Datasets:

procesaur
/

kisobran

Dataset card Data Studio Files Files and versions Community

Split (5)

train · ~70.6M rows (showing the first 2.73M)

text stringlengths 17 1.59M
<s>Podignuta optužnica zbog zločina nad Srbima u Čemernom kod Ilijaša</s><s>Petak, 29 decembar 2017</s><s>29/12/2017 \| RTRS \| Kliks Tužilaštvo BiH podiglo je optužnice protiv 11 lica zbog stravičnih zločina nad žrtvama srpske nacionalnosti u Čemernom, kod Ilijaša, 1992. godine.</s><s>Tužilac Posebnog odjela za ratne zločine, podigao je optužnicu protiv Džemala Hadžića (rođen 1954. u Kaknju), Teufika Turudića (rođen 1960. u Kaknju), Džemala Smole (rođen 1963. u Kaknju), Senada Sikire (rođen 1959. u Kaknju), Benjamina Sikire (rođen 1969. u Kaknju), Harisa Sikire (rođen 1971. u Kaknju), Enesa Duraka (rođen 1964. u Varešu), Mirsada Bešlije (rođen 1964. u Ilijašu), Nusreta Bešlije (rođen 1962. u Ilijašu), Mirzeta Bešlije (rođen 1968. u Sarajevu) i Hamdije Spahića (rođen 1960. u Ilijašu).</s><s>Tužilaštvo BiH će navode optužnice dokazivati pozivanjem oko 120 svjedoka, među kojima i preživjelih žrtava i prilaganjem oko 400 materijalnih dokaza.</s><s>Optuženi se terete da su, za vrijeme rata i oružanog sukoba u BiH, u svojstvu zapovjednika i pripadnika struktura Armije RBiH, Teritorijalne odbrane i aktivnog i rezervnog sastava MUP-a, postupali protivno odredbama međunarodnog humanitarnog prava i Ženevskih konvencija o zaštiti civilnih osoba za vrijeme rata.</s><s>U optužnici se navodi, da su optuženi, učestvovali u planiranju, dogovaranju, pripremi, organiziranju i izvršenju udruženog zločinačkog pothvata sa ciljem da se svo stanovništvo srpske nacionalnosti u selo Čemerno u opštini Ilijaš, u potpunosti ukloni počinjenjem namjernog lišavanja života (ubistva) svih osoba srpske nacionalnosti u selu Čemerno, bez razlikovanja civila i vojnika VRS, uključujući i zarobljene civile i pripadnike VRS koji su položili oružje, kao i prekomjernim i vojno neopravdanim uništenjem i njihove nepokretne i pokretne imovine.</s><s>U optužnici se navodi, da je u sinhronizovanom napadu na selo, u junu 1992. godine, počinjeno ubistvo najmanje 30 žrtava srpske nacionalnosti, oba pola i različite životne dobi, među kojima je bilo žena i malodobnih osoba, a neke od žrtava su mučene i ubijene na izuzetno svirep način, a njihova tijela masakrirana.</s><s>Nakon napada, selo je u potpunosti uništeno a cjelokupno stanovništvo srpske nacionalnosti protjerano sa navedenog područja, u koje se niko od povratnika nije vratio ni poslije završetka rata.</s><s>Tužilaštvo BiH u navedenom predmetu provelo je opsežnu i dugotrajnu istragu i prikupljanje dokaza, a navode optužnice dokazivat će pozivanjem oko 120 svjedoka, među kojima su malobrojne preživjele žrtve, kao i nekoliko zaštićenih svjedoka, a uz optužnicu je priloženo oko 400 dokaznih materijala.</s><s>Optužnica je proslijeđena na potvrđivanje Sudu BiH. http://www.rtrs.tv/vijesti/vijest.php?id=283714</s>
<s>U Srbiji zločinac u Federaciji BiH heroj, Edin Vranj</s><s>Petak, 22 oktobar 2021</s><s>22.10.2021 \| Politika Premijer Federacije BiH Fadil Novalić sastao se sa Edinom Vranjem, protiv kojeg je u Srbiji podignuta optužnica za ratni zločin, a potom je predmet ustupljen pravosuđu BiH i o tome objavio zajedničku fotografiju i objavu na Fejsbuku, u kojoj optuženog za ratni zločin naziva „herojem”.</s><s>Novalić je, naime, na svom fejsbuk profilu saopštio da je neizmerno srećan što je, kako je naveo, „heroj Edin Vranj konačno u svojoj domovini”.</s><s>„Edine, ovo druženje mi je potvrdilo da si ljudska veličina.</s><s>Drago mi je što sam bio u mogućnosti da pomognem insanu (čoveku) kao što si ti.</s><s>Znaj da ti uvek stojim na raspolaganju”, naveo je Novalić.</s><s>Uz zajedničku fotografiju, Novavlić je napisao i da je ovo samo početak borbe za heroje koji su nepravedno privedeni.</s><s>„Ali to je borba u kojoj ćemo pobediti, jer imamo gazije kao što je Edin Vranj na našoj strani”, naveo je premijer Federacije BiH, prenosi Tanjug.</s><s>Vranj je uhapšen 12. septembra po poternici Srbije i Tužilaštvo za ratne zločine podiglo je protiv njega optužnicu zbog sumnje da je izvršio krivično delo ratni zločin protiv ratnih zarobljenika na području Goražda, od januara 1993. do oktobra 1994. godine.</s><s>Vranj je nekadašnji načelnik Sektora za organizovani kriminal Ministarstva unutrašnjih poslova Federacije BiH.</s><s>Srpski pravosudni organi odlučili su potom na osnovu sporazuma i ugovora između Srbije i BiH odlučili da ovaj predmet ustupe organima BIH. https://www.politika.rs/scc/clanak/490303/U-Srbiji-zlocinac-u-Federaciji-BiH-heroju</s>
<s>Srpsko tužilaštvo podiglo optužnicu protiv Edina Vranja, predmet žele da ustupe BiH</s><s>Sreda, 13 oktobar 2021</s><s>13.10.2021 \| Glas Srpske BEOGRAD - Tužilaštvo za ratne zločine Srbije podiglo je danas optužnicu protiv bivšeg visokog službenika Federalne uprave policije (FUP) Edina Vranja koji je uhapšen u ovoj zemlji 12. septembra, zbog sumnje da je počinio ratne zločine protiv ratnih zarobljenika.</s><s>Kako je navedeno na stranici Tužilaštva, Tužilaštvo za ratne zločine Srbije nakon podizanja ove optužnice podnijeće prijedlog Višem sudu u Beogradu za ustupanje ovog predmeta organima BiH.</s><s>-Na osnovu propisa kojima se reguliše regionalna saradnja između Republike Srbije i BiH, Zakona o međunarodnoj pravnoj pomoći u krivičnim stvarima i Ugovora između Srbije i BiH o pravnoj pomoći u građanskim i krivičnim stvarima, Tužilaštvo za ratne zločine će podnijeti prijedlog Višem sudu u Beogradu Odjeljenju za ratne zločine za ustupanje krivičnog gonjenja u navedenom predmetu organima BiH – saopštilo je Tužilaštvo.</s><s>Prije dva dana Viši sud u Beogradu donio je odluku o produženju pritvora Edinu Vranju za još mjesec, prenosi Kliks.</s><s>Vranj je uhapšen u Srbiji 12. septembra na graničnom prelazu Uvac u Srbiji, a pritvor mu je određen dva dana poslije.</s><s>Osumnjičen je da je kao isljednik u logoru u Goraždu učestvovao u maltretiranju i prebijanju ratnih zarobljenika srpske nacionalnosti koji su bili pripadnici Vojske Republike Srpske Kako je tada saopštio Viši sud u Beogradu, sudija za prethodni postupak Odjeljenja za ratne zločine je nakon saslušanja osumnjičenog donio rešenje kojim je Vranju odredio pritvor do 30 dana.</s><s>Pritvor je određen, kako je tada navedeno, zbog postojanja okolnosti koje ukazuju na to da postoji opasnost da bi okrivljeni, ukoliko bi se našao na slobodi, mogao pobjeć.</s><s>-Protiv navedenog rješenja osumnjičeni i njegov branilac imaju pravo žalbe u roku od tri dana od prijema rješenja krivičnom vanpretresnom vijeću Višeg suda u Beogradu - navedeno je tada.</s><s>Glavni tužilac BiH Gordana Tadić održaće u petak, 15. oktobra, u Beogradu sastanak sa tužiocem Srbije za ratne zločine Snežanom Stanojković o regionalnoj saradnji i razmjeni informacija o nedostupnim licima, kao i ostalim relevantnim pitanjima.</s><s>Ove teme su pokrenute na prethodnom bilateralnom sastanku održanom u okviru regionalne konferencije u organizaciji Razvojnog programa UN, saopšteno je iz Tužilaštva BiH.</s><s>Na tom sastanku razgovarano je, između ostalog, i o predmetima "Mujanović", "Osmanović" i "Vranj", te potrebi uključivanja svih relevantnih institucija u obje zemlje u rješavanje ovakvih predmeta.</s><s>S obzirom na informaciju da je Tužilaštvo Srbije za ratne zločine podiglo optužnicu protiv osumnjičenog Edina Vranja zbog krivičnog djela ratni zločin protiv ratnih zarobljenika, Tužilaštvo BiH, glavni tužilac i rukovodioci Posebnog odjeljenja za ratne zločine biće upoznati o detaljima i razlozima, s obzirom na to da je u Tužilaštvu BiH donesena naredba o nesprovođenju istrage protiv Vranja.</s><s>S ciljem nastavka saradnje i razmatranja svih činjenica do kojih su došla oba tužilaštva, Tužilaštvo Srbije za ratne zločine podnijeće prijedlog Višem sudu u Beogradu - Odjeljenju za ratne zločine, za ustupanje krivičnog gonjenja u navedenom predmetu organima BiH.</s><s>Ovo je rezultat zajedničkog rada tužilaštava, a intenzivna saradnja na ovom i svim drugim predmetima biće nastavljena. https://www.glassrpske.com/cir/novosti/vijesti_dantiv-edina-vranja-predmet-zele-da-ustupe-bih/380966</s>
<s>BANjALUKA, 1. AVGUSTA /SRNA/ - Tužilaštvo BiH pripremilo je optužnicu protiv ratnog komandanta Trećeg korpusa takozavne Armije BiH Sakiba Mahmuljina zbog ratnih zločina počinjenih nad zarobljenim srpskim civilima i vojnicima u Vozući 1995. godine i njeno objavljivanje očekuje se uskoro, piše "Pres Republika Srpska".</s><s>Tužioci BiH proteklih dana vode intenzivnu istragu protiv još nekoliko visokih bošnjačkih vojnih i političkih funkcionera, među kojima je predsjedavajući Predstavničkog doma parlamenta BiH Šefik Džaferović, a za koje postoje brojni dokazi da su učestvovali u ratnim zločinima.</s><s>U Tužilaštvu BiH traju intenzivne aktivnosti i saslušavanje svjedoka u vezi sa događajima u Vozući u septembru 1995. godine, kada su pripadnici odreda "El mudžahid" zarobili i ubili nekoliko desetina srpskih vojnika i civila.</s><s>Za taj zločin direktno se tereti Mahmuljin, pod čijom komandom se nalazio zloglasni mudžahedinski odred i za koga postoje brojni pisani i video dokazi da je lično prisustvovao zauzimanju Vozuće, izdavao naređenja i pohvaljivao ratnike iz islamskih zemalja za "odlično obavljen posao".</s><s>U istražnim radnjama Tužilaštva BiH posebna pažnja data je i ratnom angažmanu potpredsjednika SDA Šefika Džaferovića, koji je tokom napada muslimanskih snaga na srpsko selo Vozuću obavljao funkciju načelnika policije u Zenici.</s><s>Bivši potpredsjednik Federacije BiH Mirsad Kebo, koji je početkom ove godine Tužilaštvu BiH predao ogromnu dokumentaciju o zločinima koje su počinili pripadnici takozvane Armije BiH nad Srbima u Vozući i centralnoj Bosni u ljeto i jesen 1995. godine, vjeruje da su u Tužilaštvu koristili upravo dokaze koje im je on dostavio.</s><s>"Kao građanin sam podnio krivičnu prijavu protiv Sakiba Mahmuljina i Šefika Džaferovića i nadam se da će pravda konačno biti zadovoljena.</s><s>To bi na neki način predstavljalo i satisfakciju mojim naporima da svi zločinci, bez obzira na to kojem narodu pripadaju, odgovaraju za ono što su uradili, ali i potvrdu da moje lično stradanje, progon i psihička tortura koju sam prošao nisu bili uzaludni", rekao je Kebo. http://www.srna.rs/novosti/326020/uskoro-optuznica-protiv-sakiba-mahmuljina-.htm</s>
<s>Detalji optužnice za "Dobrovoljačku": Zarobljenicima izbijali zube, od batina gubili svijest</s><s>Utorak, 17 maj 2022</s><s>16.05.2022 \| Glas Srpske SARAJEVO - Pripadnici JNA koji nisu ubijeni tokom napada u tadašnjoj Dobrovoljačkoj ulici u Sarajevu razoružani su, zarobljeni i mlaćeni kundakom puške, šakama, nogama, opasačem zamotanim oko ruke, i to po cijelom tijelu, a naročito po glavi, leđima i bubrezima.</s><s>Izbijani su im zubi i padali su u nesvijest.</s><s>Zaključuje se to iz optužnice koja je potvrđena protiv Ejupa Ganića, tadašnjeg člana Predsjedništva RbiH, i još devetorice optuženih, pišu Nezavisne.</s><s>Optužnica je, kako je potvrđeno "Nezavisnim novinama", potvrđena i protiv Zaima Backovića, kao člana Operativnog štaba Teritorijalne odbrane (TO) RBiH, Hasana Efendića, kao komandanta Republičkog štaba TO BiH, Hamida Bahta kao komandanta Opštinskog štaba TO Stari Grad Sarajevo, te Fikreta Muslimovića, kao načelnika bezbjednoti u Republičkom štabu TO BiH.</s><s>Optuženi su Jusuf Pušina, kao pomoćnik ministra unutrašnjih poslova RBiH i načelnik Štaba MUP-a RBiH, Bakir Alispahić, kao načelnik Centra službi bezbjednosti Sarajevo i član Štaba MUP-a RBiH, Enes Bezdrob, kao načelnik SJB Stari Grad, Ismet Dahić, kao komandir Policijske stanice Stari Grad, i Mahir Žiško, kao načelnik Biroa za istraživanje ratnih zločina.</s><s>Ganić je, kako ga terete, postupao suprotno odluci Predsjedništva BiH od 27. aprila 1992. godine i dogovoru od 3. maja te godine, a koji se odnose na mirnu evakuaciju vojnika i civila zaposlenih u bivšoj JNA.</s><s>"U više navrata protivio se dogovoru o mirnoj evakuaciji kolone JNA, da bi koristeći autoritet i uticaj koji je imao na rukovodni kadar Štaba TO RBiH, iako je znao da nije bio ovlašten mijenjati odluke, podstrekao rukovodni kadar TO RBiH, među kojima i Zaima Backovića, da naredi pripadnicima TO da napadom presjeku i zaustave kolonu JNA", navodi se u optužnici.</s><s>Ganić je, dodaje se, saopštio mirovnim snagama UN-a i rukovodnim starješinama Štaba TO RBiH da dogovor o mirnoj evakuaciji ne važi, znajući da može doći do ubistava, ranjavanja i nečovječnog postupanja prema licima iz kolone.</s><s>Potom dolazi do napada, a oni koji su preživjeli su brutalno mučeni - udarani po glavi, leđima i bubrezima...</s><s>"Nanesene su im vidljive povrede po tijelu u vidu krvnih podliva, izbijenih zuba i rasjekotina, dok su neki od njih od zadobijenih udaraca gubili svijest.</s><s>Odnos prema svim zaroboljenim pripadnicima JNA bio je ponižavjući.</s><s>Neke od njih su tjerali da se skinu u donji veš, a potom su im nanošeni snažni tjelesni i duševni bolovi i patnja.</s><s>Potom su zarobljeni pripadnici JNA organizovano sprovedeni do zgrade DTV 'Partizan', gdje su fizički i psihički zlostavljani", ističe se u optužnici.</s><s>Backović je optužen da je putem radio-veze naredio pripadnicima TO RBiH da kolonu napadnu i zarobe sva lica u njoj, te je to naređenje izvršeno, pa su pripadnici TO prvo uz pomoć vatrogasnog vozila presjekli kolonu, a potom u obilježenom sanitetskom vozilu ubili i ranili više lica.</s><s>Bahtu terete da je, uz ostalo, organizovao i naredio podređenim pripadnicima TO da preživjele zarobljene civile i vojnike organizovano sprovedu i zatvore.</s><s>Hasana Efendića terete da je, između ostalog, prisustvovao ispitivanju pojedinih zarobljenika, kao što je jedan pukovnik, prema kojem je bio naročito drzak.</s><s>Pukovniku je, dodaje se, između ostalog rekao: "Gdje si, četniče, pi..a ti materina, je..ću ti četničku majku, sada si u našim rukama i nema ti više spasa".</s><s>Fikret Muslimović optužen je da nije preduzeo korake iz svoje nadležnosti da identifikuje one koji su ubijali i ranjavali.</s><s>Bezdrob i Dahić optuženi su da su, između ostalog, propustili da obezbijede mjesto zločina, te su tijela pojedinih ubijenih tu ostala nekoliko dana, kao i da u dnevniku događaja nisu napad na kolonu.</s><s>U optužnici se navodi da je Žiško, sa drugim pripadnicima Biroa za istraživanje ratnih zločina, zlostavljao zaroboljene, uključujući i pukovnika kojeg su ispitivali neprekidno dva dana.</s><s>"Njemu su ispred očiju držali reflektor s jakom svjetlošću, pri tome ga udarajući na razne načine i tjerajući ga da da lažnu izjavu, te mučenje snimali video-kamerom, a usljed čega je on privremeno izgubio vid", navodi se u optužnici.</s><s>Optuženi Ejup Ganić, Zaim Backović, Hasan Efendić, Hamid Bahto, Fikret Muslimović, Jusuf Pušina, Bakir Alispahić, Enes Bezdrob, Ismet Dahić, Mahir Žiško.</s>
<s>8. Juna 2022 \| Detektor.ba Odbrana Ramiza Drekovića uložila je materijalne dokaze kojima nastoji pokazati da je optuženi regulisao pravilnu i namjensku upotrebu artiljerije i da nije izdavao naredbe za gađanje civilnih ciljeva.</s><s>Odbrana je u dokaze uvrstila niz naređenja i izvještaja Četvrtog korpusa Armije Bosne i Hercegovine (ABiH), na čijem je čelu bio Dreković, iz aprila, maja i juna 1995. godine, a u kojima se isključivo spominju vojni ciljevi.</s><s>Iz većeg broja dokumenata se, kako je naveo branilac Mirsad Crnovršanin, vidi da je Vojska Republike Srpske (VRS) neselektivno gađala uže jezgro Konjica, kao i Mostara, prilikom čega je bilo poginulih i ranjenih civila, a da Četvrti korpus nije uzvraćao na vatru i vršio odmazdu.</s><s>U nekim slučajevima, kako se navodi u dokumentima, naređeno je neutralisanje “agresorske artiljerije”.</s><s>“Dreković je regulisao pravilnu i namjensku upotrebu artiljerije”, rekao je Crnovršanin.</s><s>Uložen je set dokumenata koje je izdao Četvrti korpus u vezi sa akcijama “Treskavica” i “Borašnica” iz maja 1995. godine, a iz kojih se, prema Odbrani, vidi planski pristup u izradi svih planskih dokumenata, uključujući dejstva artiljerije i obezbjeđivanje eventualnih ratnih zarobljenika u skladu sa Ženevskim konvencijama i humanitarnim pravom. “Planirana su dejstva isključivo po neprijateljskim vojnim ciljevima”, kazao je Crnovršanin objašnjavajući jedan od dokaza.</s><s>Tužiteljica Marijana Čobović prigovorila je na relevantnost većine dokaza, navodeći da se vremenski i prostorno ne odnose na optužnicu.</s><s>Branilac Kadrija Kolić je rekao da ti dokumenti pokazuju stanje svijesti optuženog u tom periodu.</s><s>Dreković je optužen da je u periodu od 21. maja do 7. juna 1995. naredio artiljerijskim jedinicama u mjestu Bjelimići (općina Konjic) neselektivne napade na srpske civile u Kalinoviku, u kojima je jedna 15-godišnjakinja poginula, a nekoliko civila ranjeno.</s><s>Odbrana je uložila i set dokaza kojima nastoji pokazati da je za komandanta na isturenom komandnom mjestu (IKM) na Bjelimićima bio postavljen Esad Ramić i da je on bio nadređen svim jedinicama u zoni tog IKM-a, te da je vršio kontrolu nad potčinjenima.</s><s>U dokumentu od 3. juna 1995. se govori o dejstvu artiljerije iz Bjelimića. “Ne vidi se da je dejstvovano po civilnim ciljevima u Kalinoviku”, kazao je Crnovršanin.</s><s>On je ukazao i na nekoliko dnevnih borbenih izvještaja iz kraja maja iz kojih proizilazi da “nije bilo naređenja kojim se navodno naređuje dejstvo sa pet projektila po centru Kalinovika”.</s><s>Više dokumenata, prema Odbrani, pokazuje koje je dane u maju i junu optuženi bio u komandi Četvrtog korpusa u Jablanici, a kada je posjetio IKM u Bjelimićima.</s><s>U spis su uvršteni i dokumenti koji govore o kretanju i koncentraciji snaga VRS-a na području Kalinovika, njihovom pregrupisavanju i upotrebi helikoptera.</s><s>Odbrana će 6. jula nastaviti sa ulaganjem materijalnih dokaza.</s><s>Marija Taušan</s>
<s>Svjedoci u iskazima naveli da su zatočeni Srbi premlaćivani</s><s>Petak, 09 maj 2014</s><s>SARAJEVO, 9. MAJA /SRNA/ - Na suđenju za zločine nad Srbima u Kladnju danas je pročitan iskaz svjedoka Vitomira Andrića u kojem se navodi da je vidio da su Hariz Habibović i Kahro Vejzović tukli Ladimira Dragića, koji je dan kasnije pronađen mrtav.</s><s>Za zločine počinjene na području Kladnja sudi se Selmanu Busnovu, Osmanu Gogiću, Safetu Mujčinoviću, Nusretu Muhiću, Zijadu Hamziću, Ramizu Haliloviću, Nedžadu Hodžiću, Harizu Habiboviću i Kahru Vejzoviću, bivšim pripadnicima Teritorijalne odbrane, te vojne i civilne policije.</s><s>Iskaze Andrića i Rade Jovičića, koji su preminuli poslije podizanja optužnice, pročitala je tužilac Vedrana Mijović.</s><s>U iskazu koji je dao Tužilaštvu BiH 2011. godine, Andrić je naveo da je na ispitivanju u policiji u Stuparima bio kod optuženog Mujčinovića i još jednog pripadnika policije.</s><s>Prema Andrićevom iskazu, dok su ga ispitivali u drugom dijelu prostorije vidio je da su optuženi Habibović i Vejzović tukli Ladimira Dragića.</s><s>Dan kasnije on je pronađen mrtav, a saopšteno je da se objesio, prenosi Birn.</s><s>Tada je rekao i da su Srbi, zatvoreni u zgradama prosvjetnih radnika, vraćani premlaćeni sa ispitivanja.</s><s>U iskazu preminulog Jovičića, koji je Tužilaštvu BiH 2012. godine, navedeno je da su Srbe iz zgrada prosvjetnih radnika izvodili Mujčinović i Rifet Kadrić, a da bi ih vraćali premlaćene.</s><s>Na današnjem saslušanju svjedok Tužilaštva BiH Džemal Selimbašić, nekadašnji rezervni policajac, ispričao je da im je krajem maja 1992. godine zadatke davao optuženi Busnov.</s><s>Suđenje će biti nastavljeno 16. maja. http://www.srna.rs/novosti/202325/svjedoci-u-iskazima-naveli-da-su-zatoceni-srbi-premlacivani-.htm</s>
<s>15/10/2019 \| RTRS Bivši pripadnik tzv. Armije BiH Adem Kostjerevac pojaviće se pred Saveznim sudom u Sent Luisu u američkoj državi Misuri na osnovu zahtjeva tužilaštva BiH za njegovo izručenje.</s><s>Lokalni mediji navode da je u zahtjevu za njegovo izručenje navedeno da je on, kao bivši vojni policajac iz Prve muslimanske brigade tzv. Armije BiH, silovao suprugu nekadašnjeg druga koja je bila u trećem mjesecu trudnoće.</s><s>Ona je prepoznala Kostjerevca, koji joj je bio komšija, i istakla da je zbog nekoliko napada na nju ostala bez bebe. https://www.rtrs.tv/vijesti/vijest.php?id=354397</s>
