Datasets:

procesaur
/

kisobran

Dataset card Data Studio Files Files and versions Community

Split (5)

train · ~70.6M rows (showing the first 2.73M)

text stringlengths 17 1.59M
<s>27/01/2015 \| 18:05 \| Izvor: SRNA Tužilaštvo BiH zatražilo je pred Sudom BiH da se optuženi u slučaju "Ivan Zelenika i drugi" proglase krivim za ratne zločine počinjene nad Srbima u logoru "Dretelj".</s><s>Zatraženo je da se za zločine nad Srbima proglase krivim Ivan Zelenika, Srećko Herceg, Edib Buljubašić, Ivan Medić i Marina Grubišić-Fejzić.</s><s>U nastavku iznošenja završne riječi, Tužilaštvo je navelo da je izvršen širok i sistematičan napad na Srbe i da su optuženi u njemu svjesno učestvovali.</s><s>"Smatramo da su počinili zločin protiv čovječnosti, pa predlažem da Sud utvrdi njihovu odgovornost, proglasi ih krivima i izrekne krivičnu sankciju", rekla je tužilac Remzija Smailagić.</s><s>Prepričavajući iskaze svjedoka, ona je navela da su svjedoci govorili o hapšenju, te zatočenju u logor "Dretelj", gdje su udarani, zlostavljani, a neki od zatočenih i ubijeni, prenosi Birn.</s><s>"Smatramo da su radnje vršene u kontinuitetu.</s><s>Optuženi imaju slobodu djelovanja, mogu privoditi, ispitivati, oduzimati imovinu.</s><s>Sve ovo proizlazi iz iskaza svjedoka", navela je Smailagićeva.</s><s>Od juna 2012. godine, Zeleniki, Hercegu, Buljubašiću, Mediću i Grubišić-Fejzić sudi se da su kao pripadnici Hrvatskih odbrambenih snaga /HOS/ od maja do avgusta 1992. godine učestvovali u tjeranju zarobljenika na prisilni rad, kao i u mučenju, a od posljedica zlostavljanja nekoliko lica je umrlo.</s><s>Prema optužnici, Zelenika je bio oficir HOS-a, Herceg komandant logora "Dretelj", Buljubašić zamjenik komandanta, a Medić i Grubišić-Fejzić stražari.</s><s>Analizirajući dokaze branilaca, tužilac je istakla da nije dokazano da optuženi nisu počinili zločine, te da su svjedoci odbrane izbjegavali da govore o progonu, ubistvima i zlostavljanju.</s><s>Iznoseći završnu riječ, Zelenikin branilac Fadil Abaz je rekao da Tužilaštvo nije uspjelo da dokaže postojanje širokog i sistematičnog napada na srpsko stanovništvo, udruženi zločinački poduhvat, niti da je optuženi bio dio toga.</s><s>"Odbrana smatra da Tužilaštvo nije uspjelo dokazati da je Ivan Zelenika počinio radnje i predlažemo da se optuženi oslobodi krivice", dodao je Abaz.</s><s>Trećeoptuženi Buljubašić je zatražio razrješenje svog branioca, jer ga, kako je rekao, nije dovoljno posjećivao u Kazneno-popravnom zavodu Zenica, gdje služi kaznu zbog drugog djela.</s><s>Ovaj zahtjev Vijeće nije uvažilo, podsjetivši ga da mu je već četiri puta postavljan branilac.</s><s>Odbrane Buljubašića i Hercega svoju završnu riječ iznijeće 10. februara. http://www.rtrs.tv/vijesti/vijest.php?id=135356</s>
<s>Osumnjičen za ubistvo civila: Senad Halkić se tereti i za zlostavljanje Srba u Brčkom</s><s>Utorak, 14 januar 2020</s><s>V. N. \| 14. januar 2020.</s><s>Brčansko Tužilaštvo podiglo optužnicu za ratni zločin TUŽILAŠTVO Brčko distrikta BiH podiglo je optužnicu protiv Senada Halkića, zvanog Pjevač zbog sumnje da je u septembru 1992. godine, u toku vojne akcije na bukvičkom platou, izvršio ubistvo i zlostavljanje civila, koji nisu učestvovali u neprijateljstvima. - Senad Halkić, rođen 1968. godine u Podgredini kod Cazina, optužen je da je kao komandir izviđačko-diverzantskog voda u 108. brigadi HVO-a, zajedno sa više pripadnika te formacije, fizički zlostavljao V. V., dok su V. Đ. i njegov maloletni sin S. Đ. lišeni života paljbom iz automatskog naoružanja - navodi se u optužnici.</s><s>Nezvanično saznajemo da se radi o Vasi Đuriću i njegovom maloletnom sinu.</s><s>Halkić je inače optužen da je kršeći pravila međunarodnog prava za vreme oružanog sukoba nanosio telesne povrede i izvršio ubistvo civila, čime je počinio krivično delo ratnog zločina protiv civilnog stanovništva (iz člana 142.</s><s>Krivičnog zakona SFRJ).</s><s>Postupajući u fazi prethodnog saslušanja Osnovni sud u Brčkom potvrdio je optužnicu, potvrđujući tako osnovanu sumnju da je optuženi počinio krivično delo za koje se tereti. https://www.novosti.rs/vesti/naslovna/dosije/aktue-Halkic-se-tereti-i-za-zlostavljanje-Srba-u-Brckom</s>
<s>Kalinovik: Polutak o djeci civilima - Bili su kolateralna šteta</s><s>Četvrtak, 14 april 2022</s><s>SARAJEVO, 13.</s><s>APRILA /SRNA/ - Na suđenju generalu takozvane Armije BiH Ramizu Drekoviću za ratni zločin nad srpskim civilima na području Kalinovika 1995. godine vještak vojne struke Mustafa Polutak rekao je da škola nije bila legitimni vojni cilj, ali da su djeca i civili koji bi se našli pored legitimnih meta bili kolateralna šteta.</s><s>Vještak je rekao da su "legitimne mete" Pošta, Stanica javne bezbjednosti i zgrada opštine.</s><s>"Ako se civili nađu pored rentabilnih meta, oni su kolateralna šteta.</s><s>Djeca su bila kolateralna šteta", naveo je vještak.</s><s>Odgovarajući na dodatna pitanja odbrane, Polutak je rekao da je škola "legitimni vojni cilj, ukoliko se koristi u vojne svrhe", prenosi Birn.</s><s>Trećeg dana svjedočenja, tokom unakrsnog ispitivanja tužioca BiH Marijane Čobović, Polutak je rekao da se u dokazima koje je koristio tokom izrade nalaza i mišljenja ne navodi da se pripadnici Hercegovačkog korpusa Vojske Republike Srpske kreću iz kasarne "Kalinovik" ili iz naseljenog mjesta, dodajući da se u dokumentu navodi Kalinovik kao cijeli prostor.</s><s>On se nije mogao saglasiti sa tvrdnjom tužioca se zbog konfiguracije terena ne može vršiti osmatranje duže od dva kilometra.</s><s>"Sva gađanja se vrše na osnovu osmatranja i izviđanja.</s><s>To nije pretpostavka, već moj zaključak na osnovu pravila", rekao je Polutak.</s><s>Polutak je rekao da je Četvrti korpus takozvane Armije BiH djelovao u sadejstvu sa Prvim korpusom.</s><s>Pripremajući svoj stručni nalaz, za dva dana Drekovićevog kretanja u periodu obuhvaćenom optužnicom, vještak je, prema njegovim tvrdnjama, koristio knjigu generala Rasima Delića, dok se za ostale dane iz optužnice koristio dostavljenim dokumentima.</s><s>Prema optužnici Tužilaštva BiH, nekadašnji komandant Četvrtog korpusa takozvane Armije BiH Dreković je u proljeće 1995. godine izdao direktnu, strogo povjerljivu naredbu artiljerijskim jedinicama na širem području opštine Konjic da izvrše neselektivno granatiranje Kalinovika, naseljenog Srbima.</s><s>U optužnici se navodi da je u granatiranju tokom maja i juna 1995. godine ubijeno dijete od 15 godina, a teže i lakše ranjeno više djece i odraslih lica, te razoreno više objekata.</s><s>Suđenje će biti nastavljljeno 27. aprila, kada će odbrana saslušati vještaka balističara. http://89.111.245.19/novosti/993763/polutak-djeca-i-civili-su-bili-kolateralna-steta.htm</s>
<s>Ivanišević: U filmu "Kvo vadis, Aida?" žrtve se prikazuju kao zločinci</s><s>31.01.2021 \| Srna \| Glas Srpske</s><s>BEOGRAD - Istoričar Milivoje Ivanišević ocijenio je za Srnu da se u filmu o Srebrenici "Kvo vadis, Aida?" događa nešto nevjerovatno jer se Srbi koji su tamo bili žrtve prikazuju kao zločinci, što je i dokumentovao u memorandumu koji dostavljen UN još u junu 1993. godine.</s><s>Ivanišević, koji je direktor Instituta za istraživanja srpskih stradanja u 20. vijeku, ističe da svjetska javnost nije upoznata o zločinima Bošnjaka nad Srbima u Srebrenici, koje je opisao u tom memorandumu na više od 130 strana, koji je u posjedu Srne.</s><s>"Nemoguće da se oni koji su počinili tolike zločine u tom filmu o Srebrenici prikažu u sasvim suprotnom svetlu, a da se Srbi koji su žrtve prikažu kao zločinci.</s><s>Da li su autori tog filma imali pojma?</s><s>Da li je moguće da svet toliko nije upućen u tu problematiku?", upitao je Ivanišević.</s><s>On napominje da je prvo preko Savjeta bezbjednosti UN Velika Britanija pokušala da predloži rezoluciju o genocidu u Srebrenici, a kada to nije prošlo sada tu priču pokušavaju da proguraju preko nekog filma, u kojem je sve lažno prikazano.</s><s>"To će biti još jedan gebelsovski način uništavanja istine.</s><s>Ono što je Gebels radio sa Jevrejima, to sada rade muslimani i njihovi NATO zaštitnici sa Srbima u Srebrenici.</s><s>U filmu se prikazuje laž i to je čista zamena teza", naglasio je Ivanišević, komentarišući kandidaturu za nagradu "Oskar" ovog filma Jasmile Žbanić.</s><s>Ivanišević je podsjetio da je sticajem okolnosti pisao prvi izvještaj o Srebrenici, koji je još 2. juna 1993. godine dostavljen u UN pod naslovom - Memorandum o ratnim zločinima i zločinu genocida u istočnoj Bosni /opštine Bratunac, Skelani i Srebrenica/ protiv Srba od aprila 1992. do aprila 1993. godine.</s><s>On navodi da u tom memorandumu piše da je samo u tom periodu u Srebrenici ubijeno 1.200 Srba, čija imena je naveo u dokumentu, kao i mjesto i način ubistva, kao i imena ubica iz redova srebreničkih Bošnjaka.</s><s>"To je prva godina te žnovopriznate države BiH.</s><s>Zamislite samo koliko je već u toj prvoj godini ubijeno ljudi na jednom relativno malom prostoru", kaže Ivanišević.</s><s>On je ponovo posjetio Srebrenicu u junu 1995. godine i tada je vidio da su tamo pobijeni svi Srbi koji su bili ostali.</s><s>"Tada u Srebrenici 1995. godine, kada su se Srbi vratili, nisu zatekli živih sunarodnika, svi su bili pobijeni.</s><s>Pobijeni su svi ratni zarobljenici koje su muslimani zarobili, pobijeni su svi srpski meštani koji su bili pokupljeni i zarobljeni u okolnim srpskim selima, spaljeno 87 srpskih sela", napominje Ivanišević.</s><s>On je napomenuo da se u Memorandumu, koji je tadašnja SR Jugoslavija dostavila u UN 2. juna 1993. godine, a koji je bio skriven u UN sve do 1995. godine, pominje i bivši poljski predsjednik Tadeuš Mazovjecki koji je bio funkcioner u UN za ljudska prava i slao lažne izvještaje o stanju u Srebrenici.</s><s>Memorandum na nešto više od 130 strana opisuje zločine nad Srbima u Srebrenici, Bratuncu i okolini, koje su izvršili Bošnjaci u prvoj godini rata u BiH, a sadrži i uvod u kojem se objašnjavaju prethodni zločini i etničko čišenje izvršeno nad Srbima u Srebrenici u Prvom i Drugom svjetskom ratu, gdje im je brojnost prepolovljena.</s><s>Ovaj dokument sadrži i spiskove sela i ubijenih Srba uz opis gdje su i kada ubijeni, na koji način i ko ih je ubio, kao i spiskove spaljenih naselja u okolini Srebrenice i spiskove bošnjačkih zločinaca sa opisom njihovim zločina i koga su ubili.</s><s>Posebno je dat spisak Srba koji su ubijeni hladnim oružjem, odnosno koji su zaklani, spaljeni i mučeni na razne načine, uz opis kako su ubijeni.</s><s>Na kraju je navedeno i nekoliko desetina izjava Srba, svjedoka svih ovih zločina.</s><s>U dijelu "Umjesto zaključka" napominje se da je spisak počinilaca zločina nad Srbima u svim oblicima zločina koje su počinili ili koje i dalje čine protiv srpskog naroda u ovom području zasnovan na autentičnim svjedočenjima preživjelih i mještana uništenih sela.</s><s>Svako od njih spreman je da potvrdi svjedočenja kad god se pojavi potreba za tim i pred bilo kojim domaćim ili međunarodnim vlastima, piše u dokumentu.</s><s>Dobar dio dokumentacije o ubistvima, organizovanim zasjedama, masakriranim osobama, uništenoj imovini, maltretiranju u zatvorima, pustošenju i paljenju nalazi se u vlasništvu kompetentnih organa vlasti - policijskim stanicama, zdravstvenim centrima i drugim javnim ustanovama, kao i komandi i jedinicama Vojske Republike Srpske.</s><s>"Verujemo da smisao i svrha ove prve istrage u podrinjskim zajednicama Bratuncu, Skelanima i Srebrenici treba da bude to da se javnost obavesti o patnji i teroru koji se nanose srpskom narodu već skoro godinu dana", piše u tekstu Memoranduma dostavljenog UN još 1993. godine.</s><s>U dokumentu se ističe da su lažirani i nepotkrijepljeni podaci koji dolaze iz muslimanskih i raznih svjetskih izvora zavarali javnost do te mjere da se etničko čišćenje pripisuje žrtvama, dok kriminalci i počinioci tog zloglasnog čina uživaju određenu vrstu sažaljenja i primaju trajnu pomoć koja dolazi sa bukvalno svih strana svijeta.</s><s>"Čini se apsurdnim, ali je istina da je Srebrenica počela da prima pomoć tek kada je područje očišćeno od srpskog stanovništva", ocjenjuje se u ovom dokumentu, čiji je autor Ivanišević.</s><s>Ivanišević je kada je počeo rat u BiH osnovao Centar za istraživanje zločina nad srpskim narodom, a boraveći u Srebrenici i na tim ratištima napisao je studiju o počinjenim zločinima nad Srbima u prvoj ratnoj godini u BiH, koju je predao tadašnjim vlastima Jugoslavije.</s><s>Prema riječima Ivaniševića, Dobrica Ćosić /prvi predsjednik Savezne Republike Jugoslavije od 15. juna 1992 do 1. juna 1993. godine/, rekao je da to treba bude državni memorandum i kao dokument Državne komisije za ratne zločine i zločine genocida je predat u UN 1993. godine. https://www.glassrpske.com/cir/drustvo/vijesti/iva-vadis-aida-zrtve-se-prikazuju-kao-zlocinci/348765</s>
<s>Jeziva ispovijest srpskih žrtava: Vezivali su nam kosu za tenkove, pa nas vukli</s><s>Sreda, 18 oktobar 2017</s>
<s>Izveštaj MK: Srbi očišćeni iz Podrinja po šemi iz NDH</s><s>Ponedeljak, 26 jul 2021</s><s>26.07.2021 \| Veljko Zeljković \| Glas Srpske BANjALUKA - U Srebrenici je 8. maja 1992. od strane pripadnika muslimanskih jedinica teritorijalne odbrane iz zasjede ubijen poslanik u tadašnjoj Skupštini BiH i prvak SDS-a u srednjem Podrinju, advokat Goran Zekić.</s><s>Ubistvo Zekića, prvog Srbina Podrinja, bilo je uvod u tragično stradanje i etničko čišćenje Srba sa ovih prostora.</s><s>Navedeno je ovo u izvještaju Nezavisne međunarodne komisije za istraživanje stradanja svih naroda u srebreničkoj regiji u periodu 1992-1995.</s><s>Prema mišljenju članova ove komisije, da bi se shvatili i razumjeli svi ovi nemili događaji, treba se vratiti u prošlost, u vrijeme uspostavljanja NDH, kada su svu vlast u srebreničkom srezu činili lokalni muslimani u kojima je novostvorena “država” našla jak oslonac. - U Srebrenici se tada na udaru prvo našla SPC.</s><s>Sveštenstvo je bilo izloženo stalnoj torturi.</s><s>Pet sveštenika je ubijeno, a posebno je surovo bilo ubistvo sveštenika Dragomira Maksijevića, kojem su ustaše izvadile oči, odsjekle uši i zgulile kožu sa leđa.</s><s>Sprovođen je teror nad svim viđenijim Srbima.</s><s>Prema nekim procjenama, samo u aprilu i maju 1942. ubijeno je između četiri i šest hiljada podrinjskih Srba - istaknuto je u ovom dokumentu.</s><s>Događaji koji su uslijedili pedeset godina kasnije bili su gotovo kao preslikani.</s><s>Da sve ide u pravcu novog etničkog čišćenja Srba iz Podrinja, moglo se zaključiti, kako je istaknuto u ovom dokumentu, već tokom ljeta 1991, kada je tadašnja Služba državne bezbjednosti BiH došla do podataka da se u muslimanskom selu Glogova nalazi naoružana grupa od oko 100 potpuno uniformisanih ljudi te da je ona spremna da krene u napad na srpska sela.</s><s>Kako je tada zaključeno, ova grupa je bila dio većeg plana SDA o osposobljavanju i pripremanju za predstojeći rat.</s><s>Nije se dugo čekalo, muslimanske snage su već na pravoslavni praznik Đurđevdan 1992. napale selo Blječeva i Gniona, koja su do temelja spalili, a nakon njih na udaru su se našla i sela Baljkovica i Međ.</s><s>Po uobičajenoj šemi iz NDH vremena, da se veliki napadi na Srbe organizuju na značajne vjerske praznike, muslimanske jedinice su, kako stoji u ovom izvještaju, i na praznik Duhovi u selu Ratković ubili 18 ljudi, a onda i na Vidovdan 1992. u selu Loznice deset ljudi.</s><s>Dva dana kasnije napad je izvršen na srpsko selo Brežani.</s><s>Ono je ovom prilikom sravnjeno sa zemljom, a srpsko stanovništvo koje nije ubijeno protjerano je sa svojih ognjišta.</s><s>Sa terorom se nije stalo, na red su došla sela Rožanj i Krnjići.</s><s>Tom prilikom ubijen je sveštenik Slobodan Lazarević.</s><s>Prema svjedočenjima preživjelih Srba, stari i nepokretni seoski učitelj u penziji Vaso Parača tada je živ spaljen.</s><s>Ni srpska sela Zagoni, Zalazje, Magašići, Ježestica, Zalužje, Kočanje, Podravanje, Rogosija, Fakovići, Šetići, Malešići, Bjelovac, Sikirići i mnoga druga, nisu ostala pošteđena terora vojnika kojima je rukovodio Naser Orić, a koji su i 1993. godine na Božić izveli napad na srpska sela u opštini Bratunac.</s><s>Tom prilikom prognan je sav srpski živalj iz Podrinja, dok su sela bila razrušena, popaljena i opljačkana. - Naknadnim napadom na Skelane zaokružena je teritorija muslimanske enklave Srebrenica, tada etnički najčistijeg područja u ratnoj BiH.</s><s>Do ovog perioda muslimanske jedinice su na čitavom prostoru srednjeg Podrinja i srebreničke regije izvršile kompletno etničko čišćenje u kojem je ubijeno nešto manje od 2.000 civila, vojnika i pripadnika seoskih straža, a više od 150 različitih naselja je uništeno - zaključeno je u izvještaju nezavisne međunarodne komisije.</s><s>Handžar divizija Kako je navedeno u izvještaju Nezavisne međunarodne komisije, u kontekstu čitave ove priče treba svakako spomenuti i 13.</s><s>SS brdsku “Handžar diviziju”, sastavljenu od muslimanskih mladića iz BiH, a koja je u periodu od marta do oktobra 1944. izvršila velike zločine nad Srbima, Jevrejima i Romima sa prostora sjeverne i istočne Bosne.</s><s>Posebno su se istakli u monstruoznom ubijanju mirnog civilnog stanovništva, žena, djece, kao i starih i nemoćnih lica. https://www.glassrpske.com/cir/novosti/vijesti_dana/srbi-ocisceni-iz-podrinja-po-semi-iz-ndh/370298</s>
<s>Slučaj Veliki park: Okončano izvođenje dokaza Tužilaštva</s><s>Petak, 02 oktobar 2020</s>
<s>BANjALUKA, 3. JUNA /SRNA/ - Predsjednik Odbora za traženje zarobljenih, poginulih boraca i nestalih civila Republike Srpske Marko Grabovac smatra da se na području Posavine nalazi veliki broj izmještenih srpskih grobnica.</s><s>"Postoje izmještene masovne srpske grobnice na čije postojanje je ranije ukazao Nijaz Čaušević Medo, bivši komandir Interventnog voda HVO-a čiji su pripadnici u martu 1992. godine počinili zločine nad srpskim civilima u Sijekovcu kod Broda", rekao je Grabovac Srni.</s><s>On kaže da je najveći problem to što Tužilaštvo BiH neće da pokrene krivični postupak u vezi sa ubistvom 59 Roma 1992. godine kod Broda, čija su tijela pronađena u masovnoj grobnici u Dubočcu.</s><s>Grabovac je podsjetio da porodice poginulih i nestalih iz Republike Srpske i dalje traže posmrtne ostatke oko 40 nestalih na području Broda.</s><s>On napominje da su porodice poginulih i nestalih nezadovoljne radom Tužilaštva i Suda BiH na procesuiranju odgovornih za počinjene ratne zločine nad Srbima.</s><s>"Porodice poginulih i nestalih prikupile su dokaze i arhivu o počinjenim zločinima nad Srbima u Posavini i predale ih Haškom tribunalu i Tužilaštvu BiH, ali, nažalost, još nema značajnijeg pomaka u procesuiranju naredbodavaca i izvršilaca zločina", rekao je Grabovac.</s><s>On je poručio da porodice poginulih i nestalih neće odustati od procesuiranja i privođenja pravdi odgovornih za zločine nad Srbima u Posavini. http://89.111.245.19/novosti/696690/grabovac-posavina-krije-izmjestene-srpske-grobnice.htm</s>
<s>Sahranjena devetogodišnja djevojčica, jedna od prvih žrtava mudžahedina u BiH</s><s>Subota, 06 oktobar 2012</s><s>Agencije - 05.09.2012 15:52 Video</s><s>SARAJEVO - Posmrtni ostaci jedne od prvih žrtava ratnih zločina mudžahedina u BiH, djevojčice Mirjane Dragičević - koja je prije 20 godina prvo silovana, a potom ubijena - sahranjeni su danas na groblju na Sokocu kod Sarajeva.</s><s>Iz MUP-a Republike Srpske ukazuju da, uprkos dokazima, nijedan ratni zločin mudžahedina još nije procesuiran u Tužilaštvu BiH, a da vlasti BiH uglavnom deportuju mudžahedine u afro-azijske zemlje, iako su pojedini osumnjičeni za zločine.</s><s>Mirjana, koja je kad je ubijena u selu Donja Bioča decembra 1992. imala devet godina, bila je sahranjena u obližnjem Ilijašu, ali su na zahtjev njene majke - koja je glavni svjedok zločina - posmrtni ostaci danas prebačeni na Sokolac.</s><s>Majka, Rada Dragičević, ispričala je istražiocima da su joj u kuću, u kojoj je živjela sa majkom, tetkom i dvoje maloljetne djece, tog jutra - 28. decembra 1992 - upala trojica mudžahedina.</s><s>Kćerku su odmah odvojili u susjednu prostoriju, gdje su je brutalno silovali, a potom ubili hicima iz vatrenog oružja.</s><s>Radu su teško ranili, hicima u stomak, a njen maloletni sin preživio je sakriven ispod kreveta.</s><s>Prema podacima iz policijske prijave, koju je Centar javne bezbednosti Istočno Sarajevo podnio tužilaštvu 2005. godine, pripadnici 2. bataljona Sedme muslimanske brigade u zoru su upali u selo Donja Bioča u kojem su ubili troje civila, među kojima i devetogodišnju Mirjanu.</s><s>Ubijeni su i Nikola Mićić i Lenka Skoko, a ranjene Milojka Draškić i Rada Dragičević.</s><s>Ovaj zločin nikad nije procesuiran.</s><s>Inspektor Uprave kriminalističke policije MUP-a RS Simo Tuševljak potvrdio je da je CJB Istočno Sarajevo Tužilaštvu BiH prije sedam godina podnio izvještaj protiv 11 lica, koja se terete za krivično djelo ratnog zločina u selu Donja Bioča, opština Ilijaš.</s><s>Osmorica osumnjičenih terete se po komandnoj odgovornosti, dok se preostala trojica sumnjiče kao neposredni izvršioci krivičnog djela ratnog zločina.</s><s>"Riječ je o jednom od prvih zločina mudžahedina u BiH.</s><s>Ti zločini dešavali su se i oko Konjica, u srednjoj Bosni, u Vozućoj i svugdje tamo gdje su mudžahedini djelovali, ali nikada nijedan nije procesuiran", kaže Tuševljak za Press RS.</s><s>On upozorava na činjenicu da je Tužilaštvo BiH "ostajalo njemo" čak i kad su iz BiH deportovani ili su u fazi deportacije lica iz afro-azijskih zemalja koja se sumnjiče za ratne zločine.</s><s>"Ta lica su deportovana ili su u fazi deportacije uprkos upozorenjima MUP-a RS, koje je u više navrata pismeno obavjestilo postupajućeg tužioca da je riječ o licima koja se sumnjiče za krivično djelo ratnog zločina", ukazao je Tuševljak.</s><s>O stradanju porodice Dragičević, 2005. godine snimljen je i dokumentarni film "Mirjana".</s><s>"Užasno je to što Tužilaštvo BiH još uvijek ništa nije preduzelo u ovom, kao i u brojnim drugim slučajevima ratnih zločina nad Srbima u Sarajevu i okolini.</s><s>Riječ je o čistoj opstrukciji Tužilaštva BiH, posebno kad je riječ o slučajevima u kojima postoje preživjeli svjedoci, a mogu se utvrditi imena nalogodavaca i izvršilaca zločina", rekla je Mirjana Simanić, predsjednica Regionalne koordinacije Organizacije porodica zarobljenih i poginulih boraca i nestalih civila Sarajevsko-romanijske regije. http://www.nezavisne.com/novosti/bih/Sahranjena-deedna-od-prvih-zrtava-mudzahedina-u-BiH-157236.html</s>
<s>Dvadeset godina od nekažnjenog zločina nad Srbima u Skelanima</s>
<s>Željko Gazdić svjedočio o torturama tokom zarobljeništva</s><s>Ponedeljak, 27 januar 2020</s><s>27.01.2020 \| Glas Srpske \| SRNA SARAJEVO - Na suđenju optuženima u predmetu "Ćamil Ramić i ostali" za zločine počinjene u Goraždu i Višegradu, svjedok Tužilaštva BiH Željko Gazdić ispričao je da su ga u zarobljeništvu u ovim gradovima vojnici tukli po dijelovima tijela koji se ne vide.</s><s>Gazdić se prisjetio 21. januara 1993. godine kada je kao vojnik zarobljen u selu Strmica kod Rudog.</s><s>Svjedok Tužilaštva BiH je ispričao da je nakon zarobljavanja sa ostalim zarobljenicima rukama morao razminirati tunel, napominjući da je tada ranjen Milorad Čupović, prenosi Birn.</s><s>Gazdić je naveo da su poslije toga kamionom odvezeni i zatvoreni u privatnu kuću u selu Kaoštice kod Međeđe, gdje je više puta izvođen na ispitivanje. - Pitali su i davali odgovore jer znali su šta se dešava kod nas.</s><s>Prilikom ispitivanja dobijao sam batine – rukama, nogama, kundakom puške.</s><s>Udarali su me po mjestima koja se ne vide, po glavi ne.</s><s>Kada su nam davali hranu, dobijali smo batine.</s><s>Vojska i neki civili nas tuku.</s><s>Prilikom odlaska u toalet su nas tukli - opisao je svjedok.</s><s>Gazdić je dodao da je nakon sedam dana, zajedno sa ostalim zarobljenicima, prebačen u Goražde, u podrum zgrade Zavoda za osiguranje.</s><s>On je istakao da je u Goraždu više puta izvođen na sprat zgrade na ispitivanje i opisao da je jedne prilike bio čovjek s "brčićima" koji ga je ispitivao o Ruđanskoj brigadi.</s><s>Prema njegovim riječima, pošto nije znao odgovore na pitanja čovjek s brkovima je "pozvao drugu dvojicu, od kojih ga je jedan držao za ruke, a drugi tukao".</s><s>Odgovarajući na unakrsna pitanja, svjedok je rekao da se ne sjeća jesu li mu istražioci prilikom davanja iskaza u istrazi spominjali ime Himze Selimovića.</s><s>Tužilaštvo BiH tereti Ćamila Ramića, Mehmedaliju Topalovića, Himzu Selimovića i Ramiza Mićivodu za zločine nad ratnim zarobljenicima, pripadnicima Vojske Republike Srpske, počinjene u periodu od 1992. do 1994. godine, a Mehmeda Dobraču za zločine nad civilima i ratnim zarobljenicima počinjene u periodu između februara i oktobra 1995. na području Rogatice i Goražda.</s><s>Prema optužnici, oni su bili pripadnici takozvane Armije BiH, uglavnom na pozicijama u bezbjednosnom sektoru.</s><s>Na današnjem suđenju pročitan je iskaz svjedoka Radovana Spahića, koji je preminuo prije podizanja optužnice, a u kojem je naveo da je kao pripadnik Ruđanske jedinice Vojske Republike Srpske 21. januara 1993. godine zarobljen u selu Strmica.</s><s>Prema njegovim riječima, zajedno sa saborcima, koji su takođe zarobljeni, morao je golim rukama da čisti mine iz tunela, a nakon toga su odvedeni u selo Kaoštice, gdje su sedam dana bili u zarobljeništvu.</s><s>U iskazu je opisano da su tučeni, a da mu je Ilija Drobnjak ispričao da ga je vojnik Topalović udario u lice.</s><s>Svjedok je u zapisniku naveo da su nakon sedam dana prebačeni u Goražde, u zgradu Zavoda za osiguranje imovine i lica, odakle je dva puta izvođen na ispitivanje. - Tokom 1994. godine doveden je Vučetić Vule, koji mi je pričao da je vođen na ispitivanje.</s><s>Mnogi su pričali da su ih tukli prilikom ispitivanja - navodi se u izjavi iz istrage.</s><s>Naredno ročište zakazano je za 3. februar. https://www.glassrpske.com/cir/novosti/vijesti_dan-svjedocio-o-torturama-tokom-zarobljenistva/303571</s>
<s>Delimustafić: Niko mi nikada nije rekao za dešavanja u Velikom parku</s><s>Četvrtak, 13 februar 2020</s><s>13.02.2020 \| Glas Srpske \| Srna SARAJEVO - Na suđenju komandantu Specijalne jedinice MUP-a takozvane RBiH Draganu Vikiću i još trojici optuženih za ubistvo zarobljenih pripadnika JNA 1992. godine u Sarajevu, tadašnji ministar unutrašnjih poslova Alija Delimustafić izjavio je da mu niko nikada nije rekao za dešavanja u Velikom parku, niti je dobio neku zabilješku ili pisani dokument o tome.</s><s>"Nisam bio obaviješten i ne znam da li sam i trebao biti, jer je 90 odsto poslova pripadalo vojnoj bezbjednosti na čijem čelu je bio Kerim Lučarević.</s><s>Ja sam više bio politička ličnost vezana za Predsjedništvo", rekao je Delimustafić.</s><s>Ovaj svjedok Tužilaštva rekao je da je tek 2000. godine čitao u nekim stenogramima u Beogradu da su se srpski vojnici predali Teritorijalnoj odbrani i da su prešli u TO.</s><s>Delimustafić je naveo da je ministar bio do juna ili jula 1992. godine, da mu je zamjenik bio Vitomir Žepinić i da je imao osam ili devet pomoćnika, koji su samostalno donosili odluke.</s><s>Svjedok je rekao da je u sastavu MUP-a bila i Služba državne bezbjednosti (SDB), na čijem čelu su bili Brano Kvesić i Asim Dautbašić.</s><s>"Dautbašić je bio smješten na više lokacija, pa i u Domu policije, gdje je bila Specijalna jedinica pod komandom Dragana Vikića.</s><s>Ne znam po čijem naređenju je tu došao, s njim sam rijetko imao komunikaciju.</s><s>Njega je zadužila SDA da kontroliše sve koji nisu članovi te stranke, među kojima smo bili ja i Vikić", izjavio je Delimustafić.</s><s>On je dodao da misli da je prvi pretpostavljeni Vikiću bio pomoćnik ministra za policiju, a u to vrijeme to je bio Jusuf Pušina.</s><s>U nastavku suđenja, tužilac Vesna Ilić je pročitala iskaz nekadašnjeg načelnika za bezbjednost Četvrtog korpusa Jugoslovenske narodne armije (JNA) Petra Simovića, koji živi u Srbiji.</s><s>U iskazu Simović je naveo da je odmah bio obaviješten o zarobljavanju osam vojnika na Dobrinji i da je preduzeo mjere da sazna šta se događa.</s><s>On je dodao da je s određenim ljudima u Sarajevu imao korektne kontakte i da mu je Bakir Alispahić, nakon nekoliko dana, telefonom dao imena tri do četiri lica muslimanske nacionalnosti, s prijedlogom za razmjenu, a da je poslije dobio još nekoliko imena.</s>
<s>Bužimske "Gazije" uhapšene zbog ubistva srpskih zarobljenika</s><s>23/11/2016 \| RTRS \| SRNA/Agencije Pripadnici SIPA uhapsili su juče na području Bužima i Velike Kladuše Nisveta Porića (41) i Safeta Isakovića (43), komandire "Gazija" koji su bili u sastavu 505. bužimske brigade.</s><s>Porić i Isaković su osumnjičeni da su u julu 1995. godine na području Bosanske Krupe ubili tri zarobljena srpska vojnika koji su se prethodno predali, a od kojih je jedan bio ranjen.</s><s>Komandiri jedinice "Gazije", koja je bila u sastavu 505. viteške brdske brigade Petog korpusa takozvane Armije BiH, uhapšeni su juče na području opština Bužim i Velika Kladuša, prema nalogu Tužilaštva BiH.</s><s>Porić i Isaković su pod istragom Tužilaštva BiH i osumnjičeni su za ratni zločin nad zarobljenim pripadnicima Vojske Republike Srpske, odnosno da su 1995. godine na području Bosanske Krupe lično, sa drugim vojnicima ubili tri zarobljena srpska vojnika, saopšteno je iz Tužilaštva BiH.</s><s>Postupajući tužilac će ispitati osumnjičene, nakon čega će donijeti odluku o daljim aktivnostima.</s><s>Uhapšeni Nisvet Porić i Safet Isaković, inače nosilac značke tzv "Zlatni ljiljan", bili su bliski saradnici Izeta Nanića, komandanta 505. bužimske brigade. : http://www.rtrs.tv/vijesti/vijest.php?id=231324</s>
<s>ponedeljak, 20.04.2020 \| Politika BANjALUKA - Migrantima smeštenim u centru u selu Lipa, u Federaciji BiH, za manje od mesec dana obezbeđeno je sve ono što Srbi povratnici u taj entitet nemaju ni nakon 25 godina od rata, izjavio je predsednik Opštinskog odbora SNSD u Bosanskom Petrovcu Nemanja Davidović.</s><s>On kaže da je za migrante, osim struje i vode, obezbeđen i internet.</s><s>„Ništa nije slučajno, pogotovo što se za vaskršnje praznike premeštaju migranti iz Bihaća u selo Lipa u migrantski centar koji se nalazi stotinu metara od hrama Vaznesenja Gospodnjeg”, rekao je on za Srnu, prenela je RTRS.</s><s>Prema njegovim rečima, sve to je neko dobro organizovao, smislio i, kako kaže, „uzeo veliki novac”.</s><s>Davidović je istakao da bi vlasti u Federaciji BiH trebalo više da vode računa o stanovništvu.</s><s>„Kada bi vlasti u FBiH vodile računa o nama koji živimo ovde, kao što vode o migrantima, bez obzira na to da li bio Srbin, Bošnjak ili Hrvat - mi bismo mnogo bolje živeli”, smatra Davidović.</s><s>On je naveo da migranti žele u zemlje EU, a na ovaj način ih smeštaju na prostor na kojem ne žele da budu, prenosi Tanjug.</s><s>Kamp „Lipa” kod Bihaća spreman je za šatorski prihvat do 1.000 migranata i izbeglica, saopšteno je danas iz Međunarodne organizacije za migracije.</s><s>Odbor za zaštitu prava Srba u Federaciji BiH poručio je ranije da je nedopustivo da na području srpskog sela Lipa kod Bihaća, koje je okruženo selima u kojima žive Srbi, bude formiran migrantski centar. http://www.politika.rs/scc/clanak/452599/Migrantima-vise-nego-Srbima-za-25-godina</s>
<s>Detalji optužnice u predmetu „Dobrovoljačka“: Krivicu 10 optuženih dokazuju sa 277 svjedoka...</s><s>Sreda, 27 april 2022</s>
