straže uključimo svi, Srbi, Muslimani i Hrvati.</s><s>Ali, pobijedili su prodorniji, a to su ekstremi koji su rastjerali ove koje su željeli da žive zajedno.</s><s>Mene su odmah smijenili sa mjesta predsjednika mjesne zajednice, ustvari, nisu me smijenili, nego su jednostavno uzeli vlast u svoje ruke.</s><s>U fizičkom napadu na mene i moju porodicu te većeri ućestvovalo je 17 ljudi iz sastava takozvane Vojne policije.</s><s>Napali su nas u nasoj kući i zahtijevali da predam oružje.</s><s>Mislili su da je kod mene oružje pohranila JNA.</s><s>To nisam imao, ali sam imao svoje oružje.</s><s>Prvo su pucali pa tražili da se predam.</s><s>Pucnjava je bila žestoka.</s><s>To veće razgovarao sam sa generalom Kukanjcem, sa komandantom Brigade u Derventi, sa štabom u Brodu, sa štabom u Liješću, i tražio da napadi na mene prestanu.</s><s>Nisam se htio predati.</s><s>Uzvratio sam na vatru.</s><s>Sa mnom su u kući bili moja žena, tada maloljetni sin i kžerka.</s><s>Ono što me najviše boljelo je da su među napadacima bile i neke moje komšije ili njihova djeca.</s><s>Naša kuća je bila sva izrešetana.</s><s>Intervenisano je sa najvišeg mjesta da ti napadi prestanu, ali nama nije preostalo drugo nego da idemo.</s><s>Tog dana bila je neka sahrana, umrla je jedna ugledna ličnost i svi su otišli na sahranu.</s><s>Kada smo vidjeli da se straža povukla, nekako smo izašli iz Sijekovca i otišli u moje rodno mjesto Dubočac.</s><s>Javio sam se u Garnizon i otisao u Derventu.</s><s>HOSOVCI DOLAZE: Međutim, ista grupa koja je mene napala u Sijekovcu, pojačana sa jednom grupom hosovaca pod komandom ovdje poznatog njihovog vođe Obradovića, napala je Dubočac i zauzela ga.</s><s>Obradović je živio u Slavonskom Brodu, imao tamo kafanu, bio je Srbin, negdje od Kraljeva, ali je bio u HOS-u.</s><s>Poslije pada Dubočca pobjegli smo u muslimansko selo Kobas i tu je moja porodica zivjela, a ja sam bio u Derventi, u brigadi.</s><s>Grupa od 22 hosovca, takozvane handžarlije, čiji je komandant bio neki Ekrem Mendela, odnekud iz srednje Bosne, došla je u Sijekovac iz Hrvatske i smjestila se u kontejnere jednog teslićkog preduzeća, nedaleko od moje kuće.</s><s>Oni su drzali Sijekovac, zajedno sa takozvanim interventnim vodom Nijaza Čausevića iz Sijekovca, zvanog Medo.</s><s>Obradović i Čausević su ovdje harali sa svojim grupama sve do oslobođenja Broda.</s><s>Obradović je kasnije poginuo, ubijen je od svojih, kad su bježali sa Zborista, pokušao je da ih zaustavi i neko od njegovih ga je ubio.</s><s>LISICA U KOBASU: Od tada, pa sve do oslobođenja Broda, ja sam bio u Derventi.</s><s>U osmom mjesecu '92. formirao sam svoju jedinicu u sastavu Vojske Republike Srpske, koja je bila sastavljena uglavnom od Muslimana, i bilo je nešto Hrvata i Srba u njoj.</s><s>Tako se i zvala, samostalna muslimanska jedinica "Meša Selimović", i do kraja rata je egzistirala u sastavu Vojske Republike Srpske.</s><s>Formirana je u selu Kulina kod Dervente, pred seoskom školom.</s><s>Kumovi su bili general Kelečević i tada pukovnik, kasnije general Slavko Lisica.</s><s>Ja sam bio prvi komandant te jedinice, sve do januara `93, a poslije sam se demobilisao i radio u Brodu.</s><s>Jedinica je brojala oko 120 boraca, što se mijenjalo od vremena do vremena.</s><s>Bio je to, dakle, sastav jedne dobre čete.</s><s>Prošla je sva brodska i derventska ratišta, a učestvovala je i u borbama oko Teslića, Tešnja, Maglaja, Zavidovića.</s><s>U njenim redovima bili su sve pošteni ljudi, oni koji su ostali da žive ovdje.</s><s>Ova jedinica je posteno obavila svoj posao.</s><s>Naše mišljenje je bilo da imamo pravo da branimo svoje, a branili su ljudi svoje, ostali tu i smatrali smo da je to pravedno.</s><s>I zaista, i danas najveći dio tih ljudi živi i radi ovdje.</s><s>Kako je došlo do formiranja ove jedinice?</s><s>Da ne bude zabune, mi smo se dobrovoljno prijavili.</s><s>Ja sam htio da se na neki način zaštite ljudi koji su ostali na svome.</s><s>Obratili smo se Lisici i on je prihvatio naše opredjeljenje.</s><s>Tada je bio pukovnik, komandant taktičke grupe.</s><s>Došao je u Kobas, gdje smo izbjegli iz Dubočca, skupio muslimanski narod, i u dvorištu kuće u kojoj sam bio smješten sa svojom porodicom održao govor, obećao ljudima da ih neće niko dirati.</s><s>I tada je rekao: "Ako ste voljni, poslat ću vam vozilo." Nikakve prisile nije bilo.</s><s>Gore, kod škole u Kulini, razmišljali smo o imenu jedinice, i koliko se sjećam, čini mi se da je baš Lisica spomenuo ime Meše Selimovi a, a da je general Kelečević prihvatio.</s><s>Meni se to ime svidjalo, složio sam se, čitao sam Mešu, nekad što sam morao, nekad što sam volio.</s><s>I ostalo je tako.</s><s>Mi kao jedinica nismo ništa uradili što ne valja, neka neko od protivnika kaže da nije tako.</s><s>Dolazili su nam strani novinari, čak je dolazila i princeza Jelisaveta na liniju, dolazili su engleski poslanici, pili s nama kafu.</s><s>Bili smo poznati po tome da se napravi dobra klopa, fini fiš, ispeče riba, to su ljudi iz Dubočca, koji su zivjeli na Savi.</s><s>AGRESORI NA SVOME: To što sam radio, što smo radili, sami smo odabrali i ne kajemo se.</s><s>Znam da su Srbi proglašeni agresorima, ali mi to nismo prihvatili.</s><s>Mi smo bili u sastavu Vojske Republike Srpske, bili smo sa našim komšijama, niko drugi nije bio tu, tu nije bilo nikoga iz Crne Gore ili Srbije.</s><s>Ako su oni bili agresori, onda smo i mi skupa s njima bili agresori.</s><s>A kako ću ja biti agresor na svome?</s><s>Ne znam, to mi nije jasno.</s><s>Bio je rat, bilo je i onih koji su nosili puške, a nisu bili zreli za to, bilo je svega, trebalo se pričuvati i ne ići sa svoga.</s><s>Neki nisu mogli izdržati, otišli su, ali su neki izdržali, i ostali.</s><s>Imate cijela muslimanska sela koja su ostala.</s><s>Uzmite samo Lužane i Omeragiće u derventskoj opštini, kompletna sela nastanjena Muslimanima su ostala i svi su i danas tamo.</s><s>U mojoj četi je bio značajan broj Dervenćana Muslimana, ali i u cijeloj Derventskoj brigadi.</s><s>Nemoguće je to uzeti zdravo za gotovo, to što se govorilo o agresiji.</s><s>Da su došle jedinice iz Srbije pa zauzele ovaj prostor, moglo bi se govoriti o agresiji.</s><s>Do maja mjeseca '92, kad su izginula djeca u Kolibama, 18-godišnjaci, JNA je bila legalna na ovim prostorima.</s><s>Ni tada se nije moglo govoriti o agresiji.</s><s>Ta riječ je korištena da se privuče međunarodna zajednica.</s><s>A to su svi htjeli.</s><s>Znam da je bilo slučajeva da su sve tri strane napadale same svoja sela da bi optužile drugu stranu, i to ne može da amnestira ni jedne, ni druge ni treće.</s><s>To je živa istina.</s><s>Sve je to rađeno da bi se izazvao haos, jer ljudi su, osim tih ekstrema, ipak željeli da ostanu na svome i da i dalje budu komšije.</s><s>Evo, i sada se vraćaju.</s><s>Tačno je da je bilo mnogo više Muslimana na drugoj strani.</s><s>Ali, oni nisu bili samostalni.</s><s>Oni su bili u HVO-u.</s><s>Morali su slušati šta im se kaže.</s><s>U svakoj jedinici sastavljenoj od Muslimana pri vrhu je bio neki Hrvat kao savjetnik, a zna se šta je savjetnik.</s><s>Ja sam imao puno povjerenje, nisam imao takve savjetnike u svojoj četi, kao ni moj nasljednik kasnije.</s><s>ZLOČIN U SIJEKOVCU: Zločin u Sijekovcu desio se 26. marta `92. godine.</s><s>Ja sam tada bio u Derventi, u svojoj jedinici, kao operativac u štabu Brigade.</s><s>Prvi sam u Derventi dobio informaciju o tome šta se dogodilo.</s><s>Znam da je tadašnji krizni stab Sijekovca donio odluku da se izvrši napad i razoružanje tog dijela sela, o tome postoje i pisane informacije.</s><s>Tu naredbu potpisao je Smajo Havić, tadašnji predsjednik kriznog štaba Sijekovca, koji se ubrzo nakon toga povukao, valjda je vidio šta je uradio.</s><s>U tom napadu učestvovali su Obradovićevi hosovci i interventni vod Nijaza Čauševića Mede, u kojem je bilo ekstremnih Sijekovčana, i Hrvata i Muslimana.</s><s>Tada je izgubilo živote osam Srba, nedužnih ljudi, koji nikome nisu bili nista krivi, a neki su od njih čak bili i retardirani.</s><s>U Derventi sam dobio tu vijest od Miše Bačića, sada već pokojnog, nadam se da će biti rehabilitovan, jer naćin na koji je izgubio glavu ne ide na čast nikome ovdje.</s><s>U Sijekovcu je prije rata bilo najviše Muslimana, pa Srba, pa Hrvata.</s><s>Da nije bilo ekstrema, robijaša i kriminalaca, Sijekovac je mogao zadržati i status neke neutralnosti, iako je teško bilo ostati neutralan.</s><s>Slučaj je dobro došao da se nastavi rat i značajno uticao na to, bez daljeg.</s><s>To je jedan od događaja koji su rekli da više nema povratka nazad.</s><s>Da ovog zločina nije bilo, mnogo ljudi ne bi bježalo kad smo mi došli.</s><s>Mnogi nisu željeli da odu, ali su se plašili osvete.</s><s>PIKLOVIĆ SNIMA FILM: Na ovom području komandovao je HVO.</s><s>Farsa je kad se kaže da su Muslimani imali neka svoja prava.</s><s>Istina, bili su u manjini, u odnosu na Srbe i na Hrvate, pogotovo u odnosu na Hrvate.</s><s>Od marta do oktobra '92. ovdje je bila vlast HVO-a, koji je držao cijeli ovaj prostor, sve do Podnovlja prema Modrici.</s><s>Može se slobodno reći da je to bila hrvatska vlast, jer se komandovalo iz Hrvatske.</s><s>Vojne jedinice formirane su prema sastavu stanovništva, pa je, na primjer, 102. bosanskobrodska brigada imala Sijekovački bataljon, kojim je komandovao Adnan Ramadanović (poginuo kasnije od komšija).</s><s>On je bio prvi komandir vojne policije u Sijekovcu početkom marta `92.</s><s>Sva naređenja dolazila su od HVO-a.</s><s>Ivan Brizić je bio predsjednik kriznog staba, Armin Pohara mu je bio nekakav prvi izvršilac, ali su sva naređenja dolazila iz Slavonskog Broda.</s><s>Postoji film koji su snimali ljudi iz HVO-a, koji prikazuje paljenje sela kad su se Srbi povukli, od Lijesca pa nadalje.</s><s>Lično je Piklović išao u automobilu i gledao kad su ta sela paljena, snimano je iz njegovog automobila, a on je bio tada predsjednik Izvršnog odbora SO Slavonski Brod.</s><s>Mislim da je Tuđman lično dao odriješene ruke Anti Prkaćinu da u Posavini radi sta hoće.</s><s>HVO je popalio sva srpska sela prema Doboju.</s><s>Vjerovatno je to paljenje izvršeno da se Muslimani iz Kotorskog i od Modrice ne bi naselili u ta srpska sela i tako promijenili etničku sliku u opštini.</s><s>Postoji dokumentacija, sa imenima, iz koje se vidi da su pripadnici takozvanog Sijekovačkog bataljona, u kome je bilo dosta Muslimana, primali platu iz Hrvatske.</s><s>Ko je onda bio agresor?</s><s>Ovdje je ratovalo nekoliko formacija hrvatske vojske.</s><s>Jedna od njih je bila 108. brigada, prva formirana brigada hrvatske vojske, koja je, kako kažu, oslobodila kasarnu JNA u Slavonskom Brodu.</s><s>Doživjela je debakl na Kostrešu i Novom Selu, gdje je izginulo 60 do 70 posto njenog sastava.</s><s>Ja sam zarobio njihovu dokumentaciju.</s><s>Komanda Brigade je bila u jednoj kafani kraj Ukrine.</s><s>Sjećam se visoke vaze sa karanfilom na stolu, mapa, koje sam našao.</s><s>Mislim da se komandant zvao Martin, ne sjećam mu se prezimena, ali znam da je bio rezervni oficir a prije rata komandir jedne inženjerijske čete JNA u Derventskoj brigadi.