<s>11.06.2021 \| Darko Momić \| Glas Srpske BANjALUKA - Bošnjačka javnost ne može da prikrije razočarenje zato što tribunal u Hagu prvog komandanta Vojske Republike Srpske generala Ratka Mladića, pored Srebrenice, nije osudio za genocid u još šest opština u BiH, među kojima su i Sanski Most i Ključ.</s><s>S druge strane, rezultati posljednjeg popisa stanovništva pokazuju da su sa teritorije tih opština etnički očišćeni Srbi, pa javnost u Srpskoj s punim pravom postavlja pitanje kako je haško tužilaštvo uopšte moglo da podigne optužnicu protiv Mladića za genocid nad Bošnjacima u tim opštinama.</s><s>Prema popisu stanovništva iz 1991. godine, u Sanskom Mostu je živjelo 28.136 Bošnjaka i 25.363 Srbina, a prema popisu iz 2013. godine u toj opštini je živjelo 38.344 Bošnjaka i 1.837 Srba.</s><s>Situacija u Ključu je još pogubnija, jer zvanični podaci pokazuju da je 1991. godine u toj podgrmečkoj opštini živjelo 18.506 Srba, dok prema popisu iz 2013. godine, vjerovali ili ne, tamo žive svega 273 Srbina, a broj Bošnjaka sa prijeratnih 17.696 pao je na 16.130, s tim da sada čine više od 98 odsto stanovništva ove opštine, u kojoj je prije rata živjelo više od 50 odsto Srba.</s><s>Predsjednik PDP-a Branislav Borenović, koji je porijeklom iz Sanskog Mosta, kaže da je bio potpuno besmislen i van svake pameti pokušaj da general Mladić bude optužen za genocid u Sanskom Mostu i Ključu. - Ako pogledamo nacionalnu strukturu u te dvije opštine prije rata i danas, vidimo da je u Sanskom Mostu broj Srba manji za 24.000.</s><s>To je jedna čitava prosječna opština u BiH.</s><s>U Ključu danas živi 18.000 Srba manje nego prije rata.</s><s>To su strašne brojke.</s><s>Jedino realno bi bilo da neko odgovara za etničko čišćenje Srba sa područja tih opština, u kojima smo vijekovima živjeli - kaže Borenović.</s><s>Potpredsjednik Narodne skupštine RS i funkcioner Ujedinjene Srpske Milan Petković kaže da je previše argumenata koje niko ne može da pobije, a koji idu u prilog tvrdnjama o pristrasnosti i političkom karakteru tribunala u Hagu. - Ako su nepobitne činjenice da je u Ključu prije rata živjelo više od 18.000 Srba, a danas ih nema ni tri stotine, zar onda nije izvršeno etničko čišćenje Srba sa teritorije te opštine?</s><s>Ne samo da je izvršeno, nego ne vidim ko može da kaže da to etničko čišćenje nije rezultat udruženog zločinačkog poduhvata.</s><s>A da li je tužilaštvo u Hagu našlo za shodno da bilo koga pozove na odgovornost zbog toga?</s><s>Nažalost, nije - sa neskrivenim ogorčenjem zaključuje Petković.</s><s>On ističe da podaci da u Sanskom Mostu živi 10.000 Bošnjaka, odnosno Muslimana, više nego 1991. godine, dok od preko 25.000 danas tamo ima manje od dvije hiljade Srba, pokazuju da je neko u Hagu debelo pobrkao neke stvari.</s><s>Petković je uvjeren da će sud istorije i stručne javnosti na potpuno drugačiji način okarakterisati sve ono što je urađeno u Haškom tribunalu.</s><s>Oslobađajuće presude Sud u Hagu osudio je 109 Srba na 960 godina zatvora i šest doživotnih zatvorskih kazni.</s><s>Ukupno 34 Hrvata osuđena su na 277, a devet Bošnjaka na 41,5 godina zatvora.</s><s>Oslobađajuće kazne, zbog kojih Srbi nemaju nikakvo povjerenje i poštovanje za ovaj sud, Haški tribunal je, između ostalih, izrekao komandantu tzv. Armije BiH Naseru Oriću, hrvatskim generalima Anti Gotovini i Mladenu Markaču, kao i komandantu zločinačke OVK-a Ramušu Haradinaju. https://www.glassrpske.com/cir/novosti/vijesti_danca-teretili-za-genocid-u-opstinama-bez-srba/364833</s>
<s>Petak, 24 mart 2017</s><s>Milivoje Ivanišević, Dragana Grčić Gavrilović Tukli su me do iznemoglosti.</s><s>Polomili su mi rebra sa desne strane.</s><s>Slomili su mi desnu ruku.</s><s>Tuku po nogama, po bubrezima...</s><s>Samo sam čuvao glavu i trudio se da ostanem priseban, ispričao je pripadnik JNA B.M.D. Pripadnik JNA B. M. D. dalje svedoči: Mislim da je Mineralni došao sa Vratnika, a čuo sam kasnije da je poginuo, ubili su ga njegovi radi nekih njihovih neraščišćenih računa u vezi sa zlatom, i novcem koje su pljačkali po srpskim kućama.</s><s>Čovjek koji je komandovao tom paradom što je ušla u našu ćeliju, po naglasku bi se moglo reći da je Dalmatinac.</s><s>Bio je u uniformi i mene je prvog zapazio.</s><s>Prozvao me po imenu i prezimenu i pita me: Ćeto, kako si?</s><s>Ćutao sam.</s><s>Naredio mi je da pjevam „Od Topole pa do Ravne Gore“.</s><s>I dalje sam ćutao, a tada je jedan od njih što su ušli u ćeliju uzeo papovku i udario me tom puškom od sve snage po leđima.</s><s>Pao sam na koljena.</s><s>Tada su me natjerali da pjevam i tad je počela balada.</s><s>Od svih tih petnaest što me tuku poznavao sam samo jednog, prezivao se Tiro, onizak je i nije straiji od 25 godina i zvali su ga Tiki.</s><s>Tuku me kundacima, nogama, policijskim palicama, nekakvim komadima drveta.</s><s>Tukli su me do iznemoglosti.</s><s>Polomili su mi rebra sa desne strane.</s><s>Slomili su mi desnu ruku.</s><s>Tuku po nogama, po bubrezima...</s><s>Samo sam čuvao glavu i trudio se da ostanem priseban, mada sam praktično bio izgubljen.</s><s>U toj grupi što me tuku bila su i dvojica koji su dolazili dan ranije u ćeliju i po njihovom ponašanju cijenio sam da su neke njihove vođe iz Sarajeva i bili su u civilu, a kad su me tukli imali su na sebi maskirne uniforme.</s><s>Tukli su me duže od 45 mnuta.</s><s>Oni odozgo su navaljivali, nagovarali su da me zakolju.</s><s>Dva dana prije tog batinanja nisu nam davali ništa da jedemo, a inače prva tri mjeseca u zatvoru davali su nam samo po komad ljeba veličine koliko kutija od cigareta i to je sve za 24 sata što smo mogli pojesti.</s><s>Nakon stravičnog batinanja došla je u zatvor djevojka, čini mi se da joj je ime Sadiković Mihelina, povezala mi je polomljena rebra zavojem i niko me više nije od zatvorskog osoblja htio ni da pogleda, a polomljena rebra i ruka zarastaju mi praktično na golom betonu.</s><s>I veliku i malu nuždu vršili smo u jednu kantu u ćeliji.</s><s>Tri mjeseca nisu nam dali izaći ni da se umijemo, a kamo li da se okupamo.</s><s>Mene su još 2-3 puta istukli tako polomljenog i morao sam da skinem uniformu, jer ko god dođe prvog mene primjeti.</s><s>Samouković Sreten mi je dao svoje pantalone.</s><s>Krstić Ratko je umro od gladi, a bio je približno moja generacija po godinama, a umro je i jedan stariji čovjek iz ćelije br. 2, zaboravio sam mu ime.</s><s>Već nakon dva mjeseca počeo sam padati u nesvjest.</s><s>Tri puta su mi davali infuzije i nije mi pomoglo i doktor, čini mi se Čaušević, rekao je da mi više ništa ne može pomoći.</s><s>Jedan stražar, rodom iz Budmolića, rekao mi je tada: vidi četnika, majku mu njegovu sav mrtav, a pomažu mu da preživi.</s><s>U zatvoru je bilo stražara koji su na neki način saosjećali sa našim mukama i njih su često izbacivali iz službe, ali je bilo i onih koji se bez puno razmišljanja mogu proglasiti zločincima kao recimo Kalember Nermin zvani Buba koji je u „Silosu“ od formiranja logora, zatim Fišo što je nekad radio u „Coca-Coli“ kao portir, a u „Silosu“ je tih Fiša bilo nekoliko, jedan Fišo je bio komandir straže.</s><s>Ja se nisam ni trudio da zapamtim njihova imena jer nikad nisam u zarvoru ni pomislio da ću iznijeti živu glavu i da ću biti u prilici da nekome govorim njihova imena.</s><s>Pišali su odozgo po nama.</s><s>U mojoj ćeliji praktično smo svi bili od udaraca nepokretni i nisu nas nagonili na neke gadosti što je bilo uobičajeno u takozvanim lakšim ćelijama.</s><s>Milan Borojević u svom svedočanstvu navodi „Uhapsili su me 23. maja 1992. godine.</s><s>U ćeliji nas je bilo 12.</s><s>Četvrtog juna u našu ćeliju dolazi upravnik Bećir Hujić i naređuje nam da malo pospremimo ćeliju, navodno dolaze MCK.</s><s>Poradovali smo se jer smo mislili da ćemo tako biti registrovani i da će naša rodbina znati šta je bilo s nama.</s><s>Međutim, popodne upadaju džihadlije koje su taj dan pretrpile poraz od srpske vojske.</s><s>Tuku nas letvama, palicama, kundacima, a predvodio ih je stražar zvani Mineralni, koji je imao običaj sa stražarskog simsa, koji je bio izgrađen na zidu iznad nas, mokri po nama.</s><s>Kada su nas pretukli, prebacuju nas u drugu prostoriju, u stvari u žitni magacin, tu je bilo 38 zatvorenika.</s><s>Pored svih vrsta malgretiranja i žestokih tuča, i na smrt premlaćivanja, muče nas glađu.</s><s>Ja sam izgubio 50 kilograma tjelesne težine.</s><s>Odatle nas jednu grupu prebacuju u Krupu, vjerovatno da nas sakriju od MCK.</s><s>Odatle njihovi vojnici odvode Leku Savića i jednog Miloševića.</s><s>Tukli su ih cijelu noć.</s><s>Ujutru su ih polumrtve ubacili natrag u ćeliju.</s><s>Osmog februara 1993. ubace nas u kamion na kome je pisalo „Zulfikar", i pravo na Igman.</s><s>Strpaše nas u atomsko sklonište.</s><s>Tu smo zatekli Jadranka Glavaša, Branka Goluba, Radivoja Šaviju, Dalibora Krstića, Mladena Jovanovića i još neke ljude koje nisam poznavao. (nastaviće se) Milivoje Ivanišević, Dragana Grčić Gavrilović: „Genocid nad Srbima - Sarajevo 1992-1995.</s><s>Svedočenja preživelih logoraša“ Izdavač „Pešić i sinovi“, 2016. www.pesicisinovi.rs Knjiga se može naručiti kod izdavača: prodaja: 062/1264-824 ili na internet adresi: http://www.pesicisinovi.co.rs/index.php/pagebook?&idknj=239 Politika: Prestonica džihada u Evropi - Genocid nad Srbima u Sarajevu (1) Politika: Žrtvu je trebalo pretvoriti u zločinca - Genocid nad Srbima u Sarajevu (2) Politika: Zadržani kao taoci - Genocid nad Srbima u Sarajevu (3) Politika: Tučeni do besvesti - Genocid nad Srbima u Sarajevu (4) Politika: Bogu dušu, Bog je neće - Genocid nad Srbima u Sarajevu (5) Politika: Da vam se zatre seme - Genocid nad Srbima u Sarajevu (6) Politika: Naterali su me da pevam - Genocid nad Srbima u Sarajevu (7) Politika: Koriste nas kao živi štit - Genocid nad Srbima u Sarajevu (8) Politika: Zatvor „Sunce“ i podrum bez svetla - Genocid nad Srbima u Sarajevu (9) Politika: Tata, šta će biti sa nama - Genocid nad Srbima u Sarajevu (10)</s>
<s>Iako je rat zvanično okončan parafiranjem Dejtonskog mirovnog sporazuma 21. novembra 1995. godine, Božičković i još 18 pripadnika 4. Ozrenske lake pješadijske brigade su oslobođeni tek u aprilu 1996. godine ČELINAC, 4. SEPTEMBRA /SRNA/ - Pripadnik 4. ozrenske lake pješadijske brigade Radenko Božičković izjavio je Srni da je, nakon što su ga pripadnici takozvane Armije BiH zarobili u Vozući 10. septembra 1995. godine, u Banovićima preživio golgotu premlaćivanja i mučenja - koja je trajala punih sedam mjeseci - do aprila 1996. godine.</s><s>Iako je rat zvanično okončan parafiranjem Dejtonskog mirovnog sporazuma 21. novembra 1995. godine, Božičković i još 18 pripadnika 4. Ozrenske lake pješadijske brigade su oslobođeni tek u aprilu 1996. godine.</s><s>"Sada taj dan obilježavamo proslavljajući krsnu slavu - Blagovijesti, 7. aprila", rekao je Božičković.</s><s>Masovno stradanje Vozućana tokom proteklog rata dogodilo se između 10. i 24. septembra 1995. godine, usljed ofanzive Drugog i Trećeg korpusa takozvane Armije BiH, NATO snaga za brze intervencije i odreda "El mudžahedin".</s><s>Božičković, koji se nerado sjeća tih dana, ispričao je kako je po zarobljavanju prebačen u Banoviće gdje su zatvorenike vezali žicom, prekrili im oči, maltretirali ih i udarali.</s><s>"Prava golgota je nastala u tom sabirnom centru gdje smo svakodnevno više puta premlaćivani", rekao je Božičković.</s><s>Tu je bilo bilo 116 srpskih zarobljenika, smještenih u dvije veoma male sobe, kaže on.</s><s>Zarobljenici su, kaže, vješto sakrivani od međunarodnog Crvenog krsta i snaga SFOR-a, iako su te organizacije znale da tu drže zatvorene Srbe.</s><s>"Tek nakon pet mjeseci smo registrovani kao zarobljenici.</s><s>Neki čuvari govorili su nam da je Republika Srpska uništena i da svi bježe iz nje.</s><s>Imali smo katastrofalne uslove, hrana je bila vrlo loša.</s><s>Bolesne zarobljenike niko nije liječio", rekao je Božičković.</s><s>Nakon jednog batinjanja, kaže, koje je doživio tokom ispitivanja, kada se vratio među ostalih 116 zarobljenika, pojedinci ga nisu prepoznali jer je bio obliven krvlju.</s><s>"Sve sam stoički izdržao jer je u meni proradio ponos, inat i prkos da sve to preobrodim, što mi je dalo snagu da preživim", rekao je Božičković.</s><s>On je naveo da ga je u tom centru prepoznao jedan pripadnik banovićke brigade koji je bio pomoćnik za bezbjednost i da mu je rekao: "Ne uzbuđuj se.</s><s>Bitno je da je živa glava".</s><s>"Rekao mi je, ako me bude neko nešto pitao, da samo kažem činjenično stanje.</s><s>Kada sam pozvan na ispitivanje, shvatio sam da to nije informativni razgovor.</s><s>Na tri pitanja: `Da li si bio u Srebrenici?`, `Da li si član SDS-a?` i `Da li si bio na čišćenju Vozuće?`, odgovorio sam negativno, a za svaki takav odgovor sam dobio udarac čizmom i nogom drvenog stola u zglobove, leđa, laktove, ramena i jagodične kosti", rekao je Božičković.</s><s>Oslobođen je u aprilu, u posljednjoj razmjeni.</s><s>Tada je, ispričao je on, 18 zarobljenika, zavezanih, prebačeno do Sarajeva, gdje su proveli noć u jednom zatvoru.</s><s>Tu su, kao i u Banovićima, kako kaže, dobili "porciju batina", da bi ujutro pod prismotrom međunarodnog Crvenog krsta stigli na slobodnu teritoriju na Pale, gdje ih je dočekala delegacija sa Momčilom Krajišnikom na čelu.</s><s>Odatle su se, prevozom koji im je bio obezbijeđen, uputili svojim kućama i porodicama.</s><s>Desetog septembra 1995. godine u akciji pod tajnim nazivom "Uragan", koju je potpisao komandant takozvane Armije BiH Rasim Delić, uz stravične zločine izvršen je progon kompletnog srpskog stanovništva iz Vozuće i doline rijeke Krivaje u Federaciji BiH, odakle je protjerano 1.920 srpskih porodica sa 7.680 članova.</s><s>Svečanom akademijom i maršom "Stazom egzodusa" 9. i 10. septembra će biti obilježeno 20 godina od egzodusa Vozućana.</s><s>Slobodan PETROVIĆ http://www.srna.rs/novosti/332446/radenko-bozickovic-prezivio-golgotu-u-banovicima.htm</s>
<s>SARAJEVO, 3. SEPTEMBRA /SRNA/ - U nastavku suđenja za zločine počinjene nad srpskim civilima u Brodu 1992. godine svjedok Tužilaštva BiH Drago Trifković izjavio je da je vidio kako optuženi Alminko Islamović tuče druge zatvorenike.</s><s>Trifković je rekao da je zarobljen u maju 1992. godine i doveden u staru zgradu policije, gdje je viđao Islamovića sa ostalim vojnim policajcima.</s><s>"Viđao sam ga često.</s><s>Nije bio obični vojni policajac, imao je neki čin", rekao je svjedok.</s><s>Trifković je istakao da ga je Islamović nekoliko puta spasio batina, ali je vidio i kako "tuče rukama" dvojicu drugih zatvorenika, prenosi Birn.</s><s>Dok je bio u staroj zgradi policije, Trifković je, kako je rekao, sa Željkom Dujanićem iz ćelije iznio Slavka Čereka, koji je teško disao.</s><s>"Dok sam bio tu, niko nije tukao Čereka, ali su bile primjetne povrede na njemu.</s><s>Mislim da je odranije imao zdravstvenih problema, teško je disao.</s><s>Pozvali smo vojne policajce i rekli im da treba medicinsku pomoć.</s><s>Pozvali su hitnu i mi smo ga iznijeli vani.</s><s>Vozač je rekao da je već gotov", prisjetio se svjedok.</s><s>Drugi svjedok Slavko Grabovac kazao je da ga optuženi Islamović nije ni zarobio ni udarao, ali da je čuo da je njegov brat minirao Crkvu Presvete Bogorodice u Bosanskom Brodu.</s><s>"Alminkov brat Šemso je to uradio, cijeli Brod je to pričao", rekao je svjedok.</s><s>Islamović je optužen da je kao nekadašnji pripadnik i komandir Vojne policije 101. brdske brigade Hrvatskog vijeća odbrane od marta do oktobra 1992. učestvovao u hapšenju, ubijanju, psihičkom i fizičkom maltretiranju civila srpske nacionalnosti koji su bili zarobljeni u podrumu stare stanice policije u tadašnjem Bosanskom Brodu i na stadionu "Polet".</s><s>Na teret mu je stavljeno i odvođenje zarobljenih na prinudni rad, kao i paljenje i pljačkanje njihove imovine, kao i uništavanje vjerskih, kulturnih i istorijskih spomenika.</s><s>Suđenje će biti nastavljeno 17. septembra. http://www.srna.rs/novosti/623187/svjedok-vidio-kako-islamovic-tuce-zatvorenike.htm</s>
<s>Suđenje za zločine nad Srbima u Kalinoviku - saslušanje prvog svjedoka</s><s>Utorak, 02 april 2019</s>
<s>U haškoj sudnici u petak će biti samo general Mladić i advokat Ivetić</s><s>Sreda, 22 jul 2020</s>
<s>Svjedoci potvrdili nasilničko ponašanje Almaza Nezirovića</s><s>Četvrtak, 19 maj 2016</s><s>SARAJEVO, 19.</s><s>MAJA /SRNA/ - Svjedoci Tužilaštva BiH potvrdili su danas u nastavku suđenja za zločine počinjene nad srpskim civilima u Derventi i Brodu da ih je gumenom palicom tukao optuženi Almaz Nezirović, koji je tada bio pripadnik Hrvatskog vijeća odbrane /HVO/. Nezirović je optužen da je 1992. godine u derventskim logorima Rabić i Silos polje, te u logoru u naselju Tulek na području opštine Brod učestvovao u mučenju i nečovječnom postupanju prema zatvorenim srpskim civilima.</s><s>Vlado Marković je posvjedočio da su ga pripadnici HVO-a uhapsili 2. maja 1992. u Derventi i odvezli na saslušanje u Dom vojske, gdje je zadržan između dvije i tri sedmice.</s><s>U hangare kod groblja u Rabiću prebačen je zajedno sa braćom, njihovim sinovima i drugim komšijama.</s><s>Marković je ispričao da se Nezirović odnosio nekorektno i siledžijski, da je zatočenike tjerao da stave po tri prsta na školsku klupu, a onda ih je po prstima udarao policijskom palicom.</s><s>Prema njegovim riječima, Nezirović ga je drugi put pretukao van hangara.</s><s>Marković je naveo da ga je optuženi tukao palicom po nogama, leđima i rebrima, zbog čega je izgubio svijest, pa i danas osjeća posljedice tog premlaćivanja.</s><s>On je dodao da ga je tukao i čuvar Edin Mrkonjić.</s><s>Drugi svjedok Stanimir Pijetlović istakao je da ga je u logoru u Rabiću Nezirović tukao palicom po prstima, a potom zabijao vojnički nož između njegovih prstiju na stolu.</s><s>"U 80 odsto njegovih smjena bio sam tučen", rekao je Pijetlović, te dodao da je zbog tih udaraca trpio bolove u rebrima, kostima i rukama, prenosi Birn.</s><s>On je naveo da su ga tokom tri mjeseca provedena u Rabiću tukli i drugi, a među njima Edin Mrkonjić i izvjesni Fric.</s><s>Na ovom ročištu iskaz je dao i Borko Trivunović, koji je posvjedočio da njega lično optuženi nije tukao, ali da jeste druge koji su bili zatvoreni s njim u Rabiću.</s><s>"Natjerao ih je da se skinu goli i potom ih je palicom udarao po prstima, a ako bi neko izmakao ruku, onda bi ga udario po glavi", naveo je Trivunović, te naglasio da i danas pamti to zlostavljanje, jer je tog dana Neziroviću poginuo kolega iz jedinice i došao je izrevoltiran.</s><s>Trivunović je naveo da je tokom zatočeništva gotovo svaki drugi dan izvođen na prinudne radove.</s><s>Suđenje se nastavlja 16. juna. http://www.srna.rs/novosti/402857/svjedoci-potvrdili-siledzijsko-ponasanje-almaza-nezirovica-.htm</s>
<s>Odgođen početak suđenja za zločine na Čemernu, moguća nova optužnica</s><s>Petak, 23 mart 2018</s><s>SARAJEVO, 22.</s><s>MARTA /SRNA/ - Početak suđenja u procesu protiv 11 optuženih za udruženi zločinački poduhvat nad srpskim civilnim stanovništvom krajem maja i početkom juna 1992. godine u mjestu Čemerno, opština Ilijaš, odgođeno je na zahtjev Tužilaštva BiH zbog postojanja mogućnosti za podizanje nove optužnice.</s><s>Tužilaštvo je navelo da postoji mogućnost podizanja nove optužnice za iste okolnosti, za najduže tri sedmice, prenosi Birn.</s><s>"Radi se na sprovođenju dodatnih istražnih radnji.</s><s>Ne postoji nikakva manipulacija dokazima", rekao je tužilac Vladimir Simović, dodavši da su prije podizanja optužnice protiv 11 pripadnika Teritorijalne odbrane i aktivnog i rezervnog sastava policije takozvane BiH, istragom bila obuhvaćena 42 lica.</s><s>Simović je dodao da je istraga još otvorena za neka lica.</s><s>Ifet Feraget, advokat optuženog Enesa Duraka, zatražio je od tužioca da Sudu dostavi razloge zbog kojih istraga nije okončana i zbog čega je došlo do cijepanja optužnice, dok je predsjedavajući Sudskog vijeća Halil Lagumdžija rekao da bi, ukoliko dođe do podizanja nove optužnice, moglo doći do spajanja predmeta, te da bi suđenje svima moglo početi u junu.</s><s>Feraget je naveo da odbranama nije dostavljen spisak dokaza korištenih u istrazi, pa je shodno tome zamolio Tužilaštvo da objelodani i dostavi sve dokaze.</s><s>Optužnica za zločine tereti Džemala Hadžića, Teufika Turudića, Džemala Smolu, Senada Sikiru, Benjamina Sikiru, Harisa Sikiru, Enesa Duraka, Mirsada Bešliju, Nusreta Bešliju, Mirzeta Bešliju i Hamdiju Spahića.</s><s>Riječ je o komandantu i pripadnicima struktura takozvane Armije BiH, Teritorijalne odbrane i aktivnog i rezervnog sastava MUP-a, čiji je plan i cilj bio ubistvo svih lica srpske nacionalnosti u selu Čemerno, bez razlikovanja civila i vojnika Vojske Republike Srpske, uključujući i zarobljene civile i pripadnike Vojske Republike Srpske koji su položili oružje.</s><s>U optužnici se navodi da je u sinhronizovanom napadu na selo Čemerno u junu 1992. godine ubijeno najmanje 30 lica srpske nacionalnosti, među kojima je bilo žena i maloljetnih lica.</s><s>Neke od žrtava su mučene i ubijene na izuzetno svirep način, a njihova tijela su masakrirana.</s><s>Nakon napada selo je potpuno uništeno, a cjelokupno stanovništvo srpske nacionalnosti je protjerano.</s><s>U ovo selo niko se nije vratio ni nakon rata. http://www.srna.rs/novosti/579896/odgodjen-pocetaka-za-zlocine-na-cemernu--moguca-nova-optuznica.htm</s>