<s>SUDE, DA IM NE BILO SUĐENO - POVODOM HAPŠENjA GENERALA MLADIĆA</s><s>Četvrtak, 02 jun 2011</s><s>Jelena PONOMARJOVA \| 31.05.2011 \| 23:08</s><s>Hapšenje bivšeg načelnika Glavnog štaba Armije Republike Srpske, generala Mladića i priprema za njegovu ekstradiciju u Hag je sledeći po redu događaj u„prečišćavanju Istorije“...</s><s>Proces rasturanja socijalističke Jugoslavije je bio varvarski i krvav.</s><s>O tome zašto se to desilo, ko su glavni scenaristi tragedije jugoslovenskih naroda kroz godine su napisani tomovi naučnih istraživanja i brda publicističkih materijala, ali početkom devedesetih su kod naroda postojale samo emocije, neprovereni podaci o žrtvama međunacionalnog ratovanja i iluzije (pre svega: kod ruskog rukovodstva) o mogućnosti da se sagradi pravedan svet.</s><s>Potpuno opravdano je izgledala ideja formiranja neke nove strukture, koja će istražiti ratne zločine do kojih je dolazilo u toku razbijanja i deobe Jugoslavije.</s><s>Konačna odluka da je neophodno da se formira međunarodni sud sazrela je kao rezultat rada komisije eksperata za analizu informacija o kršenju Ženevskih konvencija i drugih normi humanitarnog prava u toku oružanih konflikta na teritoriji bivše Jugoslavije, koju je SB OUN formirao u oktobru 1992. godine.</s><s>Već u maju 1993. na bazi rezolucija SB OUN br. 808 i 827 formiran je Međunarodni tribunal, koji je pozvan da istraži zločine iz perioda 1.01.1991. do datuma koji će SB odrediti „kada se uspostavi mir“.</s><s>Kao rezultat te vrlo neodređene formulacije Tribunal još uvek radi, iako je prošlo mnogo godina od „uspostavljanja mira“.</s><s>Rok za završetak njegovog rada se stalno odlaže.</s><s>Tako je trebalo da, prema rezolucijama OUN br. 1503, 1534 i 1880, sve predmete razmotriti u prvoj instanci prvo do kraja 2004, pa 2008, a zatim do kraja 2009. godine.</s><s>16.12.2009. godine u rezoluciji SB OUN br. 1990 je izjavljena „rešenost da se rokovi važenja ovlašćenja svih stalnih sudija Međunarodnog tribunala produže na period do 30.06.2010. godine, a sudija Apelacione instance – do 31.12.2012.g, ili do završetka poslova koji su im dati u nadležnost, ukoliko se to ranije desi“.</s><s>Novo produženje rada ove institucije je izazvalo negodovanje Rusije, koja se 22.12.2010. uzdržala od glasanja za rezoluciju 1966.</s><s>Ta rezolucija je predviđala da se osnuje „Međunarodni mehanizam za preostale predmete“ koji je trebalo da rad na završavanju sudskih predmeta MTBJ[1] počne 1.07.2013., i završi 31.12.2014.god.</s><s>Za taj dokument je od 15 članica SB glasalo 14.</s><s>Kako je izjavio tadašnji stalni predstavnik Rusije u OUN Vitalij Čurkin, tribunali (MTBJ i Međunarodni tribunal za Ruandu) svesno otežu sa završavanjem rada.</s><s>Osim toga, „ništa manje pitanja niče i u vezi sa objektivnošću tih sudova.</s><s>Međutim, ruska pozicija, kao i pre, za takvu tvrdnju na Zapadu ne nalazi podršku“.</s><s>Bez obzira na to, Rusija polazi od stanovišta da je navedena rezolucija „poslednja u vezi sa pitanjem roka rada oba tribunala i da će oni biti sasvim zatvoreni do kraja 2014. godine. (I).</s><s>Međutim, teško je poverovati da će biti tako.</s><s>Na primer, predsednik MTBJ Patrik Robinson je više puta ponovio da predmet bivšeg lidera bosanskih Srba Radovana Karadžića, koji je uhapšen pod vrlo neobičnim okolnostima 2008. godine, neće biti završen pre kraja 2012. godine, a verovatna žalba će se razmatrati do februara 2014.</s><s>Međutim, polazeći od činjenice da procesi traju i po nekoliko godina, rokovi u vezi sa suđenjem Karadžiću mogu da budu pomerani, naravno, ne ka skraćenju.</s><s>Takva bojazan se potvrđuje i rečima pi-ara Haškog tribunala, Nerme Jelačić: „ Rokovi završetka rada Tribunala se odnose samo na predmet Karadžića, tj. „ne važe za Ratka Mladića i Gorana Hadžića“ (II).</s><s>To je više puta izjavljivao i glavni tužilac MTBJ Serž Bramerc.</s><s>I odjednom – eto sreće!</s><s>Prosto neverovatno, ali samo nekoliko dana pre podnošenja Bramercovog izveštaja Savetu bezbednosti OUN o radu Tribunala, kada je mogla da se donese konačna odluka o zatvaranju ovog organa, sudije su dobile posla za još nekoliko godina.</s><s>U toku novembarske (2010. g.) posete Beogradu glavni tužilac MTBJ je obavio razgovor „u četiri oka“ sa predsednikom Srbije Borisom Tadićem, premijerom Mirkom Cvetkovićem i predsednikom Nacionalnog saveta za saradnju sa Haškim tribunalom Rasimom Ljajićem, koji su ubedili haškog tužioca da će imati njihovu potpunu saradnju.</s><s>„Naša strana vodi intenzivnu potragu za Ratkom Mladićem i Goranom Hadžićem, i trudi se da uspešno završi saradnju sa tribunalom u Hagu“ – izjavio je srpski predsednik.</s><s>Detaljniji razgovor o naporima koje Beograd čini na hapšenju glavnih lica koje Tribunal traži glavni tužilac MTBJ je imao u štabu nacionalne bezbedonosne službe, sa rukovodiocima svih zainteresovanih ustanova, zajedno sa vojnim obaveštajcima, kao i sa tužiocem za ratne zločine Vladimirom Vukčevićem.</s><s>Sadržina tih pregovora, iz razumljivih razloga, ostaće zatvorena za štampu, ali rezultat „intenzivne potrage“, kako se kaže, je vidljiv.</s><s>Hapšenje 26. maja Mladića u selu Lazarevo, na 70 km od Beograda, predsednik Francuske Nikola Sarkozi je ocenio kao „snažnu Tadićevu odluku“.</s><s>Očigledno da teško da bi došlo do hapšenja „najtraženijeg ratnog zločinca“ da nije bilo „veštine“ srpskog predsednika.</s><s>Potraga za Mladićem je stvarno pojačana posle Bramercove posete.</s><s>O promenama u lovnoj površini i metodama „lova“ na Mladića ministar unutrašnjih poslova Ivica Dačić je govorio više puta.</s><s>Konkretno, on je podvlačio da se u potragu za Mladićem i Hadžićem, koja je dotle bila prerogativ srpske državne bezbednosti, aktivno uključilo i ministarstvo unutrašnjih poslova, „što podrazumeva širu kontrolu i praćenje lica, za koje se pretpostavlja da podržavaju srpske junake za kojima se traga“ (III), kao i jačanje operativno-izviđačkog rada.</s><s>* * * * Prema podacima srpske policije, rano ujutro 26. maja pojačani odred policajaca je došao u selo Lazarevo, gde živi oko 2000 ljudi i u kome ranije nisu vršeni pretresi, da bi se napravio ciljani pretres.</s><s>„Policija je istovremeno ušla u četiri kuće, koje pripadaju Mladićevim rođacima.</s><s>U jednoj od njih, u kući od žute cigle sa zarđalom ogradom, - policajci su pronašli Generala koji je, bez obzira na rano jutro, već bio budan.</s><s>General je šapatom policajcu rekao kako se zove i predao dva pištolja , koji su bili pored njega u trenutku hapšenja.</s><s>U tom selu je živeo oko dve godine“ (IV).</s><s>Kasnije, odgovarajući na pitanja novinarazašto nije iskoristio oružje, Mladić je odgovorio: „Nisam hteo da ubijem decu koja su došla da me hapse“.</s><s>Igra „šuga s Ratkom“ je od trenutka kada ga je u junu 1995. godine MTBJ proglasio za ratnog zločinca postala međunarodna.</s><s>Mladića optužuju ne samo za ratne zločine u toku rata 1992. – 1995. na teritoriji savremene Bosne i Hercegovine, već njegovu figuru koriste kao uslov za prijem Srbije u Evropsku uniju.</s><s>Komesar Evropske unije za pitanja proširenja Oli Ren je više puta izjavljivao da će „srpsko pitanje“ da se „rešava isključivo u zavisnosti od ocena koje će biti date u izveštaju glavnog tužioca MTBJ (V).</s><s>Upornost sa kojom sadašnje srpsko rukovodstvo teži Evropskoj uniji, u najmanjoj meri – čudi, a u većoj – razočaruje.</s><s>Evropska unija - nadnacionalna organizacija koja je neposredno učestvovala u planiranju i izvođenju operacije prvo na rasturanju Jugoslavije, pa zatim Srbije kao celovite suverene države, pojavljuje se kao cilj za koga čitavu svoju budućnost vezuje osakaćena, ponižena, lišena svojih istorijskih relikvija (uz neposrednu pomoć te iste Evropske unije) Srbija!</s><s>Neću da govorim o tome da je sadašnji socijalni i ekonomski položaj same Evropske unije toliko jadan da teško da bi bilo koji političar jasnih misli vezivao sudbinu svoje zemlje sa takvom organizacijom.</s><s>Tim pre, kada ti se postavljaju uslovi kojima se ponižava nacionalno dostojanstvo i kada se predlog za okretanje „novog lista“ istorije zemlje uslovljava predajom svog stanovnika sudu sumnjive reputacije.</s><s>Ratko Mladić je bio jedna od centralnih figura rata u Bosni.</s><s>Za njega znaju daleko van bosanskih granica.</s><s>Novine „Dejli telegraf“ su ga uključile u spisak od 30 poznatih savremenih vojskovođa, konstatujući da ga oni oficiri, koji su pregovarali sa njim, smatraju za genija taktike (VI).</s><s>Protivnici su ga se plašili, a Srbi obožavali – zbog poštenja, visokog profesionalizma, hrabrosti, privrženosti Otadžbini.</s><s>Za nacionalnu samosvest Srba značaj Mladića koji je, faktički, pobedio, bez obzira na bombardovanje NATO, u ratu u muslimansko-hrvatskoj federaciji BiH, je ogroman.</s><s>Odatle i jača pažnja prema njemu od strane NATO i EU.</s><s>Zato nije slučajno što je predsednik Tadić, na specijalno sazvanoj u vezi sa hapšenjem Mladića, konferenciji za štampu izjavio: „Tako smo mi završili težak period naše istorije i skinuli breme sa ramena našeg naroda.</s><s>Sada se otvara nova stranica, a mi ćemo raditi na procesu pomirenja u regionu“, a „završena istraga će dići nivo međunarodnog poverenja u Srbiju“.</s><s>Retorička figura o „bremenu naroda“ predstavlja stvarno Tadićevo priznanje kolektivne krivice Srba u tom ratu, u ratu narodno-oslobodilačkom, u ratu za svoju državnost, u ratu za pravo na život u zemlji svojih predaka.</s><s>Očigledno, da bi konačno oraspoložio Evropsku uniju prema Srbiji Tadić je posebno podvukao da se „vodi istraga protiv ljudi koji su mu pomagali (Mladiću – J.P) da se krije od pravosuđa...</s><s>Svako ko je pomagao Mladiću će morati da stane pred sud“ (VII).</s><s>Ne znam da li će te napore da prizna EU (hapšenje Mladića jenatempirano za dan posete Beogradu Ketrin Ešton - vrhovnog predstavnika EU za inostrane poslove i politiku sigurnosti), ali da hapšenje Mladića nije i poslednji uslov za prijem Srbije u EU – to je potpuno jasno.</s><s>Sledeća figura je Goran Hadžić, a zatim će to biti priznanje Kosova i referendum u Vojvodini i još mnogo šta. * * * * Za sadašnje (prozapadno) srpsko rukovodstvo je od životne važnosti da novi izveštaj Serža Bramerca Savetu bezbednosti OUN bude pozitivan, jer Beograd teži da dobije status kandidata za prijem u EU.</s><s>Kako je poznato, najveći protivnik sbližavanja Srbije sa EU je Holandija, koja svoju poziciju obrazlaže isključivo time, da Ratko Mladić i Goran Hadžić još uvek nisu na optuženičkoj klupi.</s><s>A da kažemo nešto o razlozima, zbog kojih upravo Holanđani tako jako teže da „zakopaju“ Mladića?</s><s>Malo ko zna da su mnogobrojne žrtve u Srebrenici najneposrednije što je moguće povezane sa neodgovornim ponašanjem holandskih mirotvoraca, u čiju je zonu odgovornosti spadala ova muslimanska enklava 1995. godine.</s><s>Kada su Srebrenicu kao odgovor na mnogobrojna ubistva Srba od strane naoružanih formacija koje je vodio Naser Orić koji je, da kažemo i to, oslobođen po rešenju Tribunala, okružile jedinice Ratka Mladića, holandska vojska ne samo da nije ništa preduzela kako bi se sukob izbegao i zaštitila mirno stanovništvo, već je na brzinu napustila enklavu.</s><s>Drugačije rečeno, svoju sramotu Holandija već više od petnaest godina pokušava da pripiše Mladiću i njegovoj vojsci.</s><s>Što se tiče Orića, mada optužen za streljanja Srba u rejonu Srebrenice u periodu 1992. – 1993. god. i za uništenje više od deset srpskih sela, on je osuđen na dve godine zatvora i oslobođen je direktno u sudnici, čim je presuda pročitana (uračunato mu je vreme koje je proveo pod istragom).</s><s>Ni na koji način nemam nameru da pravdam nasilje.</s><s>Snaga prava treba da je u tome da zločinac, ako je njegova krivica dokazana, bude kažnjen.</s><s>Kazus Mladića nas samo tera da razmišljamo o stvarima u globalu, o simbolici onoga, što se desilo, koje se po svim parametarima uklapa u organizovano ponižavanje jednog naroda – Srba, i jedne države – Srbije.</s><s>Da podsetim da su glavni optuženici u svim procesima MTBJ bili baš Srbi i, zahtevajući hapšenje Mladića i Hadžića, Sud, kako mi se čini, hoće da postavi jednu debelu antisrpsku tačku na svoj rad.</s><s>Za 18 godina rada MTBJ je odradio 144 sudska procesa, u kojima je većina procesa, a preciznije 94 (ili 66% svih predmeta) bilo vođeno protiv Srba.</s><s>33 procesa su bila protiv Hrvata, 8 protiv kosovskih Albanaca, 7 protiv bosanskih muslimana i dva protiv Makedonaca.</s><s>Od 19 umrlih u toku suđenja 16 su bili Srbi, pri čemu su neki preminuli pod vrlo čudnim okolnostima, među njima i bivši predsednik Jugoslavije Slobodan Milošević, čiju krivicu Tribunal nije uspeo da dokaže.</s><s>Osim toga, od 28 uhapšenih predsednika država, vojnih zapovednika, predsednika vlada, vice-premijera, ministara odbrane i spikera parlamenata Srbi opet pripadaju upadljivoj većini – 19.</s><s>Posebno impresionira zbir zatvorskih presuda: Srbi su osuđeni na 904 godine, Hrvati na 171, muslimani na 39 godina, kosovski Albanci (koji su, kako je dokazao Dik Marti, iz sve snage trgovali ljudskim organima) – na ukupno 19 godina, i Makedonci – na 12 god. (VIII) Još upečatljivije su pojedinačne zatvorske kazne: na 40 godina je osuđen Goran Jelisić, čuvar zatvora za zarobljene muslimane i Hrvate koji se nalazio kod Brčkog i bivši gradonačelnik bosanskog Prijedora Milomir Stakić.</s><s>General armije Republike Srpske Radislav Krstić osuđen je na 46 godina zatvora, istina, docnije mu je presuda smanjena za 10 godina.</s><s>Na po 30 godina osuđeni su i braća Lukić, prema formulaciji, za zločine protiv bosanskih muslimana u Višegradu, gradu koji se nalazi na nekoliko desetina kilometara od Sarajeva, blizu srpske granice.</s><s>Toliko surove presude Srbima prirodno navode na mnoga pitanja.</s><s>Prvo – o adekvatnosti toliko dugih zatvorskih kazni, koje su u suštini jednake doživotnom zatvoru.</s><s>Drugo, o jednakosti krivice drugih učesnika krvavih događaja.</s><s>Klasičan primer „dvojnih standarda“ Haškog tribunala je postupak protiv Ramuša Haradinaja, jednog od komandanata „Oslobodilačke armije Kosova“, koja se sa svojim vojnicima proslavila surovošću prema kosovskim Srbima i građanima drugih nealbanskih narodnosti.</s><s>Bez obzira na teške zločine koje su oni izvršili Haradinaja su oslobodili odgovornosti „zbog nedostatka dokaza“.</s><s>„Ustvari – dokazi su nestajali zajedno sa svedocima, među kojima su bili i saradnici kosovske policijske službe, od kojih su Haradinaj i njegovi saradnici počeli da se izbavljaju još 1999. godine“ (IX).</s><s>I uopšte, ako se pogleda statistika o oslobođenim Albancima koji su po Kosovu pravili zverstva, ona je zapanjujuća.</s><s>Najjači albanski borci, koji svoje žrtve broje u stotinama – Fatmir Limaj, Isak Musliu, Idriz Balaj i već pomenuti Ramuš Haradinaj – svi su oslobođeni.</s><s>Sam način formiranja MTBJ - Tribunal ima dozvolu za rad Saveta bezbednosti OUN - a klasični međunarodni sudovi se formiraju potpisivanjem međunarodnih ugovora – stvara ne samo mnogo pitanja i pravednu kritiku, već pokazuje i principijelne pozicije zinteresovanih strana.</s><s>Kako konstatuje jedan od priznatih stručnjaka za ta pitanja – Aleksandar Mezjajev, „formiranje pravnog organa potpisivanjem međunarodnog ugovora predviđa da postoje interesi kod svih učesnika u ugovoru, a na države, čiji interesi u ugovoru nisu uzeti u obzir, ugovor ne važi.</s><s>Istovremeno – rezolucije Saveta bezbednosti OUN se zasnivaju na izjavljivanju volje samo nekoliko država.</s><s>Da su oni, koji su formirali Tribunal, svesno težili da isključe opšte učešće u prihvatanju rešenja, svedoči i činjenica da pitanje osnivanja Tribunala nije izneto na diskusiju u Generalnoj skupštini OUN – organa u kome sve države – članice imaju predstavnike“. (H) Stvarno, SB OUN nema ovlašćenja da formira međunarodne pravosudne organe, jer ni jedan član Statuta OUN, uključujući i članove 7. glave, ne sadrži nalog na pravo Saveta bezbednosti da formira međunarodne tribunale, kao ni pravosudne organe.</s><s>Drugim rečima, u skladu sa opšteprihvaćenim principom u pravnoj nauci: „Niko ne može da drugome prenese više prava, nego što ih on sam ima“ - ni SB OUN, obzirom da nije bio pravosudni organ i nije imo pravosudna ovlašćenja, nije imao prava da drugim institucijama daje takve kompetencije.</s><s>Osim toga, OUN u skladu sa Statutom (čl. 2, t.7) ne može da se meša u isključivu kompetenciju država.</s><s>A Rezolucija SB br. 827 narušava upravo princip suvereniteta i formira organ koji je pozvan da sudi fizičkim licima – građanima država-članica OUN.</s><s>Na kraju, uz sve ostalo, SB OUN je prekršio i stavove člana 14 Međunarodnog pakta o građanskim i političkim pravima (1966.), koji je fiksirao pravo svakog čoveka da mu sudi sud, koji je formiran zakonski.</s><s>Rezolucija SB OUN je to onemogućila svim građanima zemalja bivše Jugoslavije.</s><s>Tako je formiranje MTBJ prekršilo bazne principe i norme međunarodnog prava, a to znači da ni jedna odluka tog nezakonito formiranog organa ne poseduje pravnu - obavezujuću snagu.</s><s>Radi pravednosti potrebno je navesti argumente zaštitnika Tribunala.</s><s>Jedan od najrasprostranjenijih argumenata je tvrdnja da je SB OUN imao pravo da osniva međunarodne tribunale na osnovu člana 29 Statuta OUN, koji predviđa da SB može „da osniva takve pomoćne organe, za koje on smatra da su neophodni, da bi on mogao da obavlja svoje funkcije“.</s><s>Međutim to je argument slabosti.</s><s>Stvar je u tome da pravosudni organ u principu ne može da bude pomoćni organ političke institucije, te je zato potpuno očigledno da član 29. ne predviđa formiranje pravosudnog organa.</s><s>Što se tiče argumenta prema kome je MTBJ, bez obzira na pravno obrazloženje njegovog formiranja, postao zakoniti organ, jer su ga priznale sve države, uključujući i države bivše Jugoslavije, to i tu ima šta da se kaže.</s><s>Prvo, zakonitost osnivanja MTBJ nije priznalo mnogo zemalja.</s><s>Na primer, Indija, Meksiko, Savezna Republika Jugoslavija (do trenutka njenog raspada) i niz drugih zemalja nastavlja da protestuje zbog pravnog obrazloženja formiranja ove strukture.</s><s>Drugo, priznanje nezakonitog akta ćutanjem ne može automatski da dovede do zakonitosti tog akta (XI).</s><s>Pa onda – zašto je Tribunal osnovan?</s><s>Prema mišljenju velike većine ruskih i neangažovanih zapadnih naučnika: „Tribunal ima isključivo politički cilj – da potvrdi krivicu samo jednog naroda u svim ratovima poslednje balkanske krize i tako opravda agresiju NATO protiv Jugoslavije 1999. godine, tj. da njenim dejstvima da zakonitost.</s><s>Višegodišnja delatnost Tribunala u svetskom javnom mnjenju je stvorila neadekvatnu predstavu o učesnicima balkanskog konflikta i o onome što se dešavalo.</s><s>Tribunal je stvoren da bi se istorija raspada Jugoslavije prekrojila, odnosno da bi se izmenio karakter ratnih dejstava tako što bi za sve zločine koji su se na Balkanu desili od početka 1990-h godina odgovornost pala na samo jedan narod – Srbe (podvukla J.P.).</s><s>Upravo zato je broj osuđenih Srba tako veliki“ (XII).</s><s>Danas posedujemo masu dokaza o zavisnosti i pristrasnosti suda, o predubeđenjima sudija, islednika i tužilaca.</s><s>Njihova neobjektivnost se ispoljava ne samo u proceduri procesa suđenja, već i u radu sa okrivljenima, svedocima, naučnim ekspertima.</s><s>Pravosudni organ se služi i pozivanjem lažnih svedoka, korišćenjem dokaza „iz druge ruke“, ograničavanjem mogućnosti eksperata (ne smeju da koriste beleške) i svedoka okrivljenog (ako mu se ne sviđa tvoje svedočenje – prelazi se na pitanja i odgovore sa („da“ ili „ne“), zaštitom lažnog svedočenja, pomoći svedocima optužbe, pojavljivanjem u pismenim dokazima onoga, što svedoci nisu rekli, zabranom iznošenja imena svedoka čak i ako oni ne žele da budu zaštićeni – kako ne bi bila moguća priprema za odbranu i unakrsno ispitivanje, rad sa svedocima na fabrikovanju dokaza i još mnogo šta(XIII).</s><s>Uostalom, o neverovatnoj nekompetentnosti i otsustvu potrebne profesionalnosti islednih organa pisala je bivši tužilac MTBJ Karla del Ponte u knjizi koja je digla veliku buku(XIV).</s><s>U najteže oblike kršenja rada MTBJ eksperti ukazuju na odbijanje da se dozvoli lična odbrana, nasilno davanje advokata, suđenje inabsentia, kršenje principa prezumpcije nevinosti, kršenje principa jednakosti strana, kršenje principa pravne određenosti, konkretno po pitanju određivanja visine kazne, kršenje principa zabrane na retroaktivno korišćenje prava, kršenje principa nezavisnosti i nepristrasnosti suda.</s><s>Osm toga, Tribunal manipuliše statističkim podacima, koristi neproverene i netačne statističko-demografske konstrukcije, kako bi se dokazao unapred dogovoren rezultat.</s><s>Zbog čega su bile potrebne sve te manipulacije?</s><s>Faktički, Tribunal je postao ne samo prostor za istorijsko poniženje većinskog naroda Jugoslavije – Srba, koji su težili da sačuvaju svoju nacionalnu srž u komadićima one zemlje koju su oni stvarali kroz ceo 20. vek, ali i najvažniju preventivnu funkciju za Zapad.</s><s>Stvar je u tome da je, pošto je akcenat svetskog javnog mnjenja stavio na prestupe balkanskih naroda, a najpre Srba, on je odvukao mač Femide od onih koji su na jugu Evrope napravili 1999 g još od vremena Drugog sveskog rata neviđenu humanitarnu katastrofu.</s><s>„Oni sude da im se ne bi sudilo“, jer posledice agresije NATO tamne pred mnogim kršenjima ljudskih prava iz perioda međuetničkih sukoba u bivšim jugoslovenskim republikama.</s><s>Ali, da privedemo samo nekoliko brojki.</s><s>U toku agresije, koja je trajala 78 dana, avioni NATO su naneli 2300 vazdušnih udara, pri kojima je bombardovano 995 objekata širom Srbije i Crne Gore.</s><s>Pri tom su korišćene uglavnom zabranjene vrste municije sa dodatkom radioaktivnih materija – uglavnom osiromašenog uranijuma (U-238),kao i kasetne bombe.</s><s>Na Jugoslaviju je bačeno ukupno 23.000 bombi i raketa, ukupne težine preko 25000 tonaxv (prema drugim podacima 79000 tona), od čega su bila 152 kontejnera sa kasetnim bombama (koje eksplodiraju tek kada dođu u dodir sa živim organizmom). (Ja sam tekst malo izmenila, da bi svima bio shvatljiviji, ali su svi podaci ostali).</s><s>Bombardovanje kombinata za preradu nafte i ostalih petrohemiskih proizvoda dovelo je do pojave crnih kiselih kiša.</s><s>Nafta, petrohemijski proizvodi i ostale toksične materije su oštetili sistem voda ne samo Jugoslavije, već i ostalih balkanskih zemalja.</s><s>Za vreme bombardovanja teritorije Jugoslavije je poginulo oko 2.000 mirnih stanovnika, 7000 je bilo ranjeno, od čega 30% dece.</s><s>Konačne srazmere štete koja je naneta industrijskim, transportnim i civilnim objektima SRJ do sada nisu izgovorene.</s><s>Prema raznim procenama one se mere sumom od 50 do 200 milijardi dolara.</s><s>Uništeno je ili ozbiljno oštećeno oko 200 industrijskih preduzeća, objekata za skladištenje nafte, energetskih objekata, objekata infrastrukture, među kojima 82 železnička i automobilska mosta, oštećeno je 8 elektrana, sedam železničkih stanica, šest aerodroma, mnogo puteva, oštećeno je ili sasvim uništeno 20 televizijskih repetitora i relea, veliki broj televizijskih i radio stanica.</s><s>Uništeno je oko 90 istorijskih i arhitektonskih spomenika, 2000 škola, 35 fakulteta, više od 20 bolnica.</s><s>Preko 40000 stambenih objekata je porušeno ili oštećeno.</s><s>Dva miliona ljudi u osmomilionskoj državi, tj. jedna četvrtina stanovnika, je ostala bez osnovnih sredstava za život.</s><s>U više gradova su oštećeni centri za prihvat izbeglica iz Bosne i Hrvatske.</s><s>A to još nije sve.</s><s>Bombardovanje, kako su nas ubeđivali činovnici NATO - da bi se zaštitilo civilno stanovništvo - je izazvalo lavinu izbeglica sa Kosova.</s><s>Na primer, ako je 1998. godine za vreme ratnih dejstava između Albanaca i Jugoslovenske narodne armije teritoriju pokrajine napustilo 170.000 ljudi, uglavnom žena i dece, sa početkom agresije NATO, prema podacima Uprave vrhovnog komesara OUN za izbeglice – pokrajinu je napustilo 790.000 albanaca, 100.000 srba, kao i romi, adigejci i muslimani.</s><s>Prema najoptimističkijim proračunima agresija NATO je izazvala migraciju unutar SRJ više od milion ljudi.</s><s>Pa onda, kome u stvari, treba da se sudi?</s><s>Važno je da potsetimo na još jednu nezanemarljivu činjenicu.</s><s>U toku čitave Cvetne nedelje, posebno na sam dan Uskrsa, koji se u Srbiji slavi po pravoslavnom kalendaru, i engleski, i američki vojni avioni su nastavljali da napadaju iz vazduha Srbe - hrišćane.</s><s>Na nekim bombama koje su izbacivali engleski piloti je bojom bilo napisano: „Srećan Uskrs“.</s><s>Samo iz ove činjenice bi trebalo da i najveći pobornici Tribunala shvate zbog čega je on formiran i čije interese štiti.</s><s>* * * * Reći ću još jednu pretpostavku.</s><s>Za „humanitarnu intervenciju“ zemalja NATO u Libiji, koja još uvek traje, kod zemalja koje je izvode postoji snažna potreba da ona bude vrlo zaštićena, i to informacijski.</s><s>Odnosno – vrlo je potrebno da se pažnja javnosti odvuče od uništenja infrastrukture i civilnih objekata, od ubistava mirnih stanovnika, među kojima su i deca, do kojih dolazi pri bombardovanju Libije.</s><s>Treba da se sudi drugome, da se tebi ne bi sudilo!</s><s>Moguće je da su ne samo hapšenje Mladića, nego i brzina sa kojom je doneta odluka o njegovoj ekstradiciji Hagu, bez obzira na očigledne probleme sa zdravljem šezdeset devetogodišnjeg generala, indirektno povezani sa libijskim faktorom.</s><s>Značajna je reakcija Generalnog sekretara NATO Andersa Fog Rasmusena koji je među prvima iz globalističkog establišmenta pozdravio hapšenje Mladića, kao i zvaničnog Londona, koji je taj događaj nazvao istorijskim.</s><s>Beograd jako žuri (ili ga jako žure) da Mladića preda Hagu.</s><s>Beogradski sud je već sutradan posle njegovog hapšenja dao dozvolu za njegovo izručenje.</s><s>Agencija Frans pres, pozivajući se na Miloša Šaljića, advokata uhapšenika, je saopštila da „stanje Mladićevog zdravlja ne predstavlja prepreku za njegovo izručenje, jer je on pokretan“, bez obzira na činjenicu što je odbrana eks-komandanta bosanskih Srba odmah izjavila de će podneti žalbu zbog činjenice da zbog lošeg zdravstvenog stanja General nije u stanju da učestvuje u radu Tribunala.</s><s>Ukoliko Mladić ipak bude predat MTBJ, po mišljenju pravnika, neposredno vođenje procesa može da počne najranije kroz godinu i po dana.</s><s>Ovolika brzina može da se objasni izuzetno negativnom reakcijom značajnog dela stanovništva kako Srbije, tako i Republike Srpske.</s><s>Saopštenje o hapšenju Mladića je već u čitavom nizu srpskih gradova – Novom Sadu, Kraljevu, Zrenjaninu, Aranđelovcu, Čačku izazvalo masovne akcije protesta poklonika bivšeg generala.</s><s>U Beogradu je nekoliko stotina ljudi pokušalo da se nađe na mitingu pod nazivom „Mladić – heroj“, ali je policija zabranila taj zbor.</s><s>Uhapšene su desetine ljudi.</s><s>Hapšenje Mladića ljudi nazivaju „sramotom“ i pozivaju istomišljenike bivšeg vojnog zapovednika da izraze protest protiv „okupacije Srbije od strane Vašingtona i Brisela“.</s><s>Prema rezultatima ankete koju su napravile novine „Vesti“ Mladića podržava 75% stanovnika Srbije.</s><s>Talas protesta zbog hapšenja Ratka Mladića se dovaljao i do Rusije.</s><s>Prvi put otkako postoje veze između naše dve zemlje noću 27. maja su na ambasadu Srbije letele flaše, napunjene crnom bojom.</s><s>Prvi savetnik u Ambasadi, Boris Sekulić, je samo izjavio: „Mogu samo da potvrdim da se to zaista desilo“.</s><s>U Republici Srpskoj glavni miting podrške Mladiću je predviđen za danas, 31. maj.</s><s>Organizacije veterana Republike Srpske su osudile Mladićevo hapšenje i pozvale da se osnuje fond za pomoć svim građanima RS koje je MTBJ uhapsio.</s><s>Istovremeno zvanična vlast Republike Srpske je unapred izjavila da Mladićevo hapšenje shvata kao ispunjenje međunarodne obaveze u okviru Dejtonskog mirovnog sporazuma od 1995. godine i izrazila nadu na pravedan sudski postupak.</s><s>Prema rečima predsednika RS Milorada Dodika, vlasti Republike Srpske nikada nisu i nikada neće štititi one, koji su vršili ratne zločine, bez obzira na njihovu religioznu ili nacionalnu pripadnost.</s><s>Ruska Federacija je preko Konstantina Dolova, opunomoćenog predstavnika Ministarstva spoljnih poslova za ljudska prava, demokratiju i vladavinu prava takođe izrazila nadu da će „sudski proces lideru bosanskih Srba Ratku Mladiću biti pravedan i da neće dovesti do produženja rada Međunarodnog tribunala za bivšu Jugoslaviju“.</s><s>Mada je teško verovati u pravednost i nepristrasnost organizacije koja je čitavih 18 godina bila do kraja verna dokazivanju upravo suprotnog.</s><s>A možda će doći i do potpuno nepredviđenih okolnosti, koje Tribunalu neće dozvoliti da donese nepravednu presudu.</s><s>Putevi Gospodnji su nepoznati!</s><s>A za sada se pravosudna mašina zahuktava do pune brzine.</s><s>Mladić još nije stigao u Hag, a već je imenovana trojka sudija, koja će biti u Veću.</s><s>Predsedavajući će na ovom procesu biti, po saopštenju agencije ITAR-TASS Kristof Fluge iz Nemačke.</s><s>Osim njega u Veću je i građanin Holandije Alfons Ori i sudija iz Južnoafričke republike Bakone Moloto.</s><s>Naravno, sudije su odmah donele odluku da tužilaštvu Tribunala dozvoli da u roku od 7 dana izvrši ispravke u optužnici Mladića.</s><s>Tako da ćemo „pravednost“ jako brzo videti na delu: treba suditi, da ti ne bi bilo suđeno. [1] Međunarodni tribunal za bivšu Jugoslaviju Jelena Georgijevna PONOMARJOVA – doktor političkih nauka, docent na Moskovskom državnom univerzitetu za međunarodne odnose pri Ministarstvu inostranih poslova Rusije. http://srb.fondsk.ru/news/2011/05/31/sude-da-im-ne-bilo-sudzheno-uz-hapshene-generala-mladiha.html</s>
<s>Pero Vincetić uhapšen u Hrvatskoj zbog zločina nad srpskim civilima</s><s>21.07.2021 \| Srna \| Glas Srpske SARAJEVO - Tužilaštvo BiH informisano je da je na području Osiječko-baranjske županije uhapšen Pero Vincetić, koji koristi i identitet Marko Vidović, a tereti se za ratne zločine i teška kršenja međunarodnog humanitarnog prava nad civilnim žrtvama srpske nacionalnosti na području Orašja 1992. i 1993. godine.</s><s>U okviru regionalne saradnje u procesuiranju predmeta ratnih zločina, iz Tužilaštva BiH kolegama u Državnom tužilaštvu Hrvatske /DORH/ ranije su predati dokazi za krivično gonjenje osumnjičenog koji je duže vrijeme nedostupan pravosuđu BiH i, prema operativnim podacima, nalazi se na području Hrvatske.</s><s>Protiv Vincetića, nekadašnjeg pripadnika HVO-a, u Tužilaštvu BiH podignuta je optužnica kojom se tereti za ratne zločine silovanja i seksualnog zlostavljanja na području opštine Orašje, kao i druge ratne zločine počinjenje nad žrtvama srpske nacionalnosti u tom gradu tokom 1992. i 1993. godine, saopšteno je iz ove pravosudne institucije.</s><s>Tužilaštvo BiH, u okviru regionalne saradnje u borbi protiv nekažnjenosti ratnih zločina, zajedno sa partnerskim institucijama preduzima aktivnosti da bi se spriječilo da ratni zločini ostanu nekažnjeni zbog nedostupnosti osumnjičenih i optuženih osoba. https://www.glassrpske.com/cir/novosti/vijesti_danhrvatskoj-zbog-zlocina-nad-srpskim-civilima/369812</s>
<s>03. 05. 1994.</s><s>SARAJEVO »Zaklanjajući se iza NATO-a, SAD su došle na samu granicu uključivanja u građanski rat na prostorima bivše BiH i vrlo je moguće da će neki »JASTREBOVI« gurnuti i Ameriku u novi Vijetnam u Bosni« - izjavio je danas za SRNU, predsednik Republike Srpske RADOVAN KARADžIĆ.</s><s>»Upozoravamo međunarodne faktore da nećemo prihvatiti bilo kakvu promenu statusa BRČKOG, jer su ovaj grad i koridor prema Srbiji vitalni interes srpske nacije i neka niko ne očekuje bilo kakvu popustljivost u tom pogledu«, rekao je predsednik RS.</s><s>IZVOR: »GLAS« od 04. 05. 1994.</s><s>03. 05. 1994.</s><s>SARAJEVO U saopštenju koje je potpisao načelnik GŠ VRS general-major MANOJLO MILOVANOVIĆ, kaže se da su u subotnjem muslimanskom napadu iz pravca TUZLE na srpske položaje u graničnim područjima tih opština, a posebno na brdu VIS, učestvovala i dva voda nordijskog bataljona UNPROFOR-a, razmeštenog u tom gradu, sa oklopnim transporterima i tenkovima tipa »leopard«.</s><s>»Zamenik načelnika štaba Komande UNPROFOR-a za bivšu BiH pukovnik BONE lično priznao da je ova jedinica dejstvovala sa 74 granate, ističe se u saopštenju i dodaje da su srpski vojni izvori došli do pouzdanih izvora saznanja da su muslimani za tu uslgu jednom od starešina nordijskog bataljona platili 500.000 nemačkih maraka.</s><s>»Ovaj napad UNPROFOR-a najbolja je potvrda opravdanosti svojevremenog protivljenja vlasti i Vojske RS razmeštaju tenkova i drugog teškog ofanzivnog naoružanja u području Tuzle«, dodaje se u saopštenju i tvrdi da je to još jedan dokaz otvorenog i pristrasnog angažovanja snaga UN na strani muslimana.</s><s>IZVOR: »GLAS« od 04. 05. 1994.</s><s>12. 05. 1994.</s><s>SARAJEVO Nakon velikih kriza i mnogo napora u američkoj ambasadi u Beču postignut je dobar dogovor između Hrvata i Bošnjaka, izjavio je sinoć za dnevnik sarajevske televizije lider muslimana u bivšoj BiH ALIJA IZETBEGOVIĆ.</s><s>»Najbolje su riješeni zajednički kantoni u centralnoj Bosni i dolini Neretve, jer svojim specifičnim ustrojstvom podjele vlasti čuvaju ideju cjelovite Bosne« - dodao je on.</s><s>IZVOR: »GLAS« od 13. 05. 1994. 18. 05. 1994.</s><s>SARAJEVO Najnovija ženevska deklaracija i podela bivše BiH na dva delau principu je prihvatljiva za srpsku stranu, ali će biti velikih poteškoća oko predvidjenih procenata, izjavio je za SRNU predsednik Narodne skupštine RS MOMČILO KRAJIŠNIK.</s><s>Ne želim da prejudiciram bilo kakvo rešenje, ali u ovom momentu ne vidim načina kojim bi se udovoljilo hrvatsko-muslimanskim rohtevima, rekao je MOMČILO KRAJIŠNIK.</s><s>Srbi ne žele tudju zemlju.</s><s>Mi branimo svoje etničke prostore ubivšoj BiH i sledeći taj princip srpske atrana je spremna da se odrekne jednog dela teritorije koji drži, čak i određnog dela zemlje u vlasništvu, koji iznosi 64% u korist kompaktnosti države, precizirao je KRAJIŠNIK.</s><s>IZVOR: »GLAS« od 20. 05. 1994. 24. 05. 1994.</s><s>BEOGRAD Bosanski muslimanski vodja ALIJA IZETBEGOVIĆ odbacio je danas kao »potpuno neprihvatljiv plan o podeli teritorije bivše jugoslovenske republike BiH u odnosu 51% za hrvatsko-muslimansku federaciju, a 49% za Srbe u bivšoj Bosni, zbog čega bilo kakvo dalje insistiranje sveta na ovakvom rešenju znači nastavak rata«.</s><s>IZVOR: »GLAS« od 25. 05. 1994.</s>
<s>BEOGRAD, 30. septembra - Tužilaštvo Bosne i Hercegovine danas je u Sarajevu podiglo optužnicu protiv bivšeg pripadnika policije 103. derventske brigade Hrvatskog veća odbrane (HVO) Almaza Nezirovića zbog ratnih zločina nad srpskim civilima na području Dervente i Bosanskog Broda 1992. godine.</s><s>Optužnica je podignuta na osnovu Protokola o saradnji između tužilaštava za ratne zločine Srbije i Bosne i Hercegovine, navodi se u saopštenju Tužilaštva za ratne zločine Srbije, koje je učestvovalo u prikupljanju dokaza za taj slučaj.</s><s>Nezirović se tereti za ratni zločin protiv civilnog stanovništva.</s><s>Optužen je da je na području Dervente i Bosanskog Broda od kraja aprila do kraja jula 1992. godine, u logorima Rabić i Silos polje, učestvovao u mučenju i nečovečnom postupanju, nanošenju velikih patnji i povreda telesnog integriteta i zdravlja žrtava srpke nacionalnosti.</s><s>Optuženi Nezirović, koji je državljanin BiH, izručen je bosanskom pravosuđu iz SAD, u julu ove godine.</s><s>Ovaj predmet je jedan od 53 predmeta ratnih zločina u kojima su razmenjene informacije i dokazi sa Tužilaštvom BiH, navodi se u saopštenju Tužilaštva za ratne zločine Republike Srbije.</s><s>Tanjug objavljeno: 30/09/2015 http://www.politika.rs/vesti/najnovije-vesti/BiH-optuznica-za-zlocine-nad-srpskim-civilima.sr.html</s>