</s><s>Oni su ovdje došli iz Hrvatske, ovdje su komandovali, bili glavni.</s><s>Ovdje je bila i bjelovarska i još neke brigade hrvatske vojske.</s><s>Kad smo oslobodili Brod i zarobili neke ljude, pričali su nam kako su ih prevarom doveli ovdje, rekli im da idu na Okučane, a onda ih dovedu u Brod.</s><s>Ja sam bio dežurni u kasarni u Derventi kad je HVO zarobio Fikreta Abdića na Radiću.</s><s>Javim se na telefon.</s><s>Neko kaže: "Evo vam Abdić, jebo vam on mater, pustite Vencelovku i Staniža." To su bili Hrvati koje smo mi zarobili, ali smo ih odmah pustili.</s><s>Pozovem komandanta odbrane kasarne majora Stajćića.</s><s>Nismo htjeli da razgovaramo o razmjeni.</s><s>ONO ŠTO SVI ZNAJU: U Brodu je otkrivena masovna grobnica Srba koje je pobio HVO do oktobra '92. godine, ali to nije čak ni publikovano.</s><s>Ima nešto i zapisnika o tome šta je radio Nijaz Čauševic Medo, ima izjava svjedoka, ima i filmova.</s><s>Čausević je snimio film od tri sata o svojoj jedinici.</s><s>Njegova grupa je silovala ženu Srpkinju iz Sijekovca, isjekla je na komade i bacila psima.</s><s>Bilo je i drugih silovanja, i slično.</s><s>Pripadnik Medine jedinice je ubio čovjeka koji je prodao konja, Hrvata.</s><s>Obrađeno je to, to je obradila vojska, a i policija.</s><s>U Sijekovcu su 26. marta ubijena trojica Zečevića, Milan, Vaso i Petar (Milan je bio vozač u Rafineriji), pa Luka Milošević i njegova dva sina.</s><s>Sreto Trivić, dobar moj prijatelj, stariji čovjek, bio je u penziji, dokazano je da je zaklan dok je sjedio u fotelji, prišli su i zaklali ga.</s><s>Mustafa Kovačević, elektroinženjer u Rafineriji, stručnjak cijenjen u svijetu, i njegova žena Mirsada, ubijeni su dok su bili na vlasti HVO i Medo, zatim su spaljeni, ali su nađeni i sahranjeni.</s><s>Ubijen je moj badžo Mustafa Alić, u svojoj kući, njegov leš nikada nije nađen.</s><s>Još neki ljudi su nestali bez traga, uglavnom Srbi i Muslimani.</s><s>Hrvatski dio ekstremnog rukovodstva je govorio: "Prvo sredite komunista, a znate koji su, evo vam spiskovi, pa onda idite na Srbe." To je istina.</s><s>To svi znaju.</s><s>Neki od ljudi koji su to uradili i sada slobodno šetaju.</s><s>MEDO U SKUPŠTINI: To je tako trajalo tačno do 7. oktobra '92. godine, kada smo mi usli u Brod.</s><s>Rekao sam "mi", jer sam i ja bio jedan od komandanata koji je učestvovao, kako mi kažemo, u oslobađanju Bosanskog Broda.</s><s>Negdje smo taman izašli ovdje u pravcu Sijekovca, vratili se kući.</s><s>Žurili smo, jer sam znao da ovdje ima poštenih i dobrih ljudi i da će neki htjeti da sačekaju da se vratimo.</s><s>Tako je i bilo.</s><s>Nažalost, neki su ostali, ali su izgubili glavu.</s><s>Takav je bio sticaj okolnosti, takav je rat, to je naša nesreća.</s><s>Dosta sam nezadovoljan onim što je urađeno na utvrđivanju zločina.</s><s>Nešto su radile naše vlasti, nešto IPTF.</s><s>Dosta tih ljudi, kao što su Nijaz Čaušević Medo, koji je sigurno odgovoran za dosta zločina na ovom terenu, a za Sijekovac posebno, nikada nisu odgovarali.</s><s>Obradović je poginuo, nema ga, ali je ostalo dosta njegovih ljudi koji su učestvovali u svemu.</s><s>Tu je Željko Barišić, koji je tada bio ovdje, imao je čin generala u HVO-u.</s><s>Ima jedan televizijski snimak na kome se vidi kako Barišić predvodi takozvanu grupu za borbu protiv snajperista kod poste u Brodu.</s><s>To je montaža.</s><s>Blažen Kljajić je takođe jedan od takvih.</s><s>Nijaz Čaušević Medo živi sada u Slavonskom Brodu, ali je na čelu koalicije odbornika iz Federacije BiH u Skupštini opštine Bosanski Brod.</s><s>Čak je jednom stekao hrabrosti ili ludosti, ne znam, pa je došao na sjednicu Skupštine opštine, istina u pratnji SFOR-a, i tada je izbila gužva, pa ga je SFOR morao na brzinu prebaciti u Slavonski Brod.</s><s>Član je MBO-a, i Muhamed Filipović je bio kod njega u kući.</s><s>U Sijekovcu se život pomalo obnavlja.</s><s>Vratilo se oko 70 posto Srba, ima nešto izbjeglica, a u zadnje vrijeme vratilo se desetak-dvanaest muslimanskih i jedna hrvatska porodica.</s><s>To su uglavnom stariji ljudi, mlađi dođu da pogledaju i opet odlaze.</s><s>Ali, ljudi i poslije svega žele opet da žive zajedno.</s> |
<s>Subota, 09 mart 2013</s><s>Tanjug | 07. mart 2013. 15:35 Sud BiH potvrdio je optužnicu protiv Fahrudina Alića koja ga tereti da je 1992. godine učestvovao u zločinima nad srpskim civilima SARAJEVO,BANjALUKA - Sud BiH potvrdio je optužnicu protiv Fahrudina Alića, nekadašnjeg pripadnika Vojne policije Teritorijalne odbrane BiH, koja ga tereti da je 1992. godine učestvovao u zločinima nad srpskim civilima u Kasarni "Viktor Bubanj" u Sarajevu.</s><s>Alić je optužen da je od jula do kraja oktobra 1992. godine obezbeđivao nezakonito zarobljene civile u Centralnom zatvoru u Sarajevu i u vojnom zatvoru bivše Kasarne "Viktor Bubanj".</s><s>Kao učesnik udruženog zločinačkog poduhvata Alić je učestvovao u nanošenju snažnog fizičkog i duševnog bola nezakonito zarobljenim civilima srpske nacionalnosti, u nečovečnom postupanju i prisiljavanju drugog lica na seksualni odnos - navodi se u optužnici.</s><s>Optužnica protiv Alića podignuta je krajem februara.</s><s>U Tužilaštvu BiH ranije su naveli da se optuzeni ne nalazi u BiH.</s><s>Za zločine na petom spratu Centralnog zatvora u Sarajevu i u vojnom zatvoru bivše Kasarne "Viktor Bubanj" pred Sudom BiH trenutno se sudi Ramizu Avdoviću i Julijanu Nikolaju Vintili.</s><s>Besim Muderizović je, takođe, bio optužen sa Avdovićem i Vintilom, ali je preminuo početkom decembra prošle godine, preneli su mediji u BiH. http://www.novosti.rs/vesti/naslovna/aktuelno.292.tuznica-za-zlocine-u-kasarni-quotViktor-Bubanjquot</s> |
<s>Džihadisti pravosnažno osuđeni na 67 i po godina zatvora</s><s>20/03/2019 | RTRS | SRNA Apelacioni sud u Beogradu pravosnažno je osudio na ukupno 67 i po godina zatvora sedmoricu optuženih za terorizam i saradnju sa "Islamskom državom", kao i regrutaciju državljana Srbije na ratišta.</s><s>Presudom, kojom je potvrđena prvostepena presuda Specijalnog suda iz aprila prošle godine, na po 11 godina zatvora osuđeni su Abid Podbićanin, Sead Plojović i Tefik Mujović, a Goran Pavlović na 10 godina.</s><s>Na po devet i po godina zatvora osuđeni su Izudin Crnovršanin i Rejhan Plojović, dok je Ferat Kasumović osuđen na sedam i po godina zbog krivičnog djela terorističko udruživanje u vezi sa krivičnim djelom terorizam.</s><s>Sead i Rejhan Plojović, Mujović i Crnovršanin osuđeni su i zbog krivičnog djela finansiranje terorizma, dok su od optužbi za to djelo oslobođeni Podbićanin i Pavlović.</s><s>Podbićanin, Sead i Rejhan Plojović, Pavlović, Crnovršanin i Kasumović osuđeni su i zbog krivičnog djela vrbovanje i obučavanje za vršenje terorističkih djela, a Mujović zbog izvršenja krivičnog djela javno podsticanje na izvršenje terorističkih djela.</s><s>Podbićanin, Pavlović i Rejhan Plojović su u bjekstvu, a za njima je raspisana međunarodna potjernica.</s><s>Prema optužnici, Pavlović i Plojović su posredstvom Podbićanina i Mujovića početkom 2013. godine uspostavili vezu sa organizacijama koje su UN proglasile za terorističke.</s><s>Oni su od istomišljenika u Srbiji, zemljama u regionu i Zapadnoj Evropi prikupljali novac i finansirali odlazak više građana Srbije koje su vrbovali radi učešća u oružanim sukobima, najprije u kampove za terorističku obuku u Siriji, a potom na ratište.</s><s>Prema navodima tužilašva, najmanje 24 osobe tako su otišle na sirijsko ratište, a među njima i sedmorica okrivljenih.</s><s>Tužilaštvo navodi da je Podbićanin čak komandovao terorističkom jedinicom u kojoj su bile osobe sa Balkana.</s><s>Za njega je u nekoliko navrata na sajtovima islamista obijavljivano da je poginuo u Siriji, ali sud o tome nije zvanično obaviješten. https://www.rtrs.tv/vijesti/vijest.php?id=330526</s> |
<s>Slučaj Orić: Svjedočenja o akcijama na Loliće i Kunjerac</s><s>Utorak, 11 april 2017</s><s>SARAJEVO, 11.</s><s>APRILA /SRNA/ - Džemail Bećirović, svjedok odbrane na suđenju komandantu takozvane Armije BiH u Srebrenici Naseru Oriću i pripadniku te vojske Sabahudinu Muhiću, koji se terete za zločine nad srpskim ratnim zarobljenicima na području Srebrenice 1992. godine, kazao je danas da su Milutina Miloševića ubili ljudi koji su "branili barikade".</s><s>Tokom saslušanja u Sudu BiH Bećirović je rekao da je 29. maja 1992. godine, kada je počela akcija srpskih snaga na mjesto Loliće, sa brda Porekinja gledao šta se dešavalo na barikadi pored kuće Asima Mehića, koja je bila udaljena samo 500 metara od mjesta gdje su se nalazili on i njegove komšije, koji su se samoorganizovali radi zaštite od srpskih napada.</s><s>"Iz Bratunca se čula strašna buka.</s><s>Išli su tenkovi, transporteri, autobusi i privatna vozila puna vojske.</s><s>Na transporterima su bila dva čovjeka koja su preko megafona pozivala na predaju, govorila da se zapale stare kuće, a da ostave nove.</s><s>Prepoznao sam glas Miroslava Deronjića, a kasnije sam čuo da je drugi čovjek, koji je izdavao komande i pozivao na rušenje kuća, bio Milutin Milošević", rekao je Bećirović.</s><s>Opisujući taj događaj, svjedok je rekao da su srpske snage došle do barikade na ulazu u Loliće i upale u klopku "naroda koji se samoorganizovao bez ičije pomoći i koje je zaustavio tu vojsku", te naveo da je tog dana Loliće branilo najmanje 100 do 200 ljudi.</s><s>On je dodao da mu je Mehmed Omerović rekao da je Milošević ubijen jer je na transporteru bio laka meta za ljude koji su "branili barikade".</s><s>Bećirović je potvrdio da sa svog položaja nije mogao vidjeti momenat kada je Milošević ubijen, te da je njegovo tijelo ostalo u Lolićima sa još 10 do 15 srpskih vojnika koji su tu poginuli.</s><s>"Rekli su mi da su ih naši zakopali blizu barikade, kod rijeke Kravice, na ulazu u Loliće.</s><s>Nisam čuo da je neko od rodbine tražio Miloševićevo tijelo", rekao je Bećirović.</s><s>On je potvrdio da je na iste okolnosti svjedočio u Haškom tribunalu u predmetu protiv Slobodana Miloševića koji se "jako interesovao za sudbinu svog prezimenjaka".</s><s>Svjedok je rekao da je Nasera Orića prvi put vidio u jesen 1991. godine u Konjević Polju, a da ga je upoznao 7. januara 1993. nakon "pada" Kravice.</s><s>Za optuženog Sabahudina Muhića, kojeg poznaje od prije rata, kazao je da je čuo da je bio pripadnik Voljevičkog bataljona, te da u toku akcije na Loliće nije bio na tom području.</s><s>"Konjević Polje nije imalo nikakvu komunikaciju sa Srebrenicom, a mi nismo ni znali da oni imaju organizovanu odbranu.</s><s>Tog dana nijedan borac iz Srebrenice nije mogao do nas doći", svjedočio je Bećirović.</s><s>Drugi svjedok odbrane Jasmin Sinanović govorio je o akciji na Kunjerac koja se odvijala 14. decembra 1992. godine.</s><s>Noć prije, kazao je, komandira TO Poloznik Šemsu Husića kurir je obavijesti o akciji nakon čega su njih dvadesetak rano ujutro sa linije Ljuljaške, gdje su čuvali stražu, došli u Bijaču.</s><s>"Tu smo čekali jedinice Sadika Zukića i Osmana Malagića.</s><s>Niko iz Srebrenice i Cerske nije mogao doći jer sa njima nije bilo nikakvog kontakta.</s><s>Rano ujutro otvorena je vatra sa svih strana, iz tri kuće u Kunjercu, sa bazena iznad Kunjerca, čak i iz šljivika u podnožju tog mjesta", rekao je Sinanović.</s><s>Svjedok je rekao da je Husić tada poginuo, nakon čega je on sa Hamedom Kabilovićem otišao do potoka gdje su ostali do mraka.</s><s>Odatle, kaže, nije mogao vidjeti šta se dešavalo u Kunjercu, ali je sutradan čuo da su kuće iz kojih je pucano zauzete, te da ne zna da li je bilo poginulih "na drugoj strani".</s><s>On je potvrdio da Orić i Muhić nisu učestvovali u ovoj akciji.</s><s>Orić i Muhić optuženi su da su 1992. godine u mjestima Zalazje, Lolići i Kunjerac ubili trojicu zarobljenika srpske nacionalnosti - Slobodana Ilića, Milutina Miloševića i Mitra Savića.</s><s>Suđenje će biti nastavljeno 25. aprila. http://www.srna.rs/novosti/488522/svjedocenja-o-akcijama-na-lolice-i-kunjerac.htm</s> |