<s>Svjedok čuo da se u srednjoškolskom centru objesio Pero Gavrić</s><s>Četvrtak, 19 jul 2018</s><s>SARAJEVO, 18.</s><s>JULA /SRNA/ - U nastavku suđenja desetorici optuženih za zločine nad srpskim civilima u Orašju 1992. i 1993. godine, svjedok Tužilaštva BiH, bivši pripadnik rezervnog sastava milicije u Orašju Luka Đijan rekao je da je čuo da se u Srednjoškolskom centru u Orašju objesio Pero Gavrić.</s><s>Đijan je rekao i da je od kolega čuo da su tokom akcije prikupljanja oružja u selu Bukova Greda 9. maja 1992. godine stradali Mićo Gavrić i Žarko Maksimović.</s><s>On je dodao da su zbog straha od odmazde nakon stradanja hrvatskih civila u selu Vidovice, Srbi iz Bukove Grede i Orašja smješteni u Srednjoškolski centar radi njihove bezbjednosti.</s><s>Đijan je rekao da su srpske civile u izolaciji čuvala tri- četiri rezervna policajca, te da misli da su krajem jula ili avgusta bili razmijenjeni.</s><s>Drugi svjedok Tužilaštva BiH, Nikola Trogrlić rekao je da je 9. maja 1992. godine, kao rezervni policajac otišao u Bukovu Gredu, gdje je od mještana trebalo oduzeti naoružanje.</s><s>"Kada sam sa kolegom Begićem došao kamionom, u centru sela vidio sam grupu civila pored kojih su stajali komandir Stanice policije Marko Dominković i njegov zamjenik Meho Delić.</s><s>Nama je prišao jedan naoružani vojnik u maskirnoj uniformi premazan maskirnim bojama, koji se na nas izderao i drskim tonom nas pitao zašto smo došli.</s><s>Rekao je da mu ne trebamo mi, nego kamion i natjerao nas da se pješke vratimo u Orašje", ispričao je Trogrlić.</s><s>On je dodao da je tokom povratka čuo detonaciju i kratku rafalnu paljbu, a da je kasnije od kolega saznao da su tada stradali neki Srbi.</s><s>Kada je formiran izolacioni centar u Srednjoškolskom centru u Orašju, Trogrlić je objasnio da je bio raspoređen na obezbjeđenju objekta i ljudi u njemu kako ne bi došlo do odmazde od strane lokalnog stanovništva.</s><s>On je rekao da, osim vojnoj policiji, nikome nije bio dozvoljen pristup.</s><s>"Vojna policija je dolazila u jutarnjim časovima i odvodila neke ljude.</s><s>Oni su po povratku pričali da su radili na skeli, čistili kuće, kopali rovove.</s><s>Dobrovoljno su se javljali da rade, a šef smjene Ilija Živković vodio je zapisnik o brojnom stanju ljudi u izolaciji, ko je izvođen i kada je vraćen.</s><s>Ne znam da li se sada i gdje nalazi njegova bilježnica", rekao je Trogrlić.</s><s>Za zločine u Orašju optuženi su general HVO-a Đuro Matuzović, Ivo i Tado Oršolić, Marko Dominković, Joso Nedić, Marko Blažanović, Mato i Anto Živković, Stjepo Đurić i Mirko Jurić.</s><s>Prema optužnici, oni su zločine počinili kao pripadnici komandnih struktura HVO-a i policije u Orašju, te kao pripadnici vojne policije.</s><s>Na teret im je stavljen progon srpskog stanovništva - ubistvima, zatvaranjem ili drugim teškim oduzimanjem slobode, mučenjima, silovanjima i drugim nečovječnim djelima.</s><s>Matuzović, Živković i Đurić optuženi su i da su, zajedno sa njima poznatim pripadnicima vojne policije HVO-a, u šupi u Donjoj Mahali i u logoru u osnovnoj školi u tom mjestu, učestvovali u ubistvima, mučenju i nečovječnom postupanju prema ratnim zarobljenicima.</s><s>Suđenje će biti nastavljeno 22. avgusta. http://www.srna.rs/novosti/611504/svjedok-cuo-da-se-u-srednjoskolskom-centru-objesio-pero-gavric.htm</s>
<s>Grigorij Sokolov 17 april, 20:50 \| RIA Novosti Podrška srpskom generalu Ratku Mladiću od strane Rusije postaje sve izraženija.</s><s>U Moskvi, u okviru Državne dume RF deluje specijalni komitet sa ciljem pružanja podrške i zaštite generalu.</s><s>Prošle godine inicijatvivna grupa iz grada Armavir Krasnodarskog kraja sa juga Rusije okupila se i formirala društvo prijatelja generala Mladića.</s><s>Članovi društva stalno vode prepisku sa generalnom i prikupljaju materijalnu pomoć.</s><s>Ne tako davno u goste članovima društva, po molbi samog generala, uputila se srpska spisateljica, novinarka i biograf Ratka Mladića Ljiljana Bulatović- Medić:</s><s>Ja kad sa generalom uvek držim pred sobom papir jer znam da ću primiti zadatke.</s><s>General mi je zamolio da kad budem išla u Moskvu da obavezno kako je on rekao „skoknem“ do Armavira.</s><s>I ja sam prošlog meseca bila u Moskvi na Međunarodnom kongresu žena, pa onda sam iz Moskve „skoknula“ do Armavira preko prelepog grada Krasnodara.</s><s>Videla sam da je taj Krasnodarski kraj jedna temeljna junaška oblast.</s><s>Ja sam tamo bila u gostima kod elitnih duhovnih i kulturnih institucija.</s><s>Od samog početka me je dočekala prelepa atmosfera na ulicama.</s><s>Stajao je veliki pano sa najavom mog gostovanja i promocije knjige.</s><s>Sala bila je prepuna.</s><s>Prisutni su bili predstavnici Crkve, kulturnih i naučnih institucija i mnogo mladih ljudi.</s><s>O čemu je bilo reči i koliko su pažnje posvetili posetioci Vašem nastupu?</s><s>Pre svega sam iskoristila priliku da im sve više govorim istinu o Bosni i Hercegovini.</s><s>Vojska Republike Srpske pod komandom generala Mladića sa učešćem srpskog naroda je uspela da pobedi tu strašnu silu koja je htela da uništi srpski narod u BiH da se formira jedna nova, muslimanska država na Balkanu.</s><s>Da ne bi bilo takvog jedinstva i da ne bi bilo takvih vrednosti vojničkog kvaliteta generala Mladića i njegovih saboraca danas ne bi bilo Srba u BiH.</s><s>Ja sam od 1993. godine do danas pregledala svu dokumentaciju, uključujući i ratne dnevnike generala Mladića.</s><s>Srebrenica predstavlja kao simbol kojim se optužuje srpski narod.</s><s>Lako je dokazivo da je Srebrenica od samog početka bila planirana da bude ono što jeste.</s><s>1994. g odine je objavljena knjiga takozvanog „muslimanskog heroja“ Nasera Orića o genocidu nad boš njacima .</s><s>A to u vremenu kada su oni sami izvršili genocid nad srpskim narodom.</s><s>Obratili su se tada prededniku Američke Administracije Klintonu da im da bombe iz vazduha da unište srpsku vojsku.</s><s>Onda je njima Klinton jasno i glasno rekao da će Amerika da pomogne uništenju Srba ako žrtvuju svojih pet hiljada muslimana.</s><s>O tome sam govorila.</s><s>Pričala sam i o liku generala Mladića.</s><s>I to je zaista izazivalo posebne emocije kod prisutnih.</s><s>Takav ste utisak ostavili u Krasnodaru.</s><s>Ipak, krajnja destinacija i osnovni cilj Vaše posete je bio grad Armavir: U Armaviru su me dočekali atamani.</s><s>Obišla sam sva istorijska mesta koja obeležavaju snagu tog kraja.</s><s>I sad razumem zašto smo mi okrenuti prema ruskom narodu.</s><s>Sve što se dešavalo i ta atmosfera ustvari objedinjava da se tu ne razlikuje duhovni svet od kulturnog, naučnog i vojničkog sveta.</s><s>Videla sam kako je tu jedinstvo.</s><s>A to je našto dragocenije čime može da se ponosi jedan narod.</s><s>Gdegod smo bili tu su bili predstavnici vojske, mornarice, kozaka.</s><s>Dogovor je da nastavimo da govorimo istinu.</s><s>Armavir je već sav uključen u to.</s><s>Društvo prijatelja generala Mladića u Armaviru jeste obaveza našeg komiteta da njihovu aktivnost podrži, potstakne i da sa velikom zajvalnošću i poštovanjem za sve što su dosada radili podržimo ih i da proširimo taj front koji su oni začeli.</s><s>Kad sam se vratila ovde, general Mladić mi je pozvao telefonom, dobio je moj prvi raport.</s><s>Zahvalio mi je za moje putovanje i poželeo je da delegacija iz Armavira poseti ga. http://serbian.ruvr.ru/2014_04_17/Ratko-Mladic-zahvalan-kozacima-za-podrshku-6725/</s>
<s>Djelimično uvažena žalba Tužilaštva u slučaju Kahre Vejzovića</s><s>07/03/2019 \| RTRS \| Izvor: SRNA Apelaciono vijeće Suda BiH za ratne zločine djelimično je uvažilo žalbu Tužilaštva BiH u predmetu protiv Kahre Vjezovića optuženog za ratni zločin protiv srpskih civila u Kladnju i odredilo održavanje pretresa pred Apelacionim odjeljenjem.</s><s>Protiv prvostepene oslobađajuće presude Vejzoviću, žalbu je blagovremeno uložilo Tužilaštvo BiH, i to zbog pogrešnog ili nepotpunog utvrđenog činjeničnog stanja, sa prijedlogom da je vijeće Apelacionog odjeljenja Suda BiH ukine i odredi održavanje pretresa, saopšteno je danas iz Suda BiH.</s><s>Navedeno je da su branioci optuženog dostavili blagovremeno odgovor na žalbu Tužilaštva BiH, sa prijedlogom da Sud navedenu žalbu odbije kao neosnovanu, te potvrdi prvostepenu presudu.</s><s>Prethodno, optuženi je oslobođen optužbe da je za vrijeme rata u svojstvu aktivnog policajca u Stanici javne bezbjednosti Lukavac, kao pripadnik Policijske stanice Stupari, postupajući suprotno Ženevskoj konvenciji o zaštiti građanskih lica za vrijeme rata, sam ili skupa sa drugim pripadnicima policije , nezakonito držao zatvorenim i ispitivao muškarce civile srpske nacionalnosti.</s><s>Pripadnici Policijske stanice Stupari su od kraja maja 1992. do 21.jula 1993. godine nezakonito držali te Srbe, kao i članove njihovih porodica u stanovima zgrada prosvjetnih radnika i zgradi Starog mjesne kancelarije u neposrednoj blizini Osnovne škole "Petar Marković" u Stuparima, opština Kladanj.</s><s>Prema optužnici, prilikom tih ispitivanja, zatočenim Srbima Vejzović je namjerno nanosio snažnu fizičku i duševnu bol i patnju /mučenje/, povrede tjelesnog integriteta i zdravlja. https://www.rtrs.tv/vijesti/vijest.php?id=328937</s>
<s>Izvještaj protiv komandira u logoru Musala zbog zlostavljanja Srba</s><s>Petak, 24 novembar 2017</s><s>TREBINjE, 23.</s><s>NOVEMBRA /SRNA/ - Policijska uprava Trebinje danas je Tužilaštvu BiH dostavila izvještaj protiv lica čiji su inicijali S.K, nastanjenom u Donjim Hadžićima, zbog postojanja osnova sumnje da je u svojstvu komandira straže u logoru Musala, opština Konjic, učestvovao u malteretiranju i zlostavljanju civila, logoraša srpske nacionalnosti 1992. godine.</s><s>Prema nezvaničnim saznanjima Srne, riječ je o Senadu Kazaziću /63/ iz Konjica.</s><s>U Policijskoj upravi Trebinje navode da se osumnjičeni tereti za zločin protiv čovječnosti i ratni zločin protiv civilnog stanovništva.</s><s>Kazaziću se stavlja na teret da je 15. juna 1992. godine, prema izjavi svjedoka, prilikom granatiranja logora sa položaja takozvane Armije BiH, uz prijetnju oružjem, naredio logorašima da posjedaju na svoja mjesta u fiskulturnoj sali sportske dvorane logora Musala i tako ih spriječio da se sklone na bezbjednije mjesto.</s><s>Tom prilikom stradalo je 13 logoraša srpske nacionalnosti - Mirko, Dušan, Milorad, Miro, Velimir, Vlatko i Savo Ćećez, Stevan, Mirko i Radomir Ninković, Novica Živak, te Predrag i Tihomir Kuljanin, dok je na desetine njih teže i lakše ranjeno.</s><s>Nakon ovog stravičnog događaja jedan od svjedoka je ispričao da je granata ispaljena sa položaja takozvane Armije BiH i da su se prethodno stražari zajedno sa Kazazićem udaljili na bezbjednije rastojanje.</s><s>"Dvije minute nakon eksplozije u salu je ušla tv ekipa i snimila poginule i ranjene kako bi se predstavilo da su stradali od granata ispaljenih sa srpskih položaja.</s><s>Sat vremena smo ležali u krvi i niko nije došao da nam pomogne.</s><s>Oko sebe sam vidio ljude bez nogu i glava.</s><s>Jedan broj logoraša stradao je na licu mjesta, dok su neki u velikim mukama podlegli istog ili narednog dana", rekao je svjedok iz Konjica.</s><s>U obrazloženju izvještaja Policijske uprave Trebinje navodi se da je na početku izbijanja oružanih sukoba na području opštine Konjic uništeno 47 sela i zaseoka, a takozvana Armija BiH je oko 2.000 stanovnika protivpravno lišila slobode i odvela u logore Čelebići i Musala, jedan broj protjerala, dok je najmanje 178 stanovnika ubijeno.</s><s>Jedno od mjesta koje je pripadalo opštini Konjic, a koje je uništeno do temelja je selo Bradina, koje je brojalo više od 100 domaćinstava srpske nacionalnosti.</s><s>To selo je 25. maja 1992. godine zajedničkim snagama napala formacija hrvatsko-muslimanske vojske.</s><s>"Najprije se oglasilo oružje sa brda, nakon čega su jedinice hrvatsko-muslimanske vojske artiljerijom gađale Bradinu u kome se nalazilo civilno srpsko stanovništvo", navodi se u obrazloženju.</s><s>Napad je trajao cijelu noć da bi jedinice sljedećeg dana oko 16.00 časova ušle u selo, kada je počelo paljenje srpskih kuća, ubijanje civila, te odvođenje i zatvaranje civila u osnovnu školu Bradina, a preživjeli su odvedeni u logore Čelebići i Musala u Konjicu.</s><s>Žene, djecu i starce zadržali su u školi, a mlađe muškarce i nekoliko mlađih žena odveli su u privatne kuće.</s>
<s>Još jedna sramna presuda; Nema kazne za ubistvo više od 100 civila</s><s>Subota, 06 mart 2021</s><s>04/03/2021 \| Autor: RTRS Nakon šestogodišnjeg suđenja, Sud BiH po svim tačkama optužnice oslobodio je Edhema Godinjaka, Medarisa Šarića i Mirka Bunoza optužbi za ratni zločin protiv civilnog stanovništva i ratnih zarobljenika srpske nacionalnosti na području Trnova.</s><s>Presuda je donesena bez prisustva Godinjaka i Bunoze, a drugooptuženog Medarisa Šarića pristalice su dočekale ovacijama i aplauzom.</s><s>Za porodice najmanje 110 zvijerski ubijenih civila danas je presuđeno pravdi u koju više ne vjeruju.</s><s>Zločini nad Srbima u Trnovu, bez kazne, jer više od stotinu svjedoka Tužilaštvo BiH nije uvjerilo sudije Medihu Pašić, Zorana Božića i Miru Smailović da su načelnik teritorijalne odbrane Trnova Edhem Godinjak, i komandant iste Medaris Šarić, a podpomognuti HOS-ovcem Mirkom Bunozom suvereno vladali teritorijom ove opštine.</s><s>U tom periodu zvjerski je ubijeno najmanje 110 žena, djece, staraca.</s><s>Sudsko vijeće je ocjenilo da se optuženim nije mogla dokazati ni individualna ili kolektivna odgovornost.</s><s>Sud je, kaže Mediha Pašić, predsjedavajuća sudskog vijeća Suda BiH, utvrdio da Godinjak jeste imao autoritet, ali ne i snagu da iskontroliše brojne muslimanske jedinice, kao i HOS-ovce koji su harali srpskim selima, pa i samim Trnovom.</s><s>Šarić je navodno priložio dokaze da je često bio odsutan, zbog liječenja, a Mirku Bunozi nisu mogli ni dokazati identitet.</s><s>Za zločine koji su se događali prije gotovo 30 godina sudi se od oktobra 2014.</s><s>Samo u Ledićima brutalno je ubijeno 10-oro iz porodice Tešanović.</s><s>Porodice žrtava šokirane i razočarane prvostepenom presudom. - Teško, žalosno, sva se tresem, nemam više snage da govorim.</s><s>30 godina sad će i niko nije odgovarao.</s><s>Ova su se djeca sigurno sama pobila, moj Milun od godinu i po, ko ga je ubio?</s><s>Gdje su ti?</s><s>Edo Godinjak, zna on sve!</s><s>Ako nije lično ubica, neko jeste, on zna ko je - emotivno priča Rada Tešanovič Cvijetić, srodnik ubijenih Tešanovića.</s><s>Za trnovsku Organizaciju porodica poginulih i nestalih civila i boraca današnja presuda novi je primjer primjene dvostrukih aršina u BH pravosuđu. - Sramotna presuda u najmanju ruku.</s><s>Pokazao je Sud BiH da je pao ispit iz morala.</s><s>Ne mogu da vjerujume kakvu su odluku i presudu donijeli na 110 civilnih žrtava.</s><s>Tražićemo od svih institucija da se svi zločinci puste kućama, jer ako nije bio zločin u Trnovu, onda nije bio nigdje - ističe Goran Timotija, predsjednik Organizacije porodica poginulih boraca i nestalih civila Trnovo. - Ovo je zaista odron pravosuđa, a ako me pitate da li sam iznenađen, nažalost nisam, jer to je praksa Suda BiH.</s><s>Ono što očekujemo je da će Tužilaštvo uložiti prigovor na ovu sramnu presudu, ali s druge strane nismo sigurnii i ne možemo da očekujemo da bi drugo vijeće možda moglo donijeti drugačiju odluku - skeptičan je Milorad Kojić, direktor Republičkog centra za istraživanje rata, ratnih zločina i traženje nestalih lica Republike Srpske.</s><s>Ni Kojić, a ni porodice žrtava od odgovornosti ne mogu da amnestiraju ni Tužilaštvo BiH. - Sudsko vijeće pokušava da prebaci teret odgovornosti za svoju oslobađajuću presudu, a očigledno zanemarujući da sudija za prethodni postupak, prije potvrđivanja optužnice, ako postoje nejasnoće i nedorečenosti u optužnici koje bi potvrdile osnovanost sumnje, može koliko god hoće puta da vrati predmetnom tužiocu na doradu - dodaje Kojić.</s><s>Godinjak nije prisustvovao današnjem ročištu, jer se navodno nalazi u bolnici.</s><s>I Bunoza je osobađajuću presudu dočekao izvan kompleksa Suda BiH.</s><s>Brojne pristalice optuženih popunile su prostr namijenjen za javnost, a jedinog koji je prisustvovao izricanju presude, Medarisa Šarića, oni koji nisu mogli u sudnicu slavodobitno su dočekali ispred Suda. https://www.rtrs.tv/vijesti/vijest.php?id=423789</s>
<s>Mineapolis - Hrvat Zdenko Jakiša, koji je 1998. dobio "zelenu kartu" za preseljenje u SAD, izjasnio se pred Okružnim sudom u Minesoti da nije kriv za optužbe da je prevario imigracijske vlasti jer je na molbi za useljenje propustio da navede da je tokom rata u BiH bio pripadnik Hrvatskog vijeća odbrane (HVO) i da je bio uhapšen.</s><s>Jakiša (45) je optužen za posjedovanje nezakonito dobijenih dokumenata, a juče je pušten na uslovnu slobodu, dok se sudski proces protiv njega nastavlja u sudu u Mineapolisu, prenosi AP.</s><s>Prema federalnoj optužnici koja je pročitana prošle nedjelje, Jakiša je nelegalno stekao trajno državljanstvo 2002. pošto nije prijavio da je bio pripadnik HVO u BiH, da je bio uhapšen zbog kršenja zakona u BiH i da je "počinio zločine moralne izopačenosti".</s><s>Majkl Plotnik, specijalni agent pri američkoj službi za istrage u oblasti imigracione i carinske bezbjednosti, juče je na sudu izjavio da bi ulazak Jakiše u SAD kao izbjeglice iz BiH 1998. i njegov status legalnog državljanina bio ugrožen da je on rekao istinu o svojoj prošlosti.</s><s>Vlasti u BiH navode da se za Jakišom traga radi ispitivanja u okviru istrage o ratnim zločinima koji su tamo počinjeni.</s><s>U Kancelariji tužilaštva u Mostaru rečeno je američkoj novinskoj agenciji da je Jakiša osumnjičen za "ratne zločine nad civilima" i da je među nekoliko osoba koje su pod istragom, ne pruživši više detalja.</s><s>Plotnik je u svjedočenju rekao da je Jakiša ubio svoju komšinicu, Srpkinju, u septembru 1993. pucajući iz kalašnjikova kroz prozor, a potom je presreo jednog Bošnjaka koji je pokušao da pobjegne iz kuće, oteo ga i opljačkao.</s><s>Jakiša je potom uhapšen, a vlastima BiH je prijetio ručnom bombom za vrijeme sudskog procesa, saopštio je specijalni agent.</s><s>U trenutku kada je Jakiša došao u SAD kao izbjeglica, suđenje za ubistvo protiv njega još nije počelo, a u međuvremenu je osuđen u odsustvu na šest mjeseci zatvora, rekao je Plotnik.</s><s>Američki sudija Džejni Mejron dozvolila je juče da Jakiša bude pušten na uslovnu slobodu, rekavši da agenti vode istragu o njemu od 2010. i da do sada nisu smatrali da postoji opasnost da on pobjegne.</s><s>Jakišin advokat u SAD založio se za njegovo oslobađanje, rekavši da je on dio američke zajednice i da je suvlasnik taksi kompanije zajedno sa svojom suprugom.</s><s>Bivši pripadnik HVO je i u Minesoti bio više puta osuđivan i to za vožnju u nedozvoljenom stanju, kršenje javnog reda i ometanje pravnog postupka. http://www.glassrpske.com/novosti/vijesti_dana/Bivik-HVO-i-u-SAD-vise-puta-osudjivan/lat/153458.html</s>