<s>Suđenje Sakibu Mahmuljinu: Tužilaštvo uložilo 72 materijalna dokaza u replici odbrani</s><s>22.07.2020 \| Srna \| Glas Srpske SARAJEVO - Na suđenju komandantu Trećeg korpusa takozvane Armije BiH Sakibu Mahmuljinu za zločine nad zarobljenim srpskim civilima i vojnicima na području Zavidovića i Vozuće 1995. godine, Tužilaštvo BiH uložilo je 72 materijalna dokaza u replici na dokaze odbrane.</s><s>Tužilac Sedin Idrizović rekao je da je riječ o dokazima koje je predočavao svjedocima odbrane, nastojeći da ospori njihove tvrdnje.</s><s>On je naveo da se dokazi odnose na tvrdnje svjedoka odbrane da odred “El-mudžahedin” nije bio jedinica takozvane Armije BiH, te da se tiču kontrola i prekomandi, prenosi Birn.</s><s>Odbrana se protivila uvrštavanju predloženih dokaza, ističući da Tužilaštvo ne može u replici dokazivati ključne teze optužnice.</s><s>Branilac Nermin Mulalić rekao je da je ovaj predmet proslijeđen iz Haškog tužilaštva 2006. godine, sa 1.049 dokaza, i da ih je trebalo predložiti u optužnici za ključne teze i krivicu optuženog. “Replika ne može biti popravni ispit za Tužilaštvo”, rekao je Mulalić.</s><s>S tim se nije složio tužilac, koji je rekao da je do ovih dokaza Tužilaštvo došlo u pripremi za ispitivanje svjedoka odbrane i da njihovo uvođenje nije razlog za pojačavanje optužnice.</s><s>Vijeće je prihvatilo predložene dokaze.</s><s>Tužilac je pročitao izmijenjenu optužnicu, navodeći da su napravljene korekcije u skladu sa izvedenim dokazima.</s><s>On je naveo da je izmijenjen karakter sukoba i da je izbačena riječ “međunarodni”, a ostao je navod “sukob između Armije BiH i Vojske Republike Srpske”.</s><s>Prema njegovim riječima, precizirani su i navodi o povređivanju oštećenih, te izbačene neke blanketne norme.</s><s>Odbrana će se naknadno izjasniti o izmjenama, nakon čega će Vijeće donijeti odluku.</s><s>Optužnica tereti Mahmuljina da, kao komandant Trećeg korpusa, u čijem je sastavu djelovao i odred “El mudžahedin”, nije ništa preduzeo da spriječi zločin pripadnika tog odreda nad ratnim zarobljenicima i srpskim civilima tokom vojne akcije na širem području Zavidovića i Vozuće 1995. godine.</s><s>Prema optužnici, pripadnici odreda “El mudžahedin” su od 11. do 29. septembra 1995. godine ubili 52 ratna zarobljenika.</s><s>Nastavak suđenja zakazan je za 2. septembar, do kada će se odbrana izjasniti da li ima dokaza duplike. https://www.glassrpske.com/cir/novosti/vijesti_danilo-72-materijalna-dokaza-u-replici-odbrani/325880</s>
<s>Na današnji dan: Presude za torturu nad Srbima u logoru Čelebići</s><s>Petak, 08 oktobar 2021</s><s>Kompleks Čelebići nalazi se na oko 5,5 kilometara od Konjica i zauzima oko 50.000 metara kvadratnih.</s><s>Kompleks je koristila JNA za smještaj tečnih goriva, a osim baraka i hangara, u kompleksu se nalazio i veliki broj podzemnih tunela i šahtova.</s><s>Jedinice TO Konjic i HVO-a zauzele su vojni kompleks u aprilu 1992. godine.</s><s>Tokom maja 1992. godine TO Konjic, u čijem su sastavu uglavnom bili pripadnici muslimanskih formacija, HVO-a i lokalni pripadnici MUP-a, zajednički su napali nekoliko sela u kojima su Srbi činili većinu stanovništva.</s><s>Njihova prva meta bilo je Donje Selo, koje su zauzeli 20. maja 1992. godine.</s><s>Nakon toga napali su Vinište, Ceriće i Bjelovčinu.</s><s>Budriga je napadnuta 25. i 26. maja.</s><s>Tokom ovih operacija zarobljen je veliki broj Srba.</s><s>Veći dio njih je prebačen u barake kompleksa Čelebići, dok je manji dio završio u sportskoj dvorani "Musala" u Konjicu.</s><s>Zatvorenici su bili podvrgnuti mučenjima i likvidacijama, ali za ovaj logor, kao ni za mnoge druge logore koje su otvarale jedinice lojalne ratnoj vladi u Sarajevu, niko iz muslimanskog političkog i vojnog vrha nije odgovarao. http://89.111.245.19/novosti/942172/presude-za-torturu-nad-srbima-u-logoru-celebici.htm</s>
<s>Tanjug \| 06. jul 2013. 11:46 \| Na gradskoj deponiji u Sarajevu pronađene su ljudske kosti, za koje se pretpostavlja da su posmrtni ostaci ubijenih Srba tokom rata u tom gradu Na gradskoj deponiji u Sarajevu pronađene su ljudske kosti, za koje se pretpostavlja da su posmrtni ostaci ubijenih Srba tokom rata u tom gradu, saznaje RT Republike Srpske.</s><s>Upućeni, kako se navodi, veruju da su ovde sahranjivani ubijeni građani Sarajeva srpske nacionalnosti koje je rat zatekao u gradu na Miljacki.</s><s>Kako prenosi RTRS, sarajevska gradska deponija grobnica je na desetine Srba ubijenih u Pofalićima, Buća Potoku, Velešićima, Alipašinu i drugim sarajevskim naseljima.</s><s>Reč je o Srbima iz Sarajeva za čijim posmrtnim ostacima porodice uzaludno tragaju već dve decenije posle rata.</s><s>Napominje se da je nerazjašnjeno pitanje ko je naredio ubistvo Srba i skrivanje zločina.</s><s>Gradskom deponijom u ratu, kao i danas u miru, gazduju vlasti u Sarajevu.</s><s>Na osnovu operativnih saznanja MUP RS i Kancelarije Instituta za nestale u Istočnom Sarajevu vršeno je probno kopanje i potvrdilo se da se na toj lokaciji nalazi masovna grobnica u koju su sahranjivani, ali i sa drugih lokacija prenošeni posmrtni ostatci ubijenih Srba. “Danas je nakon tona i tona kubika i smeća, došlo do potvrde da je informacija bila tačna i pronašli smo ljudske kosti na dubini od 27 metara.</s><s>Operativne informacije su da na toj lokaciji treba očekivati nekoliko desetina žrtava i mislimo da je to i primarna i sekundarna grobnica", rekao je za RTRS predsedavajući Kolegijuma direktora Institua za traženje nestalih lica u BiH.</s><s>Prema njegovim rečima to je duži vremenski period bilo mesto gde su, da ne kažem sahranjivani, nego sakrivani tragovi zločina nad srpskim stanovništvom u Sarajevu. http://www.novosti.rs/vesti/naslovna/dosije/aktuel2606-Sarajevo-Ljudske-kosti-pronadjene-na-deponiji</s>
<s>Svjedok pretučen jer se prijavio Crvenom krstu za razmjenu</s><s>Četvrtak, 16 januar 2020</s><s>SARAJEVO, 15.</s><s>JANUARA /SRNA/ - U nastavku suđenja desetorici pripadnika HVO-a za zločine nad Srbima u Orašju 1992. godine, svjedok Tužilaštva BiH Milorad Mitrović izjavio je da je u logoru u Donjoj Mahali vješan za košarkaški koš i strašno pretučen jer se prijavio da preko Crvenog krsta ide u razmjenu.</s><s>"Policajci su me tukli dva časa, vješali naopačke za koš, a policajac Bakir mi je nožićem sjekao desno uvo koje mi se kasnije inficiralo i morao sam ga operisati.</s><s>Onda su me ubacili među ratne zarobljenike gdje su nas Zagrepčani, koji su tu upadali kad su htjeli, nastavili tući.</s><s>Tada sam dobio batine koje nisam dobio za godinu dana koliko sam proveo u logoru.</s><s>Ujutro sam morao ići kopati rovove", svjedočio je Mitrović.</s><s>Ovaj sedamdesetosmogodišnjak ispričao je u Sudu BiH da su ga krajem avgusta 1992. iz stana u Orašju odvela četiri vojna policajca u Srednjoškolski centar u kojem je u fiskulturnoj sali zatekao tridesetak zatvorenih Srba.</s><s>Mitrović je naveo da su svakodnevno odvođeni na kopanje tranšeja u Marićima, Oštroj Luci i Orašju, gdje su ih policajci koji su ih odvodili čuvali da ne pobjegnu.</s><s>Nakon četiri mjeseca provedenih u Orašju, svjedok je rekao da su svi zarobljeni Srbi prebačeni u fiskulturnu salu osnovne škole u Donjoj Mahali, pored koje se nalazila prostorija u kojoj je bilo zatvoreno desetak srpskih ratnih zarobljenika koji su uhvaćeni na liniji.</s><s>"Oni su najviše dobijali batine, čula se cika, vriska.</s><s>To nisu toliko radili domaći, koliko Zagrepčani.</s><s>Najgore bi bilo kad bi oni upali", izjavio je svjedok.</s><s>Mitrović je rekao da je jedne noći dovedeno 300 Srba iz Hrvatske, među kojima je bilo i četiri-pet žena.</s><s>Ispričao je da je u logoru radio u kuhinji gdje je zarobljenicima izdavao hranu, a čemu je, po naređenju najopasnijeg policajca Dame, prethodilo međusobno šamaranje.</s><s>"Svaki dan su se morali međusobno šamarati.</s><s>Šamarao je i Dama, a jednom prilikom je Vukašinu iz Bukove Grede lancem izbio oko", posvjedočio je Mitrović.</s><s>On je potvrdio da mu je u kuhinji do raspuštanja logora pomagala mlada žena Milka koju su nakon zarobljavanja odvojili od supruga.</s><s>Ona mu je, kaže, govorila da su je izvodili iz sale i silovali u njihovim prostorijama.</s><s>Mitrović je svjedočio o ubistvu Žarka Ristanića kojeg su policajci tukli u kupatilu.</s><s>"Nosio sam mu vodu, bio je vezan i ležao je na podu.</s><s>Udarali su ga dok ga nisu dokrajčili.</s><s>Pero Vincetić mi je naredio da ga stavim u vreću, svežem i odnesem.</s><s>Sahranjen je u Bukovoj Gredi.</s><s>A samo zbog Manjače tukli su Ranka Stojnića, koji se, nakon što je odveden jedne noći, više nije vratio", ispričao je svjedok.</s><s>Mitrović je rekao da nije upoznao nijednog policajca jer je bio izolovan od svih.</s><s>Dodao je da on tokom godinu dana zarobljeništva nije bio maltretiran, što je "nadoknađeno" nakon njegove prijave Crvenom krstu za razmjenu.</s><s>Tokom indirektnog ispitivanja branilaca optuženih, svjedok je rekao da je Ilija Vincetić, koji je bio glavni u komandi HVO-a, čuo da su zatvorenici zlostavljani i da je u više navrata rekao bratu Peri da to ne smiju raditi, što ovaj nije slušao.</s><s>Nakon što mu je predočena izjava koju je 19. jula 2013. godine dao u Policijskoj stanici Brčko u kojoj nigdje nije pomenuo da je nakon zarobljavanja odveden u Srednjoškolski centar u Orašju, nego u Donju Mahalu, Mitrović se prisjetio da je tačno ono što je navedeno u zapisniku.</s><s>Za zločine u Orašju optuženi su general HVO-a Đuro Matuzović, Ivo i Tado Oršolić, Marko Dominković, Joso Nedić, Marko Blažanović, Mato i Anto Živković, Stjepo Đurić i Mirko Jurić.</s><s>Prema optužnici, oni su zločine počinili kao pripadnici komandnih struktura HVO-a, te vojne i civilne policije u Orašju.</s><s>Matuzović, Živković i Đurić optuženi su i da su, zajedno sa njima poznatim pripadnicima vojne policije HVO-a, u šupi u Donjoj Mahali i u logoru u osnovnoj školi u tom mjestu učestvovali u ubistvima, mučenju i nečovječnom postupanju prema ratnim zarobljenicima.</s><s>Nastavak suđenja zakazan je za 5. februar. http://89.111.245.19/novosti/754122/svjedok-pretucen-jer-se-prijavio-crvenom-krstu-za-razmjenu.htm</s>
<s>Agan Ramić: Počelo suđenje za maltretiranje maloljetnika</s><s>Sreda, 26 februar 2020</s><s>Emina Dizdarević \| 26.02.2020 \| Detektor.ba Čitanjem optužnice i izlaganjem uvodne riječi Tužilaštva BiH počelo je suđenje Aganu Ramiću, bivšem pripadniku Općinskog štaba Teritorijalne odbrane (TO) Konjic kojeg optužnica tereti za maltretiranje maloljetne osobe u konjičkom selu Brđani u ljeto 1992. godine.</s><s>Prema preciziranoj optužnici, Ramić je optužen da je u ljeto 1992. godine u selu Brđani kod Konjica, u svojstvu pripadnika Općinskog štaba TO-a Konjic Armije Bosne i Hercegovine (ABiH), obučen u uniformu ABiH i naoružan, došao do kuće maloljetnog Siniše Živaka i tražio od njega da mu uhvati jagnje.</s><s>U optužnici stoji da, kada je Živak uspio da uhvati jagnje, optuženi je, nezadovoljan jagnjetom, počeo da udara Živaka, a kasnije su mu se pridružili i ostali pripadnici TO-a.</s><s>Kako je navedeno, tada maloljetni Živak je pretrpio fizičke i duševne patnje, te je nakon toga nekoliko dana mokrio krv.</s><s>U uvodnoj riječi, tužilac Igor Dubak je rekao da će saslušanjem 49 svjedoka i ulaganjem materijalne dokumentacije dokazati da je optuženi počinio djelo koje mu se stavlja na teret.</s><s>Prema njegovim riječima, tokom sudskog postupka Tužilaštvo BiH će ukazati da se ne radi o izolovanom slučaju, već da ovo djelo predstavlja dio kolektivnog djelovanja.</s><s>Advokat Davor Šilić je rekao da će uvodnu riječ i plan dokaza iznijeti kada za to dođe vrijeme, te je ukazao na veliki broj predloženih svjedoka Optužbe koji nemaju veze sa optuženim Ramićem.</s><s>Državni sud je u februaru 2018. postupak protiv Agana Ramića, zbog njegove nedostupnosti, izdvojio u odnosu na Esada Ramića i ostale.</s><s>Prvobitnom optužnicom on se teretio – skupa sa Esadom Ramićem, Omerom Borićem, Šefikom Nikšićem, Adnanom Alikadićem, Mitkom Pirkićem, Redžom Balićem, Hamedom Lukomirkom, Safaudinom Ćosićem, Muhamedom Cakićem, Ismetom Hebibovićem, Enesom Jahićem, Senadinom Ćibom, Željkom Šimunovićem te Zdenkom Grbavcem, čiji je predmet također izdvojen – za zločine nad srpskim civilnim stanovništvom na području Konjica počinjene u periodu od maja 1992. do maja 1993. godine.</s><s>Saslušanje oštećenog Živaka je zakazano za 4. mart, a predsjedavajuća Sudskog vijeća Enida Hadžiomerović je kazala da će se nakon toga ovaj predmet spojiti s predmetom “Esad Ramić i ostali”.</s>
<s>Tužilaštvu BiH dostavljena dopuna izvještaja za zločin na Srbima u Konjicu</s><s>Petak, 15 maj 2020</s><s>TREBINjE, 14.</s><s>MAJA /SRNA/ - Pripadnici Policijske uprave Trebinje dostavili su danas Tužilaštvu BiH dopunu izvještaja protiv lica čiji su inicijali Dž.</s><s>S, koje se sumnjiči da je kao pripadnik jedinice takozvane Armije BiH "Zulfikar" na području opštine Konjic tokom 1993. godine počinilo ratni zločin nad civilima srpske nacionalnosti, saopšteno je iz ove uprave.</s><s>Iz Policijske uprave Trebinje su naveli da se lice Dž.</s><s>S. sumnjiči da je počinilo krivično djelo ratni zločin protiv čovječnosti i krivično djelo ratni zločin protiv civilnog stanovništva.</s><s>Prema nezvaničnim saznanjima, navedeno lice se sumnjiči da je u aprilu 1993. godine u naselju Donje selo /Konjic/ protivpravno sa jedinicom "Zulfikar" lišilo slobode više od 100 civila - 80 Hrvata i 20 Srba, kao i da je učestvovalo u streljačkom vodu kada su ubijena tri civila srpske nacionalnosti. http://89.111.245.19/novosti/790770/tuzilastvu-bihopuna-izvjestaja-za-zlocin-na-srbima-u-konjicu.htm</s>
<s>Potraga za dokazima da Ratko Mladić nije kriv: Šta se može učiniti nakon pravosnažne haške presude</s><s>Ponedeljak, 05 jul 2021</s><s>5. 07. 2021 \| S. J. M \| Večernje novosti NAKON pravosnažne presude Žalbenog veća Mehanizma za krivične sudove u Hagu, koje je odnosom 4:1 osudilo generala Ratka Mladića na doživotnu robiju za zločine u BiH, jedini pravni lek koji je preostao odbrani je eventualno pokretanje revizije postupka.</s><s>Međutim, ona je moguća jedino ako se u narednom periodu pojave toliko značajni dokazi, koji će baciti novo svetlo na ovaj slučaj i potpuno ga preokrenuti.</s><s>Generalov branilac Branko Lukić kaže, za "Novosti", da oni zasad nemaju nijedan novi i važan dokaz i da na tome tek treba da se radi.</s><s>- Mi za reviziju nemamo nikakav rok.</s><s>Kad se detaljno analizira presuda, trebalo bi da se napravi tim ljudi koji će to raditi i da se vidi kojim sredstvima raspolažemo - kaže nam Lukić.</s><s>- Neophodno je pokrenuti novu istragu, da se kopa po arhivima, traže novi dokumenti.</s><s>Sve dokaze koje smo da sada imali mi smo izneli na suđenju i u žalbi, ali su oni ignorisani.</s><s>Ipak, verujem da će se pojaviti i novi, jer što više vremena prolazi, više dokaza i istine isplivava.</s><s>Zato smo mi u Mladićevom postupku izneli mnogo više dokaza nego oni srpski optuženici kojima se sudilo ranije.</s><s>Zbog toga su u njegovu presudu i prekopirali 2.000 presuđenih činjenica, kako bi mogli da ga osude i ne uzmu u obzir naše dokaze.</s><s>Lukić navodi da se za reviziju postupka ne mogu koristiti dokazi koje su navodili tokom postupka, ili oni koji su im bili dostupni do žalbe.</s><s>Potreban kvalitet za ponavljanje postupka na sudu imaju samo oni dokazi za koje ranije nisu znali da postoje ili im nisu bili dostupni kao, na primer, ako su u vlasništvu obaveštajnih službi drugih zemalja.</s><s>Da li će možda u tu svrhu moći da koriste britanske dokumente, koji su obelodanjeni prošle godine, nakon što su predali pisanu žalbu, Lukić kaže da će proveriti.</s><s>Ovi podaci mogli bi da imaju određenu težinu kao zvanični dokument britanske vlade: - Međutim, sve što piše u tim dokumentima, mi smo već ranije pronašli, obradili i izvodili kao dokaze na suđenju.</s><s>Suštinski se to ne razlikuje, ali četvorici sudija to nije bilo dovoljno.</s><s>Samo je sudija Priska Nijambe razmišljala svojom glavom.</s><s>JEDINO ŠLjIVANČANINU USPELO JEDINI kojem je uspelo da dobije reviziju postupka u Hagu je general Veselin Šljivančanin.</s><s>Njemu je nakon izvođenja novih dokaza kazna sa 20 godina zatvora smanjena na 10, pa je odmah izašao na slobodu.</s><s>Zahtev za reviziju je već dva puta odbijan Milanu Lukiću, osuđenom na doživotnu robiju za zločine u Višegradu.</s><s>On je osuđen za ubistvo 53 muslimana, što je u Hagu tretirano kao istrebljenje.</s><s>Međutim, Sud u BiH je za isto delo pre godinu i po dana osudio Radomira Šušnjara i naveo da je u tom zločinu ukupno stradalo 26 ljudi.</s><s>Lukić je na osnovu te presude tražio reviziju, jer se broj žrtava prepolovio.</s><s>To je značajno da bi se utvrdilo da li se radi u ubistvima ili istrebljenju, što može da utiče na visinu njegove kazne.</s><s>Zahtev mu nije prihvaćen.</s><s>PROCEDURA KADA se prikupe novi dokazi, svako ko je osuđen može da podnese Mehanizmu u Hagu zahtev za reviziju.</s><s>Međutim, to ne znači da će revizija automatski biti prihvaćena.</s><s>Zahtev se upućuje predsedniku suda, koji procenjuje da li su ispunjeni formalni uslovi, to jest da li ima nekih novih ključnih dokaza.</s><s>Ako zaključi da ih ima, onda određuje tročlano veće koje zakazuje raspravu i odlučuje o tim novim dokazima.</s><s>Oni mogu da smanje kaznu optuženom, da ga oslobode, da nalože ponavljanje suđenja, ili da zaključe da dokazi jesu novi, ali da nemaju tu težinu da utiču na pravosnažnu presudu i promene je. https://www.novosti.rs/vesti/politika/1013381/sanse-uciniti-nakon-pravosnazne-haske-presude-generalu</s>
<s>Goražde i Višegrad: Optuženi se izjasnili da nisu krivi</s><s>Petak, 22 februar 2019</s><s>SARAJEVO, 22.</s><s>FEBRUARA /SRNA/ - Petorica optuženih u predmetu "Ćamil Ramić i drugi" izjasnili su se danas pred Sudom BiH da nisu krivi ni po jednoj tački optužnice koja ih tereti za ratne zločine počinjene nad 20 zarobljenih pripadnika Vojske Republike Srpske na području Goražda i Višegrada tokom 1992. i 1993. godine.</s><s>Sud BiH potvrdio je 18. januara optužnicu koja, osim Ramića, tereti i Mehmedaliju Topalovića, Himzu Selimovića, Ramiza Mićivodu i Mustafu Stovraga.</s><s>Optuženi se terete da su prilikom sprovođenja ratnih zarobljenika Vojske Republike Srpske od mjesta Strmica do Brodara, u improvizovanom vojnom zatvoru takozvane Armije BiH u Kaošticima u kući Nedžiba Hurema i u prostorijama Vojno-istražnog zatvora u zgradi bivšeg "Zoila" u Goraždu, postupali suprotno pravilima međunarodnog humanitarnog prava.</s><s>Oni su optuženi i da su kršili odredbe Ženevske konvencije o postupanju sa ratnim zarobljenicima oduzimanjem slobode i drugim nečovječnim djelima slične prirode, učinjenim u namjeri nanošenja velike patnje ili ozbiljne fizičke ili psihičke povrede ili narušenja zdravlja.</s><s>Sud će zakazati glavni pretres u roku od 30, a najkasnije 60 dana. http://www.srna.rs/novosti/669110/optuzeni-se-izjasnili-da-nisu-krivi.htm</s>
<s>Devet godina zatvora za zločine nad Srbima u Konjicu</s><s>Subota, 18 novembar 2017</s><s>17/11/2017 \| 19:52 ⇒ 20:59 \| RTRS \| Edhem Žilić, bivši upravnik logora "Musala" u Konjicu osuđen je na devet godina zatvora za ratni zločin nad civilima srpske i hrvatske nacionalnosti.</s><s>Žilić je osuđen po svih 16 tačaka optužnice, koje ga terete za nečovječno postupanje prema zatvorenicima uključujući i silovanja.</s><s>Edhem Žilić zvani Edo, kako su izjavljivali svjedoci, strah i trepet logora Musala, pažljivo je saslušao izricanje presude.</s><s>Prije 24 godine kao pripadnik četvrte brigade vojne policije takozvane Armije BiH došao je na mjesto upravnika zatvora, zapravo školske sportske sale na Musali u Konjicu.</s><s>Već od proljeća 1992. u ovaj logor zatvarani su i tu mučeni brojni srpski civili i vojnici , a od početka muslimansko-hrtvatskih sukoba 1993. u Musali su zatvarani i Hrvati.</s><s>Prije Žilićevog upravljanja logorom, u Musali je bio zatvoren i Slavoljub Kuljanin, koji svjedoči da su brojni civili i ranije bili žrtve ovog logora.</s><s>Optužnica protiv Žilića podignuta je u januaru prošle godine.</s><s>Tokom suđenja potvrđeno je da su njegove i žrtve torture od strane njemu potčinjenih stražara, bili civili, a ne pripadnici vojnih formacija, kako je tvrdila odbrana. http://www.rtrs.tv/vijesti/vijest.php?id=278493</s>
<s>17/10/2017 \| 14:48 \| RTRS \| SRNA Na suđenju Edhemu Godinjaku, Medarisu Šariću i Mirku Bunozi za zločine nad srpskim zarobljenicima i civilima u Trnovu, vještak sudske medicine Željko Karan rekao je da je uzrok smrti Nenada Vasića projektil koji mu je ispaljen u glavu.</s><s>Karan je danas u Sudu BiH naveo da je 2009. godine vršio forenzičku obradu posmrtnih ostataka Mare i Nenada Vasića koji su pronađeni na lokalitetu Dejčića kod Trnova, gdje su bili zakopani u plitkom grobu.</s><s>Vještak je rekao da je veći dio skeleta Mare Vasić ostao očuvan, ali su pojedine kosti izlomljene ili nedostaju.</s><s>Prema njegovim riječima, kosti glave Nenada Vasića imale su više lomova, zbog čega je donio zaključak da mu je projektil ispaljen u potiljak.</s><s>Dodao je da je na skeletu pronađeno i oštećenje nadlaktice nastalo ispaljivanjem više projektila.</s><s>Na ročištu su pročitane izjave tri svjedoka koji su u međuvremenu preminuli.</s><s>Neđo Tešanović je tada govorio o saznanjima koja ima o ubistvu članova svoje porodice u selu Ledići kod Trnova.</s><s>Kako je napomenuo, od osobe bošnjačke nacionalnosti je saznao gdje su zakopana tijela Tešanovića, Vasića i Kenjića.</s><s>Edhemu Godinjaku, Medarisu Šariću i Mirku Bunozi sudi se za zločine nad zarobljenicima i civilima na području Trnova.</s><s>Na teret im je stavljeno učešće u zločinačkom poduhvatu s ciljem ubijanja i zatvaranja Srba u selima na tom području.</s><s>Prema optužnici, Godinjak je bio načelnik Stanice javne bezbjednosti Trnovo, Šarić komandant Štaba Teritorijalne odbrane, a Bunoza komandant jedinica Hrvatskih obrambenih snaga.</s><s>Suđenje će biti nastavljeno 31. oktobra. http://www.rtrs.tv/vijesti/vijest.php?id=274030</s>
<s>Osuđen bez direktnih dokaza za Srebrenicu: Ključne tačke izdvojenog mišljenja sudije Nijambe</s><s>Četvrtak, 10 jun 2021</s><s>10. 06. 2021 \| Večernje novosti \| S.J.Matić i S. Rovčanin Tomković POSLE objavljivanja pravosnažne presude kojom je Mehanizam za krivične sudove u Hagu osudio generala Ratka Mladića na doživotnu robiju, pokrenuta je sumnja da je ključni svedok tužilaštva Momir Nikolić, na čijem iskazu počiva maltene cela presuda za zločine i genocid u Srebrenici, imao jak motiv da lažno svedoči.</s><s>OSUĐEN BEZ DIREKTNIH DOKAZA ZA SREBRENICU: Ključne tačke iz izdvojenog mišljenja sudije Nijambe, koja je prihvatila Mladićevu žalbu Ovo u svom izdvojenom mišljenju navodi sudija Priska Nijambe, koja je skoro u celosti prihvatila žalbu bivšeg komandanta Vojske RS, osim u delu presude za uzimanje pripadnika Unprofora za taoce.</s><s>Ona je jasno istakla da je ratni zločinac Momir Nikolić imao jak motiv da lažno svedoči protiv Mladića, kako bi se on spasao optužbi za genocid.</s><s>Jer, tvrdi, da je Nikolić osuđen za genocid, nikada ne bi izašao iz zatvora.</s><s>Inače, on je pred Tribunalom osuđen na 20 godina robije, prevremeno je pušten na slobodu i sada sa porodicom živi u Švedskoj.</s><s>Sumnja se da je ova kratka kazna za učešće u ubistvima u Srebrenici, zapravo rezultat nagodbe sa Tužilaštvom, jer se on pojavio kao njihov svedok u svim postupcima protiv mnogih srpskih oficira i funkcionera u Hagu (Karadžić, Popović, Beara, Tolimir, a svedočio je čak i protiv Blagojevića i Jokića sa kojima je on prvobitno bio optužen).</s><s>Sudija je navela da je Pretresno veće učinilo najveću grešku, jer je osudilo Mladića bez ikakvih direktnih naređenja i dokaza, koji ga povezuju sa bilo kojim ubistvima u Srebrenici. - Svedok Nikolić je neko ko se pojavljuje svuda kao saučesnik, gde god postoje ubistva u Srebrenici i njihovo organizovanje.</s><s>Priznao je da je skrivao zločine od pretpostavljenih, uključujući Glavni štab i svojim komandantima pružao obmanjujuće informacije.</s><s>Sudsko veće je pogrešilo kada se oslonilo na iskaz Nikolića uprkos drugom svedoku insajderu, koji je svedočio o oportunističkim ubistvima iz osvete, a kojima je prisustvovao i Nikolić.</s><s>On je svedočio da su ratni zarobljenici odvedeni u škole u Zvorniku, upravo po naređenju Nikolića i njegovog pretpostavljenog u lancu bezbednosti potpukovnika Vujadina Popovića.</s><s>Svedok insajder nije umešao Mladića u bilo koji od ilegalnih i kriminalnih aktivnosti Nikolića ili Popovića.</s><s>Nijambe je ukazala na značaj svedočenja još jednog insajdera, koji je bio oficir visokog ranga i koji je naveo da mu je Popović, mimo lanca komandovanja, zatražio da se pronađu dobrovoljci izvan vojske, znači civili, da pogube zatvorene Muslimane, što je on odbio: - Postavlja se pitanje, ako se Mladić kao komandant Glavnog štaba VRS hipotetički ili konkretno složio da značajno doprinese genocidu, zašto bi oficiri povezani sa Nikolićem, koji čak nisu ni u direktnom lancu komandovanja Mladića, bili zaduženi za ubistva i zašto bi tražili dobrovoljce, koji nisu pripadnici vojske, za ubijanja, dok su stvarni službenici VRS i potčinjeni Mladiću odbili takve zahteve i nikada ih nisu dobili od Mladića preko normalnog lanca komandovanja? - ukazuje Nijambe.</s><s>Sudija ukazuje da je Nikolić imao veliki podsticaj da laže, što dokazuje i sporazum o krivici između njega i tužilaštva, kojim je genocid izbačen iz njegove optužnice: - Njegovo svedočenje protiv drugih, uključujući i Mladića bilo mu je isplativo, što je dokazano činjenicom da je Nikolić na kraju osuđen na samo 20 godina zatvora, a mogao je biti osuđen na doživotni zatvor da optužba za genocid nije odbačena.</s><s>Nijambe kaže da nekoliko svedoka optužbe i odbrane tvrde da je Mladić zarobljenim pripadnicima 28. divizije Armije BiH govorio da će dobiti hranu, da se ne plaše, da će biti razmenjeni i pridružiti se svojim porodicama u Tuzli. - Ovi dokazi nam takođe pokazuju da su direktna naređenja Mladića podređenima bila u skladu sa zaštitom ovih zatvorenika tokom transporta, kojima je obezbeđena medicinska pomoć i voda.</s><s>Mladić je izdao naređenje da se sa ratnim zarobljenicima mora postupati dobro i u skladu sa međunarodnim pravom.</s><s>U svetlu svih ovih dokaza nisam ubeđena da bi se takvi postupci mogli smatrati za značajan doprinos podrazumevanom udruženom zločinačkom poduhvatu vezanom za ubistva u Srebrenici.</s><s>Zaključci Pretresnog veća nisu u skladu sa pravnim principom da u slučaju sumnje treba presuditi u korist okrivljenog.</s><s>Zapravo se odbrana Mladića u dobrom delu zasnivala na zaključcima do kojih je došla Nijambe. - Svi dokazi odbrane generala Mladića - dokumenti, snimci, svedoci potpuno su ignorisani i prilikom pisanja pravosnažne presude.</s><s>Ovaj put, četvoro haških sudija u njegovom Žalbenom veću - Aminita Ngams, Sejmor Panton, Elizabet Nahamija i Mustafa El Baj svoju presudu sačinili su tako što su samo prepisali presuđene činjenice iz presuda drugim Srbima u Hagu.</s><s>Tako su samo prekopirali praksu, kojom se rukovodilo i Pretresno veće koje je generala 2017. godine prvostepeno osudilo na doživotnu robiju - istakao je za "Novosti" Mladićev branilac Branko Lukić.</s><s>On analizira da se niko osim sudije Nijambe nije upuštao u analizu dokaza odbrane. - Oni sami kažu da su uzeli 2.000 presuđenih činjenica iz drugih predmeta.</s><s>Koju god stranu presude da otvoriš, oni se pozivaju na neku presuđenu činjenicu.</s><s>Nemoguće je izdvojiti šta je iz kog predmeta uzeto, jer kod nas se ti događaji vode pod jednim šiframa, a u drugim predmetima su druge oznake.</s><s>Trebalo bi mesecima da se istražuje po dokumentaciji.</s><s>Ali, recimo, ni u jednom predmetu kod osuđenih Srba za terorisanje Sarajeva, odbrana nije radila veštačenje "Markala 1 i 2" da se ospore prilično proizvoljne tvrdnje tužilaštva o srpskoj krivici.</s><s>Za taj zločin osuđeni su generali Stanislav Galić i Dragomir Milošević.</s><s>Jedino smo mi i Karadžićeva odbrana veštačenjem naučno dokazali da te granate nisu mogle biti ispaljene sa srpskih položaja i da uopšte nisu eksplodirale granate, ali to uopšte nije uzeto u obzir, jer su se sudije pozvale na presuđenu činjenicu iz nekog drugog ranijeg predmeta da su granate ispaljene sa srpskih položaja - obrazlaže Lukić.</s><s>On kaže da su im ovakvim pristupom vezali ruke, jer šta god da su činili, dokazivali, veštačili nije imalo efekta: - Uzeli su kao presuđenu činjenicu da je 1995. sve manje konvoja humanitarne pomoći moglo da se probije do Srebrenice i time dokazuju da je srpska strana namerno izazivala humanitarnu katastrofu, kako bi narod morao da ode iz enklave.</s><s>Mi smo dokazali da su pušteni svi kamioni Unprofora, osim onih koji su nosili oružje i elektronsku opremu.</s><s>Ali ni to nije pomoglo.</s><s>KOBNA GREŠKA VEĆA NIJAMBE ukazuje da se Nikolić izjasnio krivim, jer je pokušao da postigne bolji dogovor sa tužilaštvom, uprkos tome što je ogrezao u krvi: - On je potvrdio da je uništio dokumentovane dokaze, koji su ga mogli kompromitovati u vezi sa zločinima u Srebrenici.</s><s>Sud nije smeo da prihvati njegove izjave o navodnom sastanku, na nejasnoj lokaciji na kojoj se navodno dogovorilo ubijanje Muslimana, jer za to nije imao nikakve dokaze.</s><s>Najmanje pet zaštićenih svedoka, tri odbrane i dva tužilaštva su rekli da je jedini sastanak u tom kritičnom vremenskom periodu bio vezan za Žepu i sadržao je samo legitimna vojna uputstva.</s><s>Nepoštovanjem ovih dokaza u korist nedopustive priče svedoka Nikolića, Pretresno veće je pogrešilo. https://www.novosti.rs/vesti/politika/1005522/osudnja-sudije-nijambe-koja-prihvatila-mladicevu-zalbu</s>
<s>U Hagu se igraju sa ozbiljno bolesnim generalom, niko ne zna kako izgleda</s><s>Subota, 22 avgust 2020</s>
<s>U toku ekshumacija u bivšem logoru "Viktor Bubanj" u Sarajevu</s><s>20/09/2016 \| 15:20 ⇒ 16:19 \| RTRS U krugu Suda i Tužilaštva BiH, bivšem logoru za Srbe Viktor Bubanj, istražioci Sipe i Tužilaštva, danas su tragali za posmrtnim ostacima ubijenih u proteklom ratu.</s><s>Fragmenti kostiju koje su u petak slučajno pronašli građevinski radnici, predmet su sporenja Instituta za nestala lica i Tužilaštva BiH.</s><s>Portparolka Instituta Lejla Čengić tvrdi kako je riječ o ljudskim kostima,a portparol Tužilaštva Boris Grubešić da je riječ o kostima životinjskog porijekla.</s><s>Nezvanično, o porijeklu dijela pronađenih fragmenata, patolog Hamza Žujo nije mogao danas da se izjasni.</s><s>Tokom današnjeg iskopavanja pronađeni su dijelovi muške obuće.</s>
<s>Optužnica protiv šest lica za ratne zločine nad Srbima</s><s>Sreda, 30 decembar 2020</s><s>30/12/2020 \| RTRS \| Autor: SRNA Tužilaštvo BiH podiglo je optužnicu protiv šest lica koja ih tereti za učešće u širokom i sistematskom napadu na civilno stanovništvo srpske nacionalnosti na području Zvornika i okoline.</s><s>Optužnica je podignuta protiv Šemsudina Muminovića /57/, Muju Muratovića /60/, Rasima Omerovića /52/, Asima Alića /61/, Fadila Mujića /72/ i Ismeta Memića /50/, saopšteno je iz Tužilaštva.</s><s>Oni su optuženi da su u periodu od 8. oktobra 1992. do 6. jula 1994. godine učestvovali u širokom i sistematičnom napadu na civilno stanovništvo srpske nacionalnosti na području Zvornika i okoline, tokom kojeg su počinjena ubistva 10 civila i zarobljavanje, mučenje i ubistvo tri ratna zarobljenika pripadnika Vojske Republike Srpske, namjerna nanošenja snažnog fizičkog ili psihičkog bola prema trojici ratnih zarobljenika, te povrede fizičkog integriteta ili zdravlja civilnim žrtvama srpske nacionalnosti.</s><s>Oni su optuženi da su znali za zločin koji su počinili njima podređeni vojnici, propustili preduzeti nužne i razumne mjere da spriječe ubistva i nečovječna postupanja da bi počinioci bili otkriveni, procesuirani i kažnjeni za ratni zločin, a Ismet Memić optužen je da je lično učestvovao u mučenjima i nečovječnim postupanjima prema ratnim zarobljenicima.</s><s>Šemsudin Muminović optužen je da je kao komandant 206. brigade takozvane Armije BiH počinio krivično djelo ratni zločin protiv civilnog stanovništva i ratnih zarobljenika, Mujo Muratović, kao komandir Šetićke čete, krivično djelo ratni zločin, te Asim Alić, kao načelnik SJB Sapna, i Fadil Mujić, komandir Policijske stanice Sapna i Ismet Memić počinili krivično djelo ratni zločin protiv ratnih zarobljenika.</s><s>Navode optužnice Tužilaštvo BiH će dokazivati pozivanjem 182 svjedoka i prilaganjem oko 550 dokaznih materijala.</s><s>Optužnica je proslijeđena na potvrđivanje Sudu BiH. https://www.rtrs.tv/vijesti/vijest.php?id=415912</s>