<s>Novosti online | 05. mart 2014. 14:30 Interpol povukao poternice za ratnim komandantom Srebrenice Naserom Orićem, ratnim šefom srebreničke policije Hakijom Meholjićem i Amirom Mehmedovićem zvanim Gera Centrala Interpola u Lionu povukla je poternice za ratnim komandantom Srebrenice Naserom Orićem, ratnim šefom srebreničke policije Hakijom Meholjićem i Amirom Mehmedovićem zvanim Gera.</s><s>Kako je za sarajevski internet portal Kliks.ba potvrdio ministar pravde BiH Bariša Čolak, Interpol je povukao poternicu i za načelnikom Glavnog štaba Vojske Republike Srpske Manojlom Milovanovićem.</s><s>Početkom februara ove godine, Interpol u Beogradu je, putem Interpolovog međunarodnog kanala za razmenu informacija, dostavio svim članicama Interpola međunarodne poternice za Naserom Orićem i Hakijom Meholjićem radi njihovog hapšenja i ekstradicije.</s><s>Hrvatsko pravosuđe je 7. januara raspisalo poternicu za generalom VRS u penziji Manojlom Milovanovićem.</s><s>Čolak je za sarajevski portal rekao da se navedene osobe više ne nalaze u bazama država članicama Interpola.</s><s>Objasnio je i razloge zbog kojih je Interpol prihvatio zahteve vlasti u BiH u vezi s Orićem i drugim državljanima BiH.</s><s>"Mi imamo protokol o saradnji i on upućuje da se razmenjuju informacije između tužilaca.</s><s>Bilo bi logično, jer navedene osobe imaju državljanstva BiH i nastanjeni su u BiH, da se procesuiraju ovde", rekao je ministar pravde BiH.</s><s>Čolak je podsetio da je "tokom 2010. godine održano zasedanje Generalne skupštine Interpola zbog učestalih poternica Interpola koje su se raspisivale s ovih prostora, a vezano za ratne zločine".</s><s>"Zaključeno je, pod tačkom 3, ako država članica raspisuje poternicu za nekom osobom iz neke države članice, onda druga država ima pravo protestovati zbog raspisane poternice i to smo pravo mi iskoristili", izjavio je Čolak. http://www.novosti.rs/vesti/naslovna/dosije/aktuelno.292.html:481213-Povucena-poternica-za-Oricem</s> |
<s>U Dejtonu u novembru 1995. uopšte se nije govorilo o Srebrenici Tokom rata u BiH 1992–1995. u nekim zemljama na Zapadu jačala je kampanja sa mnogo neistina i podmetanja o Srbima kao „lošim momcima”.</s><s>Novinar Piter Brok je analizirao 1.500 tekstova iz 1992. i objavio (u časopisu ,,Forin polisi”) da je odnos bio 40 prema jedan u prilog Muslimana.</s><s>O Srebrenici je Ratko Mladić govorio francuskom pukovniku Patriku Bariou, u septembru 1995. u Banjaluci, a ovaj je to ispričao u Hagu, kao svedok odbrane Slobodana Miloševića.</s><s>Priča glasi: u Srebrenici je jula 1995. bilo oko 40.000 stanovnika, od toga oko 25.000 žena, dece i staraca i svi su oni bezbedno autobusima prevezeni u Tuzlu.</s><s>Od zarobljenih vojnika 28. divizije izdvojeno je oko 750, pa je 500 pušteno, a 250 zatvoreno u Zvorniku i moguće je – streljano.</s><s>Oko 15.000 pripadnika divizije su izvršili proboj prema Tuzli uz veliku borbu i uz mnogo žrtava.</s><s>Srpska vojska je imala 500 poginulih, a muslimanska 1800–2000. (Sve ovo je u saglasnosti s podacima koje je generalni sekretar UN dostavio u izveštaju Savetu bezbednosti.)</s><s>Prema Dž.</s><s>R. Šindleru, u knjizi „Nesveti ratnici”, Naser Orić je s grupom oficira aprila 1995. povučen na kurs i nije se više vraćao i tako je Srebrenica ostala bez najsposobnijih oficira.</s><s>Osman Suljić, predsednik Predsedništva Srebrenice, uoči napada srpskih snaga, 9. jula 1995. pismeno je molio Aliju Izetbegovića da im pomogne.</s><s>Izetbegović im nije odgovorio.</s><s>U isto vreme u Tuzli je bio Drugi korpus Armije BiH i njegovi oficiri su bili u radio-vezi s vojnicima koji su se probijali i slušali njihove pozive za pomoć, ali iz Sarajeva nije bilo naređenja da intervenišu.</s><s>Sara Flaunders u knjizi ,,NATO na Balkanu” piše kako je istražni tim UN izvestio 24. jula da među izbeglicama u Tuzli nisu mogli da nađu nijednog svedoka zločina.</s><s>Hjubert Viland, lični izaslanik Visoke komisije UN za ljudska prava, bio je sa istražnim timom u Tuzli i Srebrenici i u razgovoru sa velikim brojem izbeglica nije pronađen nijedan svedok zločina.</s><s>Posle smrti Slobodana Miloševića, Momir Bulatović je u intervjuu „Novostima” rekao da se u Dejtonu u novembru 1995. uopšte nije govorilo o Srebrenici, a na pitanje da li je Alija Izetbegović pomenuo Muslimane, rekao: „Ne”, dodajući: ,,Da je tamo bilo sedam hiljada žrtava ne bi 30 odsto svih izbeglica koji su prešli Srbiju bili Muslimani”.</s><s>Milivoje Ivanišević u knjizi „Srebrenica jul 1995.” piše da su u memorijalnom centru Mezarje – Potočari od marta 2003. do jula 2006. sahranjene 2.442 identifikovane osobe, od kojih je 916 bilo u biračkom spisku za izbore 1996, za 87 osoba je sudskim rešenjem utvrđeno da su umrle prirodnom smrću, a 88 je umrlo ili stradalo pre jula 1995.</s><s>Imena svih osoba su navedena u knjizi.</s><s>Navedena su i imena 3.287 ubijenih Srba sa područja Srebrenice (1992–1995), od kojih su 293 žene i desetoro dece do 12 godina.</s><s>Beogradski patolog dr Ljubiša Simić, po zadatku Haškog tribunala, obradio je 2.212 stradalih.</s><s>Od toga su streljane 584 žrtve, a od artiljerijske vatre je poginula 421 osoba.</s><s>S obzirom na to da su i poslanici Evropskog parlamenta usvajajući rezoluciju o Srebrenici izneli stavove da ,,dosadašnje istrage ne dozvoljavaju potpunu rekonstrukciju događaja u Srebrenici i oko Srebrenice” treba biti vrlo oprezan u daljem razmatranju ovog pitanja.</s><s>Pukovnik JNA u penziji Miodrag Mirković</s><s>Izvor: Politika, 19. februara 2010, internet izdanje</s> |
<s>Optužena "trojka" za ubistvo 90 Srba na području Trnova</s><s>Sreda, 02 jul 2014</s><s>Tanjug | 30. jun 2014. 15:48 Edhem Godinjak, Medaris Šarić i Mirko Bunoz optuženi su za ratni zločin protiv civilnog stanovništva i ratnih zarobljenika na širem području opštine Trnovo kod Sarajeva SARAJEVO/BEOGRAD - Tužilac Posebnog odeljenja za ratne zločine Tužilaštva Bosne i Hercegovine optužilo je Edhema Godinjaka, Medarisa Šarića i Mirka Bunoza za ratni zločin protiv civilnog stanovništva i ratnih zarobljenika na širem području opštine Trnovo kod Sarajeva, gde je ubijeno više od 90 osoba srpske nacionalnosti.</s><s>Među žrtvama je bilo najviše starih lica (neki i preko 80 godina), veći broj žena, kao i dete rođeno 1990. godine.</s><s>Radi se o jednoj od najobimnijih optužnica Tužilaštva BiH u okviru koje je, uz pomoć kolega iz Srbije, predloženo saslušanje oko 140 svedoka i priloženo više od 300 dokaznih materijala, saopštilo je danas srpsko Tužilaštvo za ratne zločine.</s><s>Nakon dugotrajne i temeljne istrage u ovom predmetu, prikupljeni su dokazi o pojedinačnim izvršenjima ratnih zločina na području više sela u regionu Trnova protiv više desetina identifikovanih počinilaca.</s><s>Predmeti će biti predloženi za procesuiranje u nadležnim entitetskim pravosudnim institucijama. http://novosti.rs/vesti/naslovna/dosije/aktuelno.2uzena-trojka-za-ubistvo-90-Srba-na-podrucju-Trnova</s> |
<s>Šuvajlo svjedočio o zločinima nad Srbima u Butmiru</s><s>Sreda, 26 oktobar 2016</s><s>SARAJEVO, 26.</s><s>OKTOBRA /SRNA/ - Svjedok Kantonalnog tužilaštva u Sarajevu Đorđo Šuvajlo, svjedočeći o zločinima nad Srbima tokom rata u ovom gradu, ispričao je kako je na prinudnim radovima u Butmiru vidio krvavo tijelo Milana Krstića, kao i još dva logoraša.</s><s>Kantonalno tužilaštvo tereti Mustafu Divjana, Ferida Delića i Aliju Gazibaru, nekadašnje pripadnike takozvane Armije BiH za mučenje, nečovječno postupanje te nanošenje velikih patnji pripadnicima srpske nacionalnosti.</s><s>Svjedočeći putem video-linka iz Australije, Šuvajlo se prisjetio 22. aprila 1993. godine kada je s grupom logoraša odveden u Butmir da bi radili na prokopavanju puta koji je vodio prema Ilidži.</s><s>Taj dan je opisao kao dosta miran, bez borbenih dejstava.</s><s>Oko podne je došao policajac, koji je njih četvoricu zatvorenika odveo prema zgradi Poljoprivrednog instituta.</s><s>"S desne strane je stajala grupa policajaca i galamili su, psovali i vidio sam da se nešto strašno dešava.</s><s>Vidio sam da moram skočiti u jednu veliku rupu, gdje je nekad bio ukopan kontejner.</s><s>S lijeve strane su već bila dva logoraša u kariranim košuljama i naređeno nam je da ne dižemo glavu", prisjetio se svjedok.</s><s>Šuvajlo je naveo da su niz stepenice sišli policajci, koji su ih tukli dok i njima nije postalo naporno.</s><s>Nakon što su otišli, iz jame je svjedok vidio policajce, među kojima je prepoznao, kako je rekao, Feđu.</s><s>Rekao je da je u decembru prošle godine, kada je podignuta optužnica, saznao da se taj policajac zove Ferid Delić, prenosi Birn.</s><s>On je naveo da je policajac naredio da iz jame izađe neko u kariranoj košulji.</s><s>Kako su svi imali takve košulje, logoraš Milan Krstić je izašao, a nakon nekog vremena prozvan je i Šuvajlo.</s><s>Rečeno mu je, kako je rekao, da krene prema vratima Poljoprivrednog instituta.</s><s>Šuvajlo je svjedočio da je u jednoj prostoriji vidio Feđu s pištoljem u ruci.</s><s>Kada se okrenuo, vidio je Krstića kako leži zgrčenih koljena.</s><s>Svjedok je rekao da je vidio crnu rupu na čelu.</s><s>Nakon što je s Radenkom Varagićem iznio tijelo, policajac Feđa im je naredio da obrišu krv s mjesta gdje je bio Krstić.</s><s>"Vidio sam da je Milan pogođen u prsa i ‘ovjeren’ u čelo.</s><s>Kako smo povukli tijelo, bris sa džempera je ostavio trag krvi.</s><s>A krvi iz rupe sa čela nije bilo, nije moglo ni biti.</s><s>Pucanj nisam čuo jer smo bili četiri metra u zemlji", rekao je svjedok.</s><s>Šuvajlo je naveo da im je nakon tog događaja naređeno da prenesu još dva tijela koja su bila iza objekta Poljoprivrednog instituta.</s><s>Tu je prepoznao zatvorenike Slavišu Kapetinu i Ranka Varagića koji su, kako je rekao, bili "pokošeni" rafalom.</s><s>Prema njegovom kazivanju, tijela Krstića, Kapetine i Varagića stavili su na karoseriju kamiona, te su svi krenuli prema Hrasnici.</s><s>"Na putu od Butmira do Hrasnice su nas tukli.</s><s>Bili smo kao vreća krompira.</s><s>Feđa tu nije bio.</s><s>Policajci koji su nas pratili su nas tukli.</s><s>Policajac Ali nas je tukao.</s><s>Ali je izvadio svoj polni organ i mokrio po nama", izjavio je svjedok.</s><s>Prema optužnici, Mustafa Divjan je bio pripadnik Četvrte motorizovane brigade tzv. ABiH, a Ferid Delić i Alija Gazibara vojni policajci ove brigade.</s><s>Divjan je optužen da je 22. aprila 1993. nadzirao rad zatvorenika koji su iz logora "Silos" i "Krupa" u opština Hadžići dovedeni na prisilne radove kod Poljoprivrednog instituta "Butmir", opština Ilidža.</s><s>U optužnici je navedeno da je, nakon što je čuo da je njih nekoliko pobjeglo, iznad tranšeja na zatvorenike pucao iz automatske puške i ubio dvojicu.</s><s>Suđenje se nastavlja 2. novembra. http://www.srna.rs/novosti/445227/suvajlo-svjedocio-o-zlocinima-nad-srbima-u-butmiru-.htm</s> |