<s>U Izveštaju potvrđene tvrdnje odbrane Srba pred haškim Tribunalom</s><s>Subota, 24 jul 2021</s><s>BANjALUKA, 23.</s><s>JULA /SRNA/ - Izvještaj međunarodne komisije o Srebrenici je od izuzetnog značaja, jer su eminentni svjetski stručnjaci kroz činjenično stanje, brojne dokaze i analize dokazali ono što su godinama tvrdili branioci Srba pred Haškim tribunalom, a to je da nije bilo genocida, kažu članovi odbrane generala Ratka Mladića i prvog predsjednika Republike Srpske Radovana Karadžića.</s><s>Članovi odbrane ističu da je važno da je ovakav izvještaj ugledao svjetlost dana, jer je sada široj javnosti dostupno sve ono što se do sada moglo čuti samo tokom sudskih procesa, a o čemu ljudi nisu znali mnogo.</s><s>Advokat Branko Lukić, član odbrane generala Mladića, kaže da su presude i činjenično stanje u procesima poznati samo onim ljudima koji su neposredno učestvovali u suđenju, te da se tu sve gasi.</s><s>"Čak i takvo činjenično stanje je moglo da bude okrenuto naglavačke, što se i dešavalo u presudama.</s><s>Zato što javnost ni o čemu ne zna ništa, nije obaveštena, a samim tim nije ni zainteresovana, jer ko će sad milione stranica pročitati.</s><s>Ovaj izveštaj, iako je obiman, ipak je samo na hiljadu stranica", istakao je Lukić za "Glas Srpske".</s><s>Komentarišući sam izvještaj, Lukić je rekao da je očito ustanovljeno da nije bilo genocida, da je multidisciplinaran, te da se materiji nije pristupalo s jedne strane.</s><s>"Izvrstan je, treba ga podržati, zasnovan je na činjenicama.</s><s>Vidi se da su ljudi radili po svojoj savesti, a nije bilo lako po stanju stvari koje su u međunarodnoj zajednici, gde se pokušava nametnuti teza da je sve rešeno posle presude generalu Mladiću", rekao je Lukić.</s><s>On ističe da je značajno to što su, osim Gideona Grajfa, tu i drugi istaknuti svjetski stručnjaci iz svojih oblasti.</s><s>"U jednom ovakvom momentu naći snage, suprotstaviti se zapadnoj propagandi zasnovanoj na lažima koja je isprala mozak ljudima na Zapadu, ali i na Istoku, predstavlja čin izuzetne hrabrosti", rekao je Lukić.</s><s>On kaže da je poznato da je bilo pritisaka na članove komisije od strane njihovih vlada da ne učestvuju u ovom projektu.</s><s>"Ali, ne samo da je bila spremnost da se ne radi za novac, nego da se iskoristi naučno znanje da bi se predstavila istina.</s><s>Dakle, morala je biti prisutna lična hrabrost da se odupre pritisku svojih država", rekao je Lukić.</s><s>Član odbrane generala Mladića advokat Miodrag Stojanović rekao je da apsolutno podržava sve što je navedeno u izvještaju u kome su egzaktni podaci.</s><s>Stojanović kaže da su branioci generala Mladića, ali i Karadžića bili svjesni da je u presudama u slučajevima "Krstić" i "Popović" utvrđeno da se tamo desio genocid, te da su morali predstaviti novu okolnost koja bi uvjerila ova sudska vijeća da su dva ranija pogriješila.</s><s>"Polazeći od premise da su sve žrtve i stradali učesnici kolone 28. divizije, legalne i legitimne žrtve po Ženevskoj konvenciji, mi smo išli od toga da je broj žrtava u proboju kolone nesumnjivo veći od onoga što je Hag ranije utvrdio, a to je između 800 i 1.000.</s><s>Mi smo tvrdili baš ovo što tvrdi izvještaj, da je to tri do četiri hiljade.</s><s>Time bismo smanjili broj ljudi koji su žrtve egzekucija", rekao je Stojanović.</s><s>On dodaje da bi tada nastala nova okolnost, jer se ne bi moglo tvrditi da je pobijeno 7.500 ljudi, nego 3.000 i da bi to u smislu člana dva Konvencije o genocidu dalo za pravo Srbima da kažu da nije bilo genocida, a sudskom vijeću da promijeni mišljenje ranijih sudskih vijeća. http://89.111.245.19/novosti/920896/u-izvjestaju-pene-tvrdnje-odbrane-srba-pred-haskim-trbinalom.htm</s>
<s>Ljubiša Ristić: Državno ubistvo srpskog svata na Baščaršiji</s><s>Nedelja, 26 februar 2012</s><s>Prvog marta 2012. godine navršava se tačno dvadeset godina od dana kada je u Sarajevu, na Baščaršiji, ubijen srpski svat i ranjen srpski sveštenik.</s><s>Uobičajeni opis ovog događaja počinje sa opisom ubice kao „sarajevskog kriminalca“, a zatim se navede njegovo ime, kako bi se potkrepila obaveštenost o događaju.</s><s>Tako je određeno pogrešno razumevanje onoga što se dogodilo.</s><s>Da li je taj „sarajevski kriminalac“ ubio srpskog svata zato što mu je ovaj nešto dugovao?</s><s>Ili zato što mu je tako „došlo“?</s><s>Za pravilno razumevanje ovog događaja korisno je zapažanje sarajevskog lista „Dnevni avaz“ (1): - „ ...</s><s>Prema pojedinim medijskim napisima, Delalić je retroaktivno od Izetbegovića mlađeg tražio milion maraka honorara za ubistvo "srpskog svata" 1. marta 1992. godine ispred Stare srpske crkve na Baščaršiji u Sarajevu...“</s><s>- „ Sam je tvrdio da radi za „državu“, Aliju, Bakira i kasnije tajnu policiju AID“.</s><s>Inače, „istraživački tim Dnevnog avaza“ se poziva na intervju koji je 2007. godine ubica sa Baščaršije dao sarajevskom listu „Slobodna Bosna“, uoči svoje pogibije, pod isuviše jasnim naslovom: „Ubijao sam za Aliju“.</s><s>Prvog marta 1992.godine država Bosna i Hercegovina je, dakle, prema tvrdnji „Dnevnog avaza“, iako još nepriznata, ispalila svoj prvi metak u srpski narod, u Sarajevu, na Baščaršiji.</s><s>Ako je „Dnevni avaz“ u pravu, a mi smatramo da jeste, onda se ne može govoriti o zločinu „sarajevskog kriminalca“ nego o savršeno planiranom i izvedenom političkom poduhvatu ekstremističkih vođa tadašnjih Muslimana.</s><s>Zašto bi Alija Izetbegović izdao nalog za ubistvo srpskog svata na Baščaršiji?</s><s>Dragoceno objašnjenje za motive i logičku zasnovanost ovog državnog ubistva dao je sam Alija Izetbegović.</s><s>Naime, u intervjuu datom Radiju Slobodna Evropa 13.juna 2000.godine (2) on objašnjava dramatičnost referenduma koji se održavao na dan državnog ubistva: - „Rat prije referenduma je građanski rat, a nakon referenduma je agresija“ - „To je značilo preći Rubikon, pa biti sa ove ili sa one strane Rubikona.</s><s>S ove strane Rubikona je agresija, a s one strane je građanski rat.“ Referendum nije uspeo, to je bilo jasno pre ubistva u 14.30, 1. marta.</s><s>Trebalo je nešto preduzeti.</s><s>Šta je mogao da preduzme Alija Izetbegović, čovek koji je srebreničkim muslimanima ponudio da žrtvuju pet hiljada svojih rođaka, komšija i prijatelja kako bi obezbedio ulazak NATO pakta u rat?</s><s>Neko kao Alija ne prepušta ovakvu odluku građanima.</s><s>Za takve ljude, „mala intervencija“ u istorijskom toku može biti veoma korisna za misiju „Islamske deklaracuje“.</s><s>Još iste večeri nakon ubistva počele su barikade i međunacionalni sukobi naoružanih građana u Sarajevu i drugim gradovima Bosne i Hercegovine.</s><s>Ubica srpskog svata je ubrzo postao ratni komandant u Armiji Bih, a za svoje zasluge je od Alije Izetbegovića dobio pištolj sa posvetom.</s><s>Radio televizija Sarajevo je početkom 1992.godine snimila dokumentarni film o njemu, ubistvo opisala kao primer patriotizma, a junak filma je detaljno objašnjavao kako je ubio čoveka koji se veselio na svadbi svog sina.</s><s>Skupština Bosne i Hercegovine nije nikada verifikovala rezultate referenduma, niti proglasila nezavisnost od SFR Jugoslavije.</s><s>I tako, dvadeset godina nakon ubistva srpskog svata na Baščaršiji, možemo sa dovoljno uverenja tvrditi da ovo nije delo „sarajevskog kriminalca“ nego čisto političko ubistvo u sklopu agresije na Jugoslaviju i srpski narod.</s><s>Ono je uvod u surovi obračun vera i naroda na prostoru Bosne i Hercegovine.</s><s>1) http://www.dnevniavaz.ba/vijesti/teme/79381-kralj-telji-zasto-bakir-svoje-leseve-podmece-drugima.htm „Dnevni avaz“ od 10.02.2012. u tekstu pod naslovom: „Kralj bošnjačkog podzemlja u predsjedničkoj fotelji: Zašto Bakir svoje leševe podmeće drugima?“ naglašava kako je Ramiz Delalić Ćelo ubijao za Aliju Izetbegovića: „ ...</s><s>Prema pojedinim medijskim napisima, Delalić je retroaktivno od Izetbegovića mlađeg tražio milion maraka honorara za ubistvo "srpskog svata" 1. marta 1992. godine ispred Stare srpske crkve na Baščaršiji u Sarajevu...</s><s>Izetbegović je navodno godinama odbijao da Delaliću plati milion maraka honorara.</s><s>Iz toga je proistekla verzija da je mezar rahmetli predsjednika Izetbegovića preko svojih sandžačkih veza minirao upravo Delalić, a da bi upozorio Bakira kako mu mora platiti spomenuti iznos.</s><s>Prema istom scenariju, Izetbegović je medijski vršio pritisak na policijsko-pravosudne organe da bude otkriveno ko je atentator na mezar njegovog oca.</s><s>Kada su informacije dovele do Delalića, Izetbegović se ušutio i pravdu uzreo u svoje ruke.</s><s>Delalić je ubijen...“ 2) http://www.slobodnaevropa.org/content/article/1045261.html Radio Slobodna Evropa: „Dvije strane Rubikona“, intervju sa Alijom Izetbegovićem; http://www.serb-victims.org/content/view/340/1/ Institut za istraživanje srpskih stradanja u HH veku: Ljubiša Ristić: „Treća strana Rubikona“</s>
<s>02. 11. 1994.</s><s>LONDON Londonski »DEJLI TELEGRAF« danas navodi procjenu da je moguća jaka kontraofanziva Srba u Bosni poslije muslimanskih napada na nekoliko frontova.</s><s>List konstatuje da su sada sve tri strane u Bosni u ponovom ratu, jer prema podacima UNPROFOR-a snage Hrvatskog vijeća odbrane pomažu Muslimanima u borbama kod Bihaća i na području Kupresa.</s><s>Još se, međutim, ne zna kakav će biti stvarni odgovor Srba, ali, primjećuje ovaj list, »General MLADIĆ obično skupo naplati svaku muslimansku ofanzivu«.</s><s>IZVOR: »GLAS« od 03. 11. 1994.</s><s>02. 11. 1994.</s><s>BEČ Austrijska štampa pozdravlja danas ofanzivu muslimanskih snaga u Bosni, tvrdeći da će ona »torpedovati« mirovni plan kontakt-grupe.</s><s>»Bosnu očekuje treća uzastopna ratna zima – ovog puta uz prećutno odobravanje međunarodne zajednice » piše u komentaru bečki »STANDARD«.</s><s>Zvanični stav Austrije je da nijedan mirovni plan za Bosnu nije dobar osim onoga koji bi predvidio vojnu intervenciju zapada protiv Srba.</s><s>IZVOR: »GLAS« od 03. 11. 1994. 02. 11. 1994.</s><s>BRISEL Da li se još može govoriti o neutralnosti međunarodne zajednice, a naročito Vašingtona, pita se danas briselski dnevnik »LIBR BELŽIK« koji smatra da se ne može govoriti o uravnoteženom odnosu prema sve tri zaraćene strane u Bosni.</s><s>Pozivajući se na izvore UNPROFOR-a list, naprotiv, pominje mnoge dokaze da je Amerika daleko od toga da je nepristrasan član Kontakt-grupe, već na sve otvoreniji i bezobzirniji način pokazuje da je saveznik Muslimana u Bosni.</s><s>IZVOR: »GLAS« od 03. 11. 1994.</s><s>02. 11. 1994.</s><s>VAŠINGTON Američki sekretar za odbranu VILIJAM PERI izjasnio se u utorak protiv bilo kakvog razumijevanja prema situaciji Srba u Bosni.</s><s>Šef Pentagona se usprotivio sugestiji komandanta snaga UN u bivšoj Jugoslaviji generala BERTRANA DELAPRELA da je neophodno pomoći srpsk-bosansko rukovodstvo da bi dobilo podršku vojske i naroda, prije nego što bi ustupilo Muslimanima dio teritorije.</s><s>»Prije nego što vrate teritorije Muslimanima potrebni su im argumenti, objašnjenja i pomoć...</s><s>Ako ih suviše pritisnemo, a ne pružimo nadu, oni će se opredjeliti za kolektivno samoubistvo i u tom slučaju oni bi bili najopasniji«, rekao je general DELAPREL u intervjuu za »VAŠINGTON POST«.</s><s>IZVOR: »GLAS« od 03. 11. 1994. 03. 11. 1994.</s><s>NjUJORK Ruski ambasador u UN SERGEJ LAVROV, optužio je bosanske Muslimane za zloupotrebu zaštićenih zona i rekao da Savjet bezbjednosti treba da redefiniše njihov status i režim ponašanja u njima.</s><s>IZVOR: »GLAS« od 04. 11. 1994. 04. 11. 1994.</s><s>ŽENEVA Predstavnik Visokog komesarijata UN za izbjeglice (UNHCR) ROJ REDMOND izjavio je u Ženevi da je grad KUPRES pred ofanzivom muslimansko-hrvatskih snaga napustilo 2.500 Srba, pretežno žena, djece i starih ljudi.</s><s>On je rekao da zbog borbi koje se vode na Kupreškoj visoravni za sada eksperti UNHCR nemaju pristup srpskim izbjeglicama niti su u stanju da pruže najneophodniju pomoć u hrani, lijekovima i obezbjede makar provizorni smještaj pod šatorima.</s><s>Portparol ove medjunarodne organizacije izjavio je da se broj izbjeglih Srba tokom najnovije muslimanske ofanzive popeo na blizu 14.000.</s><s>Iz Bihaća i okolnih naselja je, prema najnovijim podacima UNHCR, pred muslimanskim napadima izbjeglo 11.500 Srba.</s><s>IZVOR: »GLAS« od 05. i 06. 11. 1994.</s><s>04. 11. 1994.</s><s>PARIZ Francuski ministar inostranih poslova ALEN ŽIPE izjavio je da je ofanziva muslimanskih snaga koja traje u Bosni protiv Srba neprihvatljiva, javlja ROJTERS.</s><s>IZVOR: »GLAS« od 05. i 06. 11. 1994.</s><s>06. 11. 1994.</s><s>SARAJEVO Predsjednik RS dr RADOVAN KARADžIĆ uputio je juče pismo specijalnom izaslaniku UN za bivšu Jugoslaviju JASUŠIJU AKAŠIJU i komandantima UNPROFOR-a za bivšu Jugoslaviju i BiH generalima BERTRANU DE LAPRELU i MAJKLU ROUZU u kojem ih upozorava da je muslimanska strana intenzivirala sveopštu ofanzivu na teritoriju RS.</s><s>Predsjednik KARADžIĆ naglašava da je »najupečatljivije muslimansko kršenje svih rezolucija Savjeta bezbjednosti posebno zloupotreba zaštićenih zona, koje nikad nisu demilitarizovane već služe Muslimanima kao oružana uporišta«.</s><s>IZVOR: »GLAS« od 07. 11. 1994. 07. 11. 1994.</s><s>BON Da bi osnažila antisrpski savez Muslimana i Hrvata u Bosni, Amerika snažno sudjeluje i planira da i bez formalnog ukidanja embarga na oružje, opremi ratnim materijalom Muslimane – tvrdi današnji »ŠPIGL«.</s><s>Američki vojni savjetnici u Sarajevu, s generalom DžONOM GALVINOM na čelu, bivšim zapovjednikom snaga NATO-a za Evropu, treba uskoro da pomažu organizovanje hrvatsko-muslimanske armije, piše »ŠPIGL«.</s><s>IZVOR: »GLAS« od 08. 11. 1994.</s><s>08. 11. 1994.</s><s>SARAJEVO Dr RADOVAN KARADžIĆ upozorava na zloupotrebu zaštićenih zona, koje nikad nisu demilitarizovane, već služe Muslimanima kao oružana uporišta.</s><s>Zone isključenja odavno su sve drugo, a ne azil za one koje valja poštedjeti ratnih dejstava.</s><s>IZVOR: »GLAS« od 09. 11. 1994. 08. 11. 1994.</s><s>SARAJEVO Portparol Stejt departmenta KRISTIN ŠELI je sinoć u Vašingtonu optužila Muslimane u bivšoj BiH za kršenje međunarodnog embarga na uvoz oružja.</s><s>»SAD raspolažu obavještajnim podacima da su muslimanske snage tajnim kanalima snabđevene naoružanjem, što potvrđuju i najnovije borbe na terenu«, precizirala je ona.</s><s>IZVOR: »GLAS« od 09. 11. 1994. 11. 11. 1994.</s><s>PALE Predsjednik Republike Srpske dr RADOVAN KARADžIĆ zaprjetio je u petak rano ujutro da će njegove snage zauzeti muslimansku enklavu BIHAĆ, na sjeverozapadu bivše BiH i »pacifikovati« ovu oblast koju su UN proglasile bezbjednosnom zonom, javlja ROJTERS.</s><s>»Mi ćemo razoružati Peti korpus i pacifikovati region«, izjavio je KARADžIĆ novinarima poslije sjednice Skupštine RS.</s><s>KARADžIĆ je naglasio da BIHAĆ, prema međunarodnom pravu, nikada nije bio bezbjednosna zona.</s><s>Prema njegovim riječima, sve bezbjednosne zone u bivšoj BiH su uporišta i odskočne daske za muslimanske snage koje odatle pokreću ofanzive.</s><s>IZVOR: »GLAS« od 12. i 13. 11. 1994.</s><s>11. 11. 1994.</s><s>NjUJORK Američka administracija je odlučila da jednostrano ukine embargo na izvoz oružja bosanskim Muslimanima, piše danas »NjUJORK TAJMS«.</s><s>IZVOR: »GLAS« od 12. i 13. 11. 1994. 13. 11. 1994.</s><s>SARAJEVO Kontinuirani i ogromni gubici muslimanske vojske na terenu dokazuju da Muslimani ni strateški ni taktički nisu dorasli srpskim snagama, čije vodje preduzimaju strateški značajne poteze koje Izetbegovićeva vlada uopšte ne razumije, izjavio je danas u Sarajevu jedan visoki funkcioner UNPROFOR-a koji je želio da ostane anoniman.</s><s>»Vještim operativno-taktičkim zahvatima u »bihaćkom džepu« Srbi su izvukli muslimanske vojnike iz utvrdjenja, koji su se potom našli na nišanu, kao glineni golubovi«, istakao je oficir UNPROFOR-a.</s><s>IZVOR: »GLAS« od 14. 11. 1994. 13. 11. 1994.</s><s>SARAJEVO Odnosi UNPROFOR-a sa muslimanskom vladom u Sarajevu drastično su pogoršani nakon pokretanja ofanziva muslimanskih formacija iz svih zaštićenih zona« u bivšoj BiH na Srbe – tvrdi u današnjem javljanju dopisnik francuske državne agencije iz Sarajeva.</s><s>Isti izvor navodi da politički i vojni muslimanski vrh u Sarajevu »traži glavu« komandanta UNPROFOR-a za bivšu BiH generala MAJKLA ROUZA, pokušavajući opravdati probleme nastale nakon uspješne srpske kontraofanzive na IGMANU i BIHAĆU.</s><s>14. 11. 1994.</s><s>NjUJORK Savjet bezbjednosti UN osudio je sinoć najnovije borbe oko Bihaća, ali je to učinio tek pošto su snage bosanskih Srba uzvratile na muslimansku ofanzivu.</s><s>IZVOR: »GLAS« od 15. 11. 1994.</s><s>15. 11. 1994.</s><s>SARAJEVO Hrvatski predstavnik u KEBS-u DARKO VEKIĆ rekao je juče u Beču, pred odborom ove organizacije, koja je razmatrala situaciju u bivšoj BiH, da će Hrvatska vojska biti prisiljena da pomogne muslimanskoj strani da Bihać ne padne u ruke srpske vojske.</s><s>IZVOR: »GLAS« od 16. 11. 1994. 16. 11. 1994.</s><s>LONDON Najmoćnije zemlje svijeta, članice Kontakt-grupe prihvatile su inicijativu Rusije da se obnovi mirovni proces za bivšu BiH, zvanično je, prema današnjem »TAJMSU«, potvrdjeno u LONDONU.</s><s>Obnavljanje mirovnog procesa se, međutim, prema današnjem »DEJLI TELEGRAFU«, očekuje u sjenci zabrinutosti nekih članova Kontakt-grupe zbog sve većeg uticaja IRANA i drugih zemalja »tvrde linije« u Islamskoj konferenciji na muslimansku vladu u Sarajevu.</s><s>IZVOR: »GLAS« od 17. 11. 1994. 20. 11. 1994.</s><s>NjUJORK Savjet bezbjednosti UN izglasao je danas Rezoluciju o primjeni vazdušne sile NATO protiv Srba u Krajini, radi navodne zaštite UNPROFOR-a i zaštićene zone oko Bihaća, kao i rezoluciju u kojoj se traži od generalnog sekretara da iazradi prijedlog jasnijeg definisanja statusa zaštićenih zona.</s><s>IZVOR: »GLAS« od 21. 11. 1994.</s><s>20. 11. 1994.</s><s>LONDON Velike sile su već uveliko upletene u bosanski gradjanski rat, tvrdi danas londonski »SANDEJ TAJMS« i sugeriše da je podjela već, praktično, izvršena, precizirajući samo da su Amerikanci potpuno na strani muslimana.</s><s>Za evropske zemlje je, podsjeća« SANDEJ TAJMS«, glavni problem američka pozicija i upletenost Vašingtona preko tajnih službi u rat na strani muslimanske vlade.</s><s>U Londonu zato, tvrdi list, postojiznačajna podrška zahtjevu francuskog šefa diplomatije ALENA ŽIPEA da se izvrši istraga o američkoj pomoći i naoružavanju bosanskih muslimana.</s><s>IZVOR: »GLAS« od 21. 11. 1994. 20. 11. 1994.</s><s>KLIVLEND SAD zahtevaju stvaranje »ekskluzivne zone« oko Bihaća kako bi se pomoglo muslimanskim formacijama na tom području, ali vojni eksperti smatraju da bi stvaranje takve zone bilo teško izvodljivo, prvenstveno zbog geografskih problema- javlja danas dopisnik SRNE iz KLIVLENDA, pozivajući se na izvještaje američkih medija.</s><s>Prema SI-EN-ENU, do vazdušnih udara, dozvoljenih sinoćnjom rezolucijom UN, doći će pod uslovom da oni budu efikasni i bezbjedni za pilote, što bi omogućilo da NATO sačuva kredibilitet.</s><s>20. 11. 1994.</s><s>PARIZ Postoji u najmanju ruku »sumnja da SAD zaista želi mirni sporazum u »bivšoj Bosni – izjavio je danas francuski ministar inostranih poslova ALEN ŽIPE.</s><s>Sumnja u prave namjere Vašingtona mora se javiti nakon što je Amerika odlučila da više ne poštuje embargo na isporuku oružja bosanskim muslimanima, a i kada se u »Kongresu pokreće debata o američkoj vojnoj pomoći« Iztbegovićevoj vladi – naglasio je šef francuske diplomatije govoreći o ratu u Bosni u poznatoj televizijskoj emisiji »čas istine«, na kanalu »FRANS 2«.</s><s>IZVOR: »GLAS« od 21. 11. 1994.</s><s>21. 11. 1994.</s><s>SARAJEVO Vojska Republike Srpske, potpomognuta jedinicama MUP-a na bihaćko-krupskom dijelu ratišta oslobodila je sve srpske teritorije koje je neprijatelj okupirao u ofanzivi izvedenoj na ovom prostoru od 24. do 31. oktobra 1994. godine.</s><s>U teškim i krvavim borbama koje su od tada vodjene, naša vojska je ispoljila visoki patriotizam, herojstvo i sve druge borbene vrijednosti koje krase i koje su krasile Srpsku vojsku kroz istoriju.</s><s>Ponosni smo na ispoljenu visoku koordinaciju, borbenu efikasnost, jedinstvo i ostvarene rezultate koji mogu služiti za primjer i imaju veliki dopprinos jačanju borbenog morala svih pripadnika oružanih snaga RS, ističe se, pored ostalog, u čestitki komandanta Glavnog štaba VRS generala RATKA MLADIĆA.</s><s>IZVOR: »GLAS« od 22. 11. 1994. 22. 11. 1994.</s><s>SARAJEVO Predsjednik Republike Srpske dr RADOVAN KARADžIĆ, izjavio je danas za SRNU da je jučerašnje bombardovanje aerodroma UDBINA od strane snaga NATO-a »potez zločinačke regionalne organizacije koja je pogazila sve norme međunarodnog prava i koja vjerovatno srlja u vlastitu propast«.</s><s>IZVOR: »GLAS« od 23. 11. 1994. 23. 11. 1994.</s><s>SARAJEVO NATO je danas u 11 časova počeo novi zločinački udar, ovaj put po srpskim ciljevima na području bihaćke regije, saopštili su srpski vojni izvori.</s><s>Vijest o vazdušnim udarima NATO-a u kojima učestvuje osam borbenih i petnaest aviona za podršku, potvrđena je i u briselskom sjedištu Sjevernoatlanskog saveza.</s><s>Za udare aviona NATO u ovoj akciji odabrano je više mogućih ciljeva, soapštio je jedan visoki vojni funkcioner NATO-a.</s><s>Današnji napad NATO-a šesti po redu od 12. aprila 1993. godine, kada se Sjevernoatlanski savez zvanično ukljupio u rat na prostorima bivše Jugoslavije.