<s>Već godinama televizijske emisije za pevačke zvezde Pinka i Granda beleže visoke indekse gledanosti.</s><s>Pred milionskim auditorijumom u više navrata tokom sedmice nastupaju stotine mladih ljudi sa svih prostora bivše zajedničke države u nameri da gledaocima i žiriju poklone lepotu svog pevanja.</s><s>To su spektakli ravni istorodnim emisijama najpoznatijih evropskih emitera.</s><s>Svakako da ti spektakli i neskrivena srdačnost među učesnicima ne bi bili mogući bez ambijenta u kome se kandidati osećaju komotno i slobodno kao u vlastitoj kući.</s><s>Bez obzira da li u studiju ili na ulici učesnici takmičenja su uvek rado viđeni.</s><s>Beograd i Srbija su pokazali svoje tradicionalno i iskreno gostoprimstvo.</s><s>Tu su mladići i devojke, ponekad i deca, iz muslimanskog Sarajeva, Tuzle, Kaknja, Srebrenika, Bihaća, Orašja, Bugojna, Breze, Visokog, Mostara, Viteza, Zenice ili Tešnja, da ne nabrajamo i ostale opštine iz susedne BiH.</s><s>I ništa u svemu tome ne bi bilo neobično da u tim opštinama nisu počinjeni stravični zločini nad meštanima srpske nacionalnosti.</s><s>To je surova sudbina preko milion naših sunarodnika sa prostora bivše Jugoslavije.</s><s>Možda to mladi pevači ne znaju.</s><s>Ali, znaju njihovi roditelji, svedoci i učesnici tih pogroma.</s><s>Koliko je tragična ta stvarnost ilustrovaćemo sa nekoliko činjenica površno uzetih sa prostora susedne BiH.</s><s>U opštini Srebrenik bilo je 7 logora za Srbe, a ubijeno je preko šezdeset naših sunarodnika.</s><s>U Kaknju je bilo 5 logora, a ubijena su 74 Srbina.</s><s>U Bihaću je bilo 14 logora.</s><s>U logoru Luke muslimani su ubili najstariju ženu svih vremena i svih logora od kada postoje u Evropi.</s><s>To je pokojna Boja Kenjalo iz srpskog sela Račić koja je ubijena u 106. godini života (rođena 1888, a uhapšena u svojoj kući, dovedena u pomenuti logor i ubijena 1994).</s><s>U Bihaću je ubijeno 323 i nestalo 119 meštana srpske nacije.</s><s>Pronađeno je i pet masovnih grobnica.</s><s>U Bugojnu je bilo 13 logora za Srbe, a ubijeno je 152 i nestalo 33 Srbina.</s><s>Pronađena je i jedna masovna grobnica.</s><s>U Mostaru u 17 logora i na druge načine ubijeno je 482, a nestala su 142 građana srpske nacionalnosti.</s><s>Otkopane su i tri masovne grobnice.</s><s>U Orašju je bilo sedam logora, a ubijeno je 74 i nestalo 32 lokalnih Srba.</s><s>U Brezi, gde nikada nije bilo mnogo Srba, ubijeno je 46 i nestalo osam srpskih civila.</s><s>U Brezi su otkopane i dve masovne grobnice.</s><s>U Tuzli, ne računajući pobijene vojnike u poznatoj „Tuzlanskoj koloni“, usmrćeno je 243 civila i nestalo 128 Srba.</s><s>Otkrivene su dve masovne grobnice i evidentirano 28 logora.</s><s>U Zenici je ubijeno 258 i nestalo 38 građana.</s><s>Ukupni ljudski gubici u BiH iznose preko 31.000 lica srpske nacionalnosti, a ove godine se očekuje da RS to i obnaroduje.</s><s>Iz svih opština M-H federacije proterano je srpsko stanovništvo.</s><s>Malobrojni su danas povratnici, pretežno stariji ljudi i pojedinci iz mešovitih brakova.</s><s>Ovaj telegrafski izveštaj sadrži samo brojke, a ne i sve strahote koje su preživeli roditelji pobijene dece ili deca pobijenih roditelja.</s><s>Da li sve to prećutati radi „mira u regionu.“ Dva put smo mir u Jugoslaviji plaćali prećutkivanjem svojih žrtava.</s><s>I sve nam se ponovilo.</s><s>Nepošteno bi prema svojim pokojnicima bilo to ponoviti.</s><s>Na žalost, u ovom ratu nema ljudi poput Vladimira Nazora i njegove „Majke pravoslavne“, Ivana Gorana Kovačića i „Jame“ ili Skendera Kulenovića i „Stojanke majke Knežpoljke“.</s><s>Ti veliki ljudi su u svojoj poeziji od Srba tražili oprost za zločine koje su počinili pojedini bezumnici iz njihovih nacionalnih zajednica nad sugrađanima srpske nacionalnosti.</s><s>Danas nema kajanja za zločine počinjene ni u jednoj od navedenih opština.</s><s>Lokalna rukovodstva Sarajeva, Tuzle, Srebrenika, Visokog, Tešnja ili Bihaća, da ih sve ne nabrajamo, prikrivaju i štite svoje bezumnike.</s><s>Godinama smo ćutali i čekali da se iz neke opštine iz koje nam stižu takmičari za zvezdu ili zvezdicu oglasi bar jedan ugledni lokalni funkcioner, umetnik, poljoprivrenik ili rudar, političar ili intelektualac i formalno distancira, ako se ne kaje, ako ne traži oproštaj i Srbima ponudi bar skromno izvinjenje.</s><s>Oni bojkotuju srpska stradanja, raduju se i pevaju sa beogradskim TV profiterima.</s><s>A šta nama ostaje?</s><s>Da im se pridružimo kao posle dva prethodna rata i bojkotujemo svoje pokojnike, ili da bojkotujemo sve što dolazi iz tih sredina, pa i srpskih TV profitera.</s><s>Milivoje Ivanišević</s>
<s>BIJELjINA, 7. AVGUSTA /SRNA/ - Televizije u Republici Srpskoj i Srbiji prikazale su na današnji dan 2007. godine snimak na kojem se vidi kako nekadašnji komandant Petog korpusa takozvane Armije BiH Atif Dudaković naređuje spaljivanje srpskih sela tokom akcije koja je trajala od 14. do 17. septembra 1995. godine.</s><s>Dudaković, od prelaska iz JNA, gdje je napredovao do čina potpukovnika i funkcije komandanta diviziona u Kninu, kada je bio blizak saradnik kasnijeg komandanta Glavnog štaba Vojske Republike Srpske Ratka Mladića, postaje prvo komandir čete, a zatim i komandant Druge bošnjačko-hrvatske pješadijske brigade.</s><s>Uz pomoć Oružanih snaga Hrvatske, te učešće NATO avijacije, Dudakovićeve jedinice su tokom zločinačke hrvatske vojno-policijske akcije "Oluja" zauzele okolna srpska mjesta, te napale snage Autonomne Pokrajine Zapadna Bosna lojalne Fikretu Abdiću.</s><s>Postoje nepobitni dokazi da je tokom vojnih akcija Dudaković naređivao ubistva zarobljenika i paljenje srpskih sela.</s><s>Dudaković je i prije "Oluje" izdavao zločinačka naredbe.</s><s>Tako postoji snimak, na kojem on 14. aprila 1995. godine izdaje naređenje: "Proboj se mora izvršiti.</s><s>Pobiti sve što se ispred vas nađe.</s><s>Žao mi je što nemate noževa...</s><s>Odobravam i naređujem da se naprijatelj uništi svim sredstvima.</s><s>Nožem, bombom, čakijom, zubima, udaviti...</s><s>Sve imate pravo".</s><s>U avgustu 1995. godine, tokom "Oluje", pod komandom Atifa Dudakovića izvršeno je presijecanje povlačenja srpskih izbjeglica iz Republike Srpske Krajine i počinjena ubistva zarobljenih Srba na prostoru opštine Dvor u tadašnjoj Republici Srpskoj Krajini.</s><s>Nakon što su objavljeni snimci ubistava, tadašnji predsjednik Republike Srpske Dragan Čavić i premijer Milorad Dodik podnijeli su tužilaštvu tužbu sa video-dokazima protiv Dudakovića.</s><s>Atif Dudaković je komandovao i napadom na zapodnokrajiške opštine Republike Srpske /Petrovac, Krupa, Sanski Most, Ključ i Mrkonjić Grad/ u jesen 1995. godine, kada su ubijena 892 srpska civila i vojnika, prognano 120.000 Srba i spaljeno više od 30 sela.</s><s>I o zločinima u ovoj akciji postoje video-snimci.</s><s>Nakon rata, Dudaković je bio komandant Zajedničke komande Vojske Federacije BiH.</s><s>Protiv njega je tek 2018. godine podignuta optužnica za teške zločine nad srpskim civilima, a suđenje i dalje traje. http://89.111.245.19/novosti/814782/bosnjacki-general-atif-dudakovic-naredjivao-zlocine.htm</s>
<s>Tanjug \| 11. januar 2016. 13:51 Tužilaštvo Bosne i Hercegovine podiglo je danas optužnicu protiv pripadnika 4. bataljona vojne policije Armije BiH Edhema Žilića za nečovečno postupanje nad zarobljenim civilima srpske i hrvatske nacionalnosti Tužilaštvo Bosne i Hercegovine podiglo je danas optužnicu protiv pripadnika 4. bataljona vojne policije Armije BiH Edhema Žilića za nečovečno postupanje nad zarobljenim civilima srpske i hrvatske nacionalnosti u prostorijama sportske hale "Musala", u opštini Konjic.</s><s>Taj zločin je, kako se sumnja, odigrao od maja do kraja oktobra 1993. godine, saopšteno je iz srpskog tužilaštva za ratne zločine.</s><s>Srpsko tužilaštvo napominje da je u predmetima koji se odnose na logor "Musala", ranije ostvarena značajna saradnja sa bosanskim Tužilaštvom.</s><s>Nakon podizanja optužnice, a na osnovu razmenjenih podataka i informacija, Kantonalni sud u Mostaru osudio je 4. novembra 2015. godine Esada Gakića i Ramu Žilića na ukupnu kaznu od pet i po godina zatvora.</s><s>Sud je kako se navodi, utvrdio da su oni kao pripadnici Armije BiH nečovečno postupali prema zatvorenicima srpske i hrvatske nacionalnosti u Osnovnoj školi "Musala" u Konjicu.</s><s>Logor "Musala" je jedan od predmeta ratnih zločina u kojem su počinioci bili nedostupni Tužilaštvu za ratne zločine, pa su podaci i infomacije ustupljeni Tužilaštvu BiH, na osnovu Protokola o saradnji, napominje se u saopštenju. http://www.novosti.rs/vesti/naslovna/dosije/aktuelno.292.html:585582-Nova-optuznica-za-logor-Musala</s>
<s>Obezglavljeno tijelo Miloša Kovačevića u selu Vratsalići</s><s>Utorak, 12 januar 2016</s><s>SARAJEVO, 12.</s><s>JANUARA /SRNA/ - U nastavku suđenja Emiru Drakovcu, Muhamedu i Tariku Šišiću, te Azizu Šuši za zločine nad Srbima počinjene na području Rogatice i Foče, svjedoci Tužilaštva BiH su ispričali da su u selu Vratsalići pronašli obezglavljeno tijelo Miloša Kovačevića.</s><s>Svjedok Tomislav Kovačević ispričao je da je živio u Vratsalićima, opština Rogatica, kada je ovo selo napadnuto, prenosi Birn.</s><s>On je prilikom napada pobjegao prema položajima Vojske Republike Srpske /VRS/, dok je Miloš Kovačević ostao u selu.</s><s>Kad su se nekoliko srpskih vojnika i on vratili, kako je istakao, zatekli su tijelo Miloša Kovačevića bez glave, umjesto koje je bio postavljen luster.</s><s>On je dodao da Kovačević nije imao ruku, a da se i druga "držala na koži", te da mu je bio odstranjen polni organ.</s><s>Uz to, svjedok je naglasio da je Miloš imao prostrelnu ranu na grudnom košu.</s><s>S obzirom na govornu manu svjedoka, advokat Fahrija Karkin je zatražio da tokom njegovog ispitivanja bude prisutan stručnjak koji će prevoditi šta govori.</s><s>Na ovom ročištu, tužilac Džermin Pašić je postavljajući pitanja tumačio šta svjedok govori.</s><s>O istom događaju je svjedočio Momo Lorić koji je rekao da je sa još nekoliko vojnika VRS otišao u Vratsaliće da traži Miloša Kovačevića.</s><s>"Zatekli smo spaljeno selo.</s><s>Na drvetu koje je ličilo na cjepalo zatekli smo Miloševo tijelo bez glave i ruke, čini mi se.</s><s>Kad smo ga donijeli na naše položaje vidio sam da nije imao ni polni organ", naveo je Lorić, istakavši da nije vidio da je luster bio postavljen umjesto glave na tijelo Miloša Kovačevića.</s><s>Emir Drakovac optužen je da je u novembru 1992. godine na području Rogatice pucao u jednog civila, kojem je potom odsjekao glavu i polni organ, kao i da je krajem 1992. na području opštine Foča ubio jednog vojnika, a drugog mučio.</s><s>Njemu se zajedno sa Muhamedom i Tarikom Šišićem, te Azizom Šušom sudi za učešće u napadu na konvoj izvedenom 27. augusta 1992. godine u mjestu Kukavice – u kojem je ubijeno najmanje 20 lica srpske nacionalnosti, a nekoliko desetina ranjeno.</s><s>Prema optužnici, Muhamed Šišić je bio komandir Diverzantskog voda takozvane Kukavičke čete Armije BiH, dok su ostali optuženi bili pripadnici ove jedinice.</s><s>Na ovom ročištu je Tužilaštvo BiH prezentovalo i video-snimak, za koji je svjedok Milorad Despetević potvrdio da ga je sačinio.</s><s>Na snimku se vidi osakaćeno tijelo, bez glave i polnog organa, a snimak je dio zapisnika policije iz Rogatice iz 9. novembra 1992. godine.</s><s>Svjedok Zahid Ajnadžić ispričao je da je učestvovao u napadu na selo Vratsaliće, navodeći da će to selo pamtiti po kazanu rakije koje je, kako je rekao, vojska pronašla i pila.</s><s>Osim toga, tvrdi svjedok Ajnadžić drugo ništa neobično nije vidio tamo.</s><s>Na pitanja odbrane, svjedok je rekao da je u selu proveo oko četiri časa, ali da nije vidio tijelo bez glave, krv ili sjekiru.</s><s>Suđenje će biti nastavljeno 19. januara. http://www.srna.rs/novosti/368304/obezglavljeno-tijelo-milosa-kovacevica-u-selu-vratsalici-.htm</s>
<s>Šefik znao da Srbima seku glave: Saznanja o kontaktima Džaferovića sa Sulejmanijem za vreme rata u BiH</s><s>S. MIŠLjENOVIĆ \| 15. januar 2020 \| Večernje novosti Iranski general dovodio mudžahedine u Zenicu IRANSKI general Kasem Sulejmani boravio je u BiH u više navrata od 1993. do 1995. godine, i to najčešće u širem području Zenice, gde je delovao ozloglašeni odred El mudžahedin, koji se nalazio u zoni odgovornosti Šefika Džaferovića, aktuelnog bošnjačkog člana Predsedništva BiH.</s><s>To tvrde sagovornici "Novosti", i dodaju da je Džaferović, kao ratni šef ili načelnik Centra službi bezbednosti Zenice, bio upoznat sa delovanjem iranskog generala koga su nedavno u Iraku iz drona ubili Amerikanci i s masovnim ratnim zločinima islamskih ekstremista nad Srbima.</s><s>- U zoni odgovornosti Džaferovića, za vreme rata mudžahedini su počinili monstruozne zločine nad Srbima.</s><s>Odsečeno je na stotine glava srpskih zarobljenika, i to su najmasovnija ritualna ubistva na svetu - kaže, za "Novosti", Dževad Galijašević, ekspert za borbu protiv radikalnog islama.</s><s>On dodaje da je Džaferović kao šef bezbednosnih službi znao za sve zločine i da je imao dostupne transkripte razgovora mudžahedina, ali da nije reagovao kako bi sprečio zločine nad Srbima u Vozući. - Sulejmani je tokom čitavog rata na području srednje Bosne dolazio i obučavao mudžahedine, ali i odlazio u Sarajevo i obučavao pripadnike tajne službe Alije Izetbegovića AID - ističe Galijašević.</s><s>Naš sagovornik tvrdi da je Sulejmani bio uključen i u opremanje mudžahedina na području odgovornosti Džaferovića, gde im je dopremao oružje preko Hrvatske, a deo tog arsenala ostajao je kod Hrvata. - Džaferović je posle rata odmah prebačen u AID za generalnog sekretara i imao je uvid u sva ratna dokumenta iz svoje zone delovanja i ostalih, i mogao je sa njima da radi šta hoće.</s><s>Iako se na suđenjima generalima tzv. Armije BiH spominjalo njegovo ime, nikada nije bio optužen za ratni zločin, što je veliki propust pravosuđa u Hagu, ali bi se dalo diskutovati o tome da li je i nameran - ističe Galijašević.</s><s>Da je Sulejmani imao BiH u fokusu, govore i dokumenti Kongresa SAD, koji u svojoj rezoluciji od 9. januara ove godine navodi da je iranski general nameravo da izvede napade na ambasade SAD u Bagdadu, u Iraku, kao i da je planirao napade u Nemačkoj, BiH, Bugarskoj, Keniji, Bahreinu, Turskoj...</s><s>Nenad Stevandić, šef Srpskog kluba u Parlamentu BiH, kaže da je Republika Srpska svesna toga ko predstavlja Bošnjake u Predsedništvu BiH i da je zanimljivo kako je svet bio licemeran, žmureći na zločine nad Srbima za vreme rata i na ukazivanje na radikalni islam, a da se sada, kada je ovo postao globalni problem, vraća priča i na BiH.</s><s>Kostadin Vasić, član Odbora za bezbednost Narodne skupštine RS, kaže, za "Novosti", da je ista matrica kod svih ratnih kadrova SDA. - Sve linije SDA su bile povezane sa Iranom i ekstremnim islamistima.</s><s>Podsetimo, "Novosti" su od diplomatskih izvora u Sarajevu dobile informaciju da se Džaferović susreo sa Sulejmanijem 1994.</s><s>Jedan od najmoćnijih ljudi Bliskog istoka već 1992. godine je imao u Armiji BiH 20 svojih specijalca, a kasnije je dodatno angažovao još pripadnika Iranske nacionalne grade, koji su bili stacionirani u Kaknju, Visokom, Zenici, Fojnici i na Igmanu.</s><s>NAPAO "NOVOSTI" BOŠNjAČKI član Predsedništva BiH napao je i "Novosti", jer smo u broju od ponedeljka pisali o tome da je tokom u rata u BiH sa Sulejmanijem koordinorao akcije protiv Srba.</s><s>Ni ovoga puta nije izostala izanđala mantra o "velikoj Srbiji" i genocidu: - Reč je o nebuloznom pokušaju da se dovedem u vezu sa nedavno ubijenim iranskim generalom Sulejmanijem.</s><s>Pri tome se reciklira stara, davno raskrinkana laž velikosrpskih propagandista o navodno počinjenim ratnim zločinima.</s><s>Očigledno je da predstavljam branu još živoj velikosrpskoj ideologiji, jer stalno govorim istinu o agresiji, zločinima i genocidu, koja im se ne dopada i koju svojom propagandom nastoje izmeniti.</s><s>HVALI SE ČISTIM OBRAZOM DžAFEROVIĆ je u više navrata odbacivao sve optužbe i prijave protiv njega da je učestvovao u prikrivanju zločina na području Zenice i Vozuće.</s><s>Protiv njega je prijave Tužilaštvu BiH podneo i Mirsad Kebo, potpredsednik FBiH, ali je Džaferović sve to demantovao i poručio da je ponosan na svoju ulogu u ratu i da mu je obraz čist što se tiče učešća u njemu. https://www.novosti.rs/vesti/naslovna/politika/aktjmanijem-za-vreme-rata-u-BiH-ogolela-njegovu-ulogu</s>
<s>SARAJEVO, 12.</s><s>APRILA /SRNA/ - Na suđenju Edhemu Godinjaku, Medarisu Šariću i Mirku Bunozi za zločine počinjene nad civilima i ratnim zarobljenicima srpske nacionalnosti na području Trnova, svjedoci Tužilaštva BiH pričali su o nestancima i ubistvima njihovih roditelja i rođaka.</s><s>Svjedok Ratko Ivanović rekao je da je čuo da je policajac Meho Terzo odgovoran za ubistva Srba počinjena u ljeto 1993. godine u selu Tošići, među kojima je njegov brat.</s><s>Ivanović je rekao da mu je 2003. godine izvjesni Milan Barišić iz Hercegovine napisao pismo, koje mu je sa Ilidže poslala izvjesna Ćamila.</s><s>U pismu je opisano kako je Meho Terzo ubica njegovog brata Danila, te Marka, Sime i Cvijana Ivanovića.</s><s>"Meni su muslimani nakon rata pričali isto ono što je stajalo u pismu – da ih je Terzo ubio, da je ubio i Miloša Vlaškog i njegovu suprugu u selu Trebečaj.</s><s>Neću reći ko mi je to rekao", izjavio je Ivanović.</s><s>On je rekao da je za Terzu čuo početkom rata, kada su u Trnovu ubijena tri policajca u patroli.</s><s>Na uviđaj je, kako je naveo, tada izišao Edhem Godinjak i s njim razgovarao o tome šta se dogodilo.</s><s>Poslije je Godinjak, prema Ivanoviću, komunicirao sa Terzom toki-vokijem.</s><s>Nakon toga, rekao je Ivanović, nije čuo ništa o Godinjakovoj ulozi u ratnim dešavanjima.</s><s>Obrana optuženih tražila je od Vijeća da se pismo ne uvrsti među dokaze.</s><s>Pismo je, ustvrdili su, od nepoznatog pošiljaoca, ne postoji adresa s koje je poslato, a svjedok Ivanović nije pokazao original, već kopiju.</s><s>Vijeće je pismo uvrstilo u spis, ali se nije očitovalo o tome hoće li ga smatrati dokazom ili ne, prenosi Birn.</s><s>Ivanović je naveo da je čuo da je izvjesni Safet Šemić ubio Mijata Đilita, koji je bio invalid, te da su u njegovom selu ubijena trojica staraca koji nisu mogli bježati.</s><s>Dodao je da je u selu, pred početak napada, vidio vojnike Hrvatskih odbrambenih snaga /HOS/. "Imali su maskirne uniforme, bez oznaka.</s><s>Znao sam da su to bili oni jer nisu naše komšije", zaključio je Ivanović.</s><s>Svjedok Mlađenka Lale nije nikada našla tijelo svoje majke Perse Golijanin, koja je otišla u zbjeg ka Rogoju.</s><s>Od komšija je saznala da joj se majka s drugima bila sklonila u vikendicu u selu Širokari.</s><s>Rajko Lale, sin Anđe Lale, koji se uspio spasiti iz vikendice, ispričao joj je da je objekat zapaljen, a tijela ni do danas nisu pronađena.</s><s>U istoj vikendici stradala je Staka, majka Dragana Popovića.</s><s>Ona je s mužem Sretkom pobjegla iz sela Tošići i nikada nije nađena.</s><s>"Oca sam našao 1993. godine, blizu naše kuće.</s><s>Bio je ukopan plitko, pod orahom.</s><s>Uz tijelo sam našao kamen, flašu rakije i opanak.</s><s>Čuo sam da se moj otac objesio.</s><s>Ali mi je kasnije, kada je rađena obdukcija, rečeno da nije", rekao je Popović.</s><s>U vikendici u Širokarima posljednji su put viđeni otac i strina svjedoka Boška Golijanina.</s><s>"Tijelo oca, ili makar neke ostatke, nisam nikada našao", rekao je svjedok.</s><s>Svjedoku Danilu Trgovčeviću u selu Tošići ubijen je otac Jovo.</s><s>Ispričao je kako je oca u lokvi krvi u kući pronašao rođak Momir Trgovčević, ali da zbog pucnjave nije mogao pokopati tijelo.</s><s>Oca su, naveo je, sahranila dvojica komšija koji su bili zarobljeni tokom borbi.</s><s>Godinu dana kasnije, u kući je svjedok našao tragove krvi, ostatke kose na plafonu i rupe od metaka koje su, kako je rekao, nastale rafalnom paljbom.</s><s>"Ne znam ko mi je ubio oca.</s><s>Svi su govorili da to nisu uradile komšije, navodno je bila neka hrvatska vojska", rekao je Trgovčević.</s><s>Edhem Godinjak, Medaris Šarić i Bunoza Mirko optuženi su za zločine počinjene nad civilima i ratnim zarobljenicima srpske nacionalnosti na području Trnova.</s><s>Sudi im se za učešće u udruženom zločinačkom poduhvatu s ciljem ubistava i zatvaranja Srba u selima na području Trnova.</s><s>Prema optužnici, Godinjak je bio načelnik Stanice javne bezbjednosti Trnovo, Šarić komandant Štaba Teritorijalne odbrane, a Bunoza komandant jedinica HOS-a.</s><s>Nastavak suđenja zakazan je za 19. april. http://www.srna.rs/novosti/393094/nova-svjedocenja-o-zlocinima-nad-srbima-u-trnovu.htm</s>
<s>SIPA putem svjedoka utvrđivala identitet Jasmina Keserovića</s><s>Sreda, 27 maj 2020</s><s>27/05/2020 \| RTRS \| Izvor: SRNA Pripadnik Agencije za istrage i zaštitu BiH danas je u Sudu BiH ispričao kako je identifikovan Jasmin Keserović, koji je optužen zbog ratovanja u Siriji u sastavu terorističke organizacije.</s><s>Ovaj prvi svjedok Tužilaštva BiH rekao je da je Keserović identifikovan kao jedno od više lica okarakterisanih kao bezbjednosno opasna zbog upućivanja poziva na određene radnje protiv državnih institucija, javnih ličnosti i lica druge nacionalnosti.</s><s>Svjedok je rekao da su obavili razgovor sa šest ženskih osoba koje su se vratile iz Sirije, kao i zaštićenim svjedokom "M-2", koji su na fotografijama predočenim u skladu sa zakonom prepoznali Keserovića.</s><s>Svjedok se saglasio sa odbranom Keserovića da Sipa 2013. nije sprečavala državljane BiH da idu za Siriju, navodeći da su to činili kasnije, nakon što su UN svrstale "Islamsku državu" u terorističke organizacije i nakon što je zabranjen odlazak na strana ratišta.</s><s>Branilac Senad Dupovac sugerisao je da 2013. i 2014.</s><s>Sipa nije sprečavala odlaske, jer, kako je rekao, tada je bilo "`Arapsko proljeće` i borba za demokratiju pod plaštom Amerike", prenosi Birn.</s><s>Svjedok se nije saglasio sa braniocem da fotografije predočene svjedocima nisu bile odabrane u skladu sa propisanim odredbama.</s><s>Nakon davanja iskaza, svjedok, koji je na početku dao lične podatke, zatražio je da se, zbog prirode posla koji obavlja, njegovo ime i slika ne objavljuju u javnosti, što je Sudsko vijeće prihvatilo.</s><s>Član Sudskog vijeća Džemila Begović nakon njegovog saslušanja sugerisala je da nema potrebe izvoditi svjedoke koji će prepričavati kako je vođena istraga.</s><s>Ona je rekla da se pretpostavlja da državne agencije vode istragu zakonito, a da se dokazi o tome mogu sprovoditi eventualno kasnije, ukoliko odbrana osporava zakonitost istražnih radnji.</s><s>Begovićeva je napomenula da se njena sugestija odnosi generalno na rad tužilaca.</s><s>Tužilac Ćazim Hasanspahić rekao je da je za presudu potrebno utvrđivanje činjenica van razumne sumnje, a ne pretpostavki.</s><s>Imajući u vidu mjere koje je zatražio prvi svjedok, i uvažavajući sugestiju sudije, on je predložio da saslušanje drugog svjedoka, takođe pripadnika Sipe, bude odgođeno, navodeći da će ga pozvati kasnije ukoliko bude potrebe.</s><s>Keseroviću je na teret stavljeno da je u januaru 2013. otišao u Siriju i kao pripadnik takozvane "Islamske države" učestvovao u terorističkim aktivnostima.</s><s>On je optužen i da je javno podsticao na terorističke aktivnosti.</s><s>Odbrana je na ročištu ponovila da pregovara sa tužiocem o priznanju krivice, te da je u petak nastavak njihovih razgovora.</s><s>Suđenje će biti nastavljeno saslušanjem svjedoka 3. juna ukoliko stranke prije toga ne obavijeste Sud da su postigle sporazum. https://www.rtrs.tv/vijesti/vijest.php?id=385740</s>
<s>08.03.2013 19:35 \| Goran Maunaga Sarajevo, Bihać - Državna agencija za istrage i zaštitu (SIPA) završila je istragu protiv zamjenika glavnog tužioca Kantonalnog tužilaštva Unsko-sanskog kantona Nazifa Felića i rukovodioca Područnog odjeljenja Instituta za traženje nestalih BiH u Bihaću Muje Begića u vezi sa zločinima nad Srbima u kasarni "Adil Bešić" u Bihaću.</s><s>Iz masovne grobnice u krugu te kasarne u septembru 2011. godine ekshumirani su posmrtni ostaci osam srpskih boraca i civila.</s><s>Felić je, prema prijavi Organizacije porodica zarobljenih i poginulih boraca i nestalih civila Republike Srpske, u kasarni "Adil Bešić"cijeli rat bio vojni tužilac, a Begić komandant logistike Petog korpusa Armije RBiH.</s><s>U prijavi Organizacije zarobljenih i poginulih navedeno je da je Felić bio tužilac u kasarni kad su zarobljeni, mučeni i ubijeni srpski ratni zarobljenici.</s><s>Navode da je on za to znao, ali da je prikrio zločin.</s><s>Begić je, kako su naveli u prijavi, znao ko su zarobljenici, ko ih je pobio i gdje su sahranjeni.</s><s>- Felić i Begić su saslušani.</s><s>Izjave su uzete od svjedoka i optuženih pripadnika Petog korpusa Armije RBiH.</s><s>Trebalo je da je izvještaj o tom predmetu već podnesen Tužilaštvu BiH po čijem je naređenju i sprovođena istraga - rekao je "Glasu Srpske" izvor blizak istrazi.</s><s>Predsjednik Organizacije porodica zarobljenih i poginulih boraca i nestalih civila RS Nedeljko Mitrović rekao je "Glasu Srpske" da je prijava protiv Felića i Begića podnesena u oktobru 2011. godine, odmah poslije ekshumacije Srba iz masovne grobnice u krugu kasarne "Adil Bešić". - Prijavu protiv Felića i Begića podnijeli smo zbog neprocesuiranja ratnog zločina i prikrivanja masovne grobnice.</s><s>Nemoguće je da oni za to nisu znali.</s><s>Od podnošenja prijave do danas niko nas nije obavijestio ni o čemu u tom predmetu.</s><s>Taj slučaj je jako važan, jer je dužnost obojice bila da sve to prijave, a oni to nisu učinili - kaže Mitrović.</s><s>On ističe da je apsurdno to što je Begić u maju 2011. godine doktorirao na temi "Pravno politički aspekti stradanja Bošnjaka Bosanske krajine s posebnim osvrtom na masovne grobnice i logore".</s><s>U petak nismo uspjeli da dođemo do izjava Felića i Begića, a iz SIPA i Tužilaštva BiH nisu nam odgovorili na pitanja o ovom slučaju.</s><s>Zanimljivo je da je Visoki sudski i tužilački savjet BiH Nazifa Felića u junu prošle godine, u vrijeme dok je vođena istraga protiv njega, a u Kancelariji disciplinskog tužioca vršena provjera, imenovao na poziciju zamjenika glavnog tužioca Kantonalnog tužilaštva USK.</s><s>On je do tada bio šef Odsjeka za ratne zločine u tom tužilaštvu. http://www.glassrpske.com/novosti/vijesti_dana/SIP-okoncala-istragu-o-zlocinima-u-Bihacu/111976.html</s>
<s>Pretres Elfeti Veseli i Sakibu Haliloviću održan bez prisustva javnosti</s>
<s>Nova istraga o stradanju vojnika u Dobrovoljačkoj ulici</s><s>Mladen Kremenović\| 23.11.2018 \| Politika U napadu na kolonu JNA u Sarajevu ubijena 42 pripadnika vojske, 73 su ranjena, a ranije vođenom istragom utvrđeno da je ubijeno sedam, a ranjeno 14 osoba Banjaluka – Pravosuđe BiH ponovo će istraživati stradanje vojnika Jugoslovenske narodne armije (JNA) 2. i 3. maja 1992. u Dobrovoljačkoj ulici u Sarajevu.</s><s>Prethodno vođena istraga o tom zločinu obustavljena je pre šest godina.</s><s>To je minulih godina bio povod za nezadovoljstvo srpskog naroda na rad pravosuđa jer se radi o zločinu koji se u političkim i pravnim krugovima u Republici Srpskoj shvata i kao „napad na mir”.</s><s>Od petnaest osoba protiv kojih je vođena prethodna istraga, na spisku su ostala njih petorica.</s><s>Iz Tužilaštva BiH potvrđeno je da se nastavlja istraga za pet osoba, a novinska agencija Srna iz krugova bliskih pravosuđu saznaje da je reč o istrazi protiv Ejupa Ganića, Zaima Backovića, Hasana Efendića, Jusufa Pušine i Emira Švrakića.</s><s>U reakcijama iz RS navode da očekuju podizanje optužnice.</s><s>U ovom napadu „Zelenih beretki”, „Patriotske lige”, MUP-a i Teritorijalne odbrane BiH na kolonu koja se po prethodnom dogovoru mirno povlačila iz Sarajeva, prema podacima iz RS, ubijena su 42 pripadnika JNA, 73 su ranjena, a zarobljeno je više od 200 vojnika i oficira.</s><s>Gorčina zbog stopiranja ranije vođene istrage o slučaju za koji se u političkim interpretacijama skorašnje istorije neretko vezuje i sam karakter i uzroci rata neretko se prelivala na politički teren.</s><s>I ovaj put provejava strah od toga da će i nova istraga završiti kao farsa i samo formalni paravan da se udovolji zahtevu Ustavnog suda BiH koji je u januaru zatražio da se preispita obustavljanje istrage o tom slučaju.</s><s>Istragu je obustavio međunarodni tužilac Džud Romano 2012. nekoliko dana pre nego što će napustiti BiH.</s><s>Iz Tužilaštva BiH je tada saopšteno da je istragom utvrđeno da je ubijeno sedam, a ranjeno 14 osoba.</s><s>Saopšteno je i to da će se istraga nastaviti protiv osumnjičenih za ubijanje ranjenih vojnika JNA, koji su „bili onesposobljeni za borbu, kao i za maltretiranja i zlostavljanja zarobljenih vojnika i oficira bivše JNA, te protiv osumnjičenih za komandu odgovornost”.</s><s>Nakon što se od 2002. godinama ništa nije desilo na tom planu – uz međuetničke napetosti i probleme i prilikom obeležavanja godišnjice tog stradanja – taj primer pravosudne prakse izdvajan je kao sinonim za nepravdu.</s><s>Ustavni sud BiH 17. januara ove godine prihvatio je apelacije porodica žrtava i naložio Tužilaštvu BiH da bez odgađanja odluči o pritužbama protiv naredbe o obustavi istrage od 17. januara 2012.</s><s>Tužilaštvu BiH za to je ostavljen rok od tri meseca.</s><s>Kada je rok probijen advokat koji zastupa nekoliko porodica žrtava, podneo je krivičnu prijavu protiv Gordane Tadić, v. d. glavnog tužioca Tužilaštva BiH, i ostalih tužilaca Odeljenja za ratne zločine.</s><s>Nadležni za istraživanje rata u Banjaluci ubeđeni su u to da je napad u Dobrovoljačkoj ulici naređen „kako bi se isprovocirao sukob širih razmera”.</s><s>Prisetili su se nedavno i da je tadašnji muslimanski lider Alija Izetbegović povukao potpis s Kutiljerovog plana, koji su oko mesec i nešto više pre napada u Dobrovoljačkoj sve tri strane prihvatile i kojim je garantovan mir uz preuređenje BiH.</s><s>U javnosti u RS može se čuti da neznatnih pomaka u radu pravosuđa BiH ima, ali zasad bez konkretnog epiloga.</s><s>Na primer, nedavno je Tužilaštvo BiH podiglo optužnicu protiv generala Atifa Dudakovića i šesnaestorice pripadnika Petog korpusa Armije BiH koji se terete za zločine protiv čovečnosti koji „obuhvataju ubistva više od 300 osoba, progone i zlostavljanja civila i ratnih zarobljenika, kao i uništenja 38 pravoslavnih hramova, crkava i verskih objekata”.</s><s>Takođe u premetu protiv Nasera Orića nedavno su iznete završne reči, nakon što je sredinom godine Apelaciono veće ukinilo prvostepenu oslobađajuću presudu srebreničkom komandantu Armije BiH.</s><s>Mladen Kremenović http://www.politika.rs/scc/clanak/416411/Nova-istraga-o-stradanju-vojnika-u-Dobrovoljackoj-ulici</s>
<s>Robinson: Karadžićev život u britanskom zatvoru biće u opasnosti</s><s>Četvrtak, 13 maj 2021</s><s>Srna \| 12.05.2021 \| Glas Srpske HAG - Prvi predsjednik Republike Srpske Radovan Karadžić protivio se da ostatak zatvorske kazne služi u zatvoru u Velikoj Britaniji zbog toga što su u zatvoru “Vejkfild” u Zapadnom Jorkširu islamski ekstremisti prerezali grkljan srpskom generalu Radislavu Krstiću, piše britanski “Gardijan”.</s><s>Karadžićev advokat Piter Robinson rekao je da je predsjednik Međunarodnog mehanizma za krivične sudove u Hagu Karmel Agijus donio odluku da prvi predsjednik Sprske kaznu odsluži u Britaniji uprkos njihovim protivljenjima. “Protiv smo toga zbog onoga što se desilo generalu Krstiću u Britaniji i poteškoćama sa kojima se suočio liberijski predsjednik Čarls Tejlor.</s><s>Uz veliki postotak muslimana među zatvorskom populacijom, Karadžićev život biće u opasnosti i da bi bio bezbjedan moraće da bude u samici”, rekao je Robinson, prenosi “Gardijan”</s><s>Britansko Ministarstvo pravosuđa odbilo je iz bezbjednosnih razloga da saopšti u kom zatvoru bi bio smješten Karadžić, kao i lokaciju.</s><s>Ministar spoljnih poslova Velike Britanije Dominik Rab izjavio je danas da je Britanija prihvatila da Karadžić služi zatvorsku kaznu u toj zemlji, prenio je Rojters.</s><s>Iz Međunarodnog mehanizma je saopšteno da je vlastima Velike Britanije ranije upućen zvaničan zahtjev da razmotre mogućnost da Karadžić u toj zemlji služi ostatak kazne.</s><s>Generala Vojske Republike Srpske Radislava Krstića su 2010. godine u ćeliji zatvora “Vejkfild” u Zapadnoj Jorkširu napali islamski ekstremisti.</s><s>Zbog toga je Krstić 2012. godine prebačen u Poljsku na izdržavanje zatvorske kazne.</s><s>Karadžić /75/ je 2016. godine prvostepeno osuđen na 40 godina zatvora, a nakon žalbenog postupka sud u Hagu mu je 2019. godine izrekao kaznu doživotnog zatvora.</s><s>Prvi predsjednik Republike Srpske uhapšen je u Srbiji i predat Tribunalu u Hagu 2008. godine.</s><s>Nakon izricanja presude bio je u pritvorskoj jedinici u Hagu. https://www.glassrpske.com/cir/novosti/vijesti_danzivot-u-britanskom-zatvoru-bice-u-opasnosti/361220</s>
<s>Mladićevi branioci ne mogu na raspravu sutra i u srijedu</s><s>Ponedeljak, 24 avgust 2020</s><s>Srna \| 24.08.2020 13:02 BEOGRAD - Advokat Branko Lukić i pravni savjetnik Boris Zorko iz tima odbrane generalna Ratka Mladića obavijestili su Apelaciono vijeće Međunarodnog rezidualnog mehanizma za krivične sudove da nisu u mogućnosti da prisustvuju lično niti putem video veze događajima zakazanim za sutra i srijedu, 26. avgust, kada bi trebalo da bude održana rasprava o žalbama na prvostepenu presudu Mladiću.</s><s>U obavještenju koje je dostavljeno Apelacionom vijeću navodi se da Lukić i Zorko ne mogu da učestvuju zbog "nerješivih konflikata" u vezi sa sredstvima za učešće i domaćim etičkim kodeksom, te usljed aktuelne zdravstvene krize tokom globalne pandemije.</s><s>U obavještenju se navodi da odbrana ima u vidu sadašnji nedostatak svrsishodne komunikacije, nedostatak instrukcija od podnosioca žalbe, kao i odbijanje većine u Apelacionom vijeću da preispita procedure uprkos mišljenjima medicinskih profesionalaca.</s><s>Odbrana navodi da bi svaki pristanak na sadašnji raspored bio protivan pravima klijenta i doveo bi do nezadovoljenja pravde, te da bi putovanje bez karantina bilo protivno medicinskim instrukcijama, neodgovorno i potencijalno štetno po klijenta usljed njegovog mogućeg izlaganja kovidu 19.</s><s>Sin generala Mladića, Darko Mladić, rekao je nedavno da odbrana očekuje da Haški tribunal prolongira iznošenje usmene žalbe odbrane na prvostepenu presudu zbog njegovog lošeg zdravstvenog stanja.</s>