<s>SARAJEVO, 4. OKTOBRA /SRNA/ - Vještaci medicinske struke danas su u Sudu BiH saopštili da su nakon detaljnog pregleda svjedoka Tužilaštva BiH Ibrana Mustafića utvrdili da on ne boluje od duševnog poremećaja, da ne pokazuje znakove PTSP-a, te da je sposoban da svjedoči pred ovim sudom.</s><s>Mustafić je u sudnici bio krajem juna, ali je njegovo svjedočenje u procesu protiv komandanta takozvane Armije BiH u Srebrenici Nasera Orića i pripadnika ove vojske Sabahudina Muhića za zločine nad srpskim ratnim zarobljenicima na području Srebrenice 1992. godine prekinuto zbog njegovog "neprikladnog ponašanja".</s><s>Vještačenje su u Psihijatrijskoj bolnici Sokolac izvršili neuropsihijatri Alma Bravo Mehmedbašić, Danilo Mihajlović i Zorica Lazarević, koja zbog bolesti danas nije prisustvovala iznošenju nalaza i mišljenja Mustafićeve zdravstvene sposobnosti.</s><s>Mehmedbašićeva je iznijela zajedničko mišljenje vještaka da Mustafić ne boluje od duševne bolesti, da su njegove intelektualne sposobnosti u granicama prosjeka, te da je procesno sposoban da reprodukuje događaje u proteklom periodu.</s><s>"U toku vještačenja, on nije ispunio kriterijume za bilo koju dijagnozu duševne bolesti i poremećenosti.</s><s>Kod njega je svim metodama utvrđena bistra svijest i uredna komunikacija", izjavila je Mehmedbašićeva.</s><s>Mihajlović je rekao da je i neurološki nalaz uredan, navodeći da nema oštećenja centralnog nervnog sistema i da su sve bazične funkcije uredne.</s><s>"Ispitanik je postigao maksimalan skor na testiranju koje je završio prije zadatog roka", naglasio je Mihajlović.</s><s>Odgovarajući na pitanje Orićevog branioca Lejle Čović, da li im je poznato da je na osnovu ranije medicinske dokumentacije Mustafiću uspostavljen PTSP i da mu je određena 100 odstotna invalidnost, vještaci su rekli da to nisu znali.</s><s>"Mi ne negiramo da je ranije imao PTSP, a u toku našeg pregleda on ga nije imao", istakla je Mehmedbašićeva.</s><s>Orić i Muhić optuženi su da su 1992. godine u mjestima Zalazje, Lolići i Kunjerac ubili trojicu zarobljenika srpske nacionalnosti - Slobodana Ilića, Milutina Miloševića i Mitra Savića.</s><s>Suđenje će biti nastavljeno 18. oktobra, kada će biti ispitan Ibran Mustafić. http://www.srna.rs/novosti/439631/ibran-mustafic-sposoban-za-svjedocenje.htm</s> |
<s>Mustafić: Naser mi je lično rekao da je ubio Slobodana Ilića</s><s>SARAJEVO, 18.</s><s>OKTOBRA /SRNA/ - Svjedok Tužilaštva BiH Ibran Mustafić rekao je danas u Sudu BiH da mu je lično Naser Orić rekao da je u selu Zalazje ubio Slobodana Ilića i ispričao kako je to učinio.</s><s>Mustafić je izjavio na suđenju komandantu takozvane Armije BiH u Srebrenici Naseru Oriću i pripadniku ove vojske Sabahudinu Muhiću za zločine nad srpskim ratnim zarobljenicima na području Srebrenice 1992. godine da je njemu i njegovom bratu Samiru, Orić to rekao 27. maja 1993. godine u Orićevom stanu, odnosno dvije noći nakon pokušaja ubistva njega i njegove porodice u Srebrenici.</s><s>"Naser je bahato, bez ičijeg insistiranja, rekao da mu je u grupi zarobljenih dopao Slobodan Ilić, koji je bio bradat i čupav i ulivao mu strah.</s><s>Rekao je da ga je dva puta udario bajonetom u oko, a da ovaj nije puštao krike, te da ga je jednostavno preklao", posvjedočio je Mustafić.</s><s>Na početku suđenja je rekao da je u Sarajevu, u kojem je zbog blokade boravio od 7. aprila do 12. decembra 1992. godine, imao informacije o dešavanjima u Srebrenici i Tuzli.</s><s>Po dolasku u Tuzlu, od rođaka Mirsada Mustafića, koji je u Tuzli vodio istureni štab za Srebrenicu, saznaje de je izvršeno nekoliko likvidacija u Zalazju.</s><s>"On mi je donio papir na kojem su bila imena likvidiranih lica.</s><s>Znao sam Slobodana Ilića, Branka Simića i njegovog brata Petka, Miju Rakića i najstarijeg medicinskog radnika u Srebrenici, boloničarku Radu.</s><s>Bilo je još imena, ali te ljude nisam poznavao", naveo je Mustafić.</s><s>On je rekao da se tada orijentisao na dešavanja u Srebrenici i odlučio da se vrati jer mu je "nešto bilo sumnjivo".</s><s>O tome, rekao je, nije razgovarao sa Mirsadom koji mu je jedne večeri, u novembru 1992. godine, rekao da se čuo sa Naserom, koji mu je tada kazao "da bi bilo dobro da Ibran dođe u Srebrenicu".</s><s>"Kada sam došao, bio sam zatečen.</s><s>Vladao je ogroman strah, ljudi nisu puno govorili, a prvu informaciju o ubijenim ljudima čuo sam lično od Orića u njegovom stanu.</s><s>Mislio sam da ga poznajem bolje nego ikog, ali sad više nisam siguran", dodao je Mustafić.</s><s>Govoreći o dešavanjima u Zalazju, on je naveo da mu je stric Enes, kojeg su zvali Ibrahim, a koji je vozio kamion štaba Teritorijalne odbrane u Srebrenici, rekao da je po Orićevoj naredbi vozio zarobljenike iz zatvora u Srebrenici na deponiju u Zalazju, gdje je vidio "pir i masakr".</s><s>"Rekao mi je da je bio prisutan kada su natovareni zarobljenici iz zatvora, kako je vidio masakr na deponiji, te ispričao na koji način je Rada završila.</s><s>Enes je bio plašljiv i odatle je pobjegao u Srebrenicu, gdje je čekao da se vrati krvavi kamion, koji je strina prala.</s><s>Ona mi je kazala da se ne igram sa tim ljudima", ispričao je Mustafić.</s><s>O ovim, ali i drugim dešavanjima na području Srebrenice, Mustafić je napisao knjigu "Planirani haos", koja je, kako je naveo, njegovo najbolje svjedočenje, te zatražio da uđe u sudski spis.</s><s>Odgovarajući na pitanje Orićevog branioca Lejle Čović, Mustafić je naglasio da je u srodstvu sa Orićem, kojeg "do 7. aprila 1992. godine nije odvajao od brata".</s><s>"Danas mi ga je žao što je upao u ralje Alije Izetbegovića.</s><s>Nikad ga nisam omalovažavao, samo sam pričao istinu", kaže Mustafić.</s><s>Na kraju današnjeg ročišta, koje je izazvalo veliko interesovanje javnosti, kao i udruženja srpskih i bošnjačkih porodica, Mustafić je izrazio žaljenje što nije uspio odgovoriti na dvije-tri uvrede, te dodao "da je Naser još uvijek pametniji od njegovog branioca".</s><s>Orić i Muhić optuženi su da su 1992. godine u mjestima Zalazje, Lolići i Kunjerac ubili trojicu zarobljenika srpske nacionalnosti - Slobodana Ilića, Milutina Miloševića i Mitra Savića.</s><s>Suđenje se nastavlja 1. novembra saslušanjem tri svjedoka Tužilaštva BiH. http://www.srna.rs/novosti/443261/mustafic-naser-mi-je-licno-rekao-da-je-ubio-slobodana-ilica.htm</s> |
<s>Svjedočenje o povredama učenika nakon granatiranja Kalinovika</s><s>19/11/2019 | RTRS | Izvor: SRNA U nastavku suđenja generalu takozvane Armije BiH Ramizu Drekoviću za ratni zločin nad srpskim civilima u Kalinoviku 1995. godine, bivši ljekar u Domu zdravlja Stanimir Elez rekao je da je Stanislavi Koprivici granata nanijela šest povreda po tijelu i da joj je raznijela dio glave.</s><s>Ovaj svjedok Tužilaštva BiH je svjedočio da je 3. juna 1995. godine bio na radnom mjestu kada su mještani donosili djecu ranjenu od granate, koja su tog jutra došla u školu po diplome. - Sva djeca bila su teško ranjena iznad pojasa.</s><s>Prvo su donijeli Dušanku Nišić, a onda Igora Kozomaru, Jelenu Bozalo, Davora Matkovića, Mlađenku Tepavčević i Stanislavu Koprivicu, za koju sam odmah vidio da neće preživjeti - ispričao je Elez.</s><s>On je rekao da je sa medicinskim sestrama nastojao da ranjenoj djeci što prije sanira povrede od granate, kako bi ih transportovali do bolnice u Foči. - Kada smo njih zbrinuli, detaljno sam pregledao Stanislavino tijelo i utvrdio da je nastradala od gelera eksplozivne naprave koja je pala u njenoj neposrednoj blizini.</s><s>Na sebi je imala razderotine kao da su nanesene tupim nožem.</s><s>Jedan geler joj je probio glavu i raznio dio lobanje da se vidio mozak.</s><s>Opis povreda unio sam u knjigu protokola u kojoj smo upisivali šta smo radili - svjedočio je Elez.</s><s>On je ispričao da je nekoliko dana nakon ovog granatiranja Kalinovik postao sablasno mjesto jer je stanovništvo masovno odlazilo u Foču i Miljevinu.</s><s>Elez je naveo da je granatiranje Kalinovika počelo u maju 1995. godine, objasnivši da je tada u mjestu Potoci, od granate u desni kuk teško ranjen dječak Miroslav Tošović. - Kad su ga donijeli u Dom zdravlja bojao sam se da neće preživjeti, jer je mnogo krvario.</s><s>Morao je hitno u bolnicu, a ja sam mu stavio dosta gaze da tamponiram ranu, ponio infuziju i svojim kolima odvezao u bolnicu gdje je operisan - rekao je Elez.</s><s>Svjedok je potvrdio da se ispaljenje granata čulo iz pravca Bjelimića, gdje su se nalazili pripadnici takozvane Armije BiH.</s><s>Prema optužnici, Dreković je u proljeće 1995. godine izdao direktnu, strogo povjerljivu naredbu artiljerijskim jedinicama na širem području opštine Konjic da izvrše neselektivno granatiranje Kalinovika, naseljenog Srbima.</s><s>U optužnici je navedeno da je u granatiranju tokom maja i juna 1995. godine ubijeno petnaestogodišnje dijete, a teže i lakše ranjeno više djece i odraslih, te razoreno više objekata.</s><s>Nastavak suđenja zakazan je za 3. decembar. https://www.rtrs.tv/vijesti/vijest.php?id=358885</s> |
<s>Slučaj Dreković: Svjedok odbrane pričao o artiljerijskim dejstvima na Kalinovik</s><s>Ponedeljak, 07 jun 2021</s><s>07/06/2021 | RTRS | Autor: SRNA Svjedok odbrane Damir Husković izjavio je danas na suđenju generalu takozvane Armije BiH Ramizu Drekoviću da je artiljerija Prvog korpusa dejstvovala u pravcu Kalinovika u proljeće i ljeto 1995. godine.</s><s>Husković je ispričao da je bio izviđač u Mješovitom artiljerijskom divizionu Prvog korpusa takozvane Armije BiH i da je 1995. godine osmatrao položaje i kretanje snaga Vojske Republike Srpske u širem rejonu Kalinovika i Trnova.</s><s>On je rekao da je artiljerija Prvog korpusa uključivala haubice 122 i 155 milimetara, top 100 milimetara, VBR, ZIS, te drugo teško naoružanje.</s><s>Husković je ispričao da su početkom 1995. napredovali i da su položaji artiljerije bili na lokalitetu Bijela lijeska.</s><s>Prema riječima svjedoka, osim jedinica Prvog korpusa, na tom području bile su i jedinice iz Travnika, Fojnice i Živinica, koje su imale artiljeriju.</s><s>Husković je rekao da su imali informacije da su oko Kalinovika bili Prva gardijska brigada, "Vukovi" i ostale brigade, te da je njihova brojnost bila oko 1.500 pripadnika.</s><s>On je rekao da je Prvi korpus dejstvovao u pravcu Kalinovika, jer je imao ratne ciljeve.</s><s>Na pitanja tužioca Tužilaštva BiH Milanka Kajganića da li zna da je grad Kalinovik bio u zoni odgovornosti Četvrtog korpusa, svjedok Husković je rekao da mu ti detalji nisu poznati.</s><s>Prema njegovoj procjeni, Bijela lijeska udaljena je 18 do 19 kilometara od Kalinovika.</s><s>On je pojasnio da je haubica koja je pomjerena sa Umoljana na lokalitet Bijele lijeske odnosno Hojte, na području između Trnova i Bjelašnice, imala domet do Kalinovika.</s><s>Dreković je optužen da je u svojstvu nekadašnjeg komandanta Četvrtog korpusa takozvane Armije BiH u proljeće 1995. godine izdao naredbu za neselektivno granatiranje Kalinovika, naseljenog Srbima, pri čemu je ubijeno jedno dijete od 15 godina, teže i lakše je ranjeno više djece i odraslih, te razoreno više objekata.</s><s>Prema optužnici Tužilaštva BiH, Dreković je tu naredbu izdao artiljerijskim jedinicama na širem području opštine Konjic.</s><s>Nastavak suđenja je 5. jula. https://www.rtrs.tv/vijesti/vijest.php?id=434579</s> |