</s><s>Avijacija NATO-pakta danas oko 11 časova, sa više od 20 borbenih aviona, po drugi put je bombardovala teritoriji RSK, saopštio je na konferenciji za domaće i strane novinare, održanoj u Kninu, šef Informativne službe predsjednika RSK PETAR DAMJANIĆ, pozivajući se na vojne izvore.</s><s>»Napad je izveden na lokalitetu ŠUMARICE na Zrinskoj gori (opština Glina), gdje je srušen tamošnji planinski dom, koji nikad nije bio korišten u vojne svrhe.</s><s>IZVOR: »GLAS« od 24. 11. 1994.</s><s>23. 11. 1994.</s><s>VAŠINGTON Državni sekretar SAD VOREN KRISTOFER pokušava putem telefona da ispita mišljenje evropskih kolega o mogućnostima za akciju radi »zaštite« BIHAĆA i onemogućava Vojske RS da oslobodi ovaj grad.</s><s>»Mi smo angažovani u razmjeni mišljenja sa NATO prijestonicama, a takođe i sa članovima Savjeta bezbjednosti.</s><s>Očekujemo da će NATO neodložno uzeti to pitanje u razmatranje, da bi smo vidjeli šta da učinimo da spriječimo dalju agresiju Srba i pad Bihaća«, izjavila je sinoć u Vašingtonu predstavnica Stejt departmenta KRISTIN ŠELI.</s><s>Ona je potvrdila da je ALIJA IZETBEGOVIĆ zatražio od američkog ambasadora u Sarajevu VIKTORA JAKOVIČA da SAD učine sve da zaustave srpsko napredovanje u regionu BIHAĆA.</s><s>IZVOR: »GLAS« od 24. 11. 1994. 23. 11. 1994.</s><s>SARAJEVO Američki predsjednik BIL KLINTON izjavio je da je napad na aerodrom UDBINA u RSK »korak u dobrom pravcu, a i da to ne znači da će Amerika istrajati na vojnom rješenju rata u bivšoj BiH, javio je dopisnik SRNE iz Njujorka.</s><s>Bombardovanje aerodroma UDBINE, u kome je učestvovalo 39 mlaznih aviona američki mediji su juče ocjenili »najvećom borbenom akcijom u istoriji NATO – pakta.</s><s>Međutim »NjUJORK TAJMS« piše da se »za američki ukus radilo o suviše nježnom bombardovanju«.</s><s>23. 11. 1994.</s><s>LONDON Dosadašnji koncept tzv. zaštićenih zona UN u bivšoj BiH je neodrživ a jedini način da one opstanu je njihova potpuna demilitarizacija, izjavio je danas u LONDONU kopredsjednik Međunarodne konferencije za bivšu Jugoslaviju DEJVID OVEN.</s><s>OVEN je u izjavi televiziji »SKAJ«, povodom situacije u Bihaću, koja je, takođe, zaštićena zona UN, optužio muslimansku vladu za borbe u tom području.</s><s>On je istakao da su muslimani prvi, iz te zaštićene zone preduzeli ofanzivu i sasvim je, precizirao je LORD OVEN, BILO za očekivati da će Srbi odgovoriti.</s><s>IZVOR: »GLAS« od 24. 11. 1994. 24. 11. 1994.</s><s>SARAJEVO Jučerašnje napade aviona NATO – pakta na srpske položaje u bihaćkom regionu predsjednik RS dr RADOVAN KARADžIĆ ocjenio je jutros kao »politički dobre i vojnički dramatične«.</s><s>»Međunarodna zajednica želi da spasi muslimane od poraza, a to nije legitimno i nije dopušteno.</s><s>Bihać će postati zaštićena zona tek kada Srbi razoružaju peti Korpus i omoguće normalan život muslimanskom civilnom stanovništvu, rekao je predsjednik RS.</s><s>IZVOR: »GLAS« od 25. 11. 1994. 24. 11. 1994.</s><s>SARAJEVO U jučerašnjem vazdušnom napadu NATO – avijacije na srpska naselja u širem području bihaćko-krupske regije u selu JASENICA je ubijeno sedmoro djece i KOVILjKA SAVANOVIĆ koja je bila u šestom mjesecu trudnoće – saopštili su srpski vojni izvori.</s><s>U Otoke pogodjene su dvije vidno obilježene poljske bolnice i pri tom je ranjen veliki broj pacijenata i osoblja i uništena dva sanitetska vozila.</s><s>IZVOR: »GLAS« od 25. 11. 1994.</s><s>24. 11. 1994.</s><s>SARAJEVO »Stvari su se malo smirile u poslednja 24 časa, a zona bezbjednosti u osnovi se poštuje«, izjavio je povodom situacije na području Bihaća komandant mirovnih snaga za bivšu BiH, general MAJKL ROUZ.</s><s>Kako prenosi AFP, ROUZ misli da Srbi »neće napredovati predaleko u unutrašnjosti bihaćkog džepa«.</s><s>»Sada oni poštuju u osnovi zonu bezbjednosti oko grada«, dodao je on.</s><s>»Civilno stanovništvo, kako se čini, nije meta«, kao ni gradska bolnica.</s><s>Snage koje okružuju grad su ostavile otvoren jedan prolaz iz grada kako bi olakšale eventualno povlačenje snaga petog korpusa muslimanske armije, saopštio je portparol UNPROFOR-a potpukovnik ŽAN DIRK VON MERVELT.</s><s>IZVOR: »GLAS« od 24. 11. 1994. 24. 11. 1994.</s><s>SARAJEVO Bosanski Srbi drže u blokadi oko 150 pripadnika mirovnih snaga UN u Bosni poslije jučerašnjih vazdušnih napada NATO-a tvrde danas funkcioneri UN u Sarajevu.</s><s>Srbi su, kako se navodi, juče zadržali 55 kanadskih »plavih šljemova« kod Sarajeva, a oko 100 francuskih vojnika UN su blokirali u spremištima za prikupljanje oružja.</s><s>IZVOR: »GLAS« od 25. 11. 1994. 25. 11. 1994.</s><s>SARAJEVO Funkcioneri mirovnih snaga UN počeli su danas prije podne na sarajevskom aerodromu pregovore s predstavnicima Srba iz bivše BiH i bosanskih muslimana – javlja ROJTER pozivajući se na predstavnike UN.</s><s>Razgovorima, kojima predsjedava komandant UNPROFOR-a za Bosnu general MAJKL ROUZ, prethodila je vijest o prekidu vatre u Bihaću kao i Rouzova izjava da postoji šansa da se primirje proširi na čitavu bivšu BiH.</s><s>IZVOR: »GLAS« od 26. i 27. 11. 1994.</s><s>25. 11. 1994.</s><s>ŽENEVA »Srbi su dobili rat« i »Zapad u Bosni demonstrira nemoć, dvoličnost i konfuziju«, poruke su današnjih izdanja švajcaskih listova, koji kao polazišta za takav zaključak uzimaju jučerašnju izjavu američkog državnog sekretara za odbranu VILIJAMA PERIJA.</s><s>»NUVO KOTIDIJEN« piše da »ne samo Amerikanci već i francuski i britanski vojni stručnjaci na terenu, priznaju da je vojna superiornost Srba u Bosni nedostižna«.</s><s>Navodi se da ti eksperti sada zagovaraju kompromis koji je najmanje zlo, a to je podjela Bosne po principima mirovnog plana.</s><s>»Dvoličnost zapada, njegova loša procjena, demonstrirana je odavno kada je podstican raspad Jugoslavije.</s><s>Ohrabrivanje secesije republika dalo je najgore moguće rezultate, a niko tada nije ozbiljno shvatio upozoranje Srba u Hrvatskoj i Bosni da će se svim silama suprotstaviti da budu odvojeni od matice i izvučeni iz Jugoslavije«, »ističe« NUVO KOTIDIJEN«.</s><s>»TRIBIN DžENEV« u redakcijskom komentaru na prvoj strani, tvrdi da su Srbi dobili odlučujuću bitku u Bosni pred očima Atlanskog pakta.</s><s>Svi francuski listovi i radio-stanice ponavljaju danas ocjenu američkog ministra odbrane VILIJAMA PERIJA da su Srbi u Bosni »DOBILI RAT«.</s><s>IZVOR: »GLAS« od 29. 11. 1994. 30. 11. 1994.</s><s>SARAJEVO Predsjednik Republike Srpske dr RADOVAN KARADžIĆ danas se nije sastao sa generalnim sekretarom UN BUTROSOM GALIJEM kako je bilo predvidjeno po protokolu.</s><s>Predsjednik KARADžIĆ i Butros Gali je trebalo da se sretnu u Srpskoj opštini Novo Sarajevo, ali generalni sekretar nije pristao da dodje u srpski dio grada.</s><s>IZVOR: »GLAS« od 01. 12. 1994.</s><s>30. 11. 1994.</s><s>SARAJEVO Generalni sekretar UN BUTROS GALI izrazio je danas razočarenje zbog odbijanja državnog rukovodstva RS da dodje nasastanak na sarajevski aerodrom i insistiranja da do susreta dodje u sprskom dijelu Sarajeva.</s><s>»Duboko sam razočaran i iznenadjen odlukom Srba.</s><s>Bez saradnje obje strane biće sve teže ubjediti Savjet bezbjednosti UN da zadrži plave šljemove ovdje, rekao je Gali nešto prije odlaska iz Sarajeva.</s><s>IZVOR: »GLAS« od 01. 12. 1994. 30. 11. 1994.</s><s>SARAJEVO Muslimanski lider ALIJA IZETBEGOVIĆ izrazio je danas uvjerenje da će u Bosni uskoro biti postignut mir, ali je odbio da pruži bilo kakve nove koncesije koje bi mogle da podstaknu Srbe da prihvate mirovni plan, javljaju agencije.</s><s>IZVOR: »GLAS« od 01. 12. 1994. godine 30. 11. 1994.</s><s>LONDON Bivša BiH sad je blizu mirovnog rješenja, temeljnog na izmjenjenom planu kontakt-grupe tvrdi danas londonski »GARDIJAN«, ukazujući na promjene u politici Vašingtona prema bosanskoj krizi.</s><s>Amerika je sada, ističe »GARDIJAN«, ukazujući na promjene u politici Vašingtona prema bosanskoj krizi.</s><s>Amerika je sada, ističe »GARDIJAN« bliža prihvatanju diplomatske inicijative nego ratnoj opciji, prihvatajući stavove svojih evropskih saveznika – Britanije i Francuske, prije svega – da su mirovni pregovori najrealniji put okončanje građanskog rata u Bosni.</s><s>Američku promjenu »GARDIJAN« tumači kao konačno prihvatanje bosanske realnosti i činjenice da su Srbi, ipak pobjedili.</s><s>IZVOR: »GLAS« od 01. 12. 1994.</s><s>30. 11. 1994.</s><s>PRAG Predsjednik AP ZB FIKRET ABDIĆ žali što je prije četiri godine prepustio mjesto predsjednika Predsjedništva tadašnje BiH ALIJE IZETBEGOVIĆU, iako je dobio najviše glasova na izborima.</s><s>»Da sam prihvatio funkciju predsjednika, ne bi bilo rata.</s><s>Potcjenio sam tu opasnost i dao sam prednost Izetbegoviću izjavio je ABDIĆ u intervjuu najtiražnijem češkom dnevniku »MLADA FRONTA – DENS«.</s><s>Poslije tri mjeseca morao sam priznati, rekao je ABDIĆ, da nemam više uticaja pa sam se vratio u zapadnu Bosnu da tamo pomognem.</s><s>»Imali smo posla, dovoljno hrane i održavali smo mir sa susjedima.</s><s>Kada sam zaključio mir sa Srbima, tvrdilo se da sam četnik, kada sam to isto učinio s Hrvatima, govorilo se da sam ustaša.</s><s>Nisam ni jedno ni drugo nego onaj isti FIKRET ABDIĆ«.</s><s>IZVOR: »GLAS« od 01. 12. 1994.</s>
<s>Petak, 15.</s><s>Juli, 2011.</s><s>ZAGREB - Tajni izveštaj NATO iz 2006. pod naslovom "Organizacija, operacije i ciljevi iranske obaveštajne službe, njenih terorističkih aktivnosti na teritoriju BiH od 1992. do 2006." otkriva da je otac supruge današnjeg ministra unutrašnjih poslova Hrvatske bio jedan od glavnih "oficira za vezu" Hasanu Čengiću i Harisu Silajdžiću sa teroristima u Iranu.</s><s>Izveštaj NATO, tvrdi portal Necenzurirano, na trideset i jednoj stranici otkriva i povezanost političkog Zagreba sa teroristima u Iranu, kao i učešće hrvatskih diplomata u tajnim dogovorima o naoružavanju terorista u BiH i slanju iranskih obaveštajaca na teroristi BiH preko Hrvatske.</s><s>Osman Muftić, tast Tomislava Karamarka, inače nekadašnji šef Sigurnosno-obaveštajne agencije (SOA), kako to piše u dokumentu NATO, bio je važna karika dogovora Izetbegovića, Čengića i Silajdžića sa Teheranom.</s><s>Službena saradnja između Irana i muslimana u BiH uspostavljena je 30. i 31. oktobar 1992. u vreme boravka Alije Izetbegovića u Teheranu.</s><s>Republika Hrvatska je uspostavila intenzivne diplomatske odnose sa Iranom 18. aprila 1992. godine, kada je za ambasadora u Teheran poslat musliman iz Hrvatske Osman Muftić.</s><s>Upravo je on ugovarao detalje oko dopremanja naoružanja i ljudstva, a u saradnji sa Omerom Behmenom, ambasadorom BiH u Teheranu, i Hasanom Čengićem i Harisom Silajdžićem.</s><s>Ta saradnja učvršćena je tajnim sporazumom Irana i BiH od 15. novembra 1994. godine.</s><s>Sporazum je dogovoren neposredno pre tajne posete Bakira Izetbegovića Teheranu, kada je dogovoreno intenzivno pojačavanja iranske vojne podrške do tajnog smeštaja Hezbolaha i VEVAK-a na teritoriju BiH i jednim delom Hrvatske.</s><s>"Iran je u BiH uspostavio jedinicu za vrhunsku obaveštajno terorističku obuku, sastavljenu od oko 400 oficira Pasdarene i obaveštajne službe VEVAK, namenjenu za rad sa mladim obaveštajnim jedinicama muslimana u BiH i srodnim terorističkim jedinicama.</s><s>Dugoročna prisutnost i delovanje ove jedinice u BiH legalizovani su tajnim sporazumom Sarajeva i Teherana od 15. novembra 1994. godine, kojeg je dogovorio Bakir Izetbegović", piše u NATO dokumentu.</s><s>Posle potpisivanja Dejtonskog sporazuma, ključni kadrovi jedinica Pasdarena integrisani su u elitne jedinice i jedinice za obuku Armije BiH. http://www.kurir-info.rs/vesti/nato-karamarkov-tast-glavna-veza-sa-teroristima-u-iranu-102431.php</s>
<s>Preminuo Pero Vincetić koji se tereti za ratne zločine u Orašju</s><s>Nedelja, 01 avgust 2021</s><s>Avaz.ba \| 01.08.2021 \| B92 Pero Vincetić osumnjičeni za ratne zločine u Orašju nad žrtvama srpske nacionalnosti je preminuo, preneli su bosanski mediji.</s><s>Kako piše "Avaz", Vincetić je preminuo Zagrebu.</s><s>Podsetimo, Tužilaštvo BiH 21. jula ove godine obavešteno je da je u Hrvatskoj, na području Osiječko-baranjske županije, uhapšen Vincetić, tzv. "Konj" (1968), koji se tereti za ratne zločine i teška kršenja međunarodnog humanitarnog prava počinjene nad civilnim žrtavama na području Orašja 1992. i 1993. godine.</s><s>Navodi se da je Vincetić, koji koristi identitet Marko Vidović, uhapšen u okviru regionalne saradnje u procesuiranju predmeta ratnih zločina, preneli su sarajevski mediji.</s><s>Iz Tužilaštva su, u skladu s Protokolom o saradnji, kolegama u DORH-u ranije predati dokazi za krivično gonjenje osumnjičenog koji je duže vreme nedostupan bh. pravosuđu i, prema operativnim podacima, nalazi se na području Hrvatske. https://www.b92.net/info/vesti/index.php?yyyy=2021&dd=01&nav_category=167&nav_id=1900326</s>
<s>Hubo: Štab vrhovne komande naredio formiranje odreda "El mudžahedin"</s><s>Četvrtak, 12 septembar 2019</s><s>11/09/2019 \| RTRS \| SRNA Štab Vrhovne komande takozvane Armije BiH je 12. avgusta 1993. godine donio naredbu o formiranju odreda "El mudžahedin" u čijem su sastavu bili strani državljani koji su se nalazili u zoni Trećeg korpusa, izjavio je svjedok odbrane Hajrudin Hubo.</s><s>Na suđenju bivšem komandantu Trećeg korpusa takozvane Armije BiH Sakibu Mahmuljinu za zločine nad zarobljenim srpskim civilima i vojnicima na području Zavidovića i Vozuće 1995. godine, Hubo je rekao da je kao pomoćnik komandanta Korpusa za personal vršio popunu jedinica vojnim obveznicima i dobrovoljcima, među kojima su bili strani državljani. - Ovo je bio atipičan i jedinstven slučaj naređenja za formiranje jedinica, jer je sadržaj naredbi za formiranje drugih jedinica bio drugačiji - naveo je Hubo.</s><s>Svjedok je potvrdio da je svaka jedinica morala imati jedinične i matične kartone za svakog vojnog obveznika, u kojima su podaci morali biti identični, te dodao da mu nije poznato da su u odredu "El mudžahedin" vodili jedinične kartone, dodajući da Korpus nije imao ni relevantan spisak njihovih pripadnika.</s><s>On je naglasio da nije bio u mogućnosti da provjeri nijedan podatak koji bi od njih dobio, te potvrdio da tokom rata nikada nije vidio personalni karton sa slikom nekog pripadnika odreda "El mudžahedin".</s><s>Svjedok je naveo da je o svemu obavijestio komandanta Trećeg korpusa nakon čega nije primijetio da se stanje promijenilo.</s><s>Prema njegovim riječima, komunikacija između odreda "El mudžahedin" i Trećeg korpusa intenzivirana je sredinom 1995. godine kada je trebalo da riješe svoj status.</s><s>Hubo je rekao da je njegovo odjeljenje bilo nadležno i za premještaj vojnih obveznika iz jedne jedinice u drugu, što je vršeno na nečiji prijedlog, navodeći da su neki vojnici dobrovoljno napuštali jedinice i priključivali se odredu "El mudžahedin".</s><s>Nakon što mu je tužilac Sedin Idrizović predočio vojnu knjižicu na ime pripadnika odreda "El mudžahedin" u sastavu takozvane Armije BiH, sa njegovim potpisom i pečatom, Hubo je rekao da je u tom periodu imao monogram i da je neko iz personalne službe to uradio.</s><s>Hubo je potvrdio da je bilo slučajeva zloupotrebe i falsifikovanja vojnih knjižica.</s><s>On je dodao da nije upoznat da je 7. maja 1995. godina komanda Trećeg korpusa odlikovala Abu Maliji Hasana i dodijelila mu čin poručnika.</s><s>Optužnica tereti Mahmuljina da kao komandant Trećeg korpusa, u čijem je sastavu djelovao i odred "El mudžahedin", nije ništa preduzeo da spriječi zločin pripadnika tog odreda nad ratnim zarobljenicima i srpskim civilima tokom vojne akcije na širem području Zavidovića i Vozuće 1995. godine.</s><s>Prema optužnici, pripadnici odreda "El mudžahedin" su od 11. do 29. septembra 1995. godine ubili 52 ratna zarobljenika.</s><s>Suđenje će biti nastavljeno 18. septembra. https://www.rtrs.tv/vijesti/vijest.php?id=350522</s>
<s>Predmet Mahmuljin: Arnautović - Nelegalan dolazak stranih boraca u BiH</s><s>Četvrtak, 05 septembar 2019</s><s>SARAJEVO, 4. SEPTEMBRA /SRNA/ - U nastavku suđenja bivšem komandantu Trećeg korpusa takozvane Armije BiH Sakibu Mahmuljinu za zločine nad zarobljenim srpskim civilima i vojnicima na području Zavidovića i Vozuće 1995, svjedok odbrane Šaćir Arnautović rekao je da je Uprava službe vojne bezbjednosti imala informacije i o stranim državljanima koji su se tokom rata borili u BiH.</s><s>Arnautović je kao zamjenik načelnika Uprave bezbjednosti Trećeg korpusa od 1994. do kraja rata, uz druga zaduženja iz svih korpusa potčinjenih Generalštabu takozvane Armije BiH prikupljao saznanja i o odredu "El mudžahedin".</s><s>"Uprava je imala veliki broj interesantnih informacija.</s><s>Način njihovog dolaska pokazao se nesvakidašnjim.</s><s>Dolazili su nelegalnim putem kao misionari, novinari, te pod krinkom humanitarnih organizacija koja im je bila najbolja pozadina da obavještajno ili subverzivno djeluju na našem području", izjavio je Arnautović.</s><s>Svjedok je rekao da su informacije o odredu "El mudžahedin" bile dovoljan alarm da o ovim saznanjima upoznaju tadašnjeg komandanta korpusa Rasima Delića, koji je od načelnika uprava zatražio prijedlog mjera i aktivnosti koje treba preduzeti po tom pitanju.</s><s>"Plan operativne akcije `Vranduk` od 12. maja 1995. pokazuje da se ozbiljno pristupilo rješavanju problema sa odredom `El mudžahedin`.</s><s>Cilj akcije, koja je sprovedena u oktobru 1993, bio je raspuštanje tog odreda ili njegovo uvođenje u naš sistem rukovođenja i komandovanja, čiji dio su oni morali biti.</s><s>Problem je predstavljala identifikacija tih stranih lica, koju Uprava nikada nije utvrdila do kraja", ispričao je Arnautović.</s><s>Arnautović je rekao da komandant Trećeg korpusa samostalno nije mogao rasformirati nijednu jedinicu, pa ni "El mudžahedin", podsjetivši da je to bilo isključivo u nadležnosti tadašnjeg predsjednika Alije Izetbegovića.</s><s>Prema njegovom iskazu, tokom 1994. i 1995. godine, Uprava nije dobila informacije da je odred "El mudžahedin" počinio ratne zločine, te dodao da komandant Trećeg korpusa nikada nije opstruisao istrage protiv pripadnika tog odreda.</s><s>"Operativni podaci Uprave definitivno potvrđuju da u periodu 1994-1995. odred `El mudžahedin` nije bio u sistemu Armije BiH", izjavio je Arnautović.</s><s>Optužnica tereti Mahmuljina da kao komandant Trećeg korpusa, u čijem je sastavu djelovao i odred "El mudžahedin", nije ništa preduzeo da spriječi zločin pripadnika tog odreda nad ratnim zarobljenicima i srpskim civilima tokom vojne akcije na širem području Zavidovića i Vozuće 1995. godine.</s><s>Prema optužnici, pripadnici odreda "El mudžahedin" su od 11. do 29. septembra 1995. godine ubili 52 ratna zarobljenika.</s><s>Nastavak suđenja zakazan je za srijedu, 11. septembar. http://89.111.245.19/novosti/719428/arnautovic-nelegalan-dolazak-stranih-boraca-u-bih.htm</s>
<s>Snimak tribine Srebrenica: Grobnica istine, koja je održana u Vrbasu, 2. novembra 2012. u organizaciji Srpskog pokreta slobodna Srbija.</s><s>Govore: Aleksandar Pavić, publicista i analitičar Zoran Jovanović, koautor sa Aleksandrom Dorinom knjige „Srebrenica - kako se zaista zbilo“ Milivoje Ivanišević, direktor Instituta za istraživanje srpskih stradanja u 20. veku</s><s>Jovanović: Knjiga o Srebrenici nije zabranjena u Srbiji Knjiga "Srebrenica - kako se zaista zbilo" svjedoči o nekažnjenim zločinima nad Srbima na području Srebrenice i Birča od 1992 do 1995. godine, kada je stradalo 3.283 Srba i nije zabranjena u Srbiji, tvrdi jedan od autora Zoran Jovanović.</s><s>Jovanović je saopštio je da je knjiga, čiji je drugi autor Aleksander Dorin, skup dokumenata, činjenica i dokaza o stradanjima Srba, u izdanju ''Ahrimana'' iz Flajburga, te da je izazvala veliko interesovanje posjetilaca svjetskih sajmova knjige u Frankfurtu u oktobru prošle godine i u Lajpcigu u martu ove godine.</s><s>Ističući da je knjiga na tržište Srbije stigla prije nekoliko dana, Jovanović dodaje da se u ovom jedinstvenom dokumentarnom djelu nalazi istina koja se više od 15 godina krije od javnosti, dok međunarodno i pravosuđe BiH prema zločincima ne preduzima ništa.</s><s>"Kako sam upoznat od organizatora Boračke organizacije opštine Srebrenica i pored zabrane `Petrovdanskih dana`, planirani trodnevni program tradicionalnog sjećanja na stradanje srpskog naroda od 1992. do 1995. godine na području Srebrenice biće mirno i dostojansveno organizovan, a u sklopu toga biće održana i promocije knjige `Srebrenica-kako se zasta zbilo`", navodi Jovanović.</s><s>Direktorka Kulturnog centra Srebrenica Amila Efendić obavijestila je juče Organizacioni odbor za obilježavanje 19 godina od stradanja srpskog naroda u Podrinju da neće moći koristiti prostor te ustanove za organizovanje aktivnosti u okviru memorijalnog programa "Petrovdanski dani", uprkos ranijem dogovoru.</s><s>Ministar bezbjednosti BiH Sadik Ahmetović izjavio je juče na obilježavanju srpskog stradanja u Srebrenici i Bratuncu 12. jula neće biti dozvoljene neke aktivnosti kao što je promocija knjiga koje su, kako je naveo, zabranjene u Srbiji.</s><s>Programom obilježavanja 19. godišnjice od srpskog stradanja u Srebrenici i Bratuncu predviđena je promocija knjiga "Istinita Srebrenica" Ljiljane Bulatović i "Kako se stvarno zbilo" Zorana Jovanovića.</s><s>Izvor: SRNA http://www.frontal.rs/index.php?option=btg_novosti&catnovosti=8&idnovost=9271</s>