<s>01/10/2019 \| RTRS \| SRNA U nastavku suđenja generalu takozvane Armije BiH Ramizu Drekoviću za ratni zločin nad srpskim civilima u Kalinoviku 1995. godine, svjedok Tužilaštva BiH Radivoje Mandić ispričao je kako je Stanislava Koprivica poginula 3. juna 1995. godine od granate ispaljene sa područja Bjelimići. - Granate su ispaljene iz pravca Bjelimića, Konjica.</s><s>Bilo ih je i iz Treskavice i Ljute, a mala /Stanislava/ je poginula od te iz Bjelimića - rekao je Mandić, dodavši da je tog dana oštećena i njegova kuća, koja je oko 200 metara udaljena od centra Kalinovika, gdje je Stanislava poginula.</s><s>Svjedok je naglasio da je nakon tog granatiranja nastala panika i da su ljudi bježali gdje je ko imao da ide, te da je granatiranje nastavljeno i narednih dana, prenosi Birn.</s><s>Tužilaštvo BiH utvrdilo je da je drugi svjedok Milivoje Sladoje preminuo prošle godine, te je u nastavku suđenja pročitana njegova izjava u kojoj je navedeno da je 3. juna prva granata udarila u krov susjedne zgrade Skupštine opštine, gdje se on nalazio, dok je druga pala kod hotela "Lelija", kuda su se djeca vraćala iz škole kući. - Tu je poginula Stanislava, a ranjena Dušanka Nišić.</s><s>Ona je imala ranu kod bubrega, to sam vidio kad sam prišao.</s><s>Uzeo sam je u naručje i krenuo u Dom zdravlja Kalinovik - navedeno je u izjavi.</s><s>Sladoje je dodao da je kasnije naišao Milan Lalović, u čiji su auto smjestili Dušanku i odvezli je u Dom zdravlja. - U Domu zdravlja je preuzeo doktor Slavko Ždrale i pružio joj prvu pomoć, a kako sam ja bio direktor škole prije rata, Pajo /domar/ je pretpostavio da ću prepoznati djevojčicu koja je preminula u jednoj od soba.</s><s>Tijelo joj je bilo izmasakrirano, te je nisam mogao prepoznati - pročitano je iz izjave.</s><s>Odbrana je na ovu izjavu uložila prigovor zakonitosti, tvrdeći da su postavljena pitanja bila subjektivna.</s><s>Prema optužnici, Dreković je u proljeće 1995. izdao direktnu, strogo povjerljivu naredbu artiljerijskim jedinicama na širem području opštine Konjic da izvrše neselektivno granatiranje Kalinovika, naseljenog Srbima.</s><s>U optužnici se navodi da je u granatiranju tokom maja i juna 1995. godine ubijeno petnaestogodišnje dijete, a teže i lakše ranjeno više djece i odraslih, te razoreno više objekata.</s><s>Drekovića optužnica tereti da je u svojstvu komandanta Četvrtog korpusa takozvane Armije BiH postupao suprotno odredbama Ženevskih konvencija o zaštiti civila za vrijeme rata.</s><s>Nastavak suđenja zakazan je za 15. oktobar. https://www.rtrs.tv/vijesti/vijest.php?id=352713</s>
<s>Mediću sedam, Zeleniki i Buljubašiću po šest godina zatvora za zločine u logoru Dretelj</s><s>Sreda, 15 april 2015</s><s>SARAJEVO, 14.</s><s>APRILA /SRNA/ - Sud BiH osudio je danas Ivana Medića na sedam godina zatvora, Ivana Zeleniku na šest, Marinu Grubišić Fejzić na pet godina zatvora, dok je Srećka Hercega oslobodio optužbe za zločine počinjene nad srpskim zarobljenicima u logoru Dretelj 1992. godine.</s><s>Prvostrepenom presudom u predmetu "Ivan Zelenika i drugi", Edibu Buljubašiću izrečena je kazna od šest godina, ali kako je on ranije osuđen u Kantonalnom sudu u Zenici na 34 godine, izrečena mu je jedinstvena kazna od 34 godine zatvora.</s><s>Sud BiH potvrdio je 13. marta 2012. godine optužnicu koja Zeleniku, Srećka Hercega, Ediba Buljubašića, Ivana Medića i Marinu Grubišić-Fejzić tereti za počinjenje krivičnog djela zločin protiv čovječnosti.</s><s>U optužnici se, između ostalog, navodi da su optuženi u periodu od maja do avgusta 1992. godine počinili zločin protiv čovječnosti nad žrtvama srpske nacionalnosti zarobljenim u logoru Dretelj.</s><s>Zelenika je optužen u svojstvu višeg oficira u štabu HOS-a, Herceg kao komandant vojnog zatvora Dretelj, Buljubašić kao zamjenika komandanta kasarne HOS-a Dretelj, te Ivan Medić i Marina Grubišić-Fejzić u svojstvu pripadnika HOS-a i stražara u zatvoru Dretelj. http://www.srna.rs/novosti/295352/medicu-sedam--zeleniki-i-buljubasicu-po-sest-godina-zatvora-.htm</s>
<s>S. M. - V. M. \| 12. februar 2013. 21:12 U Bihaću i Cazinu SIPA privela četvoricu iz Pete armije Bosne i Hercegovine.</s><s>Zlostavljali 26 Srba koji su išli na razmenu u martu 1995. godine BANjALUKA, SARAJEVO - Državna agencija za istrage i zaštitu (SIPA) BiH uhapsila je u utorak četvoricu pripadnika bivšeg Petog korpusa Armije BiH zbog zločina nad Srbima, potvrđeno je “Novostima” u SIPA.</s><s>Osumnjičeni su nakon kriminalističke obrade u popodnevnim časovima upućeni u Tužilaštvo BiH u Sarajevu.</s><s>Kako nezvanično saznajemo, uhapšeni su za vreme rata bili deo Petog korpusa Armije BiH, te se sumnja da su odgovorni za zločine i nečovečno postupanje prema civilima i vojnicima srpske nacionalnosti.</s><s>Osumnjičeni se terete za mučenja i ubistva srpskih civila i ratnih zarobljenika.</s><s>Uhapšeni su Muhamed Anadolac (40), Abid Ljubijankić (44), Sabahudin Hafurić (40) i Husein Begić (49).</s><s>Svi uhapšeni su iz Bihaća i pod istragom su zajedno sa još jednim osumnjičenim, Safetom Kovačevićem.</s><s>Oni su osumnjičeni da su zločine počinili kao pripadnici Petog korpusa Armije RBiH u martu 1995. godine.</s><s>Na teret im se stavlja da su 26 zarobljenika srpske nacionalnosti, koje su vozili na razmenu, na različite načine fizički i psihički mučili, te zlostavljali, premlaćivali i mučili na ponižavajuće načine.</s><s>To se dešavalo tokom prevoza sa više lokacija iz Bihaća i Cazina prema graničnom prelazu Izačić.</s><s>Osumnjičeni će biti predati postupajućem tužiocu, koji će ih ispitati i potom doneti odluku o podnošenju predloga za određivanje pritvora.</s><s>Iz SIPA je saopšteno da su uhapšeni sprovedeni u prostorije Regionalne kancelarije Banjaluka radi kriminalističko-tehničke obrade. http://www.novosti.rs/vesti/naslovna/aktuelno.292.html:419531-Privedeni-zbog-mucenja-Srba</s>
<s>Aleksandar PAVIĆ: Posle generala Krstića, haških “iznenađenja” nije više smelo da bude</s><s>Sreda, 21 novembar 2012</s><s>21.11.2012 \| 00:02 U svetlu bedne i prezira dostojne oslobađajuće presude Haškog tribunala u procesu protiv hrvatskih neoustaških generala Gotovine i Markača, autor ovih redova oseća potrebu da još jednom s ponosom istakne svoje dugogodišnje članstvo u anti-haškom klubu.</s><s>Na tako nešto imaju pravo i svi drugi koji su ovom klubu javno, otvoreno i dosledno pripadali svih ovih godina, zajedno sa ogromnom “tihom” većinom tzv. običnog naroda – kojeg niko ništa sve ove godine nije ni pitao.</s><s>Važno je to znati i konstatovati – da većini u srpskim zemljama, po svim raspoloživim anketama, vrane nikada u protekle dve teške decenije nisu u toj meri popile mozak ili spoljni i unutrašnji pritisak povio kičmu da nisu mogli da vide ili osete da Haški tribunal nije nikakav sud, i da će se svaka “saradnja” koja podrazumeva izručenje sopstvenih građana “haškom minotauru”, kako ga je često nazivao možda i najpoznatiji borac protiv haškog poimanja pravde, profesor Kosta Čavoški – državi i narodu obiti o glavu.</s><s>Što se grbo rodi, vreme ne ispravi, kaže stara srpska poslovica. “Sud” koji je bespravno osnovan 1993, na vrhuncu unipolarnog globalnog momenta, rezolucijom Saveta bezbednosti – koji nije pravno kompetentan da osniva međunarodne sudove – nužno je morao da do kraja ostane dosledan svojoj svrsi, kao instrument za ozakonjivanje nasilja zapadne imperije koja ga je u bezakonju stvorenom hladnoratovskom pobedom i stvorila.</s><s>Da se ništa nije dobilo dobrovoljnim učestvovanjem u tom bezakonju, u sopstvenom silovanju, dovoljan je dokaz činjenica da se pritisak sila-kreatorki Haškog tribunala na Srbiju ne samo nije smanjio, već je danas možda čak veći nego ikad.</s><s>Zato neka bar dobiju satisfakciju – kao neophodni element inspiracije za buduća pregnuća – oni koji su sve vreme na to i ukazivali: da Srbija u zamenu za odricanje od svojih ljudi, kakvi god bili, i svoje časti, neće dobiti ništa osim dodatnih poniženja, dodatnih uslovljavanja, dodatnih šamara.</s><s>I nastaviće da ih dobija, nastaviće da prolazi kroz tog “toplog zeca” dok god sebe bude dobrovoljno podvrgavala “milosti” i “dobroj volji” civilizacijskih kreatora Haške inkvizicije, na evropskom kontinentu otelotvorenih u birokratiji EU i rukovodstvima njenih najmoćnijih država.</s><s>A na kraju tog EUropskog puta nema sumnje da će je čekati isti ishod kao i na kraju haškog puta: “zaprepašćenost”, “ogorčenost”, “neverica” i slični pojmovi koji se ovih dana najčešće mogu naći kao udarni naslovi dojuče hagofilnih – ali danas još uvek uporno EUrofilnih medija u Srbiji.</s><s>I, kao što dojučerašnji haški-huškači ne polažu nikakvo pravo na današnju “iznenađenost i uvređenost” – tako ni današnji EUro-huškači neće imati izgovora za sutrašnja još bolnija razočarenja koja Srbiju čekaju na njenom EUropskom putu (kobajagi) “bez alternative”.</s><s>No, pitanje s kojim već sada mora da se suoči današnja “tiha većina”, koja bi, po poslednjim anketama, između Kosova i EUrope glatko izabrala ovo prvo je sledeće – da li će dozvoliti da i dalje bude vođena putem koji neminovno vodi u nova poniženja, gubitke i konačnu propast, ili će ipak pokušati da uzme sudbinu u svoje ruke, znajući da, poput Marksovih proletera, više nema šta da izgubi osim svojih lanaca.</s><s>To su pitanja koja ovaj momenat neminovno postavlja, a zadovoljavajući odgovor i reakcija bi mogli čak i sadašnji prividni poraz da pretvore u seme buduće pobede.</s><s>Neka to budu teme vremena koje je pred nama.</s><s>No, ovom prilikom, valja još jednom ukazati na činjenicu da haška presuda u korist izvršilaca konačnog čišćenja avnojevske Hrvatske od Srba nije smela da predstavlja iznenađenje za bilo koga.</s><s>Haška inkvizicija je svoju prirodu i svoje prave namere – onima kojima dotad nisu bile jasne – definitivno razotkrila još 2001, izricanjem svoje prve krupne presude, za “genocid” počinjen na području Srebrenice protiv generala Vojske Republike Srpske Radisava Krstića, kojeg je osudila prvostepeno na 46 godina zatvora a drugostepeno na 35 godina zatvora (za “učestvovanje i pomaganje u genocidu”).</s><s>Posebno instruktivno u tom smislu je pročitati šta su u to vreme mislili ne domaći već strani stručnjaci i posmatrači – a i uporediti haške aršine prema generalu Krstiću sa aršinima korišćenim u procesu protiv – odnosno u korist Gotovine i Markača.</s><s>Opis koji sledi preuzet je iz poglavlja autorove knjige “Zabranjena istina o Srebrenici”, čije je prvo izdanje objavljeno još 2005 – i koja je, zajedno sa publikacijama slične sadržine, dosledno ignorisana ili prećutkivana od strane pripadnika post-petooktobarskog medijskog i političkog establišmenta koje je najnovije haško izrugivanje pravdiodjednom “iznenadilo”.</s><s>ŠUPLjINE HAŠKOG TRIBUNALA - IZMIŠLjANjE NOVIH DEFINICIJA “GENOCIDA”, ITD.</s><s>Prva krupna presuda koju je Tribunal izrekao, i koja je najviše doprinela konstrukciji “zvanične verzije” da se u julu 1995. u Srebrenici dogodio “genocid”, jeste presuda generalu Vojske Republike Srpske, Radisavu Krstiću, doneta u avgustu 2001.</s><s>Usred zaglušujuće medijske buke koja je povodom toga dignuta, ono što je ostalo - i sigurno trebalo da ostane - neprimećeno od strane ogromne većine ljudi je jedan “sitan” detalj - da je ustvari ustanovljeno da general Krstić nije ni počinio ni naredio bilo kakav zločin - da nije čak ni znao da su se ikakvi zločini desili!</s><s>Prepustimo da nam tu neverovatnu činjenicu crno na belo prenese Tara Mekormak sa Vestminsterskog univerziteta: "Na suđenju Krstiću ustanovljeno je da Krstić nije znao ništa o bilo kom ubistvu koje je počinjeno i da nije na bilo koji način učestvovao.</s><s>Štaviše, Tribunal je prihvatio činjenicu da je Krstić lično izdao naređenja da se bosansko-muslimanski civili poštede.</s><s>Njegova presuda zasnovana je na učešću u 'zločinačkom poduhvatu', u zauzimanju Srebrenice.</s><s>"1 A kao što će se kasnije videti, to što je general izdao naređenje da se žene i deca poštede bila je za njega samo dodatna otežavajuća okolnost.</s><s>Ali prvo da prenesemo i zaključak Tare Mekormak, kao instruktivan uvod u načine Haškog deljenja pravde: “Dakle, suđenje Krstiću je razotkrilo ozbiljne nedostatke u prikazivanju pada Srebrenice kao genocida.</s><s>Haški tribunal nije bio u stanju da dokaže da je komandant jedinice koja je zauzela Srebrenicu imao ikakvu nameru da počini bilo kakvo ubistvo, niti imao bilo kakvo saznanje o istim.</s><s>Uz to, da bi se ubistva svrstala u genocid, Tribunal se odvažio na jednu komplikovanu definiciju genocida koja ne zavisi ni od dokazivanja namere da se počini genocid ni od broja ljudi koji su ustvari pobijeni.</s><s>Dakle, po ovoj definiciji, ubistvo nekih lica, čak i vojnika usred borbenih dejstava, računa se kao genocid.</s><s>”2 Naravno, ovo poslednje se odnosi samo na “neodobrena” vojna dejstva, koja svuda i uvek mogu biti proglašena “genocidnim”, dok se “zvanično odobrene” - i istinske - strahote, poput onih koje se dešavaju, na primer, u Iraku, smatraju sasvim legitimnim, prihvatljivim, pa čak i poželjnim ako doprinose nekom višem, “humanitarnom” cilju.</s><s>Dajmo sad reč i pravnoj struci.</s><s>Za potrebe Srebreničke istraživačke grupe, Majkl Mendel, profesor međunarodnog prava na Jork Univerzitetu (York University) u Torontu, objavio je u julu 2005. studiju pod naslovom “Tribunal to naziva 'genocidom'“, u kojoj se uhvatio u koštac sa radom Haškog tribunala i njegovim proizvoljnim kvalifikacijama.</s><s>Da vidimo prvo šta Mendel načelno misli o Tribunalovim tvrdnjama o “genocidu”: “Ako slučaj generala Krstića simboliše bilo šta, onda je to činjenicu da se genocid nije desio u Srebrenici.</s><s>A zaključak Tribunala da jeste može se samo smatrati legalnom formom propagande, kao i još jednim doprinosom sve rasprostranjenijoj slici Tribunala kao nečega što je više “političko oruđe” nego “sudska institucija...</s><s>”3 I, dalje, o “dokazima” Tribunala: “Tvrdnje Tribunala da se u Srebrenici dogodio genocid nisu podržane ni činjenicama koje je on ustanovio ni pravom na koje se pozivao.</s><s>Čak i zaključak Sudskog veća Tribunala da su 'snage bosanskih Srba streljale nekoliko hiljada muškaraca bosanskih muslimana, s tim da je ukupan broj žrtava... verovatno između 7-8.000' nije podržan nikakvim eksplicitnim nalazima Tribunala.</s><s>Broj ekshumiranih tela iznosio je svega 2.028, a Veće je moralo da prizna da je jedan broj poginuo u borbama, čak idući toliko daleko da izjavi da dokazi samo 'ukazuju' na činjenicu da 'većina' ubijenih nije stradala u borbama.</s><s>”4 Ovde, dakle, treba obratiti posebnu pažnju na izbor reči “ukazuju”: koliko god ona bila neodređena, objektivnom posmatraču će biti jasno da ta reč ne ukazuje već zapravo dokazuje da Tribunal ustvari nema dokaza da “većina” ubijenih nije stradala u borbama.</s><s>Međutim, nagađanje Tribunala - koje vodi u suprotnom smeru od utvrđenog, činjeničnog stanja - automatski se pretvara u presudu, što savršeno odgovara njegovom orvelovskom karakteru i novom smeru “globalnog zakonodavstva” koji sada pokušava da se nametne, u kojem biti pod sumnjom već može da bude jednako i “krivici”, ako “nadležni” to budu smatrali politički svrsishodnim.</s><s>Nastavljajući svoju dekonstrukciju Tribunalove pravne gimnastike, Mendel upoređuje definiciju genocida kako je vidi Nobelovac Eli Vizel, čovek koji je preživeo jedan istinski genocid, s onim što Tribunal pokušava da poturi.</s><s>Dakle, dok je po Vizelu genocid “namera i želja da se istrebi ceo jedan narod”, “Sudsko veće u slučaju Krstić je upravo utvrdilo suprotno, naime da ubistvo samo muškaraca u Srebrenici nije čak predstavljalo ni deo plana da se istrebe svi muslimani u samoj Srebrenici.</s><s>Uprkos zlokobnim konotacijama izdvajanja muškaraca od žena, dece i staraca, Sudsko veće je potvrdilo da je to učinjeno upravo da bi se žene, deca i starci sklonili na sigurno. [naglasci u originalu – prim. ur.]”5 Dakle, uprkos činjenici da su snage bosanskih Srba, razdvajanjem vojno-sposobnih muškaraca od žena, dece i staraca, upravo pokazale odsustvo“genocidnih” namera, Tribunal ipak po svaku cenu nastoji da pronađe “krivicu” tamo gde je nije bilo.</s><s>Naime, Mendel ističe da je Apelaciono veće, s tim u vezi, konstatovalo da “odluka da se ne ubiju žene ili deca može biti objašnjena osetljivošću bosanskih Srba na javno mnjenje”.</s><s>Drugim rečima, parafrazirajući Tribunalovo besmisleno rezonovanje - “počinili bi oni genocid samo kada im to ne bi donelo negativne poene u javnosti”.</s><s>Sa svoje strane, držeći se podalje od virtuelnog sveta Tribunalovih nagađanja, Mendel to ironično komentariše na sledeći način: “Znate li kako se naziva to kada čak i ne pokušate da počinite zločin - čak i onaj koji imate veliku želju da počinite - zato što mislite da ćete biti uhvaćeni?</s><s>To se naziva nečinjenjem zločina.</s><s>”6 Ali, kao i u Orvelovoj “1984”, “nečinjenje zločina” još uvek ne znači i nedostatak krivice - jer “policija misli” već ima pravo da tumači misli, pa i donese odgovarajuću presudu.</s><s>Da vidimo i kako profesor Herman gleda na rezonovanje Haške “policije misli”: "Još jedan od idiotluka u argumentaciji sudija Tribunala glasio je da se genocid desio ako si ubio puno muškaraca u grupi radi smanjenja buduće populacije te grupe, čineći nemogućim njen opstanak u toj oblasti.</s><s>Naravno, možda hoćeš da ih ubiješ da bi sprečio da oni tebe ubiju u budućnosti, ali sud isuviše dobro poznaje srpsku psihologiju - nemoguće je da je to jedini razlog, mora da postoji neki mnogo mračniji cilj.</s><s>Rezonovanje Tribunala sadrži u sebi mogućnost po kojoj, uz pomoć tužilaštvu-naklonjenog psihologiziranja od strane suda, bilo koji slučaj vezan za ubijanje neprijateljskih vojnika može biti okarakterisan kao genocid.</s><s>”7 To jest, da ponovimo, pod uslovom da ubijanje neprijateljskih vojnika nije “zvanično odobreno”.</s><s>A kada jeste, kao na primer u Krajini (ili Faludži, u Iraku), onda se ni sistematsko ubijanje civila ne smatra “genocidnim”, na šta takođe ukazuje Herman: “Takođe postoji problem definisanja grupe.</s><s>Da li su Srbi nastojali da eliminišu sve muslimane u Bosni, ili muslimane u celini?</s><s>Ili samo u Srebrenici?</s><s>Sudije su sugerisale da je njihovo potiskivanje iz Srebrenice samo po sebi predstavljalo genocid, time u suštini stavljajući znak jednakosti između genocida i etničkog čišćenja.</s><s>Značajno je da Tribunal nikad nije okarakterisao hrvatsko etničko čišćenje 250.000 krajiških Srba kao ‘genocid’ iako su u tom slučaju mnoge žene i deca ubijeni a etničko čišćenje primenjeno na veću površinu i veću populaciju nego u Srebrenici.</s><s>”8 Na dupli standard na relaciji Srebrenica - Srpska Krajina osvrće se i profesor Mendel, prethodno analizirajući to da je Tribunal bio sablažnjen činjenicom da je akcija bosanskih Srba imala još jedan “mračan” cilj - “sprečavanje bilo kakvog efektnog načina da bosanski muslimani preotmu teritoriju” (zamislite - oni su se drznuli da pokušaju da spreče neprijatelja da ih ponovo napadne!): “Drugim rečima, 'etničko čišćenje' je odjednom genocid - ali, izgleda, samo ako su ga počinili Srbi, s obzirom da je genocid tačka koja je vidno izostavljena u Tribunalovoj zakasneloj optužnici za Operaciju 'Oluja', tj. masovno etničko čišćenje Srba iz Krajine od strane hrvatskih snaga tokom 1995.”9 Naravno, profesor Mendel naivno previđa da je hrvatska operacija u Krajini bila "odobrena." Ali, vratimo se začas Tari Mekormak, koja se takođe bavi Tribunalovim “čitanjem misli”: “U svojoj žalbi, odbrana generala Krstića je istakla da on ne može biti smatran odgovornim za zločine za koje nije znao da su se uistinu desili.</s><s>Tribunal je na to odgovorio da za potrebe utvrđivanja krivice nije potrebno utvrditi da optuženi nije znao šta se dešava: 'bilo je dovoljno dokazati da je bio svestan da su akti mimo dogovorenih akata prirodna i predvidiva posledica dogovorenog zajedničkog zločinačkog poduhvata, i da je optuženi učestvovao u poduhvatu svestan mogućnosti da će se i drugi zločini desiti (uporediti sa aršinima primenjenim naspram Gotovine i Markača – prim. aut).’ Po ovom rezonovanju, dakle, bilo koje učešće u ratu je zločinački poduhvat, pošto je u svim ratovima prilično izvesno da će se zločini poput silovanja, ubistava i maltretiranja ratnih zarobljenika počiniti.</s><s>”10 (I ovde se treba podsetiti da “bilo koje učešće u ratu” i jeste “zločinački poduhvat” - ako to nije prethodno “odobreno”.</s><s>I to je prava suština Haškog ratnog zakonodavstva - kriminalizovanje “neodobrenih” ratnih dejstava.) Uglavnom, kao što vidimo, Tribunal se sada već bavi i tumačenjem “svesti”, što verovatno predstavlja uvod u neko buduće “tumačenje snova”.</s><s>Pritom Mekormak ne previđa još jednu pojavu - izvrtanje pojmova naglavačke: “... stvarna definicija genocida kako je koristi Tribunal ne podudara se sa onim što taj pojam obično podrazumeva: namerom da se uništi tako veliki deo jedne grupe da to deluje na celinu.</s><s>Da bi ustanovio postojanje genocida, Haški tribunal je prvo tvrdio da je vojska bosanskih Srba ciljala na celu populaciju bosanskih muslimana u Srebrenici i okolini, nekih 40.000 ljudi, a ne samo na one koji su ubijeni.</s><s>Ovo dovodi do čudne postavke po kojoj oni koji nisu ubijeni zapravo doprinose donošenju presude o genocidu.</s><s>”11 To jest, izgleda da je, po Tribunalu, ključni momenat u “krivici” generala Krstića ustvari to što je naredio da se žene i deca poštede... “...</s><s>Zatim se tvrdilo da čak ni broj populacije koja je bila ugrožena nije u dovoljnoj meri odslikavao važnost muslimanske zajednice u Srebrenici, već da su strateška važnost oblasti i činjenica da je ova zaštićena zona već postala međunarodno poznata ono što je celu akciju činilo genocidnom, pošto su bosanski Srbi hteli da od nje naprave primer za sve bosanske muslimane (to što je i RSK bila Zaštićena zona UN nije podstaklo hašku inkviziciju na slično rezonovanje u slučaju Gotovina-Markač – prim. aut.).</s><s>Štaviše, čak i činjenica da žene, deca i starci iz Srebrenice nisu ubijeni već prebačeni u oblasti pod kontrolom vojske bosanskih muslimana ne samo da ne negira genocid, već ga zapravo dokazuje.</s><s>”12 Prateći logiku Tribunala do kraja - što je veći broj onih koji su pošteđeni, to su i srazmere “genocida” veće.</s><s>Uistinu, rečima Velikog brata: “Rat je Mir, Sloboda je Ropstvo, Istina je Laž” može se dodati i geslo Tribunala: “Poštedeti jednako je Istrebiti”.</s><s>Dopustimo sada profesoru Hermanu da kratko rezimira neke od glavnih rupa u Tribunalovom rezonovanju: "Tribunal nikad nije pitao zašto genocidni Srbi nisu opkolili gradić pre njegovog zauzimanja, radi sprečavanja bekstva hiljada muškaraca na sigurno, ili zašto su bosansko-muslimanski vojnici bili voljni da ostave svoje žene i decu zajedno s dosta ranjenih saboraca na milost i nemilost Srba, kao što su izostavili da se suoče sa činjenicom da je 10.000 većinom muslimanskih žitelja Zvornika potražilo utočište od građanskog rata u samoj Srbiji...</s><s>"13 Ali, naravno, po Haškoj logici, činjenica da je SR Jugoslavija sve vreme rata ostala jedina istinski multietnička država među svim republikama bivše SFRJ zapravo predstavlja dokaz - njene genocidnosti!</s><s>Ipak, prepustimo poslednju reč na temu prava kanadskom profesoru međunarodnog prava, Majklu Mendelu, koji ne može da izostavi i širi, politički i međunarodni pogled na celu priču: “Na kraju, ovo zamršeno klupko argumenata može jedino da posluži isticanju činjenice da se u Srebrenici nije dogodio nikakav genocid, pa čak ni bilo kakav pojedinačni akt genocida.</s><s>Ono što se desilo su užasne radnje rata, ni više ni manje užasne bile one legalne ili ne.</s><s>Ali za to odgovornost mora da bude mnogo šire podeljena, mnogo šire od neposrednih počinilaca, dakako i svih lokalnih aktera, i da uključi i druge odgovorne za rat u Bosni: Evropljane, koji su iz čisto sebičnog interesa potpalili fitilj ispod 'bivše Jugoslavije' podržavajući njen raspad, i Amerikance koji su, iz sličnih razloga, potpirivali plamen, ne dozvolivši nikom drugom da ga ugasi pre nego što će njihovi bombarderi završiti posao.</s><s>A kao pomagače i potpirivače ne treba da izostavimo ni Haški tribunal, koji je pružio propagandno pokriće za sve to nasilje u slučajevima kao što je Krstićev, i mnogim drugim pre i posle njega.</s><s>”14 1 Tara McCormack, “How did Srebrenica become a morality tale?” 3.8.2005.</s><s>Spiked-online, http://www.spiked-online.com/Printable/0000000CACD7.htm 2 Ibid.</s><s>3 Michael Mandel, “The ICTY Calls it ‘Genocide“, Srebrenička istraživačka grupa, http://www.srebrenica-report.com/icty.htm.</s><s>4 Ibid.</s><s>5 Ibid.</s><s>6 Ibid.</s><s>7 Edward S. Herman, ”The Politics of the Srebrenica Massacre”, u sklopu šireg Izveštaja: Findings of the Srebrenica Research Group into the allegations of events and the background leading up to them, in Srebrenica, Bosnia & Herzegovina, in 1995. (Nalazi Srebreničke istraživačke grupe u vezi navodnih događaja i događaja koji su im je prethodili, u Srebrenici, Bosni i Hercegovini, tokom 1995.), 11. juli, 2005. http://www.srebrenica-report.com/politics.htm 8 Ibid.</s><s>9 Michael Mandel, “The ICTY Calls it ‘Genocide“.</s><s>10 Tara McCormack, “How did Srebrenica become a morality tale?” 11 Ibid.</s><s>12 Ibid.</s><s>13 Edward S. Herman,”The Politics of the Srebrenica Massacre”.</s><s>14 Michael Mandel, “The ICTY Calls it ‘Genocide“. http://srb.fondsk.ru/news/2012/11/21/posle-generalhashkih-iznenadzhena-niie-vishe-smelo-da-bude.html</s>
<s>Nada Samardžić svjedočila o nestanku supruga Slobodana Samardžića</s><s>Sreda, 15 maj 2019</s><s>SARAJEVO, 14.</s><s>MAJA /SRNA/ - Na suđenju Senadu Džananoviću i Edinu Gadži, optuženim za zločine počinjene u Sarajevu, danas je o odvođenju i nestanku muža Slobodana Samardžića svjedočila Nada Samardžić, koja je navela da je njen suprug ubijen na današnji dan prije 27 godina, a da njegovi posmrtni ostaci još nisu pronađeni.</s><s>Za zatvaranje, nečovječna postupanja i ubistva srpskih civila u sarajevskom naselju Alipašino polje, Tužilaštvo BiH optužilo je Džananovića i Gadžu zvanog Kimun, kao nekadašnje pripadnike Teritorijane odbrane "Stela" i specijalnih jedinica takozvane Armije BiH.</s><s>Samardžićeva je tokom svjedočenja istakla da je iz Sarajeva u Novi Sad otišla početkom aprila 1992. godine, a da je njen suprug Slobodan ubijen istog dana kada je odveden, ali da je još dvije godine vjerovala da je živ.</s><s>Ona je navela da skoro 30 godina traga za tijelom supruga.</s><s>"Najstrašnije od svega je što smo dobijali informacije da je Slobodan Samardžić u zatvoru, da će biti razmijenjen i vjerovali dvije godine da je živ.</s><s>U ovom gradu su svi isti dan znali da je ubijen kada je i odveden", rekla je Samardžićeva, prijeratni advokat.</s><s>Ona je napomenula da je od prijatelja saznala o pokušajima da ovaj događaj bude sakriven.</s><s>Uz Slobodana Samardžića u istom vozilu su odvedeni Radomir Gojković i Stana Šehovac, a Nada Samardžić je navela da je, prema njenim saznanjima, optuženi Gadžo sahranio ta tri tijela.</s><s>Ona je istakla da se nakon rata vratila u Sarajevo, te da je poštom dobila fotografiju leša supruga sa ranom na glavi za koju joj je član Kolegijuma direktora Instituta za nestala lica Amor Mašović potvrdio da je riječ o uviđajnoj fotografiji.</s><s>"Nas interesuje nešto na šta ovaj sud neće dati odgovor, nama treba da odgovori država.</s><s>Gdje je tijelo, to zna Mašović.</s><s>Neka nam jednom kažu gdje su tijela", poručila je Samardžićeva, ističući da joj nije jasno kako ljudi 27 godina nakon rata mogu da žive s tim šta su učinili i kako je nestao njen suprug.</s><s>Ona je napomenula da je informaciju da joj je suprug ubijen dobila od novinara Fahre Velića.</s><s>Stefan Samardžić, sin nestalog Slobodana, izjavio je novinarima nakon današnjeg ročišta da se kao doktor krivičnog prava u Novom Sadu pitanjem nestalih bavi i profesionalno, te podsjetio da je 2013. godine u Generalnoj skupštini UN iz ličnog iskustva govorio o stradanju Srba u Sarajevu.</s><s>"U čitavom predmetu je specifično da imate sliku opkoljenog i zatvorenog grada bez hrane i lijekova iz kojeg izlaze leševi civila.</s><s>Ostaje pitanje kako tijela završavaju u rijeci Miljacki i oko 100 ljudi iz naselja Alipašino polje dolazi da vidi tijela, koja nakon toga nestaju", rekao je Samardžić.</s><s>On je upitao gdje nestaju tijela srpskih civila i kako se moglo dogoditi da su 1992. i 1993. godine ratni komandanti vršili egzekucije Srba u zatvorenom gradu.</s><s>"Onda su ta tijela u najvećoj mjeri ili spaljivali u `Žici` ili su završavala na gradskoj deponiji u Buća potoku.</s><s>Treba se upitati zašto nedostaju tijela ubijenih civila ovog grada, osim ako je neko ta tijela sklonio", rekao je Samardžić, ističuću da će Sarajevo ubrzo saznati gdje je nestalo tijelo njegovog oca.</s><s>Na današnjem ročištu su svjedoci Tužilaštva, susjedi nestale Stane Šehovac, Zvonko Jurić i Ahmet Osmanbegović govorili o dolasku naoružanih uniformisanih lica koji su je odveli "u neki štab" nedaleko od njihove zgrade.</s><s>Osmanbegović je rekao da je vidio kako su iz tog štaba lica u civili Stanu Šehovac uveli u sivog "juga", nakon čega je više nije vidio.</s><s>Branilac prvooptuženiog Senada Džananovića advokat Senad Dupovac ocijenio je da su saznanja svjedoka Nade Samardžić posredna.</s><s>"Što se tiče mog klijenta koji se ne pominje u njenom svjedočenju bilo mi je u interesu da saznam neke pojedinosti koje mogu iskoristiti u odbrani.</s><s>Za njenu tragediju izražavam saučešće", rekao je Dupovac, ističući da je ljudski nastojanje Samardžićeve da rasvijetli sudbinu ubijenog supruga.</s><s>Naredno ročište u predmetu "Senad Džananović i drugi" zakazano je za petak, 17. maj. http://89.111.245.19/novosti/691604/nada-samardzicdocila-o-nestanku-supruga-slobodana-samardzica.htm</s>
<s>Pročitani iskazi svjedoka koji su vidjeli tijela ubijenih Srba</s><s>SARAJEVO, 6. JANUARA /SRNA/ - Na suđenju Atifu Dudakoviću i još petnaestorici pripadnika i komandanata Petog korpusa takozvane Armije BiH pročitani su iskazi preminulih svjedoka u kojima se navodi da su vidjeli tijela ubijenih Srba na području Sanskog Mosta nakon oganzive muslimanskih snaga u septembru 1995. godine.</s><s>Božidar Knežević, koji je preminuo u novembru 2018, u iskazu koji je dao 2015. godine, a koji je na ovom suđenju pročitao tužilac Ivan Matešić, izjavio je da je u naselju Tomina na zaprežnim kolima vidio pet tijela.</s><s>"Rajko Tica mi je rekao da su Popovići ubijeni u Tomini", rekao je Knežević u istrazi, te dodao da je zatim na zapreženim kolima vidio pet tijela.</s><s>On je u iskazu naveo da su ubijena četiri lica prezimena Popović i jedno prezimena Gogić, te da su tijela sahranjena.</s><s>Asim Crnalić, branilac optuženog Dudakovića, rekao je da je Kneževiću u istrazi sugerisano da su ubijeni, prenosi Birn.</s><s>Božo Jarić je drugi preminuli svjedok čiji je iskaz pročitan na ovom suđenju, a u kojem se navodi da je skupljao leševe na području Sanskog Mosta nakon ofanzive muslimanskih snaga.</s><s>Jarić, koji je preminuo 2017. godine, u iskazu datom 2005, rekao je da je 10. septembra 1995. počela velika ofanziva muslimanskih snaga, te da je njemu i još jednoj osobi hrvatske nacionalnosti naređeno da prikupljaju leševe.</s><s>"Pronašli smo sedam leševa, svi su bili muškarci", naveo je Jarić u istrazi.</s><s>Crnalić je rekao da ova Jarićeva izjava ne može biti dokaz, jer se ne vidi na koji postupak se odnosi, a i ostale odbrane su prigovarale na zakonitost ovog iskaza.</s><s>Osim Dudakovića, za zločine protiv čovječnosti počinjene na području opšina Bosanski Petrovac, Ključ, Bosanska Krupa i Sanski Most te okolnih sela, za ubistva više od 300 lica, progon i uništenje vjerskih objekata, terete se i Ekrem Dedić, Sanel Šabić, Ibrahim Šiljedić, Safet Salihagić, Adis Zjakić, Hasan Ružnić, Redžep Zlojić, Samir Solaković, Fatmir Muratović, Muharem Alešević, Husein Balagić, Edin Domazet, Ejub Konježić, Ibrahim Nadarević i Said Mujić.</s><s>Protiv 17. optuženog Aleta Hodžića predmet je razdvojen nakon što je Sud dobio nalaz timskog vještačenja i on će biti posebno dovršen kada se za to steknu uslovi.</s><s>Optužnica ih tereti za ubistvo više od 300 Srba, među kojima najviše civila, uglavnom starijeg životnog doba, kao i vojnika koji su se predali ili bili zarobljeni.</s><s>Tijela jednog broja žrtava pronađena su nakon rata i ekshumirana iz više pojedinačnih i masovnih grobnica, a za nekima od ubijenih još se traga.</s><s>Dio optužnice za Dudakovića odnosi se na ratne zločine nad žrtvama bošnjačke nacionalnosti, pripadnicima i pristalicama Narodne odbrane Autonomne Pokrajine Zapadna Bosna za vrijeme sukoba u Cazinskoj krajini na području opština Bihać i Cazin.</s><s>Naredno ročište zakazano je za 13. januar. http://89.111.245.19/novosti/752095/procitani-iska-svjedoka-koji-su-vidjeli-tijela-ubijenih-srba.htm</s>
<s>SARAJEVO - Odlukom Apelacionog vijeća Suda BiH nekadašnjem komandantu Trećeg korpusa takozvane Armije BiH Sakibu Mahmuljinu poništena je prvostepena presuda kojom je bio osuđen na 10 godina robije zbog ratnog zločina.</s><s>To je za portal Kliks potvrđeno iz advokatskog tima Mahmuljina.</s><s>Postupak se sad upućuje drugostepenom vijeću na dalje odlučivanje.</s><s>Istu informaciju je za portal „Avaza“ potvrdio Fahrudin Ibrišimović, advokat Mahmuljina, a za N1 ju je potvrdila advokat Vasvija Vidović.</s><s>Ipak, Ibrišimović je istakao da nisu još dobili ništa napismeno.</s><s>Ranijom prvostepenom odlukom Mahmuljin je osuđen na 10 godina zatvora jer nije spriječio, kako je navodilo Tužilaštvo BiH, ubistva i nečovječna postupanja pripadnika Odreda „El-Mudžahedin“ na području Vozuće i Zavidovića nad ratnim zarobljenicima i civilima srpske nacionalnosti.</s><s>U drugostepenom postupku, Tužilaštvo je tražilo veću kaznu, dok je odbrana zatražila oslobađanje ili novo suđenje.</s><s>Odbrana je zatražila oslobađanje ili ukidanje presude.</s>