<s>Suđenje Mahmuljinu: Neprijatni kontakti sa pripadnicima jedinice "El mudžahedin"</s><s>Sreda, 10 april 2019</s><s>10/04/2019 | RTRS | SRNA U nastavku suđenja komandantu Trećeg korpusa takozvane Armije BiH Sakibu Mahmuljinu za zločine nad zarobljenim srpskim civilima i vojnicima na području Zavidovića i Vozuće 1995. godine, svjedok odbrane Sead Rekić izjavio je danas da je tokom vojne operacije "Farz" u septembru 1995. godine imao neprijatne kontakte sa jedinicom "El mudžahedin".</s><s>Rekić je rekao da je bio komandant Petog bataljona 303. brigade koji je tokom operacije "Farz" bio direktno potčinjen komandantu korpusa Sakibu Mahmuljinu, te da je tokom ovih dejstava "bilo nesuglasica sa stranim borcima". - U selu Stog naišli smo na nekoliko skladišta oružja i municije koje je Vojska Republike Srpske zapalila prilikom povlačenja.</s><s>Mi smo lokalizovali vatru i zatražili kamion da to prevezemo u logistiku.</s><s>Došao je neki Arapin, nije imao nikakvu oznaku Armije BiH i mi mu nismo dozvolili da uđe i snima - rekao je svjedok.</s><s>Svjedok kaže da je ubrzo naišao džip na kojem je bila zastava sa arapskim slovima i protivavionski top koji je bio uperen prema njemu i njegovim vojnicima. - Prevodilac je rekao za jednog od njih da je Abu Mali.</s><s>Govorili su da je oružje njihovo i da su došli prije nas, a ja da je obrnuta situacija.</s><s>Cilj je bio da se oružje prebaci u logistiku Trećeg korpusa i da nastavimo dalje, kao i da zaštitimo ljudske živote - rekao je svjedok.</s><s>On je dodao da je pomoćnika komandanta korpusa za operativne poslove obavijestio da su njegovi vojnici dio oružja natovarili na traktor i kombi sa namjerom da ih prevezu, ali da su ih strani borci zarobili kako bi im oteli ratni plijen.</s><s>Rekić je naveo da je sa jedinicom "El mudžahedin" bilo još problema, između ostalog i kada mu je rečeno da ih Arapi osmatraju sa nekoliko mjesta, nakon čega je on poslao patrole da ih prate kako bi vidjeli šta u stvari oni hoće. - Pripadnici jedinice "El mudžahedin" nisu bili popularni.</s><s>Njihovi običaji nisu odgovarali mnogim ljudima, ružno su izgledali i ja nisam imao pozitivna osjećanja prema njima - rekao je Rekić.</s><s>On je dodao da su Arapi bili pretpotčinjeni 35. diviziji kopnene vojske na čijem čelu je bio komandant Fadil Hasanagić, kojem je trebalo da dostavljaju izvještaje i dokumentaciju.</s><s>Rekić je potvrdio da je on dobijao naređenja od komandanta Trećeg korpusa Sakiba Mahmuljina, koji mu je bio nadređeni, a da je on njega dnevno ili vanredno, po potrebi, informisao o dešavanjima u jedinici ili na samom ratištu. - Po njegovom naređenju u julu 1995. prebačen sam na sarajevsko ratište u zonu odgovornosti 35. divizije gdje mi je nadređeni bio komandant Hasanagić, kojem sam bio direktno potčinjen tokom operacije "Proljeće" - svjedočio je Rekić.</s><s>Govoreći o ratnim zarobljenicima, Rekić je naveo da je Mahmuljin "stalno insistirao na pravilnom postupanju prema njima", čega se on pridržavao.</s><s>Optužnica tereti Mahmuljina da kao komandant Trećeg korpusa, u čijem je sastavu djelovao i odred "El mudžahedin", nije ništa preduzeo da spriječi zločin pripadnika tog odreda nad ratnim zarobljenicima i srpskim civilima tokom vojne akcije na širem području Zavidovića i Vozuće 1995. godine.</s><s>Prema optužnici, pripadnici odreda su od 11. do 29. septembra 1995. godine ubili 52 ratna zarobljenika.</s><s>Nastavak suđenja zakazan je za 17. april. https://www.rtrs.tv/vijesti/vijest.php?id=333405</s> |
<s>Nezavisne u posjedu transkripta: Ganić odgovoran za Dobrovoljačku (Foto) Dejan Šajinović - 14.07.2011 21:03 BANjALUKA - Ejup Ganić je odgovoran za sve što se desilo u Dobrovoljačkoj ulici jer ga je Alija Izetbegović, predsjednik Predsjedništva BiH, ovlastio da vodi Predsjedništvo, a iz zapisnika se vidi na koji način je napad planiran i izveden, rekao je Simo Tuševljak, šef Tima MUP-a RS za istraživanje ratnih zločina, koji je pregledao dio zapisnika sjednice Predsjedništva od 3. maja 1992. godine, koji je u posjedu "Nezavisnih".</s><s>Prema zapisniku, na ovoj vanrednoj i proširenoj sjednici su osim Ganića, koji je predsjedavao sjednicom, bili prisutni članovi Predsjedništva Stjepan Kljujić i Fikret Abdić, Jure Pelivan, predsjednik Vlade BiH, Rusmir Mahmutćehajić, potpredsjednik Vlade, Jerko Doko, ministar odbrane, i Alija Delimustafić, ministar unutrašnjih poslova.</s><s>Tuševljak je rekao da se iz materijala jasno vidi ne samo da je Ganić bio odgovoran za događaje u Dobrovoljačkoj ulici, kada je presječena i napadnuta kolona JNA koja se povlačila iz Sarajeva, nego i da je Predsjedništvo imalo punu kontrolu nad snagama Teritorijalne odbrane i policije, koje su kasnije napale kolonu.</s><s>Kontekst ove sjednice je razgovor članova Predsjedništva i ostalih visokih funkcionera BiH šta će uraditi s kolonom JNA, koja bi trebalo da se povuče iz Sarajeva.</s><s>U trenutku sjednice Izetbegović se nalazi s generalom Luisom Mekenzijem, komandantom UNPROFOR-ovih trupa, u koloni koja iz kasarne Lukavica prolazi kraj Predsjedništva BiH na putu ka Komandi Druge vojne oblasti, u kojoj se nalaze opkoljeni i slabo naoružani oficiri i vojnici JNA s generalom Milutinom Kukanjcem, komandantom Druge vojne oblasti.</s><s>Vojska je pristala da oslobodi Izetbegovića, koji je bio u rukama JNA, uz uslov da Izetbegović garantuje bezbjedan izlazak vojske iz Komande Druge vojne oblasti.</s><s>Dok se kolona nalazila na putu od Lukavice ka Komandi, članovi Predsjedništva razgovaraju šta uraditi s njom. (Originalan transkript) EJUP GANIĆ: Mi smo ovdje dali naređenje komandantu TO da on obezbijedi naredbu da se ne puca na tu kolonu.</s><s>Evo, Kljujić je izdao.</s><s>STJEPAN KLjUJIĆ: I policija isto, sada je bio Juka Pušina i policija neće pucati.</s><s>EJUP GANIĆ: U redu.</s><s>To je jako dobro, tako da je ta naredba otišla da ne pucaju, nego da dozvole prilaz.</s><s>Ne znam sada detalje kako će to ići, izlaženje Kukanjaca iz kasarne.</s><s>STJEPAN KLjUJIĆ: Dobro, to nije naše, mi sada ne možemo više razgovarati o tome.</s><s>Mi možemo samo razgovarati o razgovorima u UNPROFOR-u.</s><s>Tuševljak objašnjava da se iz ovoga vidi da je Ganić odlučio da ne puca na kolonu u kojoj je Izetbegović prilazio Komandi, nego da kolonu napadnu kada Kukanjac bude izlazio iz Komande.</s><s>"Ganić dozvoljava 'prilaz' koloni Komandi, ali jasno kaže da 'ne zna kako će ići izlaženje iz kasarne', što govori o pripremi napada na kolonu", rekao je Tuševljak i dodao da je Kljujić faktički rekao da ga ne interesuje šta će se desiti s kolonom koja bude izlazila, jer "to nije naše". (Originalan transkript) STJEPAN KLjUJIĆ: Mi sada ne možemo ništa raditi, nego čekamo šta će biti s Alijom.</s><s>Ako Alija uđe u krug kasarne, oni ga imaju, imaju snajpere, oni mogu ucijeniti da prođe cijela kolona.</s><s>To nama ne odgovara, odmah da vam kažem.</s><s>Mi smo imali Kukanjca, imali smo Aliju.</s><s>To je ispaćaj za državu, ali mogli smo na to pristati, da zamijenimo njih dvojicu.</s><s>Ali da nam sada izvuku opremu i to sve i da pomjeraju artiljeriju i tenkove, to nam ne odgovara.</s><s>Njihovi tenkovi u gradu nemaju više municije.</s><s>FIKRET ABDIĆ: S tim što je Alija zarobljen, a Kukanjac nije.</s><s>Jer Kukanjac je, on u stvari komanduje i došao je, njegove su snage slabije od naše teritorijalne odbrane.</s><s>To je drugi odnos.</s><s>On ratuje i komanduje.</s><s>Ima slabije snage.</s><s>Alija radi jedan politički posao, došao, sleti na aerodrom, hoće da ide u Predsjedništvo.</s><s>On ne komanduje, on ne ratuje.</s><s>Ovaj je u ratu.</s><s>Kukanjac je u izravnom ratu.</s><s>On komanduje i okružen je s teritorijalnom odbranom našom, zahvaljujući nemoći njegovoj.</s><s>Prema Tuševljakovom mišljenju, ovo je krunski dokaz da Predsjedništvo ne želi pustiti kolonu da izađe iz Sarajeva, te želi izvući Izetbegovića iz kolone kod Predsjedništva i ne dozvoliti da Izetbegović ode s kolonom u Komandu Druge vojne oblasti, jer, po Kljujićevim riječima, "ako Alija uđe u krug kasarne, oni mogu ucijeniti da prođe cijela kolona", što njima "ne odgovara".</s><s>Vidljivo je da je napad planiran čim uspiju izvući Izetbegovića iz opasnosti jer su svjesni da su snage Teritorijalne odbrane jače od JNA, čiji tenkovi "u gradu nemaju više municije". (Originalan transkript) STJEPAN: Molim vas, ako se ne puca nije nikakva izdaja, nije pogrešna komanda.</s><s>A oni se u povratku mogu sačekati.</s><s>Nemoj, bogati, sada ko je pripravan ko nije, ja ovdje 35 dana ležim tu svakodnevno.</s><s>ALIJA DELIMUSTAFIĆ: Šta imam koristi od toga što ti ležiš?</s><s>STJEPAN: Pa dobro sada, ti i ja bismo mogli poslije razgovarati, nemoj pred svima sada.</s><s>JURE PELIVAN: Čuli smo prvu informaciju da je krenuo.</s><s>Sada drugu na sjednici da osam vozila ide.</s><s>Treću pretpostavku može sve povući s Alijom.</s><s>Ima li Alije, nema li Alije.</s><s>On jeste talac.</s><s>Sigurno je to.</s><s>MARIOFIL: On je zarobljenik terorističke organizacije.</s><s>FIKRET ABDIĆ: Ali mi moramo znati šta je on.</s><s>Moramo dobiti papir šta je on.</s><s>Mi ne znamo.</s><s>Mi moramo oficijelno biti obaviješteni, to može uraditi vojska.</s><s>Ona obavještava Predsjedništvo.</s><s>Organizujte se kako god znate, mi smo zarobili predsjednika Predsjedništva.</s><s>Mi smo uradili s njim to i to.</s><s>Njegov je to status.</s><s>Onda se mi određujemo prema tom činu.</s><s>Mi ne znamo uopće njegov, niti on zna svoj status.</s><s>Tuševljak objašnjava da Kljujić jasno stavlja do znanja da pripadnici policije i teritorijalne odbrane "ne čine izdaju" ako puste kolonu da prođe ka Komandi, jer se kolona ionako "može sačekati na povratku".</s><s>(Originalan transkript) EJUP GANIĆ: Ne znam, valjda da on sam krene u koloni nekakvoj.</s><s>MAHMUTĆEHAJIĆ: Ama ne znamo je li to odluka, nagađamo Ejupe.</s><s>Može li se provjeriti?</s><s>Ako je to odluka da on ide, recite mi, molim vas lijepo, pa da se mi o toj odluci izjasnimo.</s><s>Ne znam uopće o čemu se radi.</s><s>Ovdje niko ne zna.</s><s>Nagađamo se, svađamo se.</s><s>O čemu je riječ?</s><s>S kim ide predsjednik, dokle ide, gdje ide poslije, ko ide s njim?