<s>Formirani predmeti za ratne zločine koje je proslijedilo Tužilaštvo Srbije</s><s>Utorak, 26 oktobar 2021</s><s>25/10/2021 \| RTRS \| Autor: SRNA U Tužilaštvu BiH su formirani predmeti protiv 28 lica koje je dostavilo Tužilaštvo Srbije za ratne zločine, rekao je večeras vršilac dužnosti glavnog tužioca BiH Milanko Kajganić.</s><s>Kajganić je podsjetio da je Tužilaštvo Srbije za ratne zločine dostavilo Tužilaštvu BiH 24 predmeta protiv 28 lica. - Svi ti predmeti su već formirani u Tužilaštvu BiH i na njima se već radi - rekao je Kajganić.</s><s>On je naveo da je podizanje optužnica protiv lica koja su bila visokopozicionirana u ratu, a dostupna su u BiH, jedan od ključnih prioriteta Revidirane strategije za procesuiranje ratnih zločina donesene 2020. godine.</s><s>- U njoj su decidno navedene sve obaveze raznih organa, između ostalog i Tužilaštva BiH.</s><s>Jedna od obaveza je da se manje složeni predmeti prenesu na entiteska i tužilaštvo Brčko distrikta, a da najsloženiji ostaju u Tužilaštvu BiH - rekao je Kajganić za BHRT.</s><s>On kaže da su tužioci Tužilaštva BiH nezavisni u svom radu i da ne vidi nijedan razlog zašto bi bili podložni bilo kakvom uticaju sa strane - van pravosuđa ili u pravosuđu. - Mislim da nema razloga za to, a ako primijetim da je bilo ko podložan bilo kakvom uticaju, preduzeću mjere iz svoje nadležnosti, odnosno obavijestiti Kancelariju disciplinskog tužioca o eventualnim nepravilnostima o radu bilo kog tužioca - rekao je Kajganić.</s><s>On je naveo da nema razloga da Tužilaštvo BiH ne obavještava javnost o negativnim tužilačkim odlukama, odnosno da je istraga u nekom predmetu obustavljena ili da je donesena odluka o nesprovođenju istrage. https://www.rtrs.tv/vijesti/vijest.php?id=450717</s>
<s>02/04/2018 \| RTRS U Sudu BiH - 13 ratnih, vojnih i policijskih zvaničnika iz Konjica izjasnilo se da nisu krivi za zločine protiv čovječnosti nad srpskim civilnim stanovništvom u toj opštini.</s><s>Njihovi advokati odbranu baziraju na činjenici, kako kažu, utvrđenoj u haškim optužnicama - da su Bradina i druga srpska sela u konjičkoj opštini bila legitimni vojni cilj.</s><s>Samo u Bradini, u dva dana u maju 92-ge ubijeno je 48 civila, žena i djece, a 200 otjerano u logore.</s><s>Ratni komandant i pripadnici tzv. ARBiH, drugi čovjek policije u Konjicu te komandant i pripadnici Diverzantske jedinice "Akrepi", svi odreda izjasnili su se da nisu krivi za sistematični napad na srpsko stanovništvo u Konjicu.</s><s>Očekivani odgovori, jer odbrana optuženih, pozivajući se na haške presude, tvrdi da su srpska sela bila legitimne vojne mete.</s><s>Po toj naopakoj logici, Srbi iz Bradine ubijeni su u odbrambenim akcijama HOS-ovaca, "Akrepa" i drugih muslimanskih jedinica, na pragu svojih kuća.</s><s>Advokat sa iskustvom iz Haga i Suda BiH Miodrag Stojanović, potvrđuje da se utvrđene činjenice iz Haga mogu preuzeti pred Sudom BiH.</s><s>S tim što Tužilaštvo BiH ima pravo da dokazuje da je riječ o sistematičnom i širokom napadu usmjerenom protiv srpskog civilnog stanovništva, kako je navedeno u optužnici, a ne legitimnom vojnom cilju.</s><s>"Mislim da nije dobro izneseno da je Bradina sama po sebi legitimni vojni cilj, selo ne može biti samo po sebi vojni cilj, pojedini objekti mogu.</s><s>Stradanje civila, progon civila, ne opravdava legitimni vojni cilj", ističe Stojanović.</s><s>Optuženi se terete da su ubijali, silovali, zatvarali konjičke Srbe i na kraju ih etnički počistili sa prostora na kojem su vijekovima živjeli. "18-oro ljudi je stradalo u Čelebiću, između ostalih, moj otac, rođaci, stric, 18 Srba...", kaže Desimir Mrkajić, logoraš iz Čelebića.</s><s>Preživjeli kazuju o prebijanju, gladi i neljudskim uslovima u konjičkim logorima smrti Musala i Čelebići.</s><s>"Ubili su Željka Miloševića kojeg su nazivali snajperistom, glava mu je bila obmotana selotejpom, mozak mu je curio...</s><s>Prebili su nas palicama, lopatama...", dodaje Momir Mrkajić, takođe logoraš iz Čelebića.</s><s>Tužilaštvo BiH odbilo je zahtjev jednog od optuženih Enesa Jahića, inače aktuelnog vojnog atašea BiH u Holandiji, da otputuje u tu zemlju kako bi se razdužio.</s><s>Jahić, kao i ostalih 12 optuženih, brane se sa slobode. http://www.rtrs.tv/vijesti/vijest.php?id=294245</s>
<s>BANjALUKA, 31.</s><s>MARTA /SRNA/ - Provjerom 102 lica afroazijskog porijekla koja su dobila državljanstvo BiH, ustanovljeno je da su 1992. godine njih 94 državljanstva dobili po osnovu učešća u ratu, iako rat nije bio ni počeo, piše današnji "Glas Srpske".</s><s>To je otkriveno u dokumentaciji koju je tajna bošnjačka služba Agencija za istrage i dokumentaciju /AID/, vršeći provjere lica za koja postoji indicije da su u vezi sa terorističkom organizacijom "Al kaida" u januaru 2002. godine uputili Savjetu ministara BiH i Koordinacionom timu za borbu protiv terorizma pod oznakom službene tajne-strogo povjerljivo.</s><s>Ovaj dokument je među hiljadama drugih bivši potpredsjednik Federacije BiH /FBiH/ Mirsad Kebo dostavio Tužilaštvu BiH uz prijavu protiv predsjedavajućeg Predstavničkog doma Parlamenta BiH i ratnog načelnika CSB Zenica Šefika Džaferovića i bivšeg komandanta Trećeg korpusa Armije BiH Sakiba Mahmuljina.</s><s>Iako su u informaciji AID-a navedena imena onih koji su to omogućili, a među njima je i poslanik SDA u Parlamentu BiH i ratni načelnik tešanjske policije Šemsudin Mehmedović, niko od njih do danas nije procesuiran.</s><s>U informaciji se navodi i da se prilikom nezakonitog davanja državljanstva upis u matične knjige rođenih vršio po osnovu rješenja CSB Sarajevo, Zenica, Doboj i Tuzla.</s><s>Potpisnici su Šemsudin Mehmedović, Ismet Dahić, Mirsada Beganović-Žutić, Enes Bezdrob, Senad Mašović, Zijad Sabitović i Senada Povlakić, navedeno je u informaciji AID-a. http://www.srna.rs/novosti/291773/ratna-drzavljanstva-dobijali-prije-pocetka-rata.htm</s>
<s>29. 07. 2012. 13:03h \| Đ. Barović - Vesti \| foto: N. Jojić Ne zna se tačno šta je bilo stravičnije u toj priči staroj tačno 20 godina.</s><s>Da li to što niko dosad nije odgovarao za zločin ili to što je jedno ljudsko biće stradalo samo zato što je pokušalo da iz ratnog vihora spase svog kućnog ljubimca.</s><s>Ne zna se ni da li je bilo jezivije to što je jedan život nestao u ritualnom ubistvu koje je pratila muzika šote ili to što je u pitanju 11-godišnjak, dete koje još nije ni shvatilo šta je to život.</s><s>Priča o dečaku Slobodanu Stojanoviću iz Donje Kamenice kod Zvornika ledi krv u žilama, mada je univerzalna priča o ogromnoj ljubavi ljudi i životinja, ali i o tragediji koju svaki rat donosi.</s><s>Centar za istraživanje zločina nad srpskim narodom svojevremeno je pokrenuo akciju da tragična Slobodanova sudbina bude ovekovečena.</s><s>Ljubiša Ristić iz ove organizacije sa sedištem u Beogradu kaže da je pre četiri godine završena skulptura "Dečak i pas".</s><s>- Čak su bezbeđena i sredstva, ali sa projektom se stalo zato što su se muslimani pobunili da ovaj spomenik bude postavljen kod sela Drinjača, na tromeđi puta ka Srbiji, Srebrenici i Sarajevu.</s><s>To nas čudi jer je vajar Miodrag Živković učinio sve da taj spomenik ne vređa ničija osećanja - kaže Ristić.</s><s>Podrška generala Mladića</s><s>Nekoliko stotina kilometara dalje, u Bosni, uz magistralni put od Zvornika ka Milićima, tik uz Drinu, živi 61-godišnji Ilija Stojanović, dečakov otac.</s><s>- Ovo je selo Đevanje i ja sam tu zahvaljujući Savi Eriću, direktoru Zvornik puteva.</s><s>Hvala mu do neba što me nije zaboravio i što mi je dao ovu kuću da u njoj živim - veli čovek kome se u očima sve vidi.</s><s>Mi smo mu prva novinarska ekipa posle četiri godine.</s><s>Kolege koje su tu bile 2008. vratile su se sa suzama u očima, neobavljena posla.</s><s>- Tada mi je i supruga bila živa.</s><s>Kada je snimatelj uključio kameru, a moja Desanka počela da se priseća, samo je pala.</s><s>Evo tu, u ovoj sobi.</s><s>Pola godine je trajala agonija doktora po Beogradu da je spasu, ali bio je to jak moždani udar... - suzi oko ovom čoveku, ali želi sve da ispriča.</s><s>Sa zida skida uramljenu fotografiju sina Slobodana.</s><s>Grli tu sliku kao da je živa i vraća se u prošlost, u jun 1992.</s><s>- Živeli smo u Donjoj Kamenici.</s><s>Miran i pitom život sa komšijama muslimanima.</s><s>Onda je krenulo...</s><s>Zbog napada muslimana celo naše selo se povuklo u Drinjaču.</s><s>Žena i ja smo spakovali samo najosnovnije i 26. juna 1992. krenuli sa kćerkom Slađanom i sinom Slobodanom.</s><s>Čuvajući nam leđa, tri čoveka su poginula.</s><s>Kada smo tamo stigli, moj Sloba, koji je tada išao u peti razred osnovne škole, setio se da nije odvezao psa: "Tata, ostavili smo Luksa na lancu." Mnogo je voleo to kuče, a i ono ga je obožavalo, ginulo za njega.</s><s>Pitao me je da li može da se vrati da ga dovede.</s><s>Zakleo sam ga u nas i sestru da ne pokušava jer je previše opasno.</s><s>Sećam se da je tog 27. juna bio neki svetac i ja sam ga zakleo da ne ide rečima: "Tri naša čoveka su poginula, video si koliko je opasno." Obećao mi je da neće ići i ne mogu da prežalim što sam mu poverovao - priča u jednom dahu Ilija.</s><s>- Ni sam ne znam gde sam ga sve tražio i koga sam sve preklinjao da mi se dete vrati živo.</s><s>Kada je general Ratko Mladić čuo za našu tragediju, odmah je poslao novinare BBC da nas intervjuišu i da se ta priča čuje po celom svetu kako mu se nešto ne bi dogodilo.</s><s>Stalno se interesovao kako smo, činio sve da nam olakša muku - seća se Ilija.</s><s>Ni istine, ni pravde</s><s>- General Mladić mi je prvi saopštio da je moj sin pronađen mrtav.</s><s>Kazao mi je da je jedan dečak iz Milića lutao tim šumama tražeći svog nestalog oca i da je nabasao na ova tela.</s><s>Brzo su me pozvali u Vatrogasni dom u Zvorniku.</s><s>Kao juče da je bilo, sećam se bio je 16. jun 1993. kada sam ponovo ugledao svog anđela.</s><s>Tu je već bio i patolog Zoran Stanković.</s><s>On mi je rekao da misli da mi je sin oko mesec i po dana bio u životu, a da su ga posle zverski ubili - priča ovaj nesrećni čovek.</s><s>Oči zakovane za naše dok priča kako mu je dete stradalo.</s><s>Ilija Stojanović je već tih ratnih godina čuo da je ubistvo izvedeno u užasnom ritualu, uz taktove albanske pesme šota.</s><s>Iživljavanje i posle smrti</s><s>Patolog Zoran Stanković se i dalje odlično seća obdukcije malog Ilije Stojanovića.</s><s>- Pronašli smo ga u jednoj jami, sa telima još nekoliko ubijenih Srba.</s><s>Telo je bilo u poodmakloj fazi raspadanja.</s><s>U gornjoj vilici izbijeno mu je svih šest prednjih zuba.</s><s>Otvor čmara bio je znatno proširen, prolazan - kako smo konstatovali - "za tri prsta".</s><s>Imao je više sekotina u predelu glave i trbuha.</s><s>Neke od njih su nanete, najverovatnije, posle smrti.</s><s>Povrh svega, stomak mu je bio rasporen u obliku krsta.</s><s>Ako se ne varam - bilo mu je odsečeno desno uvo i na kraju ispaljen metak u slepoočnicu iz neposredne blizine.</s><s>Monstruozno, svirepo ubistvo - kaže dr Stanković.</s><s>- Nekoliko ljudi mi je reklo da je to napravila Albanka Elfeta Veseli, koja je ratovala u formacijama Nasera Orića.</s><s>Verovatno je na ovaj način želela da se dokaže pred svojom muslimanskom braćom jer je ranije bila udata za Srbina.</s><s>Kažu da je taj ritual trajao cele noći i da je prvo sa njega svukla svu odeću, a onda uzela nož...</s><s>Ne može dalje da priča Ilija.</s><s>Sećanja su previša bolna.</s><s>Sa trema kuće u kojoj živi Drina se vidi kao na dlanu.</s><s>Teče mutna voda i nosi slomljene grane.</s><s>Ilijina duša nema gde da ide, vraća se na stolicu i nastavlja potresnu ispovest.</s><s>- Znam da nikada neću doći do istine i pravde.</s><s>Tri sata sam 2007. davao izjavu u Tužilaštvu BiH, ali i oni su mi rekli da bez svedoka teško da bilo šta mogu da urade.</s><s>Rekao sam im da pronađu tu ženu koja je pre rata živela u Vlasenici i Srebrenici, a posle otišla kod brata u Švajcarsku, a zatim i u Francusku gde se navodno udala.</s><s>Neki su mi posle ispričali da se vratila, da živi u Tuzli.</s><s>Ali, sve su to priče.</s><s>Ne znam zbog čega je država odmah nije pronašla i pitala da li je ubila mog sina.</s><s>Najviše me boli što su svi zaboravili mog Slobodana - kaže na kraju Ilija Stojanović...</s><s>Lekcija iz istorije</s><s>- Ako mene pitate, ja bih najviše voleo da taj spomenik bude postavljen na šetalištu u Zvorniku.</s><s>Neka mog Slobodana vide mladi ljudi i tako saznaju nešto iz istorije.</s><s>Navodno i gradska vlast podržava tu ideju - veli Ilija Stojanović.</s>
<s>SARAJEVO, 14.</s><s>APRILA /SRNA/ - U nastavku suđenja Muhamedu Šišiću, Emiru Drakovcu, Azizu Šuši i Tariku Šišiću za zločine na području Rogatice, svjedoci Tužilaštva BiH ispričali su kako su ranjeni i kako su izgubili članove porodica u napadu na kolonu u Kukavicama 1992. godine u kojem je ubijena najmanje 21 osoba srpske nacionalnosti, a nekoliko desetina ranjeno.</s><s>Dragoslav Đurđević ispričao je da je 27. avgusta 1992. godine sa roditeljima i braćom, te sa ostalim civilima, autobusom krenuo iz mjesta Jabuka u opštini Goražde, za Rogaticu.</s><s>"Sve do sela Kukavice put je tekao normalno.</s><s>Na ulazu u Kukavice počela je paljba, pucalo je sa svih strana.</s><s>Čulo se zapomaganje i kuknjava", opisao je Đurđević i dodao da je iza sebe ugledao majku koja je bila pogođena u prsa.</s><s>On je rekao da ih je ranjeni vozač dovezao do ulaza u Rogaticu, te da je tada vidio da mu je i brat ubijen, prenosi Birn.</s><s>"Bio je ranjen u glavu, jedan metak u potiljak", opisao je Đurđević.</s><s>Svjedok Ružica Lazović ispričala je da je sa dvije maloljetne kćerke bila u autobusu koji je napadnut u Kukavicama.</s><s>"Ne mogu vam to opisati.</s><s>Vidjela sam nekoliko vojnika u crnim uniformama, hiljadu metaka, grmi.</s><s>Stavila sam mlađu kćerku ispod sjedišta, a starija je bila do mene.</s><s>Kada je jedan deda pogođen pao na nju, krv ju je oblila", rekla je Lazovićeva.</s><s>Ona je dodala da je ranjena u ruku dok je štitila glavu svoje kćerke, te da je na nju pao "krvav dječak".</s><s>Svjedok Želimir Rakanović ispričao je da je u automobilu koji je prevrnut usljed pucnjave i kamenja bio sa roditeljima i stricem.</s><s>"Vidio sam sa desne strane da prilazi pet-šest vojnika u crnim uniformama sa trakama na glavi koji su pucali iz automatskog oružja.</s><s>Sa lijeve strane je bilo njih pet-šest koji su gurali kamenje da zaustave saobraćaj.</s><s>Taj kamen je pogodio auto i mi smo poispadali", opisao je Rakanović.</s><s>Svjedok je naveo da su on i stric ranjeni, te da je vidio i druge ranjenike i mrtve.</s><s>Na ovom ročištu iskaz je dao i Mladen Todorović koji je rekao da je čuo da su mu roditelji i stric poginuli u koloni u Kukavicama, te da su naknadno izvučeni i sahranjeni.</s><s>Suđenje će biti nastavljeno 12. maja, kada će biti saslušan novi svjedok Tužilaštva BiH. http://www.srna.rs/novosti/295456/svjedocenja-o-napadu-na-kolonu-u-kukavicama.htm</s>
<s>06.09.2016 \| BIRN \| Justice Report Svjedoci Tužilaštva BiH izjavili su na suđenju za zločine u Trnovu da su zarobljeni u Dejčićima gdje su svakodnevno maltretirani.</s><s>Mihajlo Lalović je rekao da je zarobljen početkom avgusta 1992. godine, kada je zajedno sa suprugom i još nekoliko osoba iz Kalinovika krenuo prema Trnovu.</s><s>Na putu prema Rogoju dočekala ih je barikada i vojnici koji su imali zelene trake oko glave.</s><s>Vojnici su ih, kako je rekao, odveli kroz šumski put gdje su mogli vidjeli zavezane srpske vojnike.</s><s>Lalović je također rekao da je vidio i nekoliko topova. “Vidio sam i Godinjaka.</s><s>Zatekli smo veliku grupu žena, djece i vojnika.</s><s>Godinjaka sam znao.</s><s>Znao sam čiji je on sin.</s><s>Ostao mi je u sjećanju kao dječak, išao je u školu u kojoj sam ja radio”, ispričao je on.</s><s>“Vidio sam i Godinjaka.</s><s>Zatekli smo veliku grupu žena, djece i vojnika.</s><s>Godinjaka sam znao.</s><s>Znao sam čiji je on sin.</s><s>Ostao mi je u sjećanju kao dječak, išao je u školu u kojoj sam ja radio”, ispričao je on.</s><s>Svjedok je naveo da je taj dan morao da nosi nekoliko ranjenih vojnika u obližnju garažu u mjestu Godinjske bare, nakon čega je odveden u Dejčiće. “Tu smo smješteni u jedan zatvor.</s><s>Ušli smo, i vidimo da tu ima zatvorenika.</s><s>Ulazili su neki vojnici po noći.</s><s>Od prve noći, 1. do 8. avgusta, skoro svaku noć dva do tri mladića su ulazila.</s><s>Imali su drvene palice, jedan je imao sajlu koju sam dobio u glavu.</s><s>Neki su imali pištolje u rukama.</s><s>Išlo je od jednog drugog.</s><s>Serijski tučeno.</s><s>Poslije svake tuče zid je bio krvav.</s><s>To zna Edo jer je vidio kad je ulazio među nas”, opisao je svjedok.</s><s>Nakon boravka u Dejčićima, svjedok je rekao da su odvedeni u Hotel “Treskavica” u Trnovu, gdje je proveo jednu noć, a zatim je premješten u Dom zdravlja.</s><s>Nakon 40 dana, prebačen je u zgradu policije u Trnovu, a razmijenjen je u septembru 1992.</s><s>Za zločine nad zarobljenicima i civilima počinjene na području Trnova optuženi su Godinjak, Medaris Šarić i Mirko Bunoza.</s><s>Na teret im je stavljeno učešće u zločinačkom poduhvatu s ciljem ubijanja i zatvaranja Srba u selima na području Trnova.</s><s>Prema optužnici, Godinjak je bio načelnik Stanice javne bezbjednosti (SJB) Trnovo, Šarić komandant Štaba Teritorijalne odbrane (TO), a Bunoza komandant jedinica Hrvatskih obrambenih snaga (HOS).</s><s>Zaštićeni svjedok „Đ“ je rekao da je sa 14 godina zarobljen na putu prema Rogoju.</s><s>Vojnici koji su ga zarobili imali su zelene trake na glavi i odveden je do prevoja Rogoj.</s><s>Ispred kafane je vidio nekoliko leševa u uniformama. “Edhema Godinjaka sam znao jer je radio sa mojim ocem.</s><s>Tu sam ga vidio kada smo dovedeni.</s><s>Imao je maskirnu uniformu koju su imali svi policajci.</s><s>Ne znam ni da li me je prepoznao tad”, izjavio je svjedok.</s><s>Dan poslije, svjedok je kazao da su ranjeni vojnici koje je on sa još dva srpska vojnika morao nositi u pravcu sela Turovi (općina Trnovo).</s><s>Ranjeni vojnici su u selu Godinje smješteni u garažu, a oni su kamionom prebačeni u selo Dejčiće. “Smješteni smo u neku školu.</s><s>Tu je bilo oko 20 do 30 ljudi.</s><s>U taj objekat svakodnevno su ulazili, tu smo svakodnevno tučeni i maltretirani.</s><s>Tukli su sajlama, letvama, palicama.</s><s>Edhem Godinjak nije dolazio u tu školu”, prisjetio se on.</s><s>Nakon toga, svjedok je ispričao da je odveden u Hotel “Treskavica”, gdje je proveo jedan dan, a zatim je odveden u Dom zdravlja.</s><s>Tu je, prema njegovim riječima, proveo oko pet dana, te je prebačen u garažu policije ili Teritorijalne odbrane (TO) u Trnovu. “Godinjaka sam vidio u garaži u Trnovu.</s><s>Dva puta je mislim ulazio, kada su dolazila pisma od mog oca.</s><s>Godinjak mi dao ta pisma”, kazao je on i dodao da je optuženi Godinjak bio s njim u autu kada je otišao na razmjenu, 9. septembra 1992.</s><s>Suđenje će se nastaviti 20. septembra.</s><s>Autor: Emina Dizdarević http://detektor.ba/godinjak-i-ostali-premlacivanja-u-selu-dejcici/</s>