<s>Pripadnik HVO oslobođen optužbe za teški ratni zločin</s><s>Sreda, 10 februar 2016</s><s>BRČKO, 9. FEBRUARA /SRNA/ - Apelacioni sud distrikta Brčko danas je izrekao oslobađajuću presudu bivšem pripadniku HVO-a Peri Kovačeviću, optuženom za pljačku i ubistvo četiri Srpkinje u oktobru 1994. godine.</s><s>U obrazloženju presude navedeno je da u obradi ovog predmeta nije bilo dokaza koji bi potvrdili navode iz optužnice, kao i da se na iskazima nepouzdanih svjedoka nisu mogli izvoditi dokazi.</s><s>Apelacioni sud obnovio je suđenje nakon što je 2008. ukinuo prvostepenu presudu kojom je Kovačević bio oslobođen optužbi, ali budući da se on nije pojavljivao na ponovljenom suđenju za njim je raspisana međunarodna potjernica, a uhapšen je 7. oktobra 2015. godine u Sloveniji.</s><s>Tužilaštvo je prošle sedmice u završnoj riječi ocijenilo da je dokazalo da je Kovačević odgovoran za pljačku i ubistvo četiri žene srpske nacionalnosti s područja Srebrenika i Gradačca, koje je u oktobru 1994. preuzeo radi obezbjeđenja njihovog prelaska na područje opštine Brčko pod kontrolom Vojske Republike Srpske.</s><s>Tužilac Radmilo Ivanović rekao je novinarima da će uložiti žalbu na danas izrečenu presudu.</s><s>Izricanju presude prisustvovali su i Ankica Simić i Cvijetin Bogdanović, sestra i suprug Milke Bogdanović /1953. godište/, majke četvoro djece koja je 16. oktobra 1994. iz Špionice /opština Srebrenik/, zajedno sa Smiljom Gajić, Marom Jović i Stojom Bogdanović krenula u pravcu Brčkog, ali im se poslije pređenih desetak kilometara, na području sela Cerik, izgubio svaki trag.</s><s>Ankica Simić rekla je novinarima da sve više gubi povjerenje u pravosuđe.</s><s>"Ne mogu da shvatim da u posljednje 22 godine nisu mogli pred sudom da se suoče Pero i njegov brat Marijan sa ostalima osumnjičenima za ubistvo ovih žena iza kojih je ostalo 16 djece", rekla je Simićeva, dodajući da želi bar da doživi da budu pronađeni posmrtni ostaci njene sestre i ostalih ubijenih žena. http://www.srna.rs/novosti/375290/pero-kovacevic-oslobodjen-optuzbe-za-teski-ratni-zlocin.htm</s>
<s>14.02.2018 12:18 \| Goran Maunaga \| Glas Srpske Banjaluka - Pravosudne institucije u BiH, osim Abduladhima Maktoufa, nisu procesuirale nijednog pripadnika zloglasno odreda "El mudžahedin" iako je zbog zločina koje su oni činili Haški tribunal 2008. godine osudio komandanta Armije RBiH Rasima Delića i bez obzira što se dobar dio oficira i vojnika te jedinice još nalaze u BiH.</s><s>Maktufa je Sud BiH 2014. godine osudio na pet godina zatvora zbog zločina počinjenih nad hrvatskim civilima u Travniku.</s><s>Odred "El mudžahedin" u kojem su uglavnom bili borci iz arapskih zemalja djelovao je pri Trećem korpusu Armije RBiH.</s><s>Komandant korpusa bio je Sakib Mahmuljin kome je u toku suđenje pod optužbama da nije spriječio zločine koje su počinili pripadnici "El mudžahedina" nad Srbima u Vozući i Zavidovićima.</s><s>Iako je najavljivano da će zbog ovog zločina biti podignute optužnice protiv pripadnika odreda kao direktnih izvršilaca najmonstruoznije zločine u BiH to se nije desilo.</s><s>Jedini procesi, osim Maktoufovog, koji su i vođeni protiv pripadnika te jedinice bili su protiv Mirsada Hodžića zvanog Abu Džafer i Hasana Alića i za ratni zločin počinjen nad hrvatskim civilima u Travniku.</s><s>Zajedno su optuženi, ali je predmet razdvojen.</s><s>Epilog je bio obustavljanje istrage protiv Hodžića i sudskog procesa protiv Alića.</s><s>Optužnicu protiv Hodžića, već osuđivanog Egipćanina koji je nastanjen u BiH i koji se ranije zvao Abdala Hani, Tužilaštvo BiH podiglo je u maju 2016. godine.</s><s>Portparol Tužilaštva BiH Boris Grubešić kaže da je optužnica protiv Hodžića nakon podizanja upućena Sudu BiH. - Sud je donio odluku da predmet proslijedi na procesuiranje Tužilaštvu Srednjobosanskog kantona u Travniku - rekao je Grubešić.</s><s>Kantonalno tužilaštvo je međutim pravosnažno obustavilo istragu 28. februara 2017. godine uz obrazloženje da svjedoci nisu prepoznali Hodžića.</s><s>Početkom 2017. godine, zbog navodnih psihičkih smetnji, travničko pravosuđe obustavilo je sudski proces protiv Alića koji je bio optužen za ritualno ubistvo - odsijecanje glave zarobljenom Draganu Popoviću.</s><s>Hodžić je bio komandant mudžahedinskog kampa Orašac u vrijeme kad je tu ubijen Popović.</s><s>Direktor Republičkog centra za istraživanje rata, ratnih zločina i traženje nestalih lica Milorad Kojić kaže da je neshvatljivo da nikad niko od pripadnika odreda "El mudžahedin" nije odgovarao za ratne zločine iako je za njih u Haškom tribunalu osuđen komandant Armije RBiH. - To se nije desilo ni kad je otvoren proces protiv Mahmuljina pod čijom komandom je bila jedinica "El mudžahedin".</s><s>Dosadašnje neprocesuiranje mudžahedina kod njih je stvorilo sliku da su zločini koje su počinili dozvoljeni, a da su oni amnestirani.</s><s>Postoji obimna dokumentacija i video-zapisi koji potvrđuju da su pripadnici "El mudžahedina" činili zločine - kaže Kojić.</s><s>Bivši član Kolegijuma direktora Instituta za nestala lica BiH Milutin Mišić kaže da su procesuiranje pripadnika odreda "El mudžahedin" spriječili visokopozicionirani vojni i politički funkcioneri bošnjačke vlasti. - Oni su mudžahedinima omogućavali nezakonito dobijanje dokumenata i državljanstava BiH.</s><s>Situacija sa davanjem državljanstava mudžahedinima ni do danas nije raščišćena iako je javnosti prikazano da su državljanstva oduzeta svim mudžahedinima - kaže Mišić.</s><s>Za advokata Milana Romanića je neuobičajeno da je prilikom obustavljanja istrage protiv Hodžića tu odluku donijelo tužilaštvo koje je niže rangirano u odnosu na Tužilaštvo BiH. - Indikativno je što istragu nije obustavilo Tužilaštvo BiH nego Kantonalno tužilaštvo u Travniku.</s><s>Valjda je trebalo da u Tužilaštvu BiH procijene da nema elemenata za vođenje istrage i podizanje optužnice, umjesto što su to uradili u travničkom tužilaštvu.</s><s>Sada je pitanje i da li ima neko od oštećenih Hrvata ko će podnijeti prigovor na tu odluku.</s><s>Zato je moguće da pojedini predmeti završavaju na taj način - kaže Romanić i dodaje da se ni u jednom predmetu koji je Tužilaštvo BiH proslijedilo tužilaštvima u Srpskoj nije desilo da ta tužilaštva obustavljaju istragu.</s><s>Lažne isprave Abu Džaferu je lažne isprave na ime Mirsad Hodžić obezbijedio Abduladhim Maktouf preko svojih veza u bošnjačkim političkim krugovima.</s><s>Stvarno i puno ime Mirsada Hodžića je Talat Abdel Fatah Abdala Mani.</s><s>Zločini "El mudžahedina" na području Zavidovića i Vozuće 1995. godine - pripadnici odreda ubili više od 50 zarobljenih vojnika, civila i sanitetskog osoblja srpske nacionalnosti - neki od njih su ubijeni ritualnim odsijecanjem glava koje su potom pokazivali drugim zarobljenicima - posmrtni ostaci deset ubijenih poslije rata su pronađeni, identifikovani i sahranjeni, a za tijelima ostalih žrtava potraga još traje - pripadnici zloglasnog odreda mučili zarobljenike, odsijecali im uši, nanosili im ubodne rane po tijelu, vezali ih i premlaćivali</s>
<s>Radikalni islamisti kampuju u Donjem Vakufu: Obučavaju 120 pripadnika</s><s>Ponedeljak, 07 decembar 2015</s><s>N.N. 07.12.2015 09:54 ZAGREB - U selu Brezičani kod Donjeg Vakufa u BiH već godinama borilačke vještine sa oružjem usavršava 80 do 120 pripadnika radikalnog islama.</s><s>Nakon posljednjeg terorističkog čina u BiH kada je sljedbenik vehabija Enes Omeragić ubio dvojicu pripadnika Oružanih snaga BiH, Slobodna Dalmacija je ‘ispitala’ sigurnosno-obavještajni sistem, kroz više relevantnih obavještajno-bezbjednosnih izvora.</s><s>Tragali su za informacijama o tome što poduzimaju po pitanju sigurnosti, koliko sljedbenika vehabijsko-selefijskog pokreta označavaju kao potencijalne teroriste...</s><s>Suočili su se s alarmantnim i šokantnim podacima nespojivim sa vijekom u kojem živimo.</s><s>Naime, otkrili su kako nadomak Hrvatske ima najmanje 35 vehabijskih komuna, u šest kantona, evidentiranih i praćenih od organa sigurnosti.</s><s>Jedna od tih 35 je atipična.</s><s>Služi kao kamp za obuku s oružjem na vojnom poligonu bivše JNA.</s><s>Nalazi se u selu Brezičanima, a šef zajednice je instruktor Arif Čagalj.</s><s>U toj komuni, svojedobno srpskom selu, koje su nezaposleni selefije kompletno otkupili, već godinama svakodnevno uče borilačke vještine, s oružjem, usavršavaju od 80 do 120 pripadnika radikalnog islama. (Nn/24sata.hr) http://www.nezavisne.com/novosti/bih/Radikalni-islju-u-Donjem-Vakufu-Obucavaju-120-pripadnika/340762</s>
<s>05/03/2021 \| RTRS \| Autor: SRNA Na suđenju komandantu Specijalne jedinice MUP-a takozvane RBiH Draganu Vikiću i još trojici optuženih za ubistvo zarobljenih pripadnika JNA 1992. godine u Sarajevu, svjedok Vikićeve odbrane Samir Čajić izjavio je da je vidio kako Nedžad Herenda puca ispod Doma policije.</s><s>Čajić, koji je neplanirano saslušan u nastavku suđenja, rekao je da je bio pripadnik Odreda za posebne namjene pod komandom Vikića.</s><s>Prisjećajući se dana kada je ispod Doma policije ubijeno osam zarobljenih vojnika, on je ispričao kako je bio na spratu kada je začuo pucnjavu i, misleći da je napadnuta baza, otrčao po pušku i istrčao napolje.</s><s>Na platou ispred objekta, kako je naveo, jedan od stražara je rekao: "Budala, pobi ljude".</s><s>Čajić je rekao da se nageo preko visoke žive ograde i vidio niz ulicu Nedžada Herendu koji je pucao i iz čijeg se oružja dimilo.</s><s>Čajić misli da je Herenda imao oružje s prigušivačem i da je, u trenutku kad ga je vidio, "potvrđivao".</s><s>Saslušanje Čajića, koji je u prethodnom periodu pratio suđenje iz publike, predložila je Vikićev branilac Adna Dobojlić nakon što ga je spomenuo drugi svjedok.</s><s>Tužilac Vesna Ilić protivila se njegovom saslušanju, podsjećajući da je jedan njen svjedok odbijen jer je dolazio na suđenje, ali je Vijeće prihvatilo prijedlog odbrane.</s><s>Čajić je rekao da je Herenda radio u Državnoj bezbjednosti i da ga je viđao sa Asimom Dautbašićem iz iste službe, koji je takođe radio u Domu policije, prenosi Birn.</s><s>Svjedok Mustafa Tabak, koji je pred kraj rata bio i komandant Odreda, rekao je da je čuo da je zarobljene ubio Herenda iz Državne bezbjednosti, a da ih je doveo Mišo Žmiro, koji je bio iz Jukine jedinice.</s><s>Svjedok Muhamed Ahmić naveo je da je od 10. maja bio u vodu za obezbjeđenje Odreda, da su evidentirali sve događaje i da je ubistvo sigurno moralo biti zabilježeno.</s><s>Svjedok Božo Šain, koji je bio u jedinici Juke Prazine, izjavio je da sa Vikićem nije imao nikakve veze i da je Prazinu, kojeg je većina oslovljavala s "generale", nije imao nadređenog.</s><s>U predmetu "Veliki park", osim Vikića, optuženi su pomoćnik ministra unutrašnjih poslova tadašnje BiH Jusuf Pušina, te Nermin Uzunović i Mladen Čovčić.</s><s>Prema optužnici, oni su bili informisani o zarobljavanju osam pripadnika JNA srpske nacionalnosti iz transportera u kvaru na području sarajevskog naselja Dobrinja.</s><s>U optužnici je navedeno da su oni bili informisani o stavljanju pod kontrolu i nadzor policijskih i bezbjednosnih struktura zarobljenih vojnika JNA, koji su potom izvedeni u Veliki park blizu Doma policije u centru Sarajeva, gdje su ubijeni.</s><s>Tijela pripadnika JNA sklonjena su i odvezena s ciljem uklanjanja i prikrivanja dokaza, ali su pronađeni posmrtni ostaci dvojice ubijenih, dok se za ostalim tijelima još traga.</s><s>Nastavak suđenja zakazan je za 19. mart. https://www.rtrs.tv/vijesti/vijest.php?id=423948</s>
<s>13/12/2017 \| 12:53 ⇒ 12:57 \| RTRS \| Srna U Sudu BiH danas je bez prisustva javnosti nastavljeno suđenje bivšem komandantu Trećeg korpusa takozvane Armije BiH Sakibu Mahmuljinu optuženom za ratni zločin nad zarobljenim srpskim civilima i vojnicima na području Zavidovića i Vozuće 1995. godine. - Tokom saslušanja ovog svjedoka Tužilaštva BiH, javnost će biti isključena - rekao je predsjedavajući Sudskog vijeća Zoran Božić.</s><s>Optužnica tereti Mahmuljina da, kao komandant Trećeg korpusa, u čijem je sastavu djelovao i odred "El mudžahedin", ništa nije preduzeo da spriječi zločin pripadnika ovog odreda nad ratnim zarobljenicima i srpskim civilima tokom vojne akcije na širem području Zavidovića i Vozuće tokom 1995. godine.</s><s>Prema rasporedu Suda BiH, nastavak suđenja zakazan je za 20. decembar.</s>
<s>Povodom tekstova koji su objavljeni u Vestima iz Frankfurta (29. marta 2011) „U BiH poginule 104.732 osobe“ i Večernjim novostima iz Beograda (30. marta 2011) „Hag: Objavljen broj žrtava u BiH“ – Institut za istaživanje srpskih stradanja u XX veku saopštava da je broj srpskih žrtava ubijenih u BiH tokom rata 1992-1995. godine u ovim informacijama umanjen za 9.623 lica, prema preliminarnom izvešaju.</s><s>Kako su istraživanja na terenu još u toku, ovaj broj srpskih žrtava nije konačan i može biti i veći.</s><s>Mesta istaživanja, za sada, ne možemo navesti jer se nalaze na teritoriji pod muslimanskom vlašću, s obzirom na to da i ovako često nailazimo na sabotaže i prikrivanje činjenica.</s><s>Podsećamo da je Institut već publikovao rezultate ranijih faza istraživanja, objavljeno je više dokumentacionih biltena sa imenima srpskih žrtava Birča, Sarajeva, Hercegovine, Gornjeg Podrinja... a deo njih je dostupan i na sajtu Instituta (www.serb-victims.org).</s><s>Napominjemo, da je u toku izrada konačne dokumentacije o srpskim žrtvama po opštinima i mestu boravka 1991. godine koju ćemo uskoro početi da publikujemo.</s><s>Baza podataka srpskih žrtava ubijenih u BiH tokom rata 1992-1995. sadrži za svaku evidentiranu žrtvu – lični dosije sa neophodnim podacima i dokazima i, normalno, svoj matični broj.</s><s>Naglašavamo da smo iznenađeni naivnim reagovanjem nekih srpskih institucija i pojedinaca koji su se oglasili povodom objavljivanja podataka koji sadrže bitno umanjene srpske žrtve u BiH 1992-1995. (za sada za 9.623 lica), a koji ne obraćaju pažnju na stravičan falsifikat i prikrivanje istinitih pokazatelja o obimu srpskog stradanja.</s><s>Kao da se ponavlja sudbina Jasenovca i jasenovačkih falsifikata.</s><s>U Beogradu, 1. aprila 2011.</s><s>Institut za istaživanje srpskih stradanja u XX veku Milivoje Ivanišević, predsednik</s>
<s>Prijatelji nestalog publiciste iz Švajcarske Aleksandera Dorina uputili su pre dva dana otvoreno pismo predsednicima Republike Srbije i Republike Srpske, kao i vladama u Beogradu i Banjaluci, sa apelom da potragu za nestalim novinarom srpskog porekla podignu na državni nivo. - Apelujemo na sve relevantne institucije Republike Srbije i Republike Srpske da se uključe i stupe u kontakt sa švajcarskom policijom i pravosudnim organima, kako bi saznali gde je Aleksander i kako bi mu pomogli, isto onako kako je on nama pomagao da se sa nas skine breme naziva "genocidnog naroda" - navodi se u otvorenom pismu prijatelja novinara koji je pod nerazjašnjenim okolnostima odveden iz svog stana u Bazelu još 17. juna.</s><s>Peticija na Fejsbuku Na društvenoj mreži Fejsbuk, prijatelji, njih preko 1.500, osnovali su stranicu "Podrška za Aleksandera Dorina", i pokrenuli peticiju sa potpisima koju će poslati javnom tužiocu Švajcarske sa zahtevom da se oslobodi autor knjige "Srebrenica - kako se zaista zbilo".</s><s>Skrivanje dokaza</s><s>U pismu se podseća da je Dorin, rođen kao Boris Krljić, švajcarski državljanin srpskog porekla čiji roditelji potiču iz Republike Srpske.</s><s>Aleksander se već 16 godina intenzivno bavi istraživanjima o Srebrenici i autor je knjige koja je sa "neoborivim dokazima srušila zvaničnu verziju priče koju propagiraju zapadne zemlje i muslimani". - U poslednje vreme dobijao je učestale pretnje smrću od muslimanskih ekstremista - navode u pismu njegovi prijatelji.</s><s>Jedan od potpisnika apela je i Milivoje Ivanišević, osnivač Instituta za istraživanje srpskih stradanja u 20. veku. - Dobro poznajem Dorina, dao sam mu neke materijale za njegovu knjigu o Srebrenici, i ono što mi je odmah upalo u oči jeste da se njegov nestanak poklopio sa hapšenjem Nasera Orića u Švajcarskoj.</s><s>Sa svojim saznanjima o Oriću on je Švajcarcima, ako su ih interesovale činjenice, mogao da bude i te kako koristan.</s><s>Tako da okolnosti ukazuju na to da je možda neko pokušao da ga spreči da dođe do švajcarskog pravosuđa.</s><s>Zato strahujem da iza njegovog nestanka ne stoji neka promuslimanska struktura - kaže za "Vesti" Ivanišević.</s><s>Nestao pisac knjige o Srebrenici Naš list je već pisao o tome da je Dorinova knjiga "Srebrenica - kako se zaista zbilo", izazvala buru protesta na Sajmu knjiga u Lajpcigu, kada je marta ove godine predstavljena.</s><s>U njoj autor negira tvrdnje da je u Srebrenici ubijeno između 7.000 i 8.000 Bošnjaka, i izlazi s tvrdnjom da se radi o stradanju oko 2.000 vojnika armije BiH, a da ubistva civila nije bilo.</s><s>Podmeću drogu?</s><s>Milivoje Ivanišević kaže da su mu neki od njegovih izvora napomenuli da je Dorin priveden navodno zbog droge.</s><s>Naš sagovornik kaže da je Dorin bio vegeterijanac i da u Bazelu ima kafić od koga se izdržavao i finansirao svoje knjige. - Ako jeste droga, mislim da mu je podmetnuto, jer ako ga je trebalo skloniti da ne bi pojačao argumentaciju protiv Orića, onda su mu mogli svašta podmetnuti - dodaje Ivanišević.</s><s>S druge strane, ako ga bezbednosne službe sumnjiče zbog učešća u nezakonitim poslovima sa narkoticima, ostaje pitanje zašto se to javno ne objavljuje i zašto njegov advokat nema pristup klijentu?</s><s>Rusi ga već traže</s><s>Pored aktivnosti za pripremu snimanja filma o svojoj knjizi, Dorin se pripremao i za video-učešće na konferenciji o Srebrenici, koja je početkom meseca zakazana u Beogradu.</s><s>Prema nezvaničnim informacijama, švajcarska policija je 17. juna upala naoružana u njegov stan u Bazelu, ispreturala stvari, a parket i štokove od vrata razbila u nastojanju da nešto pronađe.</s><s>Odveden je na nepoznatu lokaciju i niko od porodice, ali ni advokat, nisu imali priliku da stupe u kontakt sa njim.</s><s>Tek na insistiranje Dorinovih prijatelja, izdavača i kolega, novinari redakcije ruskog radija Sputnjik u Švajcarskoj dobili su indirektnu potvrdu da se on nalazi u pritvoru, a pretpostavlja se da su ga kidnapovale obaveštajne službe.</s><s>Portparol švajcarskog Ministarstva pravde Folko Gali rekao je Sputnjiku da "Dorin nije uhapšen po nalogu kancelarije ovog ministarstva, ali da to ne znači da možda nije uhapšen iz drugih razloga, odnosno u nekoj drugoj istrazi švajcarskih službi".</s><s>Sumnjiva smrt</s><s>U januaru prošle godine, Dorin je izašao sa sumnjom da je koautor njegove poslednje knjige o Srebrenici Zoran Jovanović preminuo od srca 13. jula 2013, i to samo desetak časova pošto mu je javio da je uspeo da otkupi dva snimka "koji u znatnoj meri ruše mit o Srebrenici".</s><s>Međutim, Ivanišević je sarađivao sa obojicom i kaže da je Dorin sklon mistifikaciji. - Svakome ko se bavio ozbiljno istraživanjem jasno je da nema pouzdane fotografije ili video-zapisa koji razjašnjavaju šta se zaista dogodilo u Srebrenici - kaže Ivanišević, čiji Institut ima u posedu fotografije od Dorina i Jovanovića, ali one, kako kaže, predstavljaju Orića u uniformi i sa oružjem i ništa više. http://www.vesti-online.com/Vesti/Svet/502762/Dorin-otet-zbog-Orica</s>
<s>30.05.2013 10:39 \| Agencije Sarajevo - Tužilaštvo BiH vodi intenzivnu istragu protiv ratnog komandanta Petog korpusa Armije BiH generala Atifa Dudakovića, zbog sumnje da je odgovoran za ratni zločin počinjen nad Srbima u Krajini, potvrđeno je iz ove pravosudne institucije, prenose agencije.</s><s>U Tužilaštvu kažu da je orjentacioni rok za okončanje istrage u ovom predmetu 30. juni, što daje mogućnost da se istrage okončaju prije, a i nakon navedenog datuma.</s><s>U vezi s tim, Tužilaštvo navodi da je u okviru ove istrage, koja se vodi protiv većeg broja lica, već donijelo tužilačku odluku - optužnicu protiv određenog broja lica.</s><s>Predsjedniku Saveza logoraša Republike Srpske Branislavu Dukiću je u septembru prošle godine, na sastanku sa šefom Odjeljenja za ratne zločine u Tužilaštvu BiH Vesnom Budimir, rečeno da će do 1. juna 2013. godine tužilac Dragan Čorlija utvrditi da li je Dudaković odgovoran za ratni zločin nad Srbima.</s><s>Dukić je ranije istakao da porodice poginulih i borci Republike Srpske očekuju optužnicu protiv Dudakovića, nakon što su Tužilaštvu BiH dostavljeni novi dokazi koji, kako tvrdi, nesumnjivo dokazuju njegovu odgovornost za ratni zločin počinjen nad Srbima u proteklom ratu.</s><s>Sud BiH je u septembru prošle godine nepravosnažno osudio bivše pripadnike Petog korpusa Armije BiH Mehuru Selimovića i Adila Ružnića na po osam, a Emira Mustafića na devet godina zatvora zbog ratnog zločina protiv civilnog stanovništva i ratnih zarobljenika u krajiškim opštinama. http://www.glassrpske.com/novosti/vijesti_dana/Istraga-protiv-Dudakovica-i-dalje-traje/120668.html</s>
<s>Zaštićeni svedok otkriva masovne grobnice Srba u Mostaru i okolini</s><s>Ponedeljak, 09 avgust 2021</s><s>09. 08. 2021 \| Večernje novosti \| V.Mitrić ZAŠTIĆENI svedok "D", kako saznaju "Novosti", dao je obimnu dokumentaciju o stradanju Srba u Dretelju, kod Mostara, i o ubistvu Srbina dr Veljka Sladojevića u Zenici tokom minulog rata.</s><s>ZAŠTIĆENI SVEDOK OTKRIVA MASOVNE GROBNICE SRBA: Uskoro istina o stradanju pripadnika srpskog naroda u Mostaru i okolini u poslednjem ratu</s><s>Dokumente je predao advokatu Dušanu Tomiću, kome je potpisao i punomoćje da ga zastupa pred Sudom i Tužilaštvom BiH.</s><s>U vreme tih zločina svedok "D" bio je na dužnosti u redovima HOS-a ("Hrvatskih odbrambenih snaga"), čiji su pripadnici, muslimani i Hrvati, činili zlodela nad Srbima.</s><s>Za mnoge žrtve ne zna se ni grobno mesto.</s><s>- Uz pomoć tog zaštićenog svedoka lako ćemo otkriti dve masovne grobnice u koje su bačeni umoreni Srbi, civili, a koje su, do sada, vešto skrivane - kaže advokat Tomić. - Govoriće, rekao mi je, bez pardona, ko je i na koji način odgovoran za smrt mnogih Srba i ko je za to odgovaran, od lokala do hrvatsko-muslimanskog vrha.</s><s>Baš zbog odluke da progovori o zločinima, zaštićeni svedok, inače Bošnjak, kaže Tomić, bio je izložen teškim fizičkim i psihičkim torturama u zatvoru i spasila ga je doktorka, Srpkinja, koja mu je sanirala povrede i premestila ga u zatvorski stacionar.</s><s>Tomić je dobio punomoćje i od jednog zatvorenika, koji tvrdi da mu je od uticajnih ljudi nuđeno da će mu biti smanjena kazna za 15 godina ako udavi zaštićenog svedoka "D".</s><s>Reč je, kako kaže Tomić, o zločinima koji su počinjeni u Dretelju, kada je ovaj svedok bio zamenik upravnika logora u tom mestu kod Mostara.</s><s>U ovom kraju BiH oko 200 Srba vode se kao nestali.</s><s>Svedok koji je u zatvoru mogao bi da posvedoči o većini njih.</s><s>Ključne u otkrivanju istine su, naravno, pomenute masovne grobnice. - Već su se uplašili mnogi visokopozicionirani hrvatski kadrovi, i danas, koji su baš na talasu zločina nad Srbima napravili velike karijere, pa progone u zatvoru mog klijenta.</s><s>On je, ipak, odlučan da svedoči u predmetima koji se vode u Tužilaštvu BiH, ali i u OJT u Mostaru.</s><s>Važno je da ima i neposredna saznanja o zločinima iz Dretelja, ali i dokumente.</s><s>I ne samo to, napominje Tomić, već i o zločinima muslimana nad Srbima u Zenici i okolini, gde je bio angažovan kao starešina Armije BiH u koju je došao iz HOS.</s><s>Iz tog perioda ima i direktna saznanja o tragičnoj sudbini dr Veljka Sladojevića.</s><s>OBAVEZNO ZAŠTITITI SVEDOKA "D" - NA nama je, sada, veliki posao i zadatak da zaštitimo ovog svedoka - kaže advokat Tomić. - Upozorio sam nadležne u Sudu BiH, u Tužilaštvu BiH i u zatvoru u Vojkovićima, gde se sada nalazi, tražeći da se ispitaju napadi na njega posle saznanja da o zločinima hoće da svedoči. https://www.novosti.rs/vesti/drustvo/1025110/zastiika-srpskog-naroda-mostaru-okolini-poslednjem-ratu</s>
<s>Petronijević: Stručni i naučni svijet zna da je srebrenički genocid fabrikat</s><s>Subota, 01 decembar 2018</s>
<s>Na Alipašinom polju pronađeni fragmenti ljudskih kostiju</s><s>Ponedeljak, 03 jun 2013</s><s>BIH \| 03/06/2013 \| 13:41 \| Glas Srpske Na Alipašinom polju kod RTV doma u Sarajevu pronađeni su fragmenti ljudskih kostiju, rekla je portparol Instituta za nestale osobe BiH Lejla Čengić.</s><s>Prema njenim riječima, na istom lokalitetu u novembru prošle godine pronađene su sitne kosti za koje je takođe utvrđeno da su dijelovi ljudskog skeleta.</s><s>Pretraga ovog lokaliteta se vrši mašinski, a biće nastavljena i u narednim danima.</s><s>Član Kolegijuma direktora Instituta za traženje nestalih lica BiH Milutin Mišić rekao je da će danas biti nastavljena ekshumacija posmrtnih ostataka, za koje se sumnja da pripadaju ubijenim sarajevskim Srbima, a koja je prekinuta 16. novembra prošle godine.</s><s>On je kazao da će ekshumacijom biti zahvaćen širi pojas od onoga koji je bio obuhvaćen prošle godine. - S obzirom da su tokom prošle ekshumacije pronađeni samo fragmenti tijela, moraće se vršiti prosijavanje zemlje, pa će cijeli proces zavisiti od vremenskih prilika - rekao je Mišić.</s><s>Kazao je da je za sada nemoguće procijeniti koliko će ekshumacija trajati.</s><s>Kao i na Alipašinom polju, i na gradskoj deponiji u Sarajevu biće nastavljena iskopavanja. - Na ovoj lokaciji imamo problema sa obrušavanjem zemlje, pa je proces iskopavanja otežan.</s><s>Ipak, posao će biti nastavljen dok se ne dođe do lokacije za koju se pretpostavlja da krije tijela ubijenih sarajevskih Srba - rekao je Mišić.</s><s>Postoje dokazi i izjave svjedoka da se na obje lokacije nalaze tijela Srba, koji su u Sarajevu ubijeni za vrijeme rata.</s><s>Đ.V. http://rtrs.tv/vijesti/vijest.php?id=88817</s>
<s>25. 10. 2012. 14:44h izmena vesti 15:17h \| Vestionline</s><s>Članovi udruženja Prijatelji Srba sa Kosova pojavili su se na promociji knjige Medlin Olbrajt u Pragu i umesto knjige pred nju stavili plakate sa fotografijama njene "brige" za Kosovo - od ljubljenja sa Tačijem do investiranja u kosovsku telekomunikacionu mrežu.</s><s>Organizatori su bezuspešno pokušavali da oteraju aktiviste, a njihova upornost na kraju je isprovocirala i samu Olbrajtovu koja je ustala i počela da viče "Napolje, napolje"!</s><s>Bez obzira na sve Olbrajtova i dalje arogantno i zadrto ponosna na ono što je uradila na Kosmetu 1999. godine Udruženje Prijatelji Srba sa Kosova svake godine ispred ambasade Srbije u Pragu organizuje skup povodom godišnjice bombarodovanja SRJ, kao i redovne humanitarne aktivnosti pomoći Srbima na Kosmetu. (Završetak snimka u nastavku vesti)</s><s>Posetu Madlen Olbrajt Pragu iskoristili su da joj pokažu da ima i sveta koji je svestan pravog lica NATO akcije protiv Srbije 1999. godine i onoga što je kasnije usledilo.</s><s>Aktivisti udruženja su u Palati knjiga Novi Luksor u Pragu veoma ljubazno i smireno zamolili bivšu državnu seksretarku SAD da im potpiše još jedno svoje delo, pokazujući joj plakate i diskove sa podacima i fotografijama zločina nad Srbima.</s><s>Usledila je žestoka reakcija obezbeđenja, a aktivisti su napadnuti verbalno i fizički.</s><s>Na kraju je i sama Olbrajtova skočila i povikala na njih da izađu napolje.</s><s>Jedan od učesnika i član udruženja Prijatelji Srba sa Kosova, Danijel Huba, na pitanje zašto su danas ovde, odgovara: "Madlen Olbrajt je sa položaja državnog sekretara SAD gurnula u bombardovanje Saveznu Republiku Jugoslaviju 1999. godine, kada su NATO avioni bombardovali bez mandata UN.</s><s>Podržavala je džihad u Bosni 1992-1995, i manipulaciju činjenicama oko Srebrenice, ali i lično zaradila od privatizacije telekomunikacija Kosova.</s><s>Zato bi trebalo da snosi posledice za svoje političke odluke i prizna odgovornost za krvoproliće u kojem su stradale hiljade civilnih žrtava ".</s><s>Među prisutnima su bili i češki reditelj Vaclav Dvoržak , autor filma "Oteto Kosovo", kao i poslanik češkog parlamenta srpskog porekla Jaroslav Foldina. http://www.vesti-online.com/Vesti/Svet/264585/Olbrajtova-vristala-na-Prijatelje-Srba</s>
<s>Sena Hamzabegović oslobođena optužbi za finansiranje terorizma, tužilaštvo će se žaliti</s><s>Ponedeljak, 17 januar 2022</s><s>17.01.2022 \| Srna \| RTRS \| Glas Srpske Sud BiH oslobodio je Senu Hamzabegović optužbi za finansiranje terorističkih aktivnosti u Siriji i Iraku.</s><s>Hamzabegovićeva danas nije prisustvovala izricanju presude, a sudija Branko Perić je pojasnio da Tužilaštvo BiH nije dokazalo da je ona novac slala suprugu Muradifu Hamzabegoviću znajući da će on biti iskorišten za finansiranje terorističkih organizacija.</s><s>Perić je naveo da je Tužilaštvo BiH dokazivalo da je ona novac prikupljala, ne navodeći činjenicu da je riječ o novcu koji je njen suprug zaradio trgujući nekretninama.</s><s>On je istakao da je malo čudno da je ona jedina supruga, čiji muž boravi u Siriji, a koja je bila optužena za pomaganje terorističkim organizacijama.</s>
<s>Seni Hamzabegović, optuženoj za finansiranje terorista, ukinut pritvor</s><s>Utorak, 23 novembar 2021</s><s>23.11.2021 \| Srna \| Glas Srpske SARAJEVO - Sud BiH je u redovnom postupku kontrole mjere pritvora, a na prijedlog odbrane, donio rješenje kojim je Seni Hamzabegović, optuženoj za finansiranje terorističkih aktivnosti, ukinut pritvor i određene mjere zabrane napuštanja boravišta i zabrana putovanja.</s><s>Optuženoj se zabranjuje napuštanje Tuzle na čijem području ima prijavljeno prebivalište i adresu na kojoj će boraviti, a koju ne može napustiti bez prethodnog odobrenja Suda, osim ukoliko je napušta da bi se pojavila u ovom predmetu po pozivu Suda ili Tužilaštva BiH.</s><s>Ukoliko je neophodno i hitno potrebno da napusti mjesto boravišta, optužena se može obratiti Sudu kako bi joj to eventualno bilo odobreno, te ne može promijeniti prebivalište, odnosno boravište bez prethodnog odobrenja Suda.</s><s>Hamzabegovićevoj se zabranjuje putovanje izvan BiH, a u cilju izvršenja ove zabrane privremeno joj se oduzimaju važeće putne isprave i zabranjuje se izdavanje novih, te zabranjuje korišćenje lične karte za prelazak granice BiH.</s><s>Optuženoj se nalaže da strogo postupa u skladu s naredbama i pozivima Suda kao i da bude dostupna Tužilaštvu BiH, saopšteno je iz Suda BiH.</s><s>Izrečene mjere trajaće dok za njima postoji potreba, a najduže do pravosnažnosti presude, osim ukoliko iste ne budu izmijenjene ili ranije ukinute.</s><s>Kontrola neophodnosti daljeg trajanja mjera zabrane vršiće se svaka dva mjeseca.</s><s>Optužena je upozorena da joj se može odrediti mjera pritvora ako prekrši obaveze izrečene rješenjem Suda BiH.</s><s>Pripadnici Agencije za istrage i zaštitu BiH uhapsili su državljanku BiH i Švajcarske Senu Hamzabegović 12. maja, po dolasku u BiH, na aerodromu u Tuzli.</s><s>Osumnjičena je da je od 2013. godine, slanjem novca i na druge načine, pružala podršku državljanima BiH, koji su boravili na stranim ratištima na području Sirije i Iraka, u strukturama terorističke „Islamske države“.</s><s>Među njima je bio i njen suprug, koji je imao značajnu poziciju i ulogu unutar terorističkih struktura povezanih sa „Islamskom državom“, koju je Savjet bezbjednosti UN proglasio terorističkom organizacijom, a koji se još nalazi u bjekstvu. https://www.glassrpske.com/cir/novosti/vijesti_danoj-za-finansiranje-terorista-ukinut-pritvor/386719</s>
<s>SARAJEVO, 7. MARTA /SRNA/ - Emin Hodžić koji je optužen za pridruživanje terorističkoj organizaciji u Siriji sklopio je sporazum sa Tužilaštvom BiH o priznanju krivice.</s><s>Detalji sporazuma nisu otkriveni na današnjem suđenju, a sudija Mirsad Strika rekao je da će sporazum biti naknadno razmatran, prenosi Birn.</s><s>Postupak protiv Hodžića razdvojen je od ostalih devet optuženih - Fatiha Hasanovića, Enesa Mešića, Jasmina Jašarevića, Mirzu Kapića, Salku Imamovića, Adema Karamuju, Fikreta Hadžića, Ibru Delića i Samira Hadžalića koji se terete da su 2013. i 2014. godine napustili BiH i priključili se terorističkim organizacijama "Islamske države", pružajući im pomoć i boreći se za njih.</s><s>Nakon što je optuženi Hodžić napustio sudnicu, istražioci Agencije za istragu i zaštitu BiH /Sipa/ saslušani su kao svjedoci pretresa kuća optuženih.</s><s>Oni su ispričali da su 2014. godine oduzeli oružje koje su pronašli u kućama Kapića, Karamuje i Delića.</s><s>Istražilac Jasmin Macić naveo je da je u hodniku kuće optuženog Kapića pronađena poluautomatska puška, koja nije bila sakrivena.</s><s>Istražilac Bojan Jovičinac dodao je da su od optuženog Karamuje oduzeti pištolj i dva okvira municije, za koje je imao dozvolu.</s><s>Treći istražilac Damir Vrabac ispričao je da je iz kuće optuženog Delića odnesena puška, 40 metaka i deset ručnih bombi.</s><s>"On nam je pokazao gdje se nalaze ovi predmeti", rekao je Vrabac.</s><s>Tužilaštvo tereti Delića, Karamuju i Kapića i za nedozvoljeno držanje oružja.</s><s>Suđenje će biti nastavljeno 14. marta. http://www.srna.rs/novosti/382661/hodzic-priznao-krivicu-za-ratovanje-u-siriji.htm</s>
<s>Potvrđena optužnica protiv Edina Sakoča za ratni zločin</s><s>Petak, 06 maj 2016</s><s>05 May 2016 \| FENA Sud Bosne i Hercegovine potvrdio je optužnicu protiv Edina Sakoča kojom se tereti da je kao saizvršilac počinio krivično djelo ratni zločin protiv civilnog stanovništva.</s><s>Tereti se za ubijanje, silovanje i protivzakonita zatvaranja.</s><s>U optužnici se navodi da je Sakoč, u svojstvu pripadnika Hrvatskog vijeća obrane, za vrijeme rata i neposredne ratne opasnosti u BiH i oružanog sukoba između Hrvatskog vijeća obrane, s jedne strane, i Vojske Srpske Republike BiH, s druge strane, na području općine Čapljina, kršeći pravila međunarodnog humanitarnog prava, kao saizvršilac ubio dva civila srpske nacionalnosti te izvršio protivzakonito zatvaranje, nečovječno postupao i prisilio drugu osobu na seksualni odnos, saopćeno je iz Suda BiH.</s>