</s><s>Je l to znate ili ne znate?</s><s>JERKO DOKO: Jedina neborbena kasarna je ta tu, tu su svi oficiri koji su povučeni iz Hrvatske.</s><s>Molim vas, oni vode ove borbe i sada treba odatle da se izvuku i da nas sravnaju.</s><s>Još jednom ponavljam, preuzmite na sebe odgovornost.</s><s>DELIMUSTAFIĆ: ...mozak oficiru koji je kriv za hiljade mrtvih dosad.</s><s>Ne Kukanjca, nego mozak.</s><s>Tu je sedam-osam pukovnika.</s><s>STJEPAN KLjUJIĆ: Da kažemo Alija i Kukanjac naprijed, ostali stop?</s><s>Imamo li to snage da kažemo?</s><s>U ovom trenutku sagovornici, govori Tuševljak, u Predsjedništvu još nisu sigurni gdje se tačno Izetbegović nalazi i nisu sigurni koja je njegova naredba.</s><s>Doko stavlja do znanja da se radi o "neborbenoj kasarni", čime sugeriše da su nenaoružani i govori ostalim članovima da "preuzmu odgovornost" ako puste kolonu da izađe iz Sarajeva.</s><s>Prema Tuševljakovim riječima, "sedam-osam pukovnika" su visoki oficiri JNA koji su u Dobrovoljačkoj zarobljeni i mučeni, a neki su i ubijeni.</s><s>Kljujićeva rečenica: "Alija i Kukanjac naprijed, ostali stop", jasno ocrtava scenario koji se kasnije desio u Dobrovoljačkoj.</s><s>Naime, Kukanjac i Izetbegović su pušteni, a kolona je presječena nakon toga, čime je uslijedio napad.</s><s>Izetbegović i Kukanjac su već bili odmakli i nisu bili prisutni kada je započela pucnjava na kolonu. (Originalan transkript) JURE PELIVAN: Pošto on (Alija Izetbegović) nije u normalnim okolnostima, javno je prenio na Ganića da vodi Predsjedništvo.</s><s>Ova Pelivanova izjava je, govori Tuševljak, pisani trag da su svi prisutni znali da je Izetbegović ovlastio Ganića, te da je Ganić preuzeo odgovornost za sve što se desilo u Dobrovoljačkoj. (Originalan transkript) EJUP GANIĆ: Molim vas, to treba da ide stručna ekipa, ja ne mogu kao član Predsjedništva da pregledam - gdje da idem.</s><s>FIKRET: Ti si predsjednik Predsjedništva javno, sva Bosna zna.</s><s>Ozbiljno ti kažem.</s><s>DELIMUSTAFIĆ: Nema šefa države, nema ni prvoga ako je tamo Alija - uzeće predsjednika Vlade.</s><s>EJUP GANIĆ: Uzeće i mene.</s><s>STJEPAN: Ma nije to sistem mišljenja.</s><s>Sistem mišljenja je da se pregleda sad picgauer i da kaže unutra se nalazi sedam vojnika ili dva vojnika.</s><s>EJUP GANIĆ: Mi delegiramo Kljujića u ime Predsjedništva.</s><s>STJEPAN: Ja neću.</s><s>Što bih ja išao sada tamo kada si ti sve dogovorio?</s><s>EJUP: Šta sam dogovorio?</s><s>STJEPAN: Ti sada predstavljaš predsjednika Predsjedništva.</s><s>Tako te ovlastio Alija.</s><s>Meni da je to uradio ja tebe ne bih pitao, ja bih otišao tamo.</s><s>Ostatak transkripta sagovornici se dogovaraju o tome kako izvući Izetbegovića iz kolone, čime bi bila otvorena prilika za ostvarenje plana da se vojska ne pusti da izađe iz Sarajeva.</s><s>Vidi se i da se Abdić obraća Ganiću kao osobi koja je "predsjednik Predsjedništva".</s><s>Tuševljak kaže da ostali članovi govore Ganiću da treba da izađe na teren, ali on zbog kukavičluka želi da pred kolonu pošalje Kljujića, koji odbija da ide jer je njega "Alija ovlastio".</s><s>Ganić želi da ostane u Predsjedništvu i ne želi da ide na rutu kojom prolazi kolona u kojoj Izetbegović ide ka Komandi. (Originalan transkript) EJUP: Ne, molim vas, ja ne mogu da napuštam zgradu Predsjedništva.</s><s>Ja sam to uradio jednom, završio sam taj dio razgovora.</s><s>Mi možemo tamo da pošaljemo delegaciju, ja tamo nemam u toj koloni sagovornike. (...) HAJRUDIN SOMUN: U koloni, izgleda, ima 15 vozila, u kojima oni odozdo idu.</s><s>Kojima oni žele da pokupe ranjene i mrtve, naravno.</s><s>Drugo, Dojl nije u koloni, samo je general Mekenzi, on je ostao u Lukavici, ne znam zašto.</s><s>Moguće je da je garancija.</s><s>Čekajte, ljudi, minute prolaze, a onaj T.... bio je u Mostaru zbog smrti onog posmatrača, on se vratio, ide sada u UNPROFOR, šef misije posmatračke.</s><s>Ja sam upozorio na veliku opasnost koja može nastati tamo ako JNA bude zahtijevala da uz Kukanjca izađu i oprema i ljudi, svi.</s><s>A čuo sam sada na radio-stanici da neko izdaje naređenja da se nipošto ne dozvoljava nikome da ide iz Komande.</s><s>Nikakav pokret iz Komande.</s><s>FIKRET: Jesi ti to slušao ili čuo?</s><s>Ili ti je neko ispričao?</s><s>Ovdje se zapisnik u posjedu "Nezavisnih" završava.</s><s>Tuševljak objašnjava da Hajrudin Somun, Izetbegovićev savjetnik, upozorava na "veliku opasnost" ako uspiju da izađu ljudi i oprema JNA.</s><s>Informiše prisutne da je izdato naređenje "da se nipošto ne dozvoljava nikome da ide iz Komande".</s><s>Prema Tuševljakovom mišljenju, jedina dilema prisutnih je bila kako izvući Izetbegovića prije napada na kolonu.</s><s>Na kraju je to izvedeno na način kako je i opisano u transkriptima: Izetbegović i Kukanjac su pušteni da prođu, a napadnut je ostatak kolone koja se kretala iza njih.</s><s>Ubijena 42 vojnika Tokom povlačenja pripadnika JNA iz Sarajeva 2. i 3. maja 1992. godine izvršeno je nekoliko napada na pripadnike JNA.</s><s>Dio vojnika i oficira stradao je u Komandi Druge vojne oblasti, dio u Domu JNA, dok je dio stradao u Dobrovoljačkoj ulici u Sarajevu tokom samog čina povlačenja.</s><s>Zločine su počinili pripadnici Armije RBiH, Teritorijalne odbrane i Ministarstva unutrašnjih poslova.</s><s>U ovom zločinu ubijena su 42 vojnika, oficira i civilna lica na službi u JNA, ranjena su 73 vojnika, a 215 ih je zarobljeno.</s><s>Za ove zločine koji su se desili na samom početku rata još niko nije odgovarao.</s> |
<s>Slučaj Goražde: Neprecizne izjave svjedoka tužilaštva</s><s>Ponedeljak, 29 avgust 2016</s><s>SARAJEVO, 29.</s><s>AVGUSTA /SRNA/ - Na suđenju bivšem komandantu Prve višegradske brigade takozvane Armije BiH /ABiH/ Ahmetu Sejdiću za nečovječno postupanje prema srpskim civilima na području opština Rudo, Višegrad i Goražde, svjedok Tužilaštva BiH Hamed Rišljanin rekao je da nije imao informaciju da stanovništvo sela Bučje u opštini Goražde predstavlja bezbjednosnu opasnost.</s><s>Prema optužnici, Sejdić je zločin počinio u periodu od jula 1992. do februara 1993. godine i na teret mu je stavljeno da nije spriječio ili kaznio podređena lica u nanošenju ozljeda i drugih patnji civilima i ratnim zarobljenicima, kao i u pljačkanju imovine.</s><s>Rišljanin, koji je početkom rata bio komandant Teritorijalne odbrane /TO/ Goražde, rekao je da je prisustvovao sastancima Kriznog štaba, koji je 5. i 6. jula 1992. godine donio odluku o razoružavanju civila Bučja.</s><s>Na pitanje Tužilaštva da li je imao informaciju da civili Bučja predstavljaju bezbjednosnu prijetnju, odgovorio je negativno, naglasivši da se i ne sjeća da je bio napad iz pravca Bučja.</s><s>Nakon što mu je predočen iskaz iz oktobra prošle godine, svjedok je potvrdio da zna da su privođeni civili u Ministarstvo unutrašnjih poslova, te da su njegove riječi izrečene na sjednici Kriznog štaba da "250 četnika iz Čajniča ide prema Goraždu".</s><s>Ove navode svjedok je potvrdio nakon što mu je odbrana predočila zapisnik sa sjednice.</s><s>"Nema sumnje, to su moje riječi", rekao je svjedok, dodavši da ne spori da je neko na sjednici govorio i da selo Bučje niko nije uspio razoružati i da "drže zmiju u njedrima".</s><s>Na tvrdnje odbrane da za odbrambene snage predstavlja opasnost ako se kod stanovništva nalazi oružje, svjedok je rekao da ne može potvrditi da je to stvarna opasnost.</s><s>Drugi svjedok Tužilaštva BiH Emip Frašto naveo je da je kao specijalista opšte medicine radio u Domu zdravlja u Goraždu, te je pregledao i srpske civile iz sela Bučje.</s><s>"Bilo je ljudi kojima je trebala medicinska pomoć", kaže svjedok, potvrdivši da je među tim stanovnicima sela Bučje bilo žena, djece i starijih osoba.</s><s>Prema njegovim riječima, to je bilo u julu ili augustu 1992. godine, tada je bilo ranjenih i pratilaca za koje misli da su većinom bili pripadnici policije.</s><s>"Rane nisu bile teške kod građana, mislim da je bilo stradalih i s jedne i s druge strane.</s><s>Različito su reagovali.</s><s>Svi su bili uplašeni.</s><s>Niko nije bio dobar, patnje i za jedne i za druge.</s><s>Inače, sredina paćenička za sve", rekao je Frašto.</s><s>On je potvrdio da je kroz Dom zdravlja, koji je kasnije preimenovan u Ratnu bolnicu, tokom rata prošlo više od 4.500 ranjenih osoba.</s><s>Nastavak suđenja zakazan je za 19. septembar. http://www.srna.rs/novosti/427842/neprecizne-izjave-svjedoka-tuzilastva-.htm</s> |
<s>Tužilaštvo BiH: Podignute optužnice protiv 63 lica za terorizam</s><s>Utorak, 01 jun 2021</s><s>Srna | 31.05.2021 | Glas Srpske SARAJEVO - Tužilaštvo BiH je podiglo optužnice protiv 63 lica za krivična djela povezana sa terorizmom, rečeno je danas na sastanku Udarne grupe za borbu protiv terorizma i jačanje sposobnosti borbe protiv terorizma.</s><s>Od 63 lica protiv kojih su podignute opštužnice, postupci su okončani protiv 51, a suđenja su u toku u predmetima za još 12 optuženih lica, saopšteno je iz Tužilaštva BiH.</s><s>Pravosnažno su izrečene kazne u trajanju od blizu 180 godina zatvora.</s><s>Presude u predmetima za krivična djela terorizma su osuđujuće u oko 95 odsto, a u predmetima za učešće državljana BiH na stranim ratištima i pridruživanje stranim paravojnim i parapolicijskim formacijama u Siriji i Iraku sve su bile osuđujuće.</s><s>Glavni tužilac Tužilaštva BiH Gordana Tadić, koja je predsjedavala sastanku, predstavila je rad i rezultate Udarne grupe koja 2020. ulazi u 18 godinu svog rada i djelovanja.</s><s>Centralne teme sastanka odnosile su se na rad i aktivnosti Tužilaštva BiH i partnerskih pravosudnih, policijskih, bezbjednosnih i agencija za provođenje zakona u borbi protiv terorizma i opasnosti od terorizma u BiH, Razgovarano je o radu i aktivnostima u okviru otkrivanja i procesuiranja krivičnih djela terorizma, učešću u globalnoj antiterorističkoj koaliciji, prevenciji terorističkih aktivnosti i opasnosti od terorizma, kao i procesu deradikalizacije i resocijalizacije osoba koje su bile u dodiru sa aktivnostima povezanim sa terorizmom.</s><s>Na sastanku su učestvovali visoki funkcioneri iz pravosudnih institucija, kao i policijskih i bezbjednosnih agencija i institucija za provođenje zakona sa nivoa BiH, Republike Srpske i Federacije BiH i Brčko distrikta BiH.</s><s>Učesnici sastanka predstavili su stanje u ovoj u oblasti u institucijama iz kojih dolaze, te je dogovoren nastavak dobre saradnje tužilaštva, policijskih, bezbjednosnih i agencija za provođenje zakona u borbi protiv terorizma i opasnosti od terorizma u BiH u narednom periodu.</s><s>Sastanku su prisustvovali i predstavnici međunarodnih institucija koje su uključene u aktivnosti borbe protiv terorizma https://www.glassrpske.com/cir/novosti/vijesti_dangnute-optuznice-protiv-63-lica-za-terorizam/363473</s> |