<s>Svjedoci pričali o ubistvima roditelja i rođaka u Trnovu</s><s>SARAJEVO, 23.</s><s>FEBRUARA /SRNA/ - Na suđenju Edhemu Godinjaku, Medarisu Šariću i Mirku Bunozi, optuženim za zločine nad srpskim civilima i ratnim zarobljenicima na području Trnova, svjedoci tužilaštva su danas pričali o stravičnim ubistvima članova njihovih porodica u Trnovu i okolnim selima u ljeto 1992. godine.</s><s>Svjedok Nada Orlić rekla je da su Nemanja Bjelica i Jovo Vlaški, koji su bili zatvoreni u Policijskoj stanici, ispričali njenom mužu da mu je majka Cvija obješena ispred stanice, a da je njeno tijelo potom zapaljeno.</s><s>"Kada je Vojska Republike Srpske preuzela grad, njeni posmrtni ostaci su ekshumirani u blizni mjesta ubistva.</s><s>Nađene su bedrene kosti, džemper i jedno stopalo, na kojem je bila patika po kojoj ju je moj muž i prepoznao", rekla je Orlićeva.</s><s>Slobodan Stanić je svjedočio o svojoj potrazi za majkom Milkom, koja je, kada su počeli sukobi na tom području, ostala da živi u svom stanu u centru Trnova, javlja Birn.</s><s>On je posvjedočio da je majčine posmrtne ostatke našao nakon što je Vojska Republike Srpske preuzela kontrolu nad Trnovom.</s><s>"Prije nego što sam je našao, pričalo se da je obješena u stanu.</s><s>Kada smo je ekshumirali, kosti su bile u ćebetu, a uz kosti smo našli kanap", rekao je Stanić.</s><s>Petko Mojević i Mlađen Timotija pričali su o potrazi za tijelima svojih majki Janje i Mitre, koja do sada nisu pronašli.</s><s>Janja Mojević i Mitra Timotija tokom borbi za Trnovo u ljeto 1992. godine ostale su same u kući u selu Vrbovnik, dok su njihove porodice otišle u zbjeg.</s><s>Mojeviću i Timotiji je Dragan Lalović, koji je bio zarobljen u Policijskoj stanici u Trnovu, rekao da je, po nalogu veterinara Srećka Hadžiavdića, sa još trojicom zarobljenika išao u selo da prenese kosti kako bi bile sahranjene.</s><s>"Lalović nam je rekao da ih je našao u šumarku iznad sela i da su se tijela već počela raspadati.</s><s>Otpadale su ruke, noge...</s><s>Stavili su ih u ceradu i pokopali negdje u Trnovu, ali nam nije mogao reći tačnu lokaciju, jer su ih pokopali po noći.</s><s>Mi smo 1993. godine kopali gdje je on mislio da su tijela, ali nismo ih nikada našli", svjedočio je Mojević.</s><s>Timotija je ispričao da je razgovarao sa Lalovićem, koji mu je rekao da mu je majka Mitra zaklana, te da je, po nalogu veterinara Hadžiavdića, sa ostalim zarobljenicima išao da skuplja tijela ubijenih.</s><s>Svjedok Tužilaštva Nenad Popović rekao je da je njegov rođak Todor Popović /60/ubijen u Trnovu.</s><s>"Kada je počeo napad Vojske Republike Srpske na Trnovo, Todor je ostao u kući, a njegov sin Zoran je sa porodicom izbjegao", rekao je Popović i dodao da je tri dana kasnije Todor pronađen sa prostrelnim ranama u grudima.</s><s>Godinjaku, Šariću i Bunozi sudi se za učešće u udruženom zločinačkom poduhvatu s ciljem ubistava i zatvaranja Srba u selima na području Trnova.</s><s>Godinjak je bio načelnik Stanice javne bezbjednosti Trnovo, Šarić komandant Štaba Teritorijalne odbrane, a Bunoza komandant jedinica Hrvatskih odbrambenih snaga.</s><s>Nastavak suđenja zakazan je za 8. mart. http://www.srna.rs/novosti/379093/svjedoci-pricali-o-ubistvima-roditelja-i-rodjaka-u-trnovu-.htm</s>
<s>V. N. \| 15. novembar 2013. 19:45 Na lokalitetu Jablanice, u blizini osnovne škole, u opštini Tešanj završena je ekshumacija tokom koje nisu pronađeni posmrtni ostaci žrtava srpske nacionalnosti Traže se tri glave pripadnika VRS SARAJEVO - Na lokalitetu Jablanice, u blizini osnovne škole, u opštini Tešanj završena je ekshumacija tokom koje nisu pronađeni posmrtni ostaci žrtava srpske nacionalnosti, potvrdila je Srni portparol Instituta za traženje nestalih osoba Lejla Čengić. - Očekivali smo da bi se na ovom lokalitetu trebalo nalaziti nekompletni posmrtni ostaci žrtava srpske nacionalnosti, pripadnika Vojske Republike Srpske - navela je Čengićeva.</s><s>Prema njenim rečima, tragalo se za tri lobanje - Nenada Petkovića, Branislava Đurića i Blagoja Blagojevića, koji su ubijeni na lokalitetu Crni Vrh, između Tešnja i Teslića.</s><s>Nakon neuspešne ekshumacije izvršene 17. januara ponovo se traga za tri glave pripadnika VRS koje su im, nakon zarobljavanja na borbenoj liniji između Tešnja i Teslića 1992. godine, odrubili pripadnici odreda “El-mudžahid”.</s><s>U vezu sa ovim događajima dovodi se Šemsudin Mehmedović, tadašnji načelnik policije Doboj sa sedištem u Tešnju, protiv kojeg je MUP RS 2005. podneo krivičnu prijavu Tužilaštvu BiH. http://www.novosti.rs/vesti/naslovna/dosije/aktuel8-Zavrsena-ekshumacija-u-Tesnju-glave-nisu-nadjene</s>
<s>24.07.2013 12:57 \| EGS Sarajevo - Osumnjičeni za ratni zločin u “predmetu Ozren”, potpredsjednik SDA i poslanik te stranke u Predstavničkom domu Parlamenta BiH Šemsudin Mehmedović u više navrata je posredno, ali i lično svjedocima počinjenih zločina prijetio likvidacijama, rekao je “Glasu Srpske” izvor blizak istrazi.</s><s>Isti izvor rekao je da je Državna agencija za istrage i zaštitu (SIPA) početkom jula Tužilaštvu BiH dostavila izvještaj o počinjenom krivičnom djelu ometanje rada pravosuđa sa spiskom osoba koje će biti likvidirane ukoliko Mehmedović bude uhapšen. - Spisak sa imenima istražilaca SIPA i svjedocima određenim za likvidaciju u slučaju hapšenja Mehmedovića Tužilaštvo BiH imalo je već u junu, ali ništa nije učinilo da zaštiti istražioce i svjedoke.</s><s>Sve vrijeme, pa i danas, postoji opasnost od otkrivanja identiteta zaštićenih svjedoka u “predmetu Ozren” koji pored SIPA ima i Tužilaštvo BiH - rekao je izvor blizak istrazi.</s><s>On je dodao da je SIPA na “predmetu Ozren” radila od 2005. godine, a da je Tužilaštvo BiH 2012. godine izdalo naredbu za utvrđivanje činjenica protiv osumnjičenog Mehmedovića i ostalih osumnjičenih.</s><s>Poseban tim SIPA kompletirao je dokazni materijal sa izjavama velikog broja svjedoka, materijalnim dokazima i dokumentacijom istražnih organa.</s><s>SIPA je “predmet Mehmedović” finalizovala početkom jula, a sredinom ovog mjeseca on je pozvan na saslušanje. - I pored svih tih dokaza, glavni tužilac Tužilaštva BiH Goran Salihović nije dao da Mehmedoviću bude određen pritvor niti je izdao naredbu za pretrese, što je uobičajena praksa u predmetima ratnih zločina - rekao je izvor iz istrage.</s><s>Pored ratnih zločina počinjenih nad civilima srpske nacionalnosti i zarobljenim pripadnicima Vojske RS, Mehmedović je odgovoran i za dovođenje muyahedina u Tešanj i ratne zločine koje su oni počinili.</s><s>Prema svjedočenju stanovnika Tešnja, Mehmedović je 1992. godine u saradnji sa pomoćnikom direktora bošnjačke tajne službe AID Irfanom Ljevakovićem organizovao dolazak muyahedina u Tešanj, a kasnije im je bio direktni naredbodavac. - Tada je Mehmedović dobio pet miliona američkih dolara za prihvat muyahedina i širenje radikalnog islama.</s><s>Jaki centri moći koji su zajedno sa Mehmedovićem stajali iza toga i danas ga štite od krivičnog gonjenja - rekao je “Glasu Srpske” izvor upućen u ratna dešavanja i funkcionisanje vlasti SDA.</s><s>Mehmedović je obuhvaćen istragom i u “predmetu Tešanj” u kojem se sprovodi istraga o velikom skladištu oružja pronađenog nedavno u šumi u blizini tog grada.</s><s>Zanimljivo je da glavni tužilac Tužilaštva BiH Goran Salihović u trenutku pronalaska oružja na lice mjesta nije želio da pošalje postupajućeg tužioca, koji bi rukovodio istragom i nadzirao rad inspektora SIPA prilikom uviđaja te zajedno sa SIPA planirao i preduzimao mjere na otkrivanju počinilaca tog krivičnog djela.</s><s>Nedolazak tužioca na lice mjesta i preuzimanje istrage o pronalasku najveće količine oružja u BiH poslije rata dovelo je do zastoja u istrazi i tapkanja u mjestu. - Aktivno nastavljamo rad na “predmetu Tešanj”.</s><s>Za sada nemamo komentar, ali u najskorije vrijeme Tužilaštvu BiH dostavićemo izvještaj o počinjenom krivičnom djelu i izvršiocima krivičnog djela.</s><s>Očekujemo saradnju Tužilaštva u okončanju ovog predmeta - rekla je policijski službenik SIPA Kristina Jozić.</s><s>SIPA je uhapsila Mehmedovića 19. jula i poslije saslušanja ga predala Tužilaštvu BiH koje ga je samo sat kasnije, uprkos dostavljenim dokazima, pustilo na slobodu.</s><s>Mehmedović, koji je bio ratni načelnik policije u Tešnju, uhapšen je zbog zločina nad Srbima počinjenih tokom 1992. i 1993. godine.</s><s>Osim Mehmedovića, za ratne zločine u istom predmetu osumnjičen je i aktuelni bošnjački oficir za vezu sa Haškim tribunalom i ratni načelnik Službe državne bezbjednosti u Tešnju Amir Ahmić, policijski službenik MUP-a Zeničko-dobojskog kantona Sead Dizdarević, te penzionisani policijski službenik iz Tešnja Fadil Bašić.</s><s>Prijava Centar javne bezbjednosti Doboj podnio je 30. juna 2005. godine Okružnom tužilaštvu u tom gradu izvještaj protiv Mehmedovića zbog zločina protiv čovječnosti i civilnog stanovništva u Tešnju.</s><s>Nadležni tužilac taj predmet je 5. avgusta iste godine uputio Tužilaštvu BiH, ali ono godinama nije ništa uradilo u ovom slučaju. http://www.glassrpske.com/novosti/vijesti_dana/Semdovic-svjedocima-prijetio-likvidacijom/127862.html</s>
<s>10. 05. 2014. 07:39h \| Đ. Barović \| Vesti Derventa – Holandska policija, u dve odvojene akcije, uhapsila je dvojicu nekadašnjih pripadnika Hrvatskog veća odbrane za koje postoji osnovana sumnja da su počinili ratne zločine na teritoriji opštine Derventa.</s><s>Prema rečima direktora Instituta za istraživanje srpskih stradanja u 20. veku, Milivoja Ivaniševića, u pitanju su monstruozna mučenja i ništa manje svirepa ubistva koja su se događala širom Dervente, u ukupno četiri logora za Srbe.</s><s>„Prema dostupnim podacima, reč je o logoru u Osnovnoj školi „Vuk Karadžić“ u selu Poljari, koji je formiran aprila 1992. godine.</s><s>Kroz ovaj kazamat je prošlo ukupno 110 ljudi, od čega su svi mučeni, a dvoje je ubijeno.</s><s>Omiljena zabava uprave bila su inscenirana streljanja, a smeštaj i hrana su odgovarali uslovima koji vladaju u koncentracionim logorima tokom Drugog svetskog rata“, ističe Ivanišević i dodaje da su tamo ubijeni Boris Stjepanović (1923. godište) i Boro Marković (star oko 28 godina).</s><s>Zločin bez kazne Drago Knežević kaže da je pravda u slučaju Srba iz Dervente do sada bila prespora.</s><s>„Nihad Hamzić zvani Fric uhapšen je u Nemačkoj, a bio je optužen da je iz jednog logora poslao 15 zatvorenika, a vratilo se samo sedmoro.</s><s>On je osuđen na svega dve i po godine zatvora, ali je postupak ponovljen.</s><s>U Americi se i dalje nalaze Azra Bašić i Almaz Nezirović koji je terao zatvorene da spoje tri prsta, a onda ih besomučno udarao po njima uz obrazloženje da se više „nikada ne krste“.“</s><s>„Identifikovali smo i nalogodavce i organizatore logora, kao i komandante jedinice, upravnike logora, njihove zamenike, ali i islednike“, navodi Ivanišević.</s><s>Predsednik Udruženja ratnih zarobljenika iz Dervente, Drago Knežević, kaže za „Vesti“ da sa 95 odsto sigurnosti može da tvrdi da je jedan od uhapšenih u Holandiji, nekadašnji komandant tog logora Ivica Lipovac, zvani Damir, dok za drugog ne može ništa reći jer se spominje nepostojeće mesto u BiH – sela Bešlagići.</s><s>„Nezvaničnu potvrdu sam dobio i od policijskih istažitelja koji su radili ovaj predmet, a jedna od omiljenih igara koje je Lipovac voleo da igra sa zatvorenicima bila je da ih postroji u dvorištu, onda im naredi da otvore usta i zatim puca“, objašnjava Knežević.</s><s>Prema njegovim rečima u ukupno četiri logora na području Dervente ubijeno je 36 Srba, od čega i tri žene, a kazamat u Poljaru je bio među „blažim“.</s><s>Knežević kaže da većina logoraša iz tog perioda i dalje veruje da će pravda kad-tad pobediti, te da će se sve žrtve još jednom naći oči u oči sa svojim dželatima, ali u sudnici.</s><s>„Ako ima boga ti zločinci će odgovarati.</s><s>Nažalost, nas je svakog dana sve manje.</s><s>Evo, pre tri dana je preminuo Mile Kuzmanović koji je sa mnom prošao pakao u logoru u Slavonskom Brodu.</s><s>Iako smo iz jedne države nelegalno prebačeni u drugu i mada su nam tamo činjena zlodela koja se rečima ne mogu opisati, do sada niko nije za to pravosnažno odgovarao“, ogorčen je Knežević. http://www.vesti-online.com/Vesti/Ex-YU/402366/Vesti-otkrile-Lipovac-Srbima-pucao-u-usta</s>
<s>Krestić: Do kraja razobličiti hrvatsku genocidnu politiku</s><s>BEOGRAD, 26.</s><s>APRILA /SRNA/ - Akademik Vasilije Krestić istakao je danas da je Jasenovac bio stravični logor smrti i da silne manipulacije genocidne politike Hrvatske treba do kraja razobličiti.</s><s>"Jasenovac je stravični logor smrti i nema manipulacija oko toga", rekao je Krestić novinarima uoči skupa posvećenog 75 godina od osnivanja hrvatskog koncentracionog logora "Jasenovac", koji je održan u Srpskoj akademiji nauka i umjetnosti u Beogradu.</s><s>On je dodao da te surove činjenice proističu iz hrvatskih izvora i pokazuju da ideja o genocidnom rješenju srpskog pitanja u Hrvatskoj traje u kontinuitetu više desetina godina.</s><s>"Ona je definitivno uobličena još u okvirima Austrougarske i to iz više razloga, kao što su geopolitički, ali i iz želje da se stvori velika etnički čista i što je moguće veća rimokatolička hrvatska država", rekao je Krestić.</s><s>On je naveo da su ti izvori neporecivi i da se do sada izbjegavalo da se o njima priča, jer govore o jednoj surovoj politici, koje nema u okruženju.</s><s>"Upravo zbog toga imamo ove silne manipulacije i takvu politiku, koja je genocidna u svojoj suštini i čiji je jedini zadatak da hrvatsko pitanje riješi surovim, brutalnim genocidnim rješenjem, treba do kraja razobličiti.</s><s>Kada se ona do kraja razobliči, onda možemo razgovarati o svemu šta nam sledi kao susedima", rekao je Krestić.</s><s>On smatra da su srpski istoričari i političari krivi što do sada to pitanje hrvatske genocidne politike nisu riješili na ozbiljan način naučni, a ne da se uvijek ono politizuje u Beogradu i Zagrebu.</s><s>Krestić je napomenuo da se ne treba čuditi što ni do danas nije poznat broj srpskih žrtava u logoru Jasenovac, podsjetivši da se u Srbiji još ne zna ni broj žrtava koje su postradale za vrijeme NATO bombardovanja.</s><s>"Nemoralno je umanjivati žrtve, a nije moralno ni preterivati.</s><s>Srbi imaju jedan nonšalantan odnos prema sopstvenim žrtvama i za to nam niko nije kriv.</s><s>To je dokaz našeg primitivizma i neodgovornosti i želje da te žrtve potisnemo, pa da gradimo neku budućnost, zaboravljajući na silne žrtve koje smo davali tokom 20. vijeka do naših dana", istakao je Krestić. http://www.srna.rs/novosti/396980/krestic-do-kraja-razobliciti-hrvatsku-genocidnu-politiku.htm</s>
<s>Na Ozrenu ekshumirani posmrtni ostaci troje Srba ubijenih u Vozući</s><s>Utorak, 30 oktobar 2018</s><s>SARAJEVO, 29.</s><s>OKTOBRA /SRNA/ - Na lokaciji Podcjelovo planine Ozren na području opštine Zavidovići ekshumirani su posmrtni ostaci tri lica srpske nacionalnosti koja su ubijena 1995. godine na lokalitetu Vozuće, saopšteno je iz Tužilaštva BiH.</s><s>Posmrtni ostaci su prevezeni u Banjaluku, u nadležnost Zavoda za sudsku medicinu Republike Srpske, gdje će biti uzeti uzorci kostiju radi utvrđivanja, DNK analizom, identiteta i uzroka smrti.</s><s>Istražilac Tužilaštva BiH koordinisao je procesom ekshumacije u kojem su učestvovali predstavnici Instituta za nestala lica BiH, Zavoda za sudsku medicinu Republike Srpske, kao i službenici Policijske stanice Zavidovići.</s><s>Na istom lokalitetu prošle godine su ekshumirani posmrtni ostaci devet lica.</s><s>U napadu na Ozren i Vozuću, u ofanizivama "Uragan" i "Farz" učestvovalo je oko 23.000 muslimanskih vojnika Drugog i Trećeg korupusa tzv. Armije BiH, uključujući i odred "El mudžahedin".</s><s>Za te zločine, pred Sudom BiH sudi se bivšem komandantu Trećeg korpusa Sakibu Mahmuljinu.</s>
<s>12/05/2021 \| RTRS \| Autor: SRNA Međunarodni mehanizam za krivične sudove u Hagu donio je danas odluku da prvi predsjednik Republike Srpske Radovan Karadžić ostatak izrečene kazne služi u zatvoru u Velikoj Britaniji.</s><s>Rojters javlja da je britansko Ministarstvo spoljnih poslova danas saopštilo da je Velika Britanija saglasna da Karadžić bude prebačen u zatvor u toj zemlji radi služenja ostatka kazne.</s><s>Iz Međunarodnog mehanizma je saopšteno da je vlastima Velike Britanije ranije upućen zvaničan zahtjev da razmotre mogućnost da Karadžić u toj zemlji služi ostatak kazne.</s><s>- Ukoliko bi vlasti Britanije prihvatile zahtjev o tome treba da obavijeste Karadžića i preduzmu sve neophodne mjere da on bude prebačen što je prije moguće - navodi se u saopštenju.</s><s>Karadžić /75/ je 2016. godine prvostepeno osuđen na 40 godina zatvora, a nakon žalbenog postupka sud u Hagu mu je 2019. godine izrekao kaznu doživotnog zatvora.</s><s>Prvi predsjednik Republike Srpske uhapšen je u Srbiji i predat Tribunalu u Hagu 2008. godine.</s><s>Nakon izricanja presude bio je u pritvorskoj jedinici u Hagu. https://www.rtrs.tv/vijesti/vijest.php?id=431818</s>
<s>Uhapšeni Behudin Husić osumnjičen da je 1996. godine masakrirao četvoricu Srba</s><s>14.09.2021 \| Glas Srpske SARAJEVO - Behudin Husić iz Srebrenice, koji je uhapšen jutros u Špionici kod Srebrenika, osumnjičen je da je zajedno sa Ahmom Harbašem, Nedžadom Hasićem i Samirom Avdićem 2. maja 1996. godine na krajnje brutalan način, motivisani nacionalnom mržnjom i netrpeljivosti prema srpskom narodu, učestvovao u izvršenju ubistva četiri lica srpske nacionalnosti Đorša Petrovića, Modraković Nikole, Ristanović Momčila i Zekić Vlajka iz opštine Milići.</s><s>Srna saznaje da je osuđeni Husić svo vrijeme nakon zločina nesmetano boravio u porodičnoj kuću sa suprugom i djecom u mjestu Špionica, opština Srebrenik, gdje je radio kao građevinski radnik.</s><s>Navedenim licima je neposredno nakon izvršenja počinjenog krivičnog djela suđeno pred Okružnim sudom u Bijeljini, te je u toku 1996. godine donešena prvostepena presuda kojom su imenovana lica osuđena na kazne zatvora u trajanju od dvadeset godina, nakon čega se oni nalaze u bjekstvu.</s><s>Tim povodom Okružni sud u Bijeljini izdao je nalog o raspisivanju međunarodne potjernice za optuženim Hasićem, Harbašom, Husićem i Avdićem, te donio rješenje o određivanju pritvora za optužene.</s><s>Na osnovu međunarodne potjernice Okružnog suda Bijeljina, 2007. godine u SAD je lišen slobode Samir Avdić i isporučen u BiH, gdje je predat u nadležnost Okružnog suda u Bijeljini.</s><s>U ponovljenom sudskom postupku on je pravosnažno osuđen na kaznu zatvora u trajanju od pet godina, a koju je odslužio u KPZ Bijeljina i KPZ Foča.</s><s>Ahmo Harbaš sa porodicom se nalazio u mjestu Lugano, Švajcarska.</s><s>On je 2. decembra bio lišen slobode od švajcarskih bezbjednosnih službi, ali ekstradicija nije izvršena iz nepoznatih razloga.</s><s>U novembru 2020. policijski službenici Agencije za istrage i zaštitu BiH, lišili su slobode Nedžada Hasića, ali je on pušten na slobodu nakon sedam mjeseci provedenih u protvoru.</s><s>Žrtve njihovog krvavog pira kobnog dana nalazile su se u šumi nadomak Milića, gdje su spremali građu za pokrivanje kuće Vlajka Zekića, kada su na njih, kako se sumnja, naišli Husić i ostali, koji su u tome periodu naoružani hodali u okolini Srebrenice i Milića, iako se rat već odavno završio.</s><s>U samom činu ubistva izvršioci su uz upotrebu motorne testere nad žrtvama počinili masakr, na način da su žrtvama sjekli ruke, noge i glave odvajali od tijela, da bi na kraju tijela spalili.</s><s>Husić je uhapšen prema nalogu Okružnog suda u Bijeljini, a na osnovu međunarodne potjernice koja je izdata za krivično djelo ubistvo dok je na benzinskoj pumpi pio kafu i sproveden je u prostorije SIPA u Tuzlu.</s><s>Pretresen je i njegovg stan.</s><s>Nakon kriminalističke obrade, uhapšeni će biti predat nadležnom sudu. https://www.glassrpske.com/cir/novosti/vijesti_danda-je-1996-godine-masakrirao-cetvoricu-srba/376995</s>