<s>Orašje: Svjedok - Mato Živković tukao srpske zarobljenike</s><s>Sreda, 21 februar 2018</s><s>21/02/2018 \| RTRS \| SRNA Svjedok Tužilaštva BiH Petar Cvijanović izjavio je u Sudu BiH na suđenju pripadnicima HVO za zločine nad Srbima u Orašju, da je Mato Živković zvani Rakijica 9. maja 1992. godine tukao zatvorene srpske civile u šupi u Donjoj Mahali, te da su vojnici Maksi Gajiću zabili u vrat nož od bajoneta, a Aćimu Cvijanoviću izbili oko i odsjekli dio kože na glavi.</s><s>Na suđenju desetorici pripadnika HVO, Cvijanović je ispričao da je po naređenju maskiranih pripadnika hrvatske vojne policije otišao ispred seoske čitaonice.</s><s>"Skupilo se oko 50 Srba, među kojima je bilo žena.</s><s>Muškarci su uhapšeni, a žene vraćene kućama.</s><s>Pred čitaonicom je bio kamion Miće Gavrića, u koji su nas natjerali da uđemo.</s><s>Vidio sam da su Gavrića odveli neki nepoznati vojnici, ali ne znam gdje", ispričao je Cvijanović.</s><s>On kaže da su tada odvedeni i Mićo Galić, Zoran, Lazo, Dragan, Žarko, Mišo i Marko, a da je kasnije saznao da su ubijeni.</s><s>"Mi smo odvedeni u šupu pored kuće Mirze Deljkovića u Donjoj Mahali.</s><s>Tamo smo zatekli Jovu Stevanovića i Maksu Gajića, koje su vojnici tjerali da pjevaju.</s><s>Zarobljene Srbe su izvodili napolje i tukli, a mene su tukli bejzbol palicom po cijelom tijelu", istakao je Cvijanović.</s><s>On je naglasio da je, kada su vojnici skinuli maske, među njima prepoznao vojnika čiji je nadimak Rakijica.</s><s>"Osim toga što su nas tukli, tjerali su nas napolju da hodamo ukrug.</s><s>Jedan vojnik je Maksi Gajiću zabio u vrat nož od bajoneta, nakon čega je negdje odvezao njegovo tijelo.</s><s>Nakon dva-tri dana provedena u šupi, prevezli su nas u salu Srednjoškolskog centra u Orašju, gdje smo zatekli zatvorene Srbe iz ovog grada, sa kojima nismo smjeli da kontaktiramo", dodao je Cvijanović.</s><s>On je rekao da su nakon dva mjeseca u logor dovedene žene koje su ostale u Bukovoj Gredi, među kojima je bila njegova majka.</s><s>Od žena su, kaže, uzimali novac.</s><s>"Muškarci su u svako doba dana i noći odvođeni na kopanje rovova.</s><s>Tokom tih radova, na liniji su poginuli Luka Vasiljević, Niko Maksimović i veterinar Ljubo.</s><s>Ja nisam kopao rovove jer sam invalid od 1997. godine, ali sam čistio prostor ispred sale", naveo je Cvijanović.</s><s>On je istakao da su vojnici Aćimu Cvijanoviću izbili jedno oko i odsjekli dio kože na glavi.</s><s>"Vidio sam ga krvavog kad se vratio s batinanja.</s><s>Kasnije je odveden i više se nikad nije vratio.</s><s>Aco Petrović, Savo Sarić i Pero Cvijanović isto su odvedeni i nikad nisu vraćeni.</s><s>Tijelo Pere Cvijanovića ni do danas nije pronađeno", naglasio je Cvijanović.</s><s>Svjedok Rado Božić izjavio je da je njegova majka Radojka pretučena u svojoj kući, te odvedena u logor, te da ju je tukao Pero Vincetić zvani Konj, a nakon što joj se u logoru pogoršalo zdravstveno stanje, doktor joj je preporučio da ode u bolnicu u Vinkovce.</s><s>"Iz logora je odvedena kombijem prema bolnici u Vinkovcima.</s><s>Do bolnice nikad nije došla.</s><s>Saznao sam kasnije da je navodno umrla u kombiju od zapetljaja crijeva, u šta ja nikada neću povjerovati", rekao je Božić.</s><s>I svjedok Tošo Božić govorio je o okolnostima zatvaranja civila srpske nacionalnosti u logore.</s><s>On je Orašje napustio 21. aprila 1992. godine, ali su njegova braća Drago i Pero bili maltretirani u logoru.</s><s>Za zločine u Orašju optuženi su general HVO-a Đuro Matuzović, Ivo i Tado Oršolić, Marko Dominković, Joso Nedić, Marko Blažanović, Mato i Anto Živković, Stjepo Đurić i Mirko Jurić.</s><s>Prema optužnici, oni su zločine počinili kao pripadnici komandnih struktura HVO-a i policije u Orašju, te kao pripadnici vojne policije.</s><s>Na teret im je stavljen progon srpskog stanovništva - ubistvima, zatvaranjem ili drugim teškim oduzimanjem slobode, mučenjima, silovanjima i drugim nečovječnim djelima.</s><s>Matuzović, Živković i Đurić optuženi su i da su, zajedno sa njima poznatim pripadnicima vojne policije HVO-a, u šupi u Donjoj Mahali i u logoru u osnovnoj školi u tom mjestu, učestvovali u ubistvima, mučenju i nečovječnom postupanju prema ratnim zarobljenicima.</s><s>Suđenje će biti nastavljeno 28. februara. http://www.rtrs.tv/vijesti/vijest.php?id=290182</s>
<s>VAŠINGTON - Sud u Leksingtonu, u američkoj državi Kentaki, odredio je danas da se poslednje ročište za raspravu o izručenju Azre Bašić, optužene za zločine nad Srbima u Bosni i Hercegovini, održi 22. avgusta, potvrđeno je u kancelariji državnog tužioca.</s><s>Bašićeva, čije izručenje su tražile vlasti BiH, u međuvremenu ostaje u pritvoru, rečeno je u tužilaštvu.</s><s>Na današnjoj statusnoj konferenciji, sud je odbrani Bašićeve takođe odobrio rok do 29. aprila da podnese pravnu agumentaciju za svoje traženje da se odbije zahtev za njeno izručenje BiH.</s><s>O pravnoj argumentaciji odbrane raspravljaće se na ročištu 21. juna, izjavio je Tanjugu Partik Neš, koga je sud postavio za branioca.</s><s>On je rekao da pitanje izručenja nije jedino koje se u ovom trenutku postavjja pred sud, ali da je ključno i da se sva ostala pravna pitanja mogu podvesti pod njega.</s><s>Neš je dodao da još nije podneo zahtev za njeno puštanje na slobodu uz kauciju, jer smatra da je sada za to još rano.</s><s>I tužilaštvo i odbrana su potvrdili da sud konačnu odluku o ekstradiciji Bašićeve može doneti na ročištu 22. avgusta, ili nešto kasnije.</s><s>Azra Bašić (52) je optužena za mučenje i ubistva zarobljenih Srba u tri logora u blizini većinski srpskog naselja Čardak, u Derventi, od aprila do juna 1992. godine, dok je bila zapovednik u hrvatskoj jedinici.</s><s>Optužnica je tereti za paljenje zatvorenika, čupanje noktiju, otkidanje ušiju i urezivanje krstova i slova "S" u meso zatvorenika.</s><s>Interpol je locirao Bašićevu u Kentakiju 2004. godine, a sud u BiH izdao međunarodnu poternicu u oktobru 2006. godine.</s><s>SAD su dobile od BiH zvaničan zahtev za izručenje Bašićeve u februaru 2007, a, na američki zahtev, tužilaštvo BiH je dostavilo prošle godine dodatnu dokumentaciju o počinjenim zločinima.</s><s>Bašićeva je uhapšena u Stentonu, u Kentakiju, a 17. marta se prvi put pojavila pred sudom u Leksingtonu.</s>
<s>Svjedok čuo da su Jukini pripadnici ubili vojnike JNA</s><s>Četvrtak, 06 septembar 2018</s><s>06/09/2018 \| RTRS \| SRNA U nastavku suđenja komandantu Specijalne jedinice MUP-a tadašnje BiH Draganu Vikiću i još trojici optuženih za ubistvo zarobljenih pripadnika JNA 22. aprila 1992. godine u Sarajevu, svjedok Tužilaštva BiH Ferdo Dejanović rekao je da je čuo da su pripadnici jedinice Juke Prazine ubili vojnike JNA u parku ispod Doma policije.</s><s>Dejanović, koji je u Domu policije bio komandir Oklopno-mehanizovanog voda, ispričao je da je dolazeći u bazu u ranim jutarnjim časovima 22. aprila 1992. godine, vidio svježe opranu ulicu ispod Doma, te da mu je čovjek na ulazu rekao da se desio zločin.</s><s>"Čovjek, koji je inače pomagao u kuhinji, rekao mi je da su pobijeni pripadnici rezervnog sastava JNA i da su ih pokupili i odvezli Jukini pripadnici", kaže Dejanović.</s><s>Od Džemala Šabića, koji je držao magacin u podrumu Doma, čuo je da je zarobljene vojnike doveo Mišo Žmiro sa svojom grupom, koji su bili pripadnici Jukine jedinice, te ih sproveli u podrum.</s><s>"Džemal mi je rekao da je u podrum sišao komandant Specijalne jedinice Dragan Vikić i naredio da se zarobljenici odvedu u Centar službi bezbjednosti gdje postoje uslovi za njihovo zadržavanje.</s><s>Rekao je da su ih Jukini pripadnici izveli i likvidirali u parku", ispričao je svjedok.</s><s>Dejanović je naveo da je čuo da su tijela ubijenih sklonili Jukini ljudi, a da se kasnije pominjalo da su odvezena na Darivu gdje je Centar službi bezbjednosti naknadno vršio uviđaj.</s><s>Prema njegovim riječima, Juka Prazina je sa svojim ljudima jedno vrijeme boravio u Domu policije, nije se uklapao u tu sredinu, te ga je Vikić otjerao.</s><s>Svjedok je potvrdio da je Nedžada Herendu, za kojeg ni danas ne zna ko je bio, upoznao u Domu policije, gdje se družio sa Jukom, te da je, nakon Jukinog odlaska, ponekad dolazio, ali da ne zna kome i zašto.</s><s>U predmetu "Veliki park", osim Vikića, optuženi su bivši pomoćnik ministra unutrašnjih poslova takozvane RBiH Jusuf Pušina, te Nermin Uzunović i Mladen Čovčić.</s><s>Vikić, Pušina, Uzunović i Čovčić su, prema optužnici, bili informisani o zarobljavanju osam pripadnika JNA srpske nacionalnosti iz transportera u kvaru na području sarajevskog naselja Dobrinja.</s><s>Prema optužnici, oni su bili informisani o stavljanju zarobljenih vojnika JNA pod kontrolu i nadzor policijskih i bezbjednosnih struktura, koji su potom izvedeni u Veliki park blizu Doma policije u centru Sarajeva, gdje su ubijeni.</s><s>Tijela pripadnika JNA sklonjena su i odvezena s ciljem uklanjanja i prikrivanja dokaza, ali su pronađeni djelimični posmrtni ostaci dvojice ubijenih, dok se za tijelima ostalih još traga.</s><s>Nastavak suđenja zakazan je za 20. septembar. http://www.rtrs.tv/vijesti/vijest.php?id=309486</s>
<s>Veliki park: Svjedočenja o stradanju vojnika JNA u Sarajevu</s>
<s>V. M. \| 04. jul 2013. 21:40 Apelaciono veće Odseka za ratne zločine Suda BiH o presudi mučiteljki Srba.</s><s>Albina Terzić prvostepenom presudom proglašena krivom i osuđena na pet godina zatvora SARAJEVO - Javna sednica Apelacionog veća Odseka za ratne zločine Suda BiH, u predmetu „Albina Terzić“, zakazana je za u petak, saznaju „Novosti“ u Sudu BiH.</s><s>Sudsko veće je 19. oktobra prošle godine, donelo prvostepenu presudu kojom je Albina Terzić oglašena krivom da je počinila krivično delo ratni zločin protiv civilnog stanovništva, zbog čega je osuđena na petogodišnju robiju.</s><s>Terzićeva je oglašena krivom što je „od 8. maja 1992. godine pa do sredine jula iste godine, za vreme oružanog sukoba u BiH, kao pripadnica Vojne policije Hrvatskog veća odbrane, učestvovala u nečovečnom postupanju prema civilima srpske nacionalnosti koji su bili nezakonito zatvoreni u prostorijama OŠ u Odžaku, i u fabrici ‘Strolit’ u Odžaku“.</s><s>Istovremeno, sudsko veće je odbilo predlog tužilaštva da joj bude određen pritvor, već su joj izrečene takozvane mere zabrane.</s><s>Odluka Apelacionog veća biće konačna. http://www.novosti.rs/vesti/naslovna/dosije/aktuel8-Sarajevo-Muciteljka-Srba-sa-slobode-ceka-presudu</s>
<s>Advokat generala Ratka Mladića: Presuda mog klijenta se ne može očekivati pre 2019.</s><s>Petak, 16 oktobar 2015</s><s>četvrtak, 15. oktobar 2015 \| Srna Presuda generalu Ratku Mladiću u Haškom tribunalu ne može se očekivati pre 2019. godine, ako se budu poštovali rokovi koji su važili i za sve druge ranije predmete, rekao je Mladićev advokat Miloš Šaljić.</s><s>"U ovom predmetu dokazi će se iznositi do kraja januara naredne godine, a nakon toga odbrani i tužilaštvu treba da bude dato oko pola godine za pripremu završnog podneska u kojem se sumira dotadašnji rad i određuju zahtevi prema sudu u pogledu kazne, odnosno eventualne oslobađajuće presude", rekao je Šaljić za današnji "Pres Republika Srpska".</s><s>Šaljić je pojasnio da se, zatim, čeka odluka suda što može da potraje i godinu dana, a nakon toga izrađuje se presuda i dostavlja strankama, koje onda imaju pravo na žalbu čije podnošenje može da traje i do šest meseci.</s><s>On je rekao da Žalbenom veću treba vreme da donese svoju odluku, a u ovako složenim predmetima to zna da traje oko dve godine.</s><s>"Ovi postupci nikako ne mogu biti završeni pre 2019. godine", smatra Šaljić.</s><s>Govoreći o najavi predsednika Haškog tribunala Teodora Merona da će svi slučajevi biti završeni do 2017. godine i da će Haški sud tada završiti svoj mandat, Šaljić kaže da je Meron skoro zatvaranje Haškog tribunala najavio "pod pritiskom UN" zbog velikih finansijskih izdataka. (Srna) http://www.nspm.rs/hronika/advokat-generala-ratka-da-mog-klijenta-se-ne-moze-ocekivati-pre-2019.html</s>
<s>U optužnici se navodi da su u drugoj polovini 2013. i 2014. godine, kao pripadnici takozvane selefijske zajednice u BiH, van zvaničnih institucija Islamske zajednice u BiH, u nekoliko gradova i mjesta na području BiH prikupili sredstva i napustili BiH radi priključenja terorističkim organizacijama "Islamske države", koja djeluje na području Sirije i Iraka.</s><s>Oni su optuženi da su sa područja Turske ilegalno prelazili na teritoriju Sirije, te učestvovali u terorističkim aktivnostima, pružali pomoć i borili se na strani "Islamske države". http://www.srna.rs/novosti/313290/optuznica-protiv-12-selefija.htm</s>
<s>petak 1.08.2014 \| 20:28 \| Tanjug Beograd -- Apelacioni sud u Beogradu oslobodio bivšeg pripadnika Armije BiH Samira Hondu optužbi za zlostavljanje srpskih civila u logoru Čelebić 1992. godine kod Konjica.</s><s>Tom presudom odbijena je žalba tužilaštva za ratne zločine i potvrđena prvostepena presuda Veća za ratne zločine Višeg suda u Beogradu, objavljeno je na sajtu Apelacionog suda.</s><s>"Po nalaženju Apelacionog suda pravilan je zaključak prvostepenog suda da nije dokazano da je Hondo u saizvršilaštvu izvršio krivično delo ratni zločin protiv civilnog stanovništva", naveo je taj sud.</s><s>Optužnicom je Hondi bilo stavljeno na teret da je za vreme oružanog sukoba na teritoriji BIH između oružanih formacija srpskog, bošnjačkog i hrvatskog naroda od početka 1992. godine do Dejtonskog sporazuma 1995. godine, kršio pravila Ženevske konvencije o zaštiti gradjanskih lica za vreme rata i Dopunskog protokola.</s><s>On je osam meseci bio u pritvoru u Beogradu, a u novembru prošle godine je pušten da se brani sa slobode.</s><s>Logor Čelebić su osnovale bošnjačko-hrvatske oružane snage, u kome su zatvarani samo civili srpske nacionalnosti. http://www.b92.net/info/komentari.php?nav_id=883709</s>
<s>Srna - 17.07.2014 16:57 BANjALUKA - Semir Alukić i Fikret Hirkić danas su pred Okružnim sudom u Banjaluci osuđeni na ukupno 19 godina zatvora zbog ratnog zločina nad srpskim civilima u Prijedoru.</s><s>U Okružnom sudu Srni je rečeno da je lice čiji su inicijali S.A. osuđeno na 12 godina, a F.H. na sedam godina zatvora.</s><s>Osuđeni su 29. avgusta 1992. godine u zaseoku Podgrađa kod Prijedora sa drugim vojnicima učestvovali u ubistvu Ostoje Baltića, te Bože Inđića, čiju su kuću zapalili.</s>
<s>Podignuta optužnica protiv Jahja Vukovića zvanog Abdulaziz</s><s>Sreda, 13 januar 2021</s><s>Prikupljeni su dokazi da se optuženi priključio formacijama u okviru terorističke organizacije Džebatul Nusra front /Al Nusra Front/ i terorističkim grupama koje djeluju na području Sirije, a koje je Savjet bezbjednosti UN proglasio terorističkim organizacijama, čiji pripadnici su svakodnevnim oružanim akcijama i to napadima na stanovništvo, ubijanjima, protivpravnim zatvaranjima, uzimanjem talaca i drugim radnjama činili terorističke akte u namjeri nasilne izmjene ustavnog poretka i režima.</s><s>U optužnici se navodi da je optuženi na navedenom području boravio zajedno sa drugim osobama iz BiH, koje su boravile u Siriji sa istom namjerom, te pod imenom Abdulaziz učestvovao u terorističkim aktivnostima, pružao pomoć i borio se na strani snaga Džebatul Nusra front.</s><s>Optuženi je na području Sirije boravio sve do sloma i poraza struktura takozvane "Islamske države" nakon čega se skrivao na području Turske, gdje je lociran, uhapšen i izručen pravosuđu BiH. - Vuković se tereti da je postao pripadnik terorističke grupe i pružao pomoć terorističkoj grupi, čime je počinio krivično djelo organizovanje terorističke grupe - navodi se u saopštenju i dodaje da će Tužilaštvo navode optužnice dokazivati pozivanjem više svjedoka i stručnih vještaka, među kojima i svjedoka sa mjerama zaštite, te prilaganjem materijalnih dokaza.</s><s>Jahje Vuković rođen je 1999. godine u Bihaću, a BiH je izručen 22. oktobra prošle godine, od kada se nalazi u pritvoru.</s><s>Optužnica je proslijeđena Sudu BiH. https://www.rtrs.tv/vijesti/vijest.php?id=417506</s>
<s>SARAJEVO, 8. JULA /SRNA/ - Čitanjem optužnice i uvodnim riječima Tužilaštva BiH i odbrane danas je počelo suđenje Emiru Ališiću, koji se tereti za organizovanje terorističke grupe, odnosno ratovanje na području Sirije.</s><s>U optužnici, koju je pročitala tužilac Biljana Golijanin, navedeno je da je Ališić 13. decembra 2013. godine sa Međunarodnog aerodroma Sarajevo otputovao za Istanbul, te na neutvrđen način prešao granicu Turske i Sirije u namjeri da se pridruži paravojnim formacijama koje su na području Sirije i Iraka djelovale u okviru struktura takozvane Islamske države.</s><s>"Tom prilikom je bio u jedinici nepoznatog naziva kojom je komandovao Goran Pavlović, u jedinici nepoznatog naziva kojom je komandovao Ramo Pazara, te u jedinici `Bejt Komandos`, koje su djelovale na području Rake i Haratina, u kojima je boravio od decembra 2013. do 2019. godine, kada su ga zarobile kurdske snage", navela je tužilac Biljana Golijanin.</s><s>U uvodnoj riječi ona je naglasila da će Tužilaštvo tokom postupka dokazati da je optuženi, u vrijeme, na mjestu i na način kako je to opisano u optužnici, počinio krivično djelo za koje se tereti, prenosi Birn.</s><s>"Tužilaštvo namjerava saslušati 16 svjedoka, među kojima su oni koji će govoriti o okolnostima odlaska optuženog na područje Sirije, ovlaštene službene osobe i stručna lica koji će govoriti o karakteru takozvane Islamske države.</s><s>Materijalni dokazi koje namjeravamo provesti potvrdiće napuštanje BiH, boravak optuženog u Siriji i pridruživanje paravojnim formacijama", rekla je tužilac.</s><s>Ališićev branilac Bakir Hećimović je rekao da će svoje dokaze predložiti nakon što sa svojim dijelom završi Tužilaštvo, te naveo da je tvrdnja odbrane da Tužilaštvo neće van razumne sumnje dokazati da je optuženi počinio djelo iz optužnice.</s><s>"Dokazi koje će provesti Tužilaštvo van razumne sumnje neće pokazati da je djelo počinjeno.</s><s>Optuženi je invalid 50 odsto iz proteklog rata u BiH i kao takav nije mogao preduzimati radnje u sklopu organizacija koje navodi Tužilaštvo.</s><s>Neće Tužilaštvo dokazati bitna obilježja djela", naveo je Hećimović.</s><s>Optuženi je prilikom davanja ličnih podataka na početku ročišta negirao da je njegov nadimak "Ebu Talha", te dodao da je po zanimanju policajac.</s><s>Ališić je, sa još šestoricom državljana BiH, deportovan u decembru 2019. godine, nakon čega su svi optuženi za ratovanje u Siriji.</s><s>U međuvremenu je Muharem Dunjić osuđen na tri i po godine zatvora po sporazumu koji je potpisao s Tužilaštvom, a sudski postupci su počeli Armenu Dželki, Jasminu Keseroviću i Senadu Kasupoviću.</s><s>Suđenja Milaremu Berbiću i Hamzi Labidiju počinju uskoro.</s><s>Prvi svjedoci Tužilaštva na suđenju Ališiću biće saslušani 21. jula. http://89.111.245.19/novosti/806774/pocelo-sudjenje-emiru-alisicu-za-ratovanje-u-siriji.htm</s>
<s>04.03.2016 23:58 \| Nebojša Tomašević Beograd - Apelacioni sud u Beogradu donio je u petak pravosnažnu presudu kojom je visoki funkcioner MUP-a RBiH Ilija Jurišić oslobođen optužbi za ratni zločin nad kolonom vojnika JNA u Tuzli 1992. godine, jer nije bilo dokaza da je naredio napad.</s><s>Time je preinačena prvostepena presuda Odjeljenja za ratne zločine Višeg suda u Beogradu kojom je Jurišić bio osuđen na 12 godina zatvora. - Prvostepeni sud presudu je donio na temelju pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja zbog čega bi ova presuda morala biti ukinuta, ali kako je u ovom predmetu prvostepena presuda već ukidana, Apelacioni sud je bio u obvezi da sam presudi - navedeno je u odluci Apelacionog suda.</s><s>U odluci, koja se nalazi na internet stranici Apelacionog suda u Beogradu, navodi se da je nakon ocjene i analize izvedenih dokaza zaključeno da nije bilo neposrednih dokaza da je Jurišić izvršio krivično djelo za koje je optužen, a da se takav zaključak kao jedini mogući ne može izvesti ni posredno, iz činjenice koje su nesporno utvrđene tokom postupka.</s><s>Apelacioni sud napominje da su dokazanost navoda iz optužnice Tužilaštva za ratne zločine Srbije ostali na nivou sumnje i da je iz tog razloga sud donio oslobađajuću presudu.</s><s>Jurišić je prema optužnici, kao dežurni Operativnog štaba Javne bezbjednosti Tuzla, naredio napad na kolonu vojnika JNA koja se 15. maja 1992. godine mirno povlačila iz kasarne Husinska buna.</s><s>Naredbu je primio od nadređenog Mehe Bajrića, koji je bio ratni načelnik Službe unutrašnjih poslova Tuzla.</s><s>U optužnici se navodi da su muslimansko-hrvatske jedinice Teritorijalne odbrane, uz pripadnike paravojne jedinice "Zelene beretke", pucale najprije na vozače, pa na vojnike koji nisu bili spremni za borbu i nisu imali oružje uz sebe da bi mogli da se odbrane.</s><s>U napadu je ubijen najmanje 51 vojnik, oko 50 ih je ranjeno, a uništen je i veći broj sanitetskih vozila.</s><s>Da je napad bio organizovan svjedoči i činjenica da je prenošen direktno na lokalnoj televiziji.</s><s>Direktor Republičkog centra za istraživanje rata, ratnih zločina i traženje nestalih lica Milorad Kojić kazao je da je odluka suda neshvatljiva i nevjerovatna. - Potpuno je jasno da je nad vojnicima u Tuzlanskoj koloni počinjen zločin.</s><s>Nevjerovatno je da je sud donio ovakvu odluku pogotovo kada se uzme u obzir da je prvostepenom presudom Jurišić osuđen na visoku kaznu od 12 godina zatvora.</s><s>Prvo je uzeto u obzir to da ima dokaza, a sada je oslobođen, jer ih nema i to je neshvatljivo.</s><s>Dobro je poznato da postoji dosta materijalnih dokaza koji ukazuju šta se sve desilo u Tuzlanskoj koloni.</s><s>Sada je ispalo da za zločin u Tuzlanskoj koloni niko nije kriv - kazao je Kojić.</s><s>Bivši rukovodilac Posebnog odjeljenja za ratne zločine Tužilaštva BiH Dejvid Švendimen obustavio je u decembru 2009. godine istragu u slučaju "Tuzlanska kolona" u kojem je bio osumnjičen tadašnji paravojno-policijski i politički vrh u Tuzli.</s><s>Zanimljivo je da je Švendimen tu odluku donio posljednjeg radnog dana koji je proveo u Tužilaštvu BiH.</s><s>MUP RS je, nezadovoljan tom odlukom, odmah uložio prigovor tvrdeći da su dostavljeni obimni i jaki dokazi u vezi sa počinjenim ratnim zločinima u tom slučaju.</s><s>Tužilaštvo je, međutim, godinama ostalo nijemo na prigovor.</s><s>Jurišić Ilija Jurišić je ranije negirao krivicu ističući da mu je savjest mirna i obraz čist.</s><s>U petak je kazao da nije gubio nadu da će biti oslobođen i da će razmisliti o nadoknadi štete nakon što je tri i po godine proveo u zatvoru u Beogradu.</s><s>14. maj 2007. godine - Jurišić uhapšen na beogradskom Aerodromu "Nikola Tesla" 28. septembar 2009. godine - Jurišić osuđen na 12 godina zatvora 11. oktobar 2010. godine - Apelacioni sud ukinuo presudu i vratio predmet na ponovni postupak, nakon čega je Jurišić pušten na slobodu 2. decembar 2013. godine - Jurišić ponovo osuđen na 12 godine zatvora 6. maj 2015. godine - Alelacioni sud nakon žalbe Jurišića odlučio da ponovo otvori raspravu u ovom predmetu http://www.glassrpske.com/novosti/vijesti_dana/Nik-kriv-za-zlocin-nad-Tuzlanskom-kolonom/204322.html</s>
<s>SARAJEVO, 19.</s><s>MARTA /SRNA/ - Sud BiH potvrdio je optužnicu koja Armena Dželku tereti za krivično djelo terorizam, saopšteno je iz ove pravosudne institucije.</s><s>U optužnici se navodi da je Dželko 12. februara 2013. godine napustio područje BiH, te dolaskom u Siriju postao pripadnik terorističke organizacije "Islamska država", koja je, svakodnevnim oružanim akcijama, napadima na stanovništvo, ubijanjima, protivpravnim zatvaranjima, uzimanjem talaca i drugim radnjama, namjeravala da prisili legitimne vlasti Sirije na izmjenu ustavnog poretka i političkog režima.</s><s>Dželko je tu ostao do decembra prošle godine, kada se zajedno sa preostalim članovima terorističke organizacije u Siriji, u posljednjem uporištu u gradu Baguzu, nakon što su vojnički poraženi, predao kurdskim i savezničkim snagama na području Sirije.</s>
<s>Iranski general Sulejmani: Bio sam u Bosni, gde god muslimanima treba pomoć, ja sam tu</s><s>Utorak, 07 januar 2020</s><s>S.R \| Večernji list \| Blic \| 07.01.2020.</s><s>Hasan Haidar Diab (56) je poznati hrvatski novinar i ratni izveštač koji od 1998. godine piše za Večernji list.</s><s>Međutim, njegova povezanost sa Balkanom seže u osamdesete godine prošlog veka, kada je iz rodnog Bejruta došao na studije u tadašnju SFR Jugoslaviju i to ponajviše zahvaljujući liku i delu Josipa Broza Tita, odnosno njegovom ulogom u Pokretu nesvrstanih.</s><s>Tokom godina rata, prvenstveno zbog poznavanja arapskog jezika, proputovao je ratom zahvaćena područja, gde je uradio veliki broj intervjua i reportaža sa političarima i izbeglicama.</s><s>Sa pojavom izbegličke krize u Evropi usled započetog građanskog rata u Siriji 2011. godine, postao je jedan od nasjtručnijih sagovornika u emisijama emitovanim na javnim servisima Hrvatske, Slovenije, Bosne, Srbije, te i Evrope.</s><s>Jedan od njegovih sagovornika bio je i Iranski general Kasem Sulejmani, sa kojim je razgovarao u dva navrata, 2016. i 2017. godine, o čemu je pisao u autorkom tekstu za Večernji list.</s><s>Tom prilikom, Sulejmani mu je potvrdio svoj boravak na Balkanu tokom ratnih sukoba devedesetih godina prošlog veka. - S generalom Sulejmanijem lično sam se susreo dva puta u Iranu, jednom u Teheranu na konferenciji 2016, a drugi put u gradu Mešadu godinu dana kasnije.</s><s>Delovao je jako skromno, videlo se da je vagao svaku izgovorenu reč.</s><s>Iako nismo dugo razgovarali, kada je saznao da dolazim iz Hrvatske, samo je dobacio pitanje: “Kakva je situacija u BiH?” Na moje pitanje da li je bio u BiH, Kasem mi je odgovorio: “Naravno da sam bio, ali davno, 1993. i 1994 .</s><s>Gde god muslimanima treba pomoć, ja sam tu”.</s><s>Na rastanku sam mu rekao neka se čuva, a njegov je odgovor bio: ”Molite se za mene da poginem kao mučenik, to mi je najveća želja" - naveo je Diab u tekstu, čime je samo potvrdio pisanje Blica o njegovom prisustvu na tlu Bosne tokom rata U daljem toku teksta, Diab se osvrnuo ni kult ličnosti ubijenog iranskog generala, odnosno, na njegove impozantne taktičke i borbene strategije: Kasem Sulejmani bio je najžešći borac protiv kalifata Islamske države, a zbog tajanstvenih misija koje je obavljao zvali su ga “Džejms Bondom Bliskog istoka”.</s><s>General Sulejmani bio je prisutan u Iraku od američke invazije 2003, u Libanu i na području palestinske samouprave od ranih 90-ih godina, 2011. dobio je novi zadatak: zaustaviti pohod džihadista na Irak i Siriju.</s><s>Od tada su u Damasku i Bagdadu prisutni zapovednici snaga Kuds.</s><s>Poznato je da je često i lično vodio vojne akcije, kao onu kada je zaustavio ofanzivu islamista prema Damasku i onu prema Bagdadu.</s><s>Uz to što je odbranio Damask i Bagdad, pod njegovim zapovedništvom je oslobođeno čitavo područje Al Kusara i veliki delovi provincije Homs u Siriji, Alep, a naposletku i Istočna Guta.</s><s>Zahvaljujući strategiji Kasema Sulejmanija, sirijski predsednik Bašar al-Asad opstao je na vlasti.</s><s>Nakon što je ISIS zauzeo Mosul, Tikrit i niz drugih gradova, Sulejmani je odmah preuzeo zapovedništvo i najbolje ljude Kudsa doveo u Bagdad, čime je ujedno pomogao i da se odbrani irački Kurdistan i sam Bagdad.</s><s>Vojni uspjeh protiv boraca ISIS-a postignut je zahvaljujući tome što su Sulejmani njegovi savetnici promenili strategiju ratovanja i u Iraku i u Siriji, na temelju iskustva u borbama protiv sovjetskih trupa u Avganistanu.</s><s>Štitio Islamsku revoluciju Prema obaveštajnim podacima, Sulejmani je likvidiran na povratku iz Sirije gde je zapovedao ofanzivom na provinciju Idlib, zadnje uporište džihadističkih grupa.</s><s>Zapovednik iranskih snaga Kudsa celi život je posvetio jednom cilju – zaštititi Iran i ideale Islamske revolucije.</s><s>Al Kuds je pretvorio u organizaciju koja se može suočiti sa svim geopolitičkim izazovima.</s><s>Uvek je bio predan Islamskoj revoluciji i živeo skromno.</s><s>Upravo se pod njegovim vođstvom ranih 2000-ih počela razvijati „Osovina otpora Sjedinjenim Državama” na Bliskom istoku, koja i dalje odoleva politici SAD-a Saudijske Arabije i Izraela.</s><s>Iranski vrhovni vođa Ali Hamenei imenovao je brigadira Ismaila Ganija zapovednikom Kudsa i naslednikom Kasema Sulejmanija kojem je do sada bio zamenik. https://www.blic.rs/vesti/svet/iranski-general-sulalkanu-bio-sam-u-bosni-gde-god-muslimanima/6f5q424</s>
<s>RTRS saznaje: Uskoro nova optužnica za zločin u Dobrovoljačkoj</s><s>Sreda, 05 maj 2021</s>
<s>Glas Srpske saznaje: Uskoro optužnica za zločin u Dobrovoljačkoj ulici</s>
<s>Svjedok čuo da su vojnici JNA ubijeni u Velikom parku</s><s>Petak, 07 jul 2017</s><s>SARAJEVO, 6. JULA /SRNA/ - Bivši inspektor Odjeljenja kriminalističke policije Stanice javne bezbjednosti u sarajevskoj opštini Novi Grad Nedžad Lizde izjavio je danas na suđenju u predmetu "Veliki park" da je čuo da su zarobljeni vojnici JNA pobijeni u Velikom parku u centru Sarajeva.</s><s>U nastavku suđenja bivšem komandantu Specijalne jedinice MUP-a takozvane RBiH Draganu Vikiću i još trojici optuženih za ratni zločin nad osam zarobljenih pripadnika JNA srpske nacionalnosti 1992. godine u Sarajevu, Lizde je rekao da ne zna ko je ubio vojnike JNA, te da je poslije rata pročitao u novinama da je to uradio Nedžad Herenda.</s><s>Ovaj svjedok Tužilaštva BiH je potvrdio da su 22. aprila 1992. godine, zarobljene srpske vojnike u naselju Dobrinja, vezane lisicama, u bijelom kombiju odveli pripadnici vojne bezbjednosti.</s><s>"Bio sam u svojoj kancelariji kada su privedeni vojnici.</s><s>Čuo sam galamu, vrisku, psovanje građana koji su se okupili ispred Stanice.</s><s>Otišao sam da vidim o čemu se radi.</s><s>U hodniku sam zatekao grupu vojnika koje su pripadnici rezervnog sastava policije pretresli i skinuli im opasače, nakon čega su odvedeni u prostoriju za zadržavanje", ispričao je Lizde.</s><s>On je posvjedočio da su ubrzo došli pripadnici vojne bezbjednosti koji su ih odveli, te potvrdio da zarobljeni vojnici, prilikom predaje, nisu imali vidne povrede, te da nije vidio da su tom prilikom razmijenjeni neki dokumenti.</s><s>Svjedok Jasmin Idrizović rekao je da je kao šef smjene Stanice javne bezbjednosti Novi Grad bio zadužen za bezbjednost Stanice kada su 22. aprila 1992. godine dovedeni zarobljeni vojnici.</s><s>"Čula se velika galama.</s><s>Okupila se velika grupa ljudi koja se ispred Stanice konstantno povećavala.</s><s>Bilo ih je oko 2.000.</s><s>Moj zadatak je bio da obezbjedim Stanicu, što sam i učinio.</s><s>Vidio sam sa prozora kancelarije kako dovode vojnike, ali nisam znao gdje ih vode", rekao je Idrizović.</s><s>On tvrdi da je tek nakon rata saznao iz medija da je zarobljene vojnike ubio Nedžad Herenda.</s><s>U predmetu "Veliki park", osim Vikića, optuženi su i bivši ministar unutrašnjih poslova takozvane RBiH Jusuf Pušina, te Nermin Uzunović i Mladen Čovčić.</s><s>Optuženima je stavljeno na teret da su znali za zarobljavanje osam pripadnika JNA srpske nacionalnosti iz transportera u kvaru na području sarajevskog naselja Dobrinja.</s><s>Prema optužnici, oni su bili informisani o stavljanju zarobljenih vojnika JNA pod kontrolu i nadzor policijskih i bezbjednosnih struktura, koji su potom izvedeni u Veliki park blizu Doma policije u centru Sarajeva, gdje su ubijeni rafalima iz vatrenog oružja.</s><s>Nakon ubistva, tijela pripadnika JNA sklonjena su i odvezena s ciljem da se uklone i prikriju dokazi.</s><s>Djelimični posmrtni ostaci dvojice ubijenih vojnika JNA su pronađeni, a za ostacima ostalih se još traga.</s><s>Suđenje se nastavlja 24. avgusta. http://www.srna.rs/novosti/511963/svjedok-cuo-da-su-vojnici-jna-ubijeni-u-velikom-parku.htm</s>
<s>Izvor: Beta utorak, 29.09.2015.</s><s>Na Markalama je eksplodirala podmetnuta mina, ne granata VRS, izjavila je na suđenju Ratku Mladiću veštak za balistiku Zorica Subotić.</s><s>Svedočeći u odbranu Ratka Mladića pred Haškim tribunalom, Subotić je tvrdila da stradanje civila na sarajevskoj pijaci Markale u februaru 1994. nije izazvala minobacačka granata, nego "statički aktivirani" podmetnuti eksploziv.</s><s>Subotić je izjavila i da nije bilo moguće da drugu eksploziju ispred zatvorene tržnice Markale, u avgustu 1995, izazove minobacačka granata, a da njen let ne snimi radar Unprofora i da se ne čuje zvuk ispaljenja, kako tvrdi tužilaštvo.</s><s>Optužnica generala Mladića (73), tadašnjeg komandanta Vojske Republike Srpske, tereti za terorisanje stanovništva Sarajeva dugotrajnim granatiranjem i snajperisanjem.</s><s>U optužnici piše da je minobacačka granata, koja je na Markalama 5. februara 1994. ubila 66, a ranila više od 140 građana doletela iz pravca na kojem su bili položaji VRS.</s><s>Smrtno stradanje 43 osobe i ranjavanje 75 građana ispred Markala 28. avgusta 1995. takođe je, po optužnici, izazvala granata koju je ispalila VRS.</s><s>Zaključak da eksploziju na Markalama u februaru 1994. nije mogla izazvati minobacačka granata, Subotić je zasnovala na oceni da je bilo nemoguće da projektil padne na mesto i pod uglom koje su utvrdile istrage sarajevske policije i Unprofora, a da prethodno ne udari u krov pijačne tezge i ne aktivira se.</s><s>"Broj smrtno stradalih i povređenih u strašnom je neskladu s vatrenom moći jedne granate od 120 milimetara", rekla je Subotić.</s><s>Istragu o eksploziji nazvala je "vrlo neprofesionalnom, netačnom i s mnofo grešaka".</s><s>Naglasila je da je "praktično nemoguće" da stabilizator, odnosno rep granate, posle eksplozije ostane potpuno ukopan u asfaltn Subotić je objasnila da pri udaru i eksploziji, stabilizator granate "istiskuje" okolno tlo i da ne može biti njime zatrpan.</s><s>Ona je primetila i da rep granate s Markala, koji je pregledala u sudnici, nema ogrebotine karakteristične za zabijanje u tlo.</s><s>Nakon što je sudija Kristof Flige rukom odvrnuo deo repa granate, što je po Zorici Subotić nemoguće, Mladićev branilac Branko Lukić je to nazvao potvrdom da se dokazima manipuliše.</s><s>Subotić je tvrdila i da je ekspert optužbe Berko Zečević pogrešno nacrtao izgled tezgi na Markalama, s kosim umesto ravnim krovom, da bi pokazao da je mina mogla pasti na mesto eksplozije, a da ne udari u krov tezge.</s><s>"Mi smo zaključili da se radi o statičkoj eksploziji mine koja nije aktivirana nakon doleta, nego daljinskim putem...</s><s>Prethodno je iskopana rupa i u nju je spušten stabilizator druge granate koji je zatim zatrpan zemljom.</s><s>Preko je onda stavljena mina koja je aktivirana daljinski", posvedočila je Subotić.</s><s>Ona je tvrdila da joj je i Zečević potvrdio da su na pijaci pronađeni tragovi još jedne eksplozije, koja "nigde nije spomenuta".</s><s>U analizi druge eksplozije ispred tržnice Markale u avgustu 1995.</s><s>Subotić je naglasila da je "nemoguće" da je granata pala na mesto i pod uglom koje je "pogrešno" odredila istraga vlasti BiH i Unprofora, a da je ne snimi radar međunarodnih snaga koji je tada bio aktivan oko Sarajeva.</s><s>Tvrdnju optužbe da se granata "podvukla ispod radarskog snopa", balistčarka odbrane je, takođe, odbacila kao "besmislenu".</s><s>Subotić je tvrdila da su na mestu eksplozije pronađena dva različita stabilizatora granata.</s><s>Komentarišući snimke načinjene neposredno posle eksplozije, Subotić je prizor žrtve, prevaljene preko ograde, čiji je desni deo tela gotovo potpuno razore, prokomentarisala rečima: "Ta povreda naneta je nečim što nije ni minobacački, ni artiljerijski projektil".</s><s>Tvrdila je da je pregledala fotografije svih identifikovanih žrtava i da osobe sa snimka nije bilo među poginulim.</s><s>"Jedino što mogu da zaključim je da je to telo odnekud doneto", zaključila je Subotić.</s><s>Ona će sutra nastaviti da odgovara na pitanje Mladićevog branioca Branka Lukića.</s><s>General Mladić optužen je i za genocid u Srebrenici, progon Muslimana i Hrvata širom BiH, koji je u šest opština imao razmere genocida i uzimanje pripadnika Unprofora za taoce, 1992-95. http://www.b92.net/info/vesti/index.php?yyyy=2015&mm=09&dd=29&nav_id=1045298</s>