<s>U optužnicu Mahmuljinu uvesti zločin nad Prnjavorskim borcima</s><s>Ponedeljak, 01 februar 2021</s><s>PRNjAVOR, 31.</s><s>JANUARA /SRNA/ - Institut za nestala lica Republike Srpske morao bi uticati da se svirepi zločin nad pripadnicima prnjavorske brigade na ozrensko-vozućkom ratištu nađu među dokazima u drugostepenom postupku protiv komandanta Trećeg korpusa takozvane Armije BiH Sakiba Mahmuljina kako bi bio osuđen na najstrožu ili dodatnu višegodišnju kaznu, smatra potpredsjednik Udruženja ratnih zarobljenika "Vijenac-Vozuća i ostalih" Ninko Đurić.</s><s>"Prvostepena presuda od 10 godina zatvora praktično je nagrada za Mahmuljina i kazna bi u nastavku sudskog procesa morala biti znatno povećana jer svakim danom na površinu izlaze novi dokazi o zločinima", rekao je Srni Đurić.</s><s>Đurić smatra da bi optužnicu trebalo dopuniti dokazima o zločinu nad pripadnicima prnjavorske brigade u maju 1995. godine, kada niko od 56 nestalih boraca nije pronađen živ, a koji je izostavljen u ovom sudskom procesu.</s><s>Zajedno sa ovim, i žrtvama druge ofanzive, koja je bila 21. jula, kaže Đurić, ukupno je nestalo 113 boraca prnjavorske brigade Vojske Republike Srpske, i to je kao jedan od najgroznijih zločina počinjenih na prostoru bivše Jugoslavije dovoljno da Tužilaštvo uvrsti ovaj masakr u sudski proces, a da Mahmuljin dobije najstrožu ili dodatnu višegodišnju kaznu.</s><s>Đurić, koji je po zanimanju novinar, podsjeća da je komandant odreda "El mudžahid" Abu Meali poslao snimak na islamistički portal u San Dijegu hvaleći se da su "pred vratima Moskve" i da su pobili 56 Srba iz Prnjavora.</s><s>On navodi da se na tom snimku vidi kako su prnjavorskim borcima odsječene glave, kao i vezani živi ljudi, od kojih niko nije preživio.</s><s>Potpredsjednik Udruženja ratnih zarobljenika "Vijenac-Vozuća i ostalih" sa sjedištem u Doboju naglasio je da je kazna od 10 godina za učinjena zlodjela nedopustiva i neodrživa, a tvrdnja Mahmuljina da nije znao za postupke odreda "El mudžahid" predstavlja ruganje istini i žrtvama.</s><s>"Njihovo geslo u prvoj ofanzivi od 27. maja 1995. godine bilo je da niko ne smije ostati živ, što nije zabilježeno u istoriji ratovanja, a bilo je ranjenih, vojnika koji su se predali.</s><s>Preko toga se olako prešlo, niko nije reagovao, ali su zanemarili jedno, a to je da su sami snimali počinjene zločine i time se hvalili", rekao je Đurić.</s><s>Đurić kaže da je ova presuda, takođe, dokaz da pravda i istina ne stanuju pod krovom pravosuđa BiH.</s><s>Kao primjer najsvirepijeg zločina Đurić navodi slučaj u Livadama, gdje su trojica Prnjavorčana u centru sela naočigled lokalnog stanovništva ubijena ritualnim odsjecanjem glava.</s><s>Prethodno su 16 Prnjavorčana u lancima, okovanih nogu i ruku, proveli kroz selo Hajdarovići do mudžahedinskog logora u Gostoviću, dijelu opštine Zavidovići, gdje tada uopšte nije bilo ratnih dejstava jer su Srbi protjerani 1992. godine, a logor oformljen tri godine kasnije.</s><s>Da su vršena ritualna ubistva svjedoči i izvještaj patologa Sabihe Brkić – Silajdžić, koja je u junu 2006. godine izvršila ekshumaciju i obdukciju sedam tijela Srba pronađenih u rejonu Kamenice, nadomak logora Gostović, i ustanovila da je šest bez glave, da su bili vezani kanapom, kao i da je bilo tijela sa odsječenim šakama i stopalima.</s><s>"O ovom metodu mučenja saznao sam u intervju sa logorašem Vinkom Aksentićem iz Prnjavora, koji je posvjedočio da je jedna od vrsta mučenja bilo vezivanje crijeva napunjenog vazduhom oko zglobova šaka i nogu, pri čemu mudžahedin s druge strane dodaje gas na traktoru, a crijevo se steže, što izaziva nesnosne bolove od kojih ljudi padaju u nesvjest" , priča Đurić.</s><s>On podsjeća da i stručnjak za borbu protiv terorizma i islamskog radikalizma Dževad Galijašević ima podatke da su na Ozrenu i Vozući tokom 1995. godine počinjena najmanje 192 ritualna ubistva koja su podrazumijevala i odsjecanje ljudskih glava, što se poklapa sa njegovim istraživanjem.</s><s>"Treba imati na umu da je riječ o poslednjoj godini rata, i da je taj broj veći od 200 ritualnih ubistava, s obzirom na to da krvavi pohod odreda `El mudžahid` traje još od maja 1993. kada je ta jedinica i zvanično u sastavu Trećeg zeničkog korpusa i pod komandom Sakiba Mahmuljina.</s><s>On je samo za ta ritualna smaknuća zaslužio najmanje deset doživotnih, a ne samo deset godina robije", kategoričan je Đurić.</s><s>Đurić naglašava da su ključna pitanje na kojem srpska strana mora insistitati - gdje su ljudi kojima su odsječene glave, ali i ko je odgovoran za izmještanje masovnih grobnica o čemu je prikupio brojna saznanja tokom istraživanja i pisanja o tim zločinima.</s><s>"Operativni tim Republike Srpske za traženje nestalih je utvrdio da je krajem 1995. godine otkriveno 11 grobnica na bivšem ozrensko-vozućkom ratištu sa 137 tijela ubijenih, masakriranih Srba od pripadnika Trećeg, Mahmuljinovog, zeničkog korpusa i odreda `El mudžahid`.</s><s>Dvije godine kasnije ta tijela su izmještena, nema ih", rekao je Đurić.</s><s>On kaže da i sami muslimani, Bošnjaci kažu da to nije mogao učiniti pojedinac, nego je to organizovano uradila vlast Federacije BiH, jer je trebalo obezbijediti mehanizaciju, policiju i drugu logistiku, a u to vrijeme se tamo pitao Šefik Džaferović, koji je bio šef policije Zeničko-dobojskog kantona.</s><s>Đurić ističe da su premještanjem masovnih grobnica ti ljudi "dva puta ubijeni", počinjen zločin nad zločinom, kao i da zna da se radi u kontinuitetu jer je o tome pisao u maju 2006. godine kada je bio na terenu sa Goranom Krčmarom i Vladom Petrovićem iz Operativnog tima za traženje nestalih kada su pronašli jednu grobnicu koja je promakla bošnjačkoj strani.</s><s>"To je 12. grobnica o kojoj je odmah obaviješteno Tužilaštvo BiH, međutim oni su sjedili skrštenih ruku umjesto da su izdali naredbu da se mjesto obezbijedi.</s><s>Tako je bilo sve dok muslimani u vrećama nisu odnijeli kosti tih srpskih mučenika.</s><s>I te 2006. godine opet pojedinac nije mogao da premjesti kosti već vlast", kaže Đurić.</s><s>U svjedočenju za Srnu o saznanjima o počinjenim zločinima na ozrensko-vozućkom ratištu Đurić je podsjetio i na skrivanje ratnih zarobljenika, kroz šta je i sam prošao.</s><s>On je, naime, kao učesnik rata u zarobljeništvo dospio po padu Vozuće 12. septembra 1995. godine, potom je skrivan u devet kazamata na području Tuzlanske regije, da bi na slobodu izašao 24. marta 1996. godine, kada je odavno rat bio završen, a Dejtonski sporazum potpisan.</s><s>Razmijenjen je u Sarajevu, gdje ga je nakon otkrivanja od strane međunarodnih snaga posredstvom tadašnjeg visokog predstavnika za BiH Karl Bilta, njegov zamjenik Mihajel Štajner na Palama predao predsjedniku Narodne skupštine Republike Srpske Momčilu Krajišniku.</s><s>Vijest da je oslobođen srpski novinar Ninko Đurić za fotografa AP Hidajeta Delića objavili su Bi-Bi-Si, Si-En-En, AP, Rojters, Srna i drugi strani i domaći mediji.</s><s>"U zarobljeništvu sam proveo ukupno sedam mjeseci, a 139 dana u samicama pod takozvanim posebnim tretmanom.</s><s>U bivšoj kasarni `Husinjska buna` u Tuzli čak su me u samicama krili među muslimanima pritvorenicima.</s><s>Željeli su da me slome, otvoreno dajući do znanja da imaju namjeru da od mene isfabrikuju, naravno lažnog `svjedoka za Haški tibunal`.</s><s>Srećom, nisu uspjeli" , prisjeća se Đurić.</s><s>Još 1997. godine Đurić je u ime Udruženja, čiji je potpredsjednik, uputio je pismo prvom glavnom tužiocu Haškog tribunala Luiz Arbur sa dokazima o zločinima na ovom ratištu, potkrijepljenim video-zapisima srpske strane, ali i muslimanskih jedinica.</s><s>Ona je, nakon što su istražioci Tribunala rekli da je to nešto najstrašnije i najmorbidnije što su vidjeli, odlazeći sa funkcije kao prioritet taj slučaj ostavila Karli del Ponte, a rezultat je presuda glavnokomandujućem muslimanske vojske Rasimu Deliću od tri godine.</s><s>"I tu kaznu smo smatrali mizernom, ali je, ipak, presuđeno njihovom komandantu, a Haški tribunal je naložio pravosuđu BiH da nastavi sa rasvjetljavanjem ostalih zločina.</s><s>Do sada su i pravosuđe i Tužilaštvo BiH bili pod uticajem muslimanske strane i zato je sada razumljiv pristisak na Bakira Izetbegovića.</s><s>Sve je veća panika njegovih saradnika jer je kucnuo čas da se muslimanska strana nakon četvrt vijeka od završetka rata suoči sa najstrašnijim zločinima koji su počinjeni na području bivše Jugoslavije", kaže Đurić.</s><s>On napominje da je završna operacija na ozrensko-vozućkom ratištu nosila naziv "Naš put je džihad" i "Polumjesec nad Bosnom" što sve samo po sebi dovoljno govori, ali i da poklič "Alah uegber!" danas odjekuje i u Parizu, Londonu i drugim svjetskim i evropskim prijestonicama, čime bi ozbiljno trebalo da se pozabavi i međunarodna zajednica.</s><s>"Nažalost, nema pomirenja na ovim prostorima sve dok se ne sazna istina o stradanju srpskog naroda i pravdi ne privedu počinioci tih zločina" , poručio je Đurić. http://89.111.245.19/novosti/868251/u-optuznicu-maljinu-uvrstiti-zlocin-nad-prnjavorskim-borcima.htm</s> |
<s>Nastavljeno suđenje Naseru Oriću: Megafonom najavili likvidaciju Srbina</s><s>Sreda, 01 jun 2016</s> |
<s>Broj 177, 11. 07. 2005.</s><s>Intervju: Milivoje Ivanišević, direktor Centra za istraživanje zločina nad Srbima Srebrenica je primer medijske podvale Glavni dokument koji je muslimanskoj strani poslužio kao osnova za priču jeste spisak nestalih sa područja Srebrenice koji je sačinio Međunarodni komitet Crvenog krsta.</s><s>On je objavljen prvi put u avgustu 1995. a potom je korigovan nekoliko puta.</s><s>Iz tog spiska je, međutim, otkriveno 3.016 osoba koje su se pojavile na izborima 1996. razgovarao: Nenad M. Stevanović Milivoje Ivanišević, direktor Centra za istraživanje zločina nad srpskim narodom, ovih dana ponovo izaziva bes ali i nelagodu među onima u Srbiji koji se zdušno zalažu za "denacifikaciju srpskog naroda", "suočenje sa zločinima", "katarzu", "istinu, odgovornost, pomirenje" i slično.</s><s>On je, naime, najglasniji u zahtevima da se borcima Vojske Republike Srpske ali i srpskom narodu uopšte skine etiketa "genocidni" dobijena kao rezultat kampanje povodom zločina u Srebrenici.</s><s>Ivanišević dovodi u sumnju zvanične rezultate bošnjačkih stručnjaka o broju poginulih u Srebrenici, istovremeno podsećajući na zločine Orićevih vojnika u srpskim selima u području Srebrenice.</s><s>Seoske crkve sravnjene sa zemljom --- Muslimanske vlasti su se trudile i delimično uspele da koliko-toliko u gradovima sačuvaju pravoslavne crkve, groblja i svetinje, da bi ih, kao dokaz svoje proevropske multietničnosti i multikulturnosti, mogle pokazivati stranim državnicima, diplomatama i mnogim međunarodnim delegacijama, koje su prilično često posećivale Sarajevo, Zenicu, Travnik, Tuzlu...</s><s>Nasuprot toj gradskoj praksi, na seoskom području, koje je sve vreme rata bilo uglavnom van očiju javnosti, ta ista vlast je sve srpsko i pravoslavno sravnila sa zemljom.</s><s>U selima nema nijedne sačuvane srpske bogomolje, pa čak ni skromne stare kapele na groblju.</s><s>Beogradskoj štampi on je nedavno dostavio poimenični spisak od 3.262 Srba srebreničkog kraja koje su ubili vojnici 28. divizije Armije BiH.</s><s>Spisak su objavile samo Večernje novosti .</s><s>"Do sada nije izrečena niti jedna godina zatvora muslimanima koji su ubili više od 3.000 Srba.