<s>U prvom iskazu Trbić je rekao da su njega i Zorana Popovića 21. juna 1992. godine, prilikom povratka u Doboj iz Zagreba gdje su radili, u Slavonskom Brodu zarobili pripadnici vojne policije HVO-a i odveli na stadion "Polet" u tadašnjem Bosanskom Brodu.</s><s>"Dok smo ulazili u objekat, morali smo proći između vojnih policajaca poređanih u dvije vrste.</s><s>Dobili smo strašne batine, jer su nas dok smo prolazili tukli palicama, kablovima, nogarima od stola.</s><s>Odvedeni smo u manju prostoriju gdje su nam, kako smo kasnije saznali, Luka Jozić zvani Jukica i Alminko Islamović, uz batine, uzeli sav novac koji smo imali", pročitao je Janjić iskaz svjedoka Trbića.</s><s>Kasnije su, prema iskazu svjedoka, došli i drugi pripadnici vojne policije koji su se nadmetali ko će ih više udarati.</s><s>Trbić je naveo da je od silnih udaraca izgubio svijest i da se osvijestio pod tušem, te da je vidio da su Zorana Popovića i dalje tukli.</s><s>Svjedok je naveo i da je išao na kopanje rovova, dodajući da je Popović bio pošteđen, jer se od posljedica batinanja žalio na bolove u bubrezima.</s><s>Rekao je da ga po povratku u logor nakon trodnevnih radova na liniji nije zatekao u prostoriji u kojoj su bili zatvoreni.</s><s>Rečeno mu je da je Popović odvezen u Slavonski Brod na operaciju, dodajući da od tada više ništa ne zna o njemu.</s><s>On je naveo da je Islamović dolazio do svlačionice i tukao zatočenike, posebno Željka Opačka.</s><s>"Meni je udarao šamare.</s><s>Pitao bi nas neko glupo pitanje i kad bismo odgovorili, onda bi nas udarao", rekao je Trbić i dodao da ih je Islamović vodio i na kopanje rovova.</s><s>U iskazu koji je dao u Tužilaštvu BiH 2017. godine, Trbić je potvrdio sve što je ranije rekao, ali i dodao još neke pojedinosti koje se odnose na optuženog Alminka Islamovića.</s><s>Tada je naveo da su ga sa drugim vojnicima pretukli Luka Jozić i Alminko Islamović, te da je po dolasku svijesti vidio da Islamović u ruci drži nogaru od stola.</s><s>On je dodao da je Islamović u "Poletu" posebno tukao Branislava Narića, kojeg je zvao vojvoda, te da su svi zatvorenici morali skočiti na noge i stati kod kreveta kada on uđe.</s><s>Opisujući izgled Islamovića, Trbić je naveo da je bio plav, nižeg rasta, ali jake građe, te dodao da je nakon pogibije brata bio još agresivniji.</s><s>Islamović je optužen da je kao pripadnik i komandir Vojne policije od marta do oktobra 1992. godine učestvovao u hapšenju, ubijanju, psihičkom i fizičkom maltretiranju civila srpske nacionalnosti koji su bili zarobljeni u podrumu stare stanice policije u tadašnjem Bosanskom Brodu i na stadionu "Polet".</s><s>Na teret mu je stavljeno odvođenje zarobljenih na prinudni rad, paljenje i pljačkanje njihove imovine, kao i uništavanje vjerskih, kulturnih i istorijskih spomenika.</s><s>Nastavak suđenja zakazan je za 3. decembar. http://www.srna.rs/novosti/644354/trbic-potvrdio-da-ga-je-tukao-alminko-islamovic.htm</s>
<s>Nastavak suđenja za zločine nad Srbima u Brodu 14. januara</s><s>Ponedeljak, 17 decembar 2018</s><s>17/12/2018 \| RTRS \| SRNA Nastavak suđenja Alminku Islamoviću za zločine nad srpskim civilima u Brodu 1992. godine, koji je bio zakazan za danas u Sudu BiH, odgođen je za 14. januar, zbog bolesti optuženog.</s><s>Predsjedavajući Sudskog vijeća Zoran Božić rekao je da je juče obaviješten da Islamović neće moći da prisustvuje današnjem ročištu, te dodao da mu je dostavljena medicinska dokumentacija o njegovoj bolesti.</s><s>Islamović je optužen da je kao pripadnik i komandir Vojne policije HVO-a od marta do oktobra 1992. godine učestvovao u hapšenju, ubijanju, psihičkom i fizičkom maltretiranju civila srpske nacionalnosti koji su bili zarobljeni u podrumu stare stanice policije u tadašnjem Bosanskom Brodu i na stadionu "Polet".</s>
<s>24/03/2017 \| RTRS \| SRNA Svjedok Tužilaštva BiH Slobodan Jović danas je u Sudu BiH iznio stravične detalje o zlostavljanju srpskih civila u Domu JNA u Derventi 1992. godine, koje su počinili pripadnici Hrvatskog vijeća odbrane, regularne hrvatske vojske i Teritorijalne odbrane, među kojima se posebno isticala Azra Bašić.</s><s>Jović je ispričao da je, nakon zarobljavanja 26. aprila 1992. godine, sa komšijama iz naselja Čardak odveden u Dom JNA, gdje im je Ekrem Kobajica rekao da će doći jedna žena, Azra, da ih ispita i da će "vidjeti šta će biti". - Kada je došla, pitala je: "Jesu li to četnici?" i počela udarati sve redom.</s><s>Prvo je udarila Radojicu Garića, pa Neđu Blagojevića, kojeg su vojnici bacili kroz prozor.</s><s>Meni je rekla da kleknem i onda me uzjahala.</s><s>Morao sam je četvoronoške po staklu nositi na leđima duž sale i nazad.</s><s>Sav sam bio krvav - kaže Jović.</s><s>Svjedok je naveo da je Blagoja Đuraš, koji je isprebijan ležao na podu, upitao ima li iko s kim se može pregovarati, na šta mu je Azra rekla: "Sad ćeš pregovarati", te je klekla iznad njega, izvadila nož i "potekla je krv". - Pored nje je stajao jedan vojnik HOS-a.</s><s>Blagoja je krkljao, a ja sam pogledao u njegovom pravcu.</s><s>Azra se okrenula i pitala me "Šta ti bijeli gledaš?", nakon čega me udarila nogom u glavu i izbila mi 10 zuba.</s><s>Ona je, inače, imala neki tvrd predmet kojim je sve udarala u glavu, a strašno je udarala - ispričao je Jović.</s><s>On je dodao da su svi, nakon što su "već bili polomljeni", morali jesti so koju im je u usta stavljao vojnik HVO-a, te potvrdio da je Azra dvojicu zatvorenika "ponovo krstila" urezavši im nožem krst na glavi i leđima.</s><s>Jović je naveo da ne zna šta je bilo sa tijelom Blagoja Đuraša, koje je ostalo u sali u kojoj je ubijen, jer su ostale zatvorenike odveli u podrum.</s><s>Azru je, kaže, vidio poslije 20 dana na vojnom poligonu Rabići, gdje su ih premjestili iz Doma JNA. - Tu nikoga nije udarala.</s><s>Samo je rekla da nas niko ne smije dirati jer nas je sve ona preslušala.</s><s>Poslije toga, više je nisam vidio - rekao je Jović.</s><s>Svjedok Luka Patković je, takođe, potvrdio da je, po dovođenju zarobljenih srpskih civila iz naselja Čardak u Dom JNA u Derventi, odmah počelo njihovo zlostavljanje, te da su ih tukli vojnici HVO-a, HOS-a i pripadnici TO, uz komentar da "to nije ništa šta će se desiti kada dođe Azra". - Došla je zgodna mlađa, crna žena u uniformi.</s><s>Udarila me nekim tvrdim predmetom u glavu, a nogom u genitalije, tako da sam od udarca kleknuo.</s><s>Svima nam je psovala četničku majku i prijetila da će nas "osunetiti".</s><s>Milu je kliještima presjekla uvo.</s><s>Mene su vezali špagom, uzjahao me Dejan zvani Nišlija i morao sam ga nositi na leđima dva kruga duž sale.</s><s>Kada sam pravio drugi krug, u jednom momentu vidio sam Đuraša koji je ležao na podu i krkljao.</s><s>Kasnije sam čuo da ga je Azra zaklala - ispričao je Patković.</s><s>Branilac Azre Bašić predočila je Sudu pet ranijih iskaza ovog svjedoka gdje je naveo da su i Azra i vojnik HOS-a, koji je stajao pored nje, imali noževe, te da je vojnik Đurašu presjekao vrat, nakon čega su zatvorenike tjerali da ližu krv sa poda.</s><s>Patković je danas objasnio da su mu kolege sa kojim je bio zatvoren, nakon razmjene, rekli da je vojnik ubio Đuraša i da je on, na osnovu njihove priče, dao takve izjave.</s><s>Azra Bašić optužena je da je kao pripadnik Hrvatskog vijeća odbrane /HVO/ od 26. aprila do početka maja 1992. godine u prostorijama Doma JNA u Derventi i na području sela Polje učestvovala u ubistvu, mučenju i nanošenju velikih patnji i povreda srpskim zarobljenicima.</s><s>Suđenje će biti nastavljeno 31. marta.</s>
<s>Hag ne zanima što su slali robijaša da me siluje?!</s><s>Subota, 08 decembar 2012</s><s>Banjaluka 05.12. 2012 \| PRES RS EKSKLUZIVNO - ZABRANjENA SVEDOČENjA SRPSKIH LOGORAŠA - BRANISLAV DUKIĆ OTKRIVA ŠTA TRIBUNAL NIJE HTEO DA ČUJE Haški tribunal je svoju antisrpsku prirodu na najodvratniji način dokazao krajem prošlog meseca, kada je predsedniku Saveza logoraša RS Branislavu Dukiću i bivšoj logorašici Radojki Pandurević zabranio da govore o stradanju i golgoti kroz koju su prošli tokom rata u muslimanskim logorima u Sarajevu.</s><s>Press RS ekskluzivno prenosi zabranjenu istinu o strahotama za koje tribunal neće da čuje, da krvnicima i mučiteljima, koje je oprao od svake odgovornosti, ne bi ugrozio oreol "svetaca" dodeljen besramnim presudama Teodora Merona i ostalih haških "kadija".</s><s>Predsednik Saveza logoraša RS Branislav Dukić kaže da je tokom tamnovanja bio izložen mučenju nečuvenom za kraj 20. veka.</s><s>Dukić tvrdi da su muslimanski mučitelji u Sarajevu išli toliko daleko da su u logor čak poslali i robijaša da ga siluje!</s><s>Hag je, međutim, njegovo svedočenje u suđenju protiv Radovana Karadžića odbacio kao "nerelevantno", iako je on na početku pisanog iskaza naveo da "nije došao pred tribunal da brani Radovana Karadžića, već da kaže istinu o Sarajevu, u kome je bilo 126 logora za Srbe" i priloži dokumentaciju o 536 logora u Federaciji BiH, 222 logora u Hrvatskoj i 21 u Sloveniji.</s><s>Dukić kaže da je uhapšen 18. aprila 1992.</s><s>Tada su mu u stan upala četvorica pripadnika tzv. Patriotske lige i "Zelenih beretki".</s><s>Među njima je bio i Ismet Agić, zvani Miš, za koga kaže da je bio ometen u razvoju i fizički radnik u "Famosu". - Odveli su me u Osnovnu školu "Aleksa Šantić" i zatvorili pod izgovorom da imam pušku, a ja sam imao lovačku pušku.</s><s>Za nju sam imao urednu dozvolu.</s><s>Tokom noći, u školu je dovedeno oko pedesetak Srba.</s><s>Među onima koji su ih dovodili po grubosti su se isticala dvojica.</s><s>Zvali su ih Ciko i Trkač.</s><s>Te noći je ubijen Ratko Stjepanović, koji je bio tehnolog u "Famosu" - navodi Dukić.</s><s>On ističe da su ga sutradan pustili.</s><s>Međutim, ubrzo je mobilisan u tzv. radni vod, u kom je skupljao smeće, čistio ulice, kanalizaciju, cepao i istovarao drva... - Odvodili su nas i na položaje bošnjačke Armije BiH, gde smo kopali rovove, tranšee i zaklone.</s><s>Zbog poniženja koja smo trpeli odlučili smo da pokušamo beg preko Igmana.</s><s>U bekstvo smo krenuli 9. septembra 1994. godine, ali su na Igmanu uhapsili 156 Srba.</s><s>Među njima sam bio i ja.</s><s>Ono što smo potom doživeli i šta su nam radili, mislim da ne bi radila ni Hitlerova nacistička vojska.</s><s>Ta noć je bila paklena.</s><s>Cele noći odjekivali su jauci - stoji u Dukićevom iskazu.</s><s>Posle dva meseca mučenja u logoru-zatvoru u stambenoj zgradi u Ulici Igmanskog partizanskog bataljona, Dukić je prebačen u logor u kasarni "Viktor Bubanj".</s><s>Da paradoks bude veći, u taj logor je posle rata smešten Sud BiH, koji je odavno poznat kao "mali Hag", pošto se i u njemu sudi uglavnom Srbima.</s><s>Dukić: Mašović je tražio da nas pobiju za razmenu!</s><s>Branislav Dukić tvrdi da su batinanja u kasarni "Viktor Bubanj" bila svakodnevna i da su u ćelije u kojima je bilo prostora za jednog čoveka gurali po 17 logoraša. - Bilo je i vojnih lica, a sećam se jednog pukovnika koji je uhvaćen u "Šibici" u Pofalićima.</s><s>On je odveden u podrum kasarne i više se nikada nije vratio u ćeliju.</s><s>Pre saslušanja, u kasarnu je došao Amor Mašović i rekao: "Ovo do sutra sve pobiti i strpati u najlon kese da ih razmenim" - navodi Dukić.</s><s>- Prilikom sprovođenja u "Viktor Bubanj" proživeli smo pravu torturu i u kasarnu smo dovedeni polumrtvi.</s><s>Kada su uveče srpski radio i TV preneli da smo ispremlaćivani i dovedeni u kritičnom stanju u logor, upravnik logora Ramiz Podrug je izašao i rekao: "Dukić, rezervni vojni oficir, radi za KOS.</s><s>On je uspeo da javi svojima da se nalazi u kasarni i zato ga vodite u ćeliju broj jedan!" Za mnom je u ćeliju ušao Mujo, visok i crn, star oko 30 godina...</s><s>Od batina sam se onesvestio.</s><s>Kada me je izvukao u hodnik da dođem k sebi, kantu vode je na mene prosuo Ramiz Delalić Ćelo.</s><s>Potom su me odveli kod nekog nazovilekara.</s><s>On mi je zavrnuo košulju.</s><s>Kada je video da sam sav modar i crven, podsmešljivo je rekao: "Vidiš, moj Mirso, kako ćetnici jedući slaninu mogu puno da izdrže" - navodi Dukić.</s><s>On dodaje da je organizovana i farsa od suđenja, na kojoj su mu odrezane dve godine zatvora.</s><s>Dukić ističe da su njemu prvom sudili pod optužbom da je organizovao izlazak više od 3.000 Srba iz Sarajeva i da je "sprovodio etničko čišćenje". - Pred odlazak u Centralni zatvor iz kasarne "Viktor Bubanj" iz moje ćelije su izveli sve logoraše, a mene su ostavili samog.</s><s>Naterali su me da pevam "Oj, Alija, ti si naše cveće, čitav islam za tobom se kreće..." Oko deset uveče su mi u ćeliju ubacili nagog čoveka, koji je bio sav istetoviran.</s><s>Stražari su mu naredili da kaže ko je i šta je.</s><s>On je rekao: "Ja sam Zlatko Kvasina, najveći predratni kriminalac u Sarajevu.</s><s>Osuđen sam na 18 godina zatvora i ležao sam devet godina na Golom otoku.</s><s>Pošto tamo nisam znao šta je žena, volim muškarce i došao sam večeras da te silujem." O ovom više ne želim da pričam - navodi Dukić u svojoj ispovesti koju haške sudije nisu htele ni da čuju, ističući na kraju da je razmenjen tek 20. januara 1995. godine. (Sutra: Iskaz logorašice Radojke Pandurević. koji Hag nije hteo da čuje) Darko Momić http://pressrs.ba/sr/vesti/vesti_dana/story/28471/%C5%A1to+su+slali+robija%C5%A1a+da+me+siluje!.html</s>
<s>BIRN 14.11.2012 - Justice report Tokom dokaznog postupka, Optužba na suđenju Esi Maciću pokušala je dokazati da je optuženi učestvovao u ubistvu i premlaćivanju zatočenika u logorima Čelebići i Musala u Konjicu, dok Odbrana to negira.</s><s>Sudsko vijeće će presudu izreći 15. novembra.</s><s>Tužilaštvo BiH tvrdi da su svjedoci vjerodostojno opisali učešće Ese Macića u ubistvima Šćepe Gotovca i Milorada Kuljanina u logoru Čelebići, i u premlaćivanju zatvorenika, te zbog toga smatra da optuženi treba biti proglašen krivim.</s><s>Oslobađajuću presudu zatražila je Odbrana optuženog, istakavši da je Haški tribunal, u presudi za zločine počinjene u logoru Čelebići izrečenoj 2003. godine, zaključio da Macić nije kriv za ubistva.</s><s>Kada su u pitanju premlaćivanja, Odbrana je naglasila i da su svjedoci Optužbe rekli da je optuženi tukao po naređenju, ali i kada je to radio, bio je blaži od drugih stražara.</s><s>Suđenje Maciću za zločin protiv civilnog stanovništva i ratnih zarobljenika počinjen u Konjicu trajalo je godinu i deset mjeseci, a saslušano je više od 30 svjedoka.</s><s>Prvi zatvorenici u logor Čelebići dovedeni su u aprilu 1992. godine, odmah nakon početka rata u Bosni i Hercegovini.</s><s>Većina zatvorenika je zarobljena tokom vojnih operacija na Bradini, Donjem Selu i okolini.</s><s>Kompleks u Čelebićima, koji je sastavljen od hangara, podzemnih tunela, gdje je Jugoslovenska narodna armija (JNA) skladištila tečna goriva, pretvoren je u logor.</s><s>Hangari "šestica" i "devetka" Zatočenici srpske nacionalnosti su uglavnom smještani u hangare "šestica" i "devetka", gdje su brutalno premlaćivani, a neki i ubijeni.</s><s>Bivši zatočenik Janko Glogovac se na suđenju prisjetio početka juna 1992., kada je, kako tvrdi, Macić pozvao Kuljanina da izađe ispred hangara, a onda u njega ispalio rafal.</s><s>"Bio mu je okrenut licem i rafalom mu je pucao u grudi, pa u vrat i lice.</s><s>Taj prizor, kada se mozak i lobanja rasprskavaju...", kazao je Glogovac.</s><s>O ovome je svjedočio i Dragan Đorđić, ispričavši da je optuženi prvo udario Kuljanina u glavu i rebra, a zatim ispalio rafal u njega.</s><s>"Vidio sam da je pogođen u vrat, lice i grudi", rekao je svjedok Đorđić.</s><s>U svom svjedočenju, optuženi Macić je kazao da mu je Kuljanin, vraćajući se iz toaleta, pokušao iznenada ispred hangara oteti pušku, kojoj je metak bio u cijevi, nakon čega je jedanput opalila.</s><s>"On je pao, a ja sam bacio pušku.</s><s>Bio sam u šoku", rekao je optuženi Macić, istaknuvši da je nakon toga otišao kod nadređenog Hazima Delića i o svemu napisao izjavu.</s><s>Svjedočeći u korist optuženog, Hazim Delić je kazao da se radilo o ubistvu u samoodbrani.</s><s>Delić, koji je u Haškom tribunalu osuđen na 18 godina zatvora zbog zločina u logoru Čelebići, rekao je da mu je ubistvo Kuljanina bilo stavljeno na teret po komandnoj odgovornosti.</s><s>Međutim, kazao je Delić, Haški tribunal je utvrdio da to nije bilo namjerno ubistvo.</s><s>Macić je ispričao da nakon ovog događaja dva dana nije dolazio u logor, a kada se vratio, počeo je stražariti na kapiji.</s><s>Kuljaninovi posmrtni ostaci pronađeni su 1998. godine u dvorištu pravoslavne crkve na Bradini, a pregledom patologa i balističara utvrđeno je da je metak uzrokovao višestruki prijelom donje vilice.</s><s>Stajali kao ukopani</s><s>Macić je optužen da je sredinom juna 1992. godine sa nepoznatim čuvarima tukao Šćepu Gotovca, koji je zbog toga preminuo.</s><s>Svjedok Branko Šiniković je kazao da su u hangaru Gotovca počeli tući Hazim Delić, Esad Landžo, optuženi Macić i drugi stražari.</s><s>Šiniković je rekao da su njemu i još jednom zarobljeniku naredili da Gotovca iznesu vani.</s><s>"Ista ekipa ga je nastavila udarati, ali bez Delića.</s><s>Tukli su ga dok nije prestao davati znake života", kazao je Šiniković, pojasnivši da su on i taj drugi zarobljenik samo stajali kao ukopani.</s><s>Patolog Željko Karan je utvrdio da je Gotovcu slomljena ključna kost i prelomljeno više rebara.</s><s>Optuženi Macić tvrdi da je za Gotovca prvi put čuo kada mu je pročitana optužnica.</s><s>Esad Landžo, bivši stražar u logoru Čelebići, osuđen je 2003. u Haškom tribunalu na 15 godina zatvora zbog zločina u tom logoru.</s><s>Nekoliko bivših zatočenika iz logora Čelebići opisalo je kako su sredinom augusta 1992. godine brutalno pretučeni.</s><s>Velibor Mrkajić je na suđenju rekao da je sto posto siguran da je batine dobio od optuženog.</s><s>U izjavi koju je dao 2010. godine tokom istrage u Tužilaštvu BiH, Mrkajić nije bio siguran u vezi s učešćem optuženog u tuči, što je obrazložio time da se kasnije svega prisjetio.</s><s>Ranko Žuža je također govorio o masovnom premlaćivanju zarobljenika, te naveo da ga je optuženi udarao nogama u bubrege.</s><s>To što u istrazi nije govorio da je bio pretučen, svjedok je objasnio time da je tada općenito govorio o stradanju srpskog naroda u Bradini.</s><s>Mile Kuljanin je ispričao da je premlaćivanje bilo po Delićevoj naredbi, te da su Macićevi udarci bili blaži u odnosu na druge.</s><s>Macić je optužen i za zlostavljanje zarobljenika u dvorani Musala, gdje je stražario nakon odlaska iz logora Čelebići.</s><s>Optuženi tvrdi da je u Musalu prebačen u drugoj polovini juna 1992. godine.</s><s>Novo Mojević je na suđenju kazao da mu je u martu 1993. godine optuženi Macić polomio šest zuba u gornjoj vilici.</s><s>"Bio sam u svlačionici kada je ušao Macić i opsovao mi majku, a zatim me udario puškom u usta i polomio zube", rekao je Mojević, ne mogavši prepoznati optuženog u sudnici.</s><s>U izjavi koju je dao tokom istrage, svjedok Mojević je naveo da se to premlaćivanje dogodilo u školi u selu Parsovići kod Konjica, gdje je, prije dolaska u Musalu, bio zatvoren dva mjeseca.</s><s>Upitan za razlike između izjave i svjedočenja, svjedok je to pripisao svojoj grešci.</s><s>Više svjedoka Odbrane koji su bili stražari u dvorani, navelo je da zarobljenici nisu maltretirani.</s><s>Senadin Tucaković, nekadašnji komandir obezbjeđenja tog objekata, rekao je da nikada nije dobio pritužbe da je Mojević maltretiran.</s><s>Suđenje Maciću je počelo u januaru prošle godine i to je pred Sudom BiH prvi proces za zločine počinjene u logorima Čelebići i Musala.</s><s>Macić se tokom cijelog suđenja branio sa slobode. http://www.e-novine.com/drustvo/74448-Suenje-zloine-logorima-elebii-Musala.html</s>
<s>Aleksandar Mezjajev: Postupak protiv generala Tolimira</s><s>Ponedeljak, 17 decembar 2012</s><s>MTBJ je 12. decembra tekuće godine izrekao presudu u slučaju generala Zdravka Tolimira.</s><s>On je proglašen krivim za genocid i osuđen je na doživotnu robiju.</s><s>Međutim, odluka je doneta preglasavanjem - jedan sudija P.I. Niambe izneo je kategoričko neslaganje sa odlukom i izjavio da general Tolimir treba da bude oslobođen po svim tačkama optužnice.</s><s>Odluka sudskog veća predstavlja klasičan primer nepravednog suđenja.</s><s>Razmotrimo neke momente koji pokazuju defektnost takve odluke.</s><s>Tako se prilikom rešavanja pitanja o tome da li je vojska bosanskih Srba radila po opštem planu napada na civilno stanovništvo, Pretresno veće se oslonilo na čuvene Direktive, između ostalih na direktivu No7.</s><s>Međutim, sudije su tu Direktivu izdvojile od ostalih direktiva, kao i iz istorijskog konteksta građanskog rata u Bosni, koji je u vreme razmatranog događaja već trajao pune tri godine.</s><s>Na taj način, u uslovima rata koji već uveliko traje, tekst Direktive No7 ne može se sam po sebi smatrati kao protivpravno delo.</s><s>Štaviše, sudu nisu predočeni nikakvi dokazi za to da je Direktiva uticala na bilo koji način na delovanje armije RS.</s><s>[1] Osim toga, sudsko veće je nepravilno ocenilo da je svaki napad na enklave predstavljao istovremeno i napad na civilno stanovništvo.</s><s>Sudije su ignorisale važan deo iskaza svedoka P. Salapure, koji je, između ostalog, izjavio da je cilj napada bila dislokacija komande brigade vojske BiH2, tako da je to bio legalan vojni cilj.</s><s>U predmetu protiv Zdravka Tolimira veoma važan je i iskaz svedoka koji su ranije priznali krivicu, u prvom redu Momira Nikolića i Dražena Erdemovića.</s><s>Ovde je potrebno pojašnjenje – to su bili svedoci koji su priznali svoju krivicu u zamenu za obećanje da neće biti surovo kažnjeni.</s><s>Pritom je “priznanje krivice” veoma lukav termin za takvu vrstu dokumenata koji se nude optuženim da ih potpišu.</s><s>Radi se o tome da ih optuženi samo potpisuju, ali ih oni nisu sastavili!</s><s>To je kritički važan trenutak za ocenu suštine tih sporazuma.</s><s>Štaviše, ova priznanja se sastavljaju uzimajući u obzir optužbe protiv ostalih optuženih i imaju za cilj da se dokaže krivica