<s>Tužilaštvo BiH traži strožu kaznu za Albinu Terzić</s><s>Petak, 05 jul 2013</s><s>Tanjug \| 05. jul 2013. 18:35</s><s>Albina Terzić</s><s>Tužilaštvo BiH zatražilo je veću kaznu zatvora za bivšu pripadnicu HVO Albina Terzić, koja je osuđena na pet godina zbog zločina nad srpskim civilima u logorima u Odžaku Tužilaštvo BiH zatražilo je u petak pred Apelacionim većem Suda BiH da bivša pripadnica Hrvatskog veća odbrane (HVO) Albina Terzić, koja je osuđena na pet godina zatvora zbog zločina nad srpskim civilima u logorima u Odžaku, dobije veću kaznu, dok je odbrana tražila oslobađanje ili novo suđenje.</s><s>Visina kazne neprihvatljiva je za Tužilaštvo BiH, a tužilac Seid Marušić je ocenio da "ne daje satisfakciju žrtvama", prenose banjalučki mediji.</s><s>Prema presudi iz oktobra prošle godine, Terzićeva je kao pripadnik HVO nečovečno postupala prema srpskim civilima zatvorenim u osnovnoj školi i fabrici "Strolit" u Odžaku od maja do jula 1992. godine.</s><s>Ona je proglašena krivom jer je zarobljenike udarala palicom po vratu, ramenima i glavi, šamarala ih, na njih huškala psa, mučila ih, zlostavljala, ponižavala i vređala na različite načine.</s><s>Prvostepeno veće je kao olakšavajuće okolnosti navelo da je Terzićeva u vreme činjenja zločina bila mlada, da ranije nije osuđivana, kao i da njeni postupci nisu toliko teški.</s><s>Tužilaštvo BiH nije se složilo sa tim obrazloženjem, a tužilac Marušić je naveo da će žrtve "zauvek nositi traume".</s><s>Branilac Tomislav Ljubić je zatražio da osuđujuća presuda bude preinačena u oslobađajuću, s obzirom na alibi, ili da se suđenje ponovi.</s><s>Odbrana je tokom suđenja tvrdila da je Terzićeva u periodu za koji je tereti optužnica bila u Kutjevu u Hrvatskoj, koje je od Odžaka udaljeno oko 70 kilometara.</s><s>Nakon iznošenja žalbi, Apelaciono veće će odluku doneti naknadno.</s><s>Terzićeva se nalazi na slobodi, jer je sudsko veće odbilo predlog Tužilaštva da optuženoj bude određen pritvor. http://www.novosti.rs/vesti/naslovna/dosije/aktuel6-Tuzilastvo-BiH-trazi-vecu-kaznu-za-Albinu-Terzic</s>
<s>05/02/2019 \| RTRS Izet Arifović, bivši pripadnicik takozvane Armije BiH, osuđen na deset godina zatvora za zločine protiv srpskog civilnog stanovništva počinjene u junu i julu 1992. na području Srebrenice i Bratunca, preminuo je juče, potvrdila je za BIRN njegov advokat Lejla Čović.</s><s>Podsjećamo, Sud BiH je u septembru prošle godine, nakon 16 godina, izrekao prvu osuđujuću presudu za zločine nad Srbima u Podrinju .</s><s>Zbog ubistva srpskih civila iz Zalazja i Ratkovića, Arifović - vojnik Nasera Orića - osuđen je na 10 godina zatvora, a zbog skrnavljenja tijela ubijenih zarobljenika Suad Smajlović na 14 mjeseci.</s><s>Prema Zakonu o krivičnom postupku, Sud BiH bi u narednom periodu trebalo da donese rješenje kojim se obustavlja postupak u odnosu na preminulog Arifovića.</s>
<s>15. 03. 2013. 23:36h \| Srna\| Svedok Tužilaštva BiH Zlatan Crnković ispričao je da je u logor u nekadašnjoj kasarni "Viktor Bubanj" u Sarajevu Srbe dovodio "ko je hteo i kako je hteo".</s><s>Crnković je u nastavku suđenja za zločin počinjen u "Viktoru Bubnju" rekao da su ljudi Ismeta Bajramovića Ćele, Juke i drugih dovodili Srbe u "Viktor Bubanj" i da je optuženi Ramiz Avdović morao da ih primi.</s><s>Uslovi u kasarni - logoru bili su veoma loši, ali niko ništa po tom pitanju nije uradio "Znali su da kažu da Alija Izetbegović ima rođaka, pa čuvajte ovog zbog zamene", posvedočio je Crnković.</s><s>Crnković je u maju 1992. godine iz Ministarstva unutrašnjih poslova u Sarajevu prekomandovan u Vojnu policiju bivše Armije BiH, a posle nepunih mesec dana prešao je u kasarnu "Viktor Bubanj" sa zadatkom da ispituje Srbe koji su tu dovođeni zbog "posedovanja oružja i bombi ili davanja signala iz kuće", prenosi Birn.</s><s>On je rekao da su dovođeni ljudi bez rešenja o prijavi, istakavši kako je "upozoravao da ne mogu dovesti čoveka i samo reći da ima pušku, jer o tome mora da postoji i zabeleška".</s><s>Crnković je ispričao je "zbog tog javašluka" napisao pismo državnom i političkom vrhu.</s><s>"Rekao sam da ja tu ne mogu ništa da promenim i da su uslovi veoma loši, ali niko ništa po tom pitanju nije uradio", dodao je Crnković.</s><s>U to vreme, naveo je dalje Crnković, upravnik je bio Besim Muderizović, ali za to nije imao "papire" pa ga je tadašnji načelnik Glavnog štaba bivše ABiH Sefer Halilović zvanično imenovao za upravnika.</s><s>Vlado Adamović, branilac drugooptuženog Juliana Nikolaea Vintile, upitao je svedoka zašto je pristao da bude zamenik upravnika kada je njegov zadatak bio da ispituje lica koja su dovođena.</s><s>Crnković je odgovorio da mu je Halilović rekao da će biti zamenik, jer bi bilo dobro da je jedan musliman, a drugi Hrvat, dodavši da je tako bilo samo na papiru.</s><s>Na pitanje Avdovića da li je i svedok i njemu bio nadređen, Crnković je potvrdno odgovorio i dodao da je tako bilo samo na papiru.</s><s>Na formiranje vojnog suda, prema njegovim rečima, čekano je tri meseca.</s><s>Muderizović je sa Avdovićem i Vintilom bio optužen da je od juna do kraja novembra 1992. godine, kao član udruženog zločinačkog poduhvata, učestvovao u uspostavljanju i održavanju sistema zlostavljanja civila srpske nacionalnosti.</s><s>Prema optužnici, Muderizović je bio upravnik Okružnog zatvora u Sarajevu i bivšoj kasarni "Viktor Bubanj", a preminuo je u decembru prošle godine.</s><s>Avdović je bio komandir straže, a Vintila kuvar i stražar u nekadašnjoj kasarni.</s><s>Suđenje će biti nastavljeno 22. marta. http://www.vesti-online.com/Vesti/Ex-YU/299562/Srbe-u-logor-dovodio-ko-je-hteo-</s>
<s>Grabovac: Opstrukcija istrage o trgovini ljudskim organima u Brodu</s><s>Sreda, 12 decembar 2018</s><s>BANjALUKA, 12.</s><s>DECEMBRA /SRNA/ - Predsjednik Udruženja za traženje zarobljenih boraca i nestalih civila iz Broda Marko Grabovac tvrdi da Tužilaštvo BiH godinama opstruiše istragu o trgovini ljudskim organima zarobljenih Srba, Bošnjaka i Roma u Brodu 1992. godine.</s><s>Grabovac tvrdi da su pripadnici regularne Hrvatske vojske i HVO-a 1992. godine kasapili zarobljene Srbe, bošnjačke i romske žene i djecu da bi prodavali njihove organe, a žrtve potom bacali u masovnu grobnicu u Sijekovcu.</s><s>"Imamo pouzdane podatke da su organi žrtava odvoženi preko hrvatske granice takozvanim `belim helikopterima` sa Fudbalskog stadiona `Polet`u Brodu i prodavani za 20.000 maraka, o čemu mi je posvjedočio jedan hrvatski oficir", rekao je Grabovac Srni.</s><s>Prema njegovim riječima, postoji sumnja da iza ovog zločina stoji ista ekipa nalogodavaca prema čijoj direktivi su vađeni organi i kosovskim Srbima u "žutoj kući" u Albaniji.</s><s>Grabovac podsjeća da su maju 1992. godine pripadnici Hrvatske vojske i paravojnih muslimanskih snaga presreli četiri autobusa sa 218 putnika, među kojima je bilo više od 150 djece iz domova za nezbrinutu djecu sa područja Srebrenice, Žepe i okolnih opština koji su putovali prema Zapadnoj Evropi.</s><s>On je dodao da je u junu 2004. godine izvršena ekshumacija masovne grobnice u Sijekovcu u kojoj je pronađeno 59 posmrtnih ostataka, od čega 23 djece dobi od sedam do 14 godina.</s><s>Predsjednik Odbora Skupštine Srbije za Kosovo i Metohiju Milovan Drecun izjavio je nedavno da će Specijalno tužilaštvo za zločine OVK za nekoliko mjeseci donijeti odluku da li podiže ili odustaje od optužnica za "žutu kuću" u vezi sa trgovinom ljudskim organima Srba otetih na Kosmetu.</s><s>On je naveo da radna grupa, koju je formirao skupštinski Odbor za Kosovo i Metohiju i koja prikuplja činjenice i dokaze o zločinima terorističke OVK, ima jedinstvenu kompletiranu bazu podataka o svim zločinima. http://www.srna.rs/novosti/650712/grabovac-opstruka-istrage-o-trgovini-ljudskim-organima-u-brodu.htm</s>
<s>15/01/2020 \| RTRS \| Izvor: SRNA Tužilaštvo BiH zatražilo je produženje pritvora naredna dva mjeseca za Jasmina Keserovića, jednog od sedam osumnjičenih za učešće na sirijskom ratištu koji su 19. decembra prebačeni u BiH, zbog opasnosti od bjekstva, uticaja na svjedoke, mogućeg ponavljanja djela i jer je riječ o krivičnom djelu za koje se može odrediti zatvor deset godina ili više.</s><s>Tužilac Ćazim Hasanspahić rekao je da Tužilaštvo BiH sada traži produženje pritvora i iz drugih posebnih razloga, a ne samo zbog opasnosti od bjekstva, jer je istraga proširena i u prijedlogu su priloženi dokazi koji se odnose na više osoba koje su boravile u Siriji i viđale tamo osumnjičenog Keserovića.</s><s>U narednom periodu, rekao je Hasanspahić, vršiće se dodatne provjere i ispitivanja onih koji su se u međuvremenu vratili iz Sirije, te da postoji opravdana sumnja da će Keserović, svjestan težine krivičnog djela za koje se sumnjiči, uticati na svjedoke, prenosi Birn.</s><s>- Uz prijedlog smo dostavili i video-zapis na kome se bez sumnje nalazi Jasmin Keserović koji poziva muslimane širom Evrope i svijeta riječima: "Ustanite muslimani, ubijajte hrišćane i njihove sluge, postavljajte im eksploziv... ubijajte ih onako kako ste u mogućnosti.</s><s>Nemojte praviti razliku između civila i vojnika" - naveo je tužilac.</s><s>Prema Tužilaštvu, izlaskom Keserovića na slobodu, bila bi uznemirena javnost koja je u velikoj mjeri bila upoznata o ovom videu.</s><s>On je rekao da je potjernica za Keserovićem raspisana 2015. godine, a da je on među prvima 2013. otišao u Siriju, o čemu postoje materijalni dokazi, te da sedam godina nije bio dostupan pravosuđu BiH. - Među dokazima je i izjava njegovog oca, Dževada Keserovića, koji ga je pozivao da se vrati, ali Keserović nije imao izraženu želju za povratak, već je suprotno pozivao i ostale članove porodice da mu se pridruže -rekao je Hasanspahić.</s><s>Senad Dupovac, advokat Keserovića, ocijenio je da su navodi Tužilaštva "bombastični", zatraživši blaže mjere, odnosno kućni pritvor za svog branjenika.</s><s>On je rekao da je Keserović otišao u Siriju u momentu kada teroristička organizacija Islamska država nije postojala i kada nije bilo odluke o tome da je to teroristička organizacija.</s><s>U to vrijeme, prema Dupovcu, postojalo je "Arapsko proljeće" u Siriji. - Sam odlazak u Siriju nije krivično djelo...</s><s>U kontekstu snimka Tužilaštvo nije navelo ko je, kad i gdje snimao video i ko ga je objavio - naveo je Dupovac, tvrdeći da je Keserović u vrijeme nastanka videa bio u kurdskom logoru.</s><s>On je istakao da Keserović nije pokušavao ukloniti nikakve tragove i dokaze, te da su nabrojani svjedoci iz prijedloga Tužilaštva BiH za produženje pritvora u stvari istražitelji Agencije za zaštitu BiH koji nisu boravili u Siriji, na što je tužilac Hasanspahić prigovorio, dodavši da se namjeravaju saslušati i određeni zaštićeni svjedoci.</s><s>Osim Keserovića, u BiH su prebačeni Emir Ališić, Senad Kasupović, Miralem Berbić i Hamza Labidi, Armen Dželko i Muharem Dunić, koji su takođe osumnjičeni za učestvovanje na stranim ratištima i kojima je Sud BiH u decembru odredio jednomjesečni pritvor.</s><s>Dosad je Sud BiH osudio 26 muškaraca na ukupno 51 godinu i dva mjeseca zatvora zbog odlaska na ratišta u Siriji, pokušaja odlaska ili regrutovanja drugih osoba za tu svrhu. https://www.rtrs.tv/vijesti/vijest.php?id=366066</s>
<s>Lukić: Mladić osuđen i za događaje koji nisu u optužnici</s>
<s>06.09.2016 \| BIRN \| Justice Report U nastavku suđenja za zločine počinjene u Rogatici i Foči, optuženi Muhamed Šišić je negirao da je u augustu 1992. učestvovao u bilo kakvim aktivnostima u selu Kukavice.</s><s>Šišić je kazao da je napustio rogatičko selo Kukavice u julu 1992. godine zajedno s porodicom i mještanima. “Ispratili smo civilno stanovništvo prema Ustiprači i Goraždu, a mi smo se vratili u Brčigovo, gdje smo oformili jedinicu, odnosno Kukavičku četu.</s><s>Na tom području je bila i Rogatička četa i zajedno smo činili bataljon, kome je jedini zadatak bila odbrana”, izjavio je Šišić svjedočeći u svoju korist.</s><s>On je negirao da je put od sela Brčigova do Kukavica bio prohodan te naveo da su tu bili položaji Vojske Republike Srpske (VRS).</s><s>Upitan gdje je bio 27. augusta 1992. godine, optuženi je odgovorio da je bio na liniji od Jarčena prema Boriću, zajedno s grupom od 20-ak vojnika. “Bio je Emir Drakovac, Aziz nije – on je otišao u Sarajevo, bili su Tarik Šišić, Ibrahim Makaš, Fahrudin Kurtić...”, napomenuo je Šišić.</s><s>Istaknuo je da njemu i njegovoj jedinici nije naređeno da poduzimaju bile kakve aktivnosti u selu Kukavice. “Za taj slučaj sam saznao kasnije, u medijima”, rekao je on.</s><s>Šišić je optužen, zajedno s Emirom Drakovcem, Azizom Šušom i Tarikom Šišićem, za učešće u napadu na konvoj izvedenom 27. augusta 1992. godine u mjestu Kukavice – kada je ubijeno najmanje 20 osoba srpske nacionalnosti, a nekoliko desetina ranjeno.</s><s>Prema optužnici, Muhamed Šišić je bio komandir Diverzantskog voda Kukavičke čete Armije Bosne i Hercegovine (ABiH), a ostali optuženi pripadnici ove jedinice.</s><s>Drakovac je optužen i da je u novembru 1992. na području Rogatice pucao u jednog civila, kao i da je krajem iste godine na području Foče mučio nepoznatog zarobljenog pripadnika VRS-a.</s><s>Optuženi Šišić je negirao da je 27. augusta vidio Kasima Velića, za koga je naveo da je ranjen nekoliko dana ranije i da je bio u bolnici u Ustiprači.</s><s>Također je negirao da je na područje Brčigova u ispomoć dolazila neka jedinica s Pokrivenika.</s><s>Amir Smajević, koji je svjedočio u korist Šišićeve Odbrane, izjavio je da je bio angažovan u Brčigovu, te da su tu bili svi optuženi. “Iz Brčigova sam otišao 25. augusta na Pokrivenik s ručnim minobacačem u ispomoć. (...) Ne bih da zvučim kao da se hvalim, ali ja sam jedini koji je prošao tim putem”, rekao je svjedok, dodavši da je 27. augusta bio na Pokriveniku.</s><s>Upitan da li je iko iz Brčigova odlazio u Kukavice, svjedok je odgovorio da jeste ranije – njegov rođak Ibro Smajević, koji je ranjen, i Hadžan Huseinović, čije je tijelo nakon tog odlaska pronađeno 1998. godine. “Između 13. i 20. augusta sam s nekoliko ljudi postavio potezne mine na tom dijelu i nije se moglo ići u Kukavice”, kazao je on.</s><s>Treći svjedok, Nermin Drakovac, brat optuženog Emira, rekao je da je 1992. bio maloljetan i da nije bio vojno angažovan.</s><s>Godinu dana nakon što je u julu 1992. stanovništvo Kukavica izbjeglo u Goražde, on se zbog nedostatka hrane, kako je kazao, priključio Kukavičkoj četi.</s><s>Tužilaštvo BiH je upitalo Drakovca da li je tačno da mu u vojnoj knjižici piše da je angažovan od 14. maja 1992., što je svjedok potvrdio, rekavši da “tako piše, ali da se on nije tada priključio”.</s><s>Drakovac je izjavio da je nakon jula 1992. u Kukavice prvi put došao poslije završetka rata.</s><s>Svjedok Suad Mehović je negirao da je 27. augusta 1992. išao po krompir u Kukavice, navodeći da je tada bio ranjen i da je ležao u stacionaru u Ustiprači.</s><s>Šišićev branilac Muhidin Kapo je kazao da je Mehović negirao tvrdnje zaštićenog svjedoka Tužilaštva BiH o njegovom odlasku u selo Kukavice.</s><s>Naredno ročište zakazano je za 27. septembar, kada će u svoju korist svjedočiti optuženi Drakovac.</s><s>Autor: Džana Brkanić http://detektor.ba/sisic-i-ostali-neprohodan-put-u-kukavice/</s>
<s>SARAJEVO, 23.</s><s>JUNA /SRNA/ - Na suđenju optuženima za zločine nad srpskim civilima u ilijaškom selu Čemerno u junu 1992. godine svjedok Nenad Kovačević rekao je da je u noći između 9. i 10. juna 1992. godine čuo pucnjavu u Brezi, a da je naknadno saznao da je povod bio zločin u Čemernu.</s><s>Kovačević je naveo da je do 15. juna 1992. godine sa suprugom i kćerkom živio u brezanskom selu Banjevac, te da je 16. juna napustio svoju kuću i otišao u Ilijaš, tokom razmjene stanovništva.</s><s>Na pitanje tužioca, ispričao je da je u noći između 9. i 10. juna 1992. godine, boraveći u kući, oko dva sata iza ponoći čuo prolazak kolone prema Brezi, nakon čega je čuo i pucnjavu u samom gradu, a da je zaključio da se radilo o nekom veselju.</s><s>"Kasnije sam saznao razlog - da su iz Kaknja došla pojačanja Brezi.</s><s>Kasnije sam čuo da je to bilo za Čemerno, da su one gore pobili", dodao je Kovačević.</s><s>Odgovarajući na pitanja tužioca o Nenadu Obradoviću, bratu svoje supruge, svjedok je rekao da je Obradović jedno vrijeme živio u Brezi, odakle je otišao na Nišićku visoravan, kao i da mu je kasnije pričao da je bio u Čemernom, prenijela je Balkanska istraživačka mreža /BIRN/. "Kasnije, kad je dolazio, pričao je da je bio gore i da je bio invalid, teško ranjen.</s><s>Zatrpao se u đubre i tako se spasio", pojasnio je svjedok.</s><s>Tužilaštvo BiH tereti Džemala Hadžića, Teufika Turudića, Džemala Smolu, Senada, Harisa i Benjamina Sikiru, Enesa Duraka, Mirsada, Nusreta i Mirzeta Bešliju, te Hamdiju Spahića da su krajem maja i u prvoj polovini juna 1992. godine zajedno sa drugim licima svjesno učestvovali u udruženom zločinačkom poduhvatu u selu Čemerno.</s><s>Optužnica bivše pripadnike Teritorijalne odbrane i aktivnog i rezervnog sastava policije tadašnje BiH tereti da su 10. juna 1992. godine napali Čemerno u kojem su ubili 30 Srba, među kojima je najmlađa žrtva imala 16, a najstarija više od 80 godina.</s><s>Ubijeno je desetak žena, a u napadu je paljena pokretna i nepokretna imovina Srba koji su mučeni i ubijani.</s><s>Suđenje će biti nastavljeno 21. jula. http://89.111.245.19/novosti/1012111/zlocin-u-cemernu-bio-povod-pucnjave-kroz-brezu.htm</s>
<s>Pandurevićeva svjedočila o maltretiranju zatvorenika u Silosu</s><s>Petak, 22 februar 2013</s><s>Srna - 21.02.2013 17:53 SARAJEVO - Na suđenju optuženima za ratne zločine nad Srbima na području Hadžića, pred Sudom BiH, svjedok Radojka Pandurević govorila je o zlostavljanjima koja je, zajedno sa drugim zatočenim Srbima, preživjela u logoru “Silos”.</s><s>Pandurevićeva je rekla da je 28. maja 1992. godine, sa više drugih lica, odvedena iz Gornje Raštelice u opštini Hadžići u Tarčin, a zatim prebačena u “Silos”.</s><s>Ona je navela da je 4. juna 1992. godine upravnik došao u ćeliju i rekao da će tog dana doći neka kontrola, te da su kasnije došli pripadnici “Riječke brigade” koji su tukli zatvorene muškarce, prenosi Birn. “Onda su došli do mene u ćeliju i počeli sa provokacijom, da se krstim sa pet prstiju, da vičem Alahu Ekber.</s><s>Govorili su jednoj djevojci da me bičuje, ali je ona to odbila.</s><s>Natjerali su me da se skinem gola i tako su me držali pola sata”, prisjetila se Pandurevićeva.</s><s>U “Silosu” su, prema njenim riječima, jednom bili i vojnici koji su tukli zatvorenike. “Jedan je unio veliki nož da me kolje...</s><s>Otišao je na podest i počeo da me provocira.</s><s>Bilo me je strah.</s><s>Počeo je pucati iz puške i ja sam se onesvijestila”, navela je Pandurevićeva, dodajući da je nakon toga odvedena u bolnicu.</s><s>Ona je o ovome obavijestila tadašnjeg upravnika logora Halida Čovića, koji joj je rekao da se to više neće ponoviti.</s><s>Pandurevićeva je navela da su stražari u “Silosu” bili, uglavnom, korektni, ali da je boravak od 1.339 dana u “Silosu” ostavio posljedice na njeno zdravlje.</s><s>Prema riječima svjedoka, upravnik “Silosa” je bio Bećir Hujić, a zamjenik Halid Čović i njihov rad je bio “profesionalan”.</s><s>Govoreći o uslovima u “Silosu”, rekla je da se prvi put nakon što je dovedena u taj objekat okupala polovinom augusta 1992. godine. “Nisam imala kontakt s muškim zatvorenicima.</s><s>Muža oko 20 mjeseci nisam mogla vidjeti ni u prolazu”, navela je ona, dodavši da nije mogla ići ni na rad iako se prijavljivala.</s><s>Odgovarajući na pitanja Vasvije Vidović, branioca optuženog Đelilovića, Pandurevićeva je navela da je zatočena jer je bila “Srpkinja i aktivista” SDS-a.</s><s>Pandurevićeva je bila predsjednik Mjesnog odbora SDS-a i odbornik u Skupštini opštine Hadžići, ističući da se nije bavila naoružavanjem niti je dijelila oružje, kako je ustvrdila odbrana.</s><s>Nastavak suđenja zakazan je za 28. februar.</s><s>Hujića i Čovića Tužilaštvo BiH tereti za ratne zločine počinjene u logoru “Silos”, kasarni “Krupa” i Osnovnoj školi “9. maj”, zajedno sa Mustafom Đelilovićem, Fadilom Čovićem, Mirsadom Šabićem, Nezirom Kazićem, Šerifom Mešanovićem i Nerminom Kalemberom.</s><s>Prema optužnici, Hujić je bio upravnik i zamjenik upravnika logora “Silos”, a iste funkcije obavljao je i Čović.</s><s>Kalember je bio stražar u “Silosu”, a ostali su bili pripadnici civilne, vojne i policijske vlasti. http://www.nezavisne.com/novosti/bih/Pandurevicevaa-o-maltretiranju-zatvorenika-u-Silosu-181020.html</s>
<s>21. 02. 2014. 15:09h \| J. Arsenović - Vesti Sa stranica poslednjeg broja NIN zloglasni komandant 28. divizije Armije BiH Naser Orić gleda srpske čitaoce sa tompusom u rukama dok nonšalantno poručuje da u selu Kravica kraj Bratunca nije bilo civilnih žrtava!</s><s>Sa stranica poslednjeg NIN-a Naser Orić gleda srpske čitaoce sa tompusom u rukama i nonšalantno poručuje: U selu Kravica kraj Bratunca nije bilo civilnih žrtava "Na toj koti gde su bile borbe u Kravicama nije bilo civila.</s><s>Na toj koti su rovovi, utvrđena mitraljeska gnezda.</s><s>Napadamo, a dok se borimo, tu su civili gladni, koji su bili iza nas, i oni, kako oslobodimo, ulaze već u srpske kuće i traže hranu", objašnjava Orić na četiri stranice beogradskog nedeljnika u "ekskluzivnom intervjuu" koji će ići u nastavcima.</s><s>Nedeljko Mitrović, predsednik Organizacije porodica poginulih i nestalih civila i boraca RS nije iznenađen na bezočne laži muslimanskog ratnog heroja.</s><s>- Nije se moglo ni očekivati da će reći: "jes' ja sam ubijao, jes' ja sam bio na čelu te 28. divizije i ubijao, pljačkao srpske sela i kuće".</s><s>A sami muslimani iz Srebrenice su govorili da su to radili, kako su govorili, iz ekonomskih razloga, pa je tako dolazilo do borbe sa Srbima koje su ubijali da bi se snabdeli hranom.</s><s>Ivanišević: Seljani su branili svoje kuće - Svi ljudi koji su na Božić 1992. godine stradali Kravici, svi su bili meštani tog sela koji su branili svoje porodice, kuće, imovinu.</s><s>U Kravici nije bio nijedan tenk, nijedan top, ništa što bi moglo ugroziti život Orićevim borcima.</s><s>Istražujući čak sam naišao na jednu njegovu psovku kako je džaba podigao 3.000 muslimana da bi napao selo, komentariše Milivoje Ivanišević, direktor Instituta za istraživanje zločina nad Srbima u 20. veku.</s><s>Ako je toliko uveren u svoju nevinost, a proteklih godina dolazio je u Beograd, kako čujemo iz poslovnih razloga, zašto se ne pojavi pred licem pravde jer sigurno da Srbija koja stremi ka EU i snishodljivo prihvata sve iz Brisela i Haškog tribunala ne može da falsifikuje dokaze protiv njega.</s><s>Za masakr 109 srpskih civila u bratunačkim selima Bjelovac, Sikirić i Loznička Rijeka 1992. godine, Orić takođe ima ciničan odgovor: "Bratunac 109, hajde da vidimo gde su ti ljudi poginuli...</s><s>Groblje u Bratuncu, odite tamo.</s><s>Šta piše?</s><s>Vojničko groblje?</s><s>Ima slika to i tog borca sa mitraljezom i kaže: "Poginuo za krst junački i otadžbinu".</s><s>To su vam dokazi, koji su to dokazi, i ne možete lagati, jer ako lažete - lažete sebe, a Naser vam treba kao opravdanje za genocid u Srebrenici".</s><s>Radojka Filipović iz bratunačkog odbora Organizacije porodica poginulih i nestalih civila kaže da bi tom njegovom logikom mogli uzrvatiti da ni u Srebrenici nije bilo civila. - Srpska sela su, dakle, legitiman cilj, pa onda su Srebrenica i Potočari jula 1995. godine bili naš legitiman cilj koji je usledio nakon njihovog pokolja srpskih civila u Podrinju!</s><s>Mi smo navikli na takve njegove besramne izjave.</s><s>On treba da bude procesuiran, i neka ga oslobode, onda ćemo krivce tražiti među mrtvima.</s><s>Nasera Orića je 2008.</s><s>Haški tribunal oslobodio po svim tačkama optužnice.</s><s>Prethodno je dobio samo dve godine zatvora i to zbog komandne odgovornosti, zato što nije preduzeo odgovarajuće korake da spreči ubistva i okrutno postupanje svojih potčinjenih prema zatvorenim Srbima u Srebrenici 1992-1993.</s><s>Srpsko Tužilaštvo za ratne zločine raspisalo je ove godine poternicu za Orićem zbog sumnje da je sa još četvoricom saučesnika 12. jula 1992. ubio devetoro srpskih civila u mestu Zalazje i Donji Potočari, u opštini Srebrenica. http://www.vesti-online.com/Vesti/Ex-YU/383710/Ko-pere-Naserove-krvave-ruke-</s>
<s>Vikić i ostali: Tužilaštvo počelo s iznošenjem obimne završne riječi</s><s>Ponedeljak, 20 decembar 2021</s><s>Marija Taušan \| 17. 12. 2021 \| detektor.ba Na suđenju za zločin počinjen u Velikom parku u Sarajevu, Tužilaštvo Bosne i Hercegovine ocijenilo je u završnoj riječi da izvedeni dokazi pružaju pouzdan osnov da Dragan Vikić i drugi budu proglašeni krivim.</s><s>Tužilaštvo se osvrnulo na iskaze svjedoka koji su govorili o zarobljavanju osam vojnika na Dobrinji i njihovom sprovođenju u Dom policije kod Velikog parka, gdje su ubijeni 22. aprila 1992. godine.</s><s>Tužiteljica Vesna Ilić kazala je da su se na suđenju čuli dijametralno suprotni iskazi svjedoka, od onih koji nisu čuli pucnjavu do onih koji su čuli pojedinačnu, odnosno rafalnu paljbu.</s><s>Ona je rekla da su svjedoci različito navodili šta su čuli i vidjeli u odnosu na počinioce ubistava, odnošenje tijela ubijenih i sapiranje krvi.</s><s>Tužiteljica je kazala da su svjedočili i bivši pripadnici Vikićeve Specijalne jedinice, te da i 30 godina postoji šutnja. “Kažu da žele sprati ljagu...</s><s>Zašto su mijenjali iskaze i tvrdili da ništa nisu vidjeli iako su ih vidjeli drugi svjedoci?”, navela je Ilić, napomenuvši da Tužilaštvo i ne tvrdi da je Vikić ubio zarobljenike.</s><s>Prema njenim riječima, u postupku je posebno interesantno bilo pokretanje pitanja zone odgovornosti.</s><s>Kako je rekla, između Doma policije i mjesta ubistava je par metara. “Da li to znači da me se ne tiče..., da ih treba zaboraviti čim su tijela odnesena?”, kazala je Ilić.</s><s>Ona je istakla da nije protivzakonito obezbijediti lice mjesta i pozvati policiju. “Da li bi Dragan Vikić i Jusuf Pušina prekršili zakon ili pravilnike da su obavijestili (nadležne organe)? – Ne”, rekla je Ilić.</s><s>Vikić i Pušina optuženi su s Nerminom Uzunovićem i Mladenom Čovčićem za ubistva osam pripadnika Jugoslovenske narodne armije (JNA) u Velikom parku.</s><s>Vikić je, kao bivši komandant Specijalne jedinice i komandant Jedinice rezervnog sastava, optužen da nije spriječio ni preduzeo mjere na kažnjavanju podređenih, kao i Pušina, koji je bio pomoćnik ministra unutrašnjih poslova za uniformisanu policiju.</s><s>Uzunović i Čovčić su optuženi kao nekadašnji pripadnici Jedinice rezervnog sastava policije.</s><s>Najveći dio završne riječi, na 110 strana, Tužilaštvo je posvetilo podsjećanju na iskaze saslušanih svjedoka, koji su govorili o zarobljavanju vojnika, njihovom sprovođenju u Policijsku stanicu u Novom Gradu, a potom u Dom policije.</s><s>Ilić je podsjećala na svjedoke koji su govorili o aktivnostima drugih lica, uključujući Malika Krivića, Kerima Lučarevića, Davora Matića zvanog Mišo Žmiro, Edina Jusića, Nedžada Herendu i Asima Dautbašića.</s><s>Predsjedavajući Sudskog vijeća Zoran Božić sugerisao je tužiteljici da skrati usmeno izlaganje i da se fokusira na događaje u Domu policije, kao i na komandnu odgovornost i efektivnu kontrolu.</s><s>Ilić je kazala da ne može skratiti i da su joj bitna i druga dešavanja.</s><s>Tužilaštvo 14. januara 2022. nastavlja iznošenje završne riječi. https://detektor.ba/2021/12/17/vikic-i-drugi-tuzilastvo-pocelo-s-iznosenjem-obimne-zavrsne-rijeci/</s>
<s>Sud BiH: Sutra iznošenje materijalnih dokaza Tužilaštva za zločin u Velikom parku</s><s>Sreda, 30 septembar 2020</s><s>U optužnici je navedeno da su oni bili informisani o stavljanju pod kontrolu i nadzor policijskih i bezbjednosnih struktura zarobljenih vojnika JNA, koji su potom izvedeni u Veliki park blizu Doma policije u centru Sarajeva, gdje su ubijeni.</s><s>Tijela pripadnika JNA sklonjena su i odvezena s ciljem uklanjanja i prikrivanja dokaza, ali su pronađeni posmrtni ostaci dvojice ubijenih, dok se za ostalim tijelima još traga.</s><s>Početak ročišta zakazan je za 13.30 časova. https://www.glassrpske.com/cir/novosti/vijesti_danra-iznosenje-materijalnih-dokaza-tuzilastva/334009</s>
<s>Nastavljena praksa neinformsanja o zdravstvenom stanju generala Mladića</s><s>Sreda, 23 septembar 2020</s><s>BEOGRAD, 23.</s><s>SEPTEMBRA /SRNA/ - Porodica i odbrana generala Ratka Mladića nema pravi uvid u njegovo stvarno zdravstveno stanje, jer u Hagu nastavljaju sa praksom da ne dostavljaju informacije i izvještaje o njegovom zdravlju, rekao je Srni generalov sin Darko Mladić.</s><s>"Nemamo nikakvu dokumentaciju niti informaciju.</s><s>Ništa novo nismo dobili od prošlog meseca i moramo stalno da se preganjamo sa njima", rekao je Darko Mladić.</s><s>On je naveo da je u razgovoru sa ocem stekao subjektivan utisak da je general nešto bolje nego proteklih mjeseci i da ima više energije.</s><s>"Čujemo se po nekoliko puta na dan i deluje da ima više energije.</s><s>To je važno.</s><s>Verovatno da daje rezultate to što mu je promenjena terapija", rekao je Darko Mladić.</s><s>U osvrtu na postupak koji se protiv njegovog oca vodi u Hagu, Darko Mladić je rekao da se procjenjuje da će se sudije u roku od šest do 12 mjeseci izjasniti o žalbama na prvostepenu presudu.</s><s>On je naglasio da uslovi u kojim je održana rasprava o žalbama na prvostepenu presudu 25. i 26. avgusta nisu bili regularni.</s><s>"Generala nije mogla da poseti odbrana niti da se konsultuje sa njim.</s><s>On je bio u jako lošem zdravstvenom stanju, imao je temperaturu i jako loš hemoglobin.</s><s>Bukvalno je samo ležao, nije mogao ni da govori, a kamoli da radi nešto ozbiljnije", rekao je Darko Mladić.</s><s>On je podsjetio da se odbrana zbog toga ogradila od svega i navela da prisustvuje raspravi samo da ne bi ispalo da se general Mladić odrekao prava na odbranu.</s><s>"Brinuli smo da bi oni mogli to tako da tumače i praktično još više oštete generala", rekao je Darko Mladić i dodao da je odbrana ukazala da to nije bila prava žalbena rasprava, jer za to nisu bili ispunjeni elementarni uslovi.</s><s>On je naveo da je odbrana u toj situaciji uradila ono što je mogla.</s><s>"Odbrana je imala dobro izlaganje i bili su joj jaki argumenti.</s><s>Videćemo sada kako će to sudsko veće da tumači", rekao je Darko Mladić. http://89.111.245.19/novosti/827972/nastavljena-pr-neinformisanja-o-zdravstvenom-stanju-generala.htm</s>
<s>Generalu Mladiću prije nekoliko dana pozlilo, imao vrtoglavice</s><s>Petak, 14 maj 2021</s><s>Srna \| 14.05.2021 \| Glas Srpske BEOGRAD - General Ratko Mladić je fizički oronuo, jer ima mnogo bolesti, a prije nekoliko dana mu je pozlilo, imao je zdravstvenu krizu i vrtoglavice, potvrdili su njegov sin Darko Mladić i advokat Branko Lukić.</s><s>Darko Mladić rekao je da general nije mogao da se sjeti broja telefona svoje supruge, s kojom se čuje tri puta dnevno.</s><s>"General je sad u ponedeljak /10. maja/ imao neku zdravstvenu krizu i vrtoglavice.</s><s>Zvao me da me pita koji je broj telefona moje majke, nije mogao da se seti, a s njom se čuje po tri puta dnevno.</s><s>On odavno nije za suđenje", rekao je Darko Mladić za TV "Pink".</s><s>Navodeći da će brzo doći 8. jun, za kada je zakazano izricanje pravosnažne presude, Darko Mladić ističe da general to neće moći da izdrži zdravstveno.</s><s>"Oni su rekli da bi on mogao da pobegne u takvom zdravstvnom stanju.</s><s>To je čovek koji ne može da pređe 150 metara sam.</s><s>To je cinično obrazloženje.</s><s>General, čak i po njihovim nekim dokumentima, nije sposoban za suđenje.</s><s>To se može pročitati", rekao je Darko Mladić.</s><s>On je podsjetio da je odbrana tražila da se general Mladić oslobodi po svim tačkama ili da se proces vrati na početak.</s><s>Mladićev advokat Branko Lukić rekao je da očekuje pozitivan ishod ukoliko se sve bude gledalo sa pravne strane.</s><s>"Ja ne volim da nagađam.</s><s>Ukoliko se bude gledalo pravo, činjenica i dokazi, očekujemo povoljan ishod i da uskoro, Bože zdravlja, general sedi ovde sa nama.</s><s>Bilo bi bolje društvo.</s><s>Ako je na sceni politika, onda znamo kako je to do sada radilo", rekao je Lukić.</s><s>On je dodao da je zdravstvno stanje Mladića veoma loše, da je fizički oronuo, ali da on to ne želi da prizna, jer je čovjek tvrdog duha.</s><s>"Ima mnogo bolesti, vrlo često ne može sam, ali bori se, nikada ne kuka, nikada se ne žali, tako da mi od njega ne možemo da čujemo u kakvom je stanju, nego znamo samo kada vidimo medicinsku dokumentaciju, u kojoj fazi je ta njegova zdravstvena katastrofa", rekao je Lukić. https://www.glassrpske.com/cir/novosti/vijesti_danrije-nekoliko-dana-pozlilo-imao-vrtoglavice/361466</s>

Subsets and Splits

No community queries yet

The top public SQL queries from the community will appear here once available.