</s><s>Suđenje Naseru Oriću pred Haškim tribunalom je smejurija jer ga tamo tuže kao nekakvog drumskog razbojnika koji je onako usput, dok je palio kuće, pobio nekoliko Srba.</s><s>To je strašno ako se zna da Haški tribunal ima relevantne dokaze o masovnim zločinima Nasera Orića i njegovih vojnika", rekao je, između ostalog, Ivanišević u intervjuu za Patriot .</s><s>"Patriot": Ovih dana objavili ste knjigu "Zločini nad Srbima", u kojoj tvdite da je na teritoriji Bosne i Hercegovine ukupno nastradalo 34.000 Srba.</s><s>Do kojih ste još saznanja došli?</s><s>Ivanišević: Ovim poslom se bavim intenzivno poslednjih osam godina i došao sam do broja od 330 masovnih zločina nad Srbima u BiH.</s><s>Pod masovnim zločinom podrazumevam najmanje tri ubistva učinjena u jednom mahu.</s><s>Konačni broj o broju srpskih žrtava u Bosni i Hercegovini još nemam, mada su moje procene oko 34.000.</s><s>Teško je doći do preciznih podataka o pobijenim Srbima u Sarajevu, jer su stradale čitave porodice, zbog čega i nemam konačan broj.</s><s>Za broj od više od 8.000 ubijenih musilimana u Srebrenici tvrdite da je lažan?</s><s>Muslimanski podaci o žrtvama koje su ubijene u Srebrenici su falsifikat.</s><s>Oni su sve lažno predstavili a naročito da je pobijeno 7.000 civila.</s><s>Dosad otkopani leševi, njih oko 2.100, potvrđuju da je reč samo o borcima muslimanske armije.</s><s>Među otkopanima otkriveno je samo jedno žensko telo.</s><s>Muslimani su, naime, poistovetili ukupan broj nastradalih sa ukupnim brojem nestalih, kojih je 7.500.</s><s>Otkopanih je 2.100, što znači da je žrtava tri puta manje nego što ih prikazuju.</s><s>Među 7.500 nestalih svega je 36 osoba ženskog pola.</s><s>U ovaj broj su uključeni i mnogi živi muslimani.</s><s>Neke od njih smo otkrili, a među njima je veliki broj zločinaca koji nastoje da zataškaju svoje zločine.</s><s>Pojedini su u Federaciji BiH a neki su u inostranstvu.</s><s>Plebiscitarna podrška --- Vlasti muslimansko-hrvatske koalicije, od onih najnižih, seoskih, do samog državnog vrha, imale su plebiscitarnu podršku svog stanovništva u svim akcijama protiv građana srpske nacionalnosti, njihove imovine, kulturno-prosvetnih i verskih institucija.</s><s>Za to je, još ranije, blagovremeno, zahvaljujući aktivnosti muslimanskih i hrvatskih političkih partija, njihovih ideologa, političkih vođa i verskih predvodnika, stvoreno i odgovarajuće raspoloženje u narodu, a time i obezbeđena masovna podrška muslimanskog i hrvatskog stanovništva.</s><s>Glavni dokument koji je muslimanskoj strani poslužio kao osnova za priču jeste spisak nestalih sa područja Srebrenice koji je sačinio Međunarodni komitet Crvenog krsta.</s><s>On je objavljen prvi put u avgustu 1995. a potom je korigovan nekoliko puta.</s><s>Iz tog spiska je, međutim, otkriveno 3.016 osoba koje su se pojavile na izborima 1996.</s><s>Neverovatno je da je ovakav spisak iz avgusta 1995. bio ključni dokument prilikom suđenja generalu Krstiću.</s><s>Odatle sve priče o "genocidu", "masovnom masakru civila" i slično...</s><s>Tvrdite da masakra u Srebrenici nije bilo?</s><s>Na otkopanim muslimanskim telima su utvrđene povrede od vatrenog oružja, prostrelne rane od gelera i granata.</s><s>Za razliku od njih, jednu trećinu srpskih žrtava, pogotovo starijih, nemoćnih osoba i bolesnika, muslimani su ubijali hladnim oružjem.</s><s>Masakr je kada se ubistva vrše hladnim oružjem, tvrdim predmetom ili nožem.</s><s>Spisak nestalih koje je sačinio Međunarodni komitet Crvenog krsta ipak bi trebalo da ima neku "težinu".</s><s>Kako je moguće da je došlo do takvih grešaka?</s><s>O tom spisku, koji je osnova kasnijih manipulacija, niko ne želi da govori a on je nastao na zaprepašćujući način.</s><s>Nestale muslimane je, naime, mogao da prijavi bukvalno svako, bez elementarne provere.</s><s>Prijave su podnosili ne samo najbliži rođaci već i komšije, poznanici, saborci.</s><s>Naravno, imena nestalih su se nizala bez ikakvih dokaza....</s><s>Nekoliko nedelja kasnije takav spisak se proglašava definitivnim brojem srebreničkih žrtava.</s><s>Nedugo potom počinje kampanja, pa tako nestali vojnici armije Nasera Orića prerastaju u "masakrirane muslimanske civile".</s><s>Niko pri tome ne želi da vidi da na takvom spisku ima drugih veroispovesti, pravoslavaca i katolika, a ne samo muslimana.</s><s>Kada sam taj spisak kasnije proveravao, našao sam na primer samo prezimena, potom da na njemu ima živih i zdravih, da su pojedina imena i prezimena po nekoliko puta upisivana...</s><s>Na osnovu čega tvrdite da nije bilo masovnog zločina nad civilima?</s><s>Pa na prvom spisku bilo je svega 36 žena i oko 50 starijih muških maloletnika.</s><s>Reč je, dakle, o vojnicima 28. divizije Armije Bosne i Hercegovine.</s><s>Na tom spisku su svi njihovi vojnici koji su poginuli u odbrani Srebrenice ili prilikom proboja kroz srpske linije do Tuzle.</s><s>Tu je mnogo onih koji su bežeći smrt našli u minskom polju ali i žrtava međusobnih muslimanskih obračuna, o kojima je govorila i Elizabet Ren.</s><s>Podsetiću vas još i da su Srbi hranili i odveli do mesta koje su muslimani sami odredili, više od 30.000 muslimanskih civila.</s><s>Kamo sreće da su tako muslimani postupali prema srpskim civilima kada su napuštali svoja sela.</s><s>Kako komentarišete sadašnju atmosferu u Srbiji povodom godišnjice oslobođenja Srebrenice?</s><s>Ovo što se dešava je van svake pameti.</s><s>Na delu su medijske podvale i falsifikati.</s><s>Sve je postavljeno naopačke.</s><s>Ubice su žrtve, a nevini zločinci.</s><s>Ja sam siguran da će kad-tad činjenice nadvladati a da će uskoro ućutati ovaj sadašnji zdušni orkestar onih koji su tokom rata u BiH činili zločine i kojekakvih nevladinih organizacija.</s><s>Znam da će mnogi iz Beograda zbog izgovorenih laži crveneti.</s> |
<s>SARAJEVO, 25.</s><s>JANUARA /SRNA/ - Pred Apelacionim vijećem Suda BiH danas je bez prisustva javnosti nastavljeno obnovljeno suđenje nekadašnjem komandantu Trećeg korpusa tzv. Armije RBiH Sakibu Mahmuljinu, jer nije spriječio zločine koje su počinili pripadnici odreda "El mudžahedin" na području Vozuće i Zavidovića.</s><s>Za današnje ročište planirano je reprodukovanje iskaza zaštićenog svjedoka tužilaštva "S-10".</s><s>Sud BiH je 22. januara prošle godine prvostepeno osudio Mahmuljina na jedinstvenu kaznu od deset godina zatvora za zločine nad zarobljenim srpskim civilima i vojnicima na području Zavidovića i Vozuće 1995. godine.</s> |
<s>Velibor Trivičević svjedočio o torturama u kampu mudžahedina</s><s>Sreda, 20 april 2016</s><s>20.04.2016 19:24 | Srna Sarajevo - U nastavku suđenja nekadašnjem komandantu Trećeg korpusa takozvane Armije BiH Sakibu Mahmuljinu za zločine nad zarobljenim srpskim civilima i vojnicima na širem području Zavidovića i Vozuće 1995. godine, svjedok Tužilaštva BiH Velibor Trivičević govorio je o torturama kroz koje je prošao u zarobljeništvu u kampu pripadnika odreda "El mudžahedin".</s><s>Trivičević je ispričao šta se događalo nakon što su ga, zajedno sa zaštićenim svjedokom Tužilaštva BiH "S5", kao pripadnika sanitetske službe Vojske Republike Srpske zarobili pripadnici jedince "El mudžahedin" u selu Krčevine 21. jula 1995. godine, o odvođenju preko linije fronta u mjesto Livade, te o prebacivanju i boravku u mudžahedinskom kampu u selu Kamenica.</s><s>Svjedok se prisjetio da je nakon zarobljavanja na prvoj liniji fronta vidio obezglavljenog pripadnika Vojske Republike Srpske, kome je i stomak bio razrezan, te da su tada pripadnici jedinice "El mudžahedin" njemu i svjedoku "S5" prijetili da će im odsjeći glave.</s><s>Trivičević je posvjedočio da su ga mudžahedini, među kojima je bio i izvjesni Habib koji ga je zarobio, odveli u selo Livada, gdje su ih držali zatvorene zajedno sa Bošnjacima iz Radnog voda Lake pješadijske brigade Prnjavor.</s><s>On je rekao da je tom prilikom jedan od mudžahedina nad njim zarobljenim Bošnjacima demonstrirao kako se kolje Srbin.</s><s>Tokom svjedočenja, Trivičević se rekao da je mudžahedini iz Etiopije, kojeg je opisao kao crnca sa čudnom frizurom, donio odsječene glave Momira Mitrovića i Predraga Kneževića iz kojih je curila svježa krv.</s><s>On je dodao da su glave kasnije odnesene u nekim gajbama za voće, napominjući da je kasnije saznao da su tijela Mitrovića i Kneževića pronađena 2006. godine u selu Livada.</s><s>Trivičević je rekao da su njega i ostale zarobljenike oficiri takozvane Armije BiH ispitivali o vojnim stvarima.</s><s>Svjedok je naveo da mu je mudžahedin iz Saudijske Arabije, kojem je tada bilo 12 godina, pokušao sjeći uši, a pričao je o pokušaju samoubistva Vinka Aksentića i o toime kako je teklo prebacivanje zarobljenih Srba u kamp odreda "El mudžahedin" kroz Zavidoviće.</s><s>Trivičević je svjedočio o dolasku u kamp odreda "El mudžahedin" 23. jula 1995. godine, te stravičnim torturama kroz koje su prolazili zarobljenici, koje su mudžahedini tukli, tjerali da laju kao psi, grokću kao svinje, udarali im čvrge u oči, te vezivali sa kocem ispod koljena i svezanim i rukama i vratom za noge.</s><s>Svjedok je naveo da su mudžahedini tjerali zaštićenog svjedoka "S5" da odsječe glavu Krstanu Marinkoviću, ali da je on to odbio i po cijenu da sam nastrada.</s><s>Trivičević je svjedočio o ubistvu i odsjecanju glave Gojka Vujičića i o tome kako je mudžahedin iz Saudijske Arabije zarobljene Srbe tjerao da ljube odsječenu glavu.</s><s>"Unijeli su Gojkovu odsječenu glavu nakačenu na kuku za sušenje mesa i tjerali nas da ljubimo žbrataž.</s><s>Nakon toga su je nakačili na jedan zid na kojem je stajala dok muve nisu počele da izlaze iz nje", rekao je svjedok.</s><s>Predstavnici Tužilaštva BiH predočili su video materijal i fotorafiju na kojoj je svjedok indentifikovao zastave i kamp odreda "El mudžahedin" u kojem je boravio do 23. avgusta 1995. godine kada je prebačen u Kazneno-popravni zavod Zenica, gdje je ostao zatočen do razmjene 7. januara 1996. godine.</s><s>Na video materijalu koje je predočilo Tužilaštvo BiH svjedok je prepoznao dvanaestogodišnjeg mudžahedina iz Saudijske Arabije, te jednog od dvojice mudžahedina koji se predstavljali kao Abu Hamza.</s><s>Svjedok je napomenuo da je Abu Hamza, koji je u logoru bio prevodilac i medicinar, bio korektan prema zarobljenicima.</s><s>Za drugog Abu Hamzu je rekao da je tukao zarobljenike, napominjući da je riječ o mudžahedinu koji je zarobljenim Bošnjacima pokazivao "kako se kolju Srbi".</s><s>Tokom unakrsnog ispitivanja, branilac Mahmuljina, advokat Fahrudin Ibrišimović pitao je svjedoka da li je starješina, odnosno "emir" imao efektivnu kontrolu nad mudžahedinima, te o odnosima između tzv. Armije BiH i odreda "El mudžahedin".</s><s>Predsjedavajući sudija Zoran Božić upozorio je da u publici tokom suđenja, shodno zakonskim odrebama, ne bi trebalo da sjede svjedoci u predmetu "Mahmuljin".</s><s>Naredno ročište zakazano je za 18. maj. http://www.glassrpske.com/novosti/vijesti_dana/Veledocio-o-torturama-u-kampu-mudzahedina/207463.html</s> |
Subsets and Splits
No community queries yet
The top public SQL queries from the community will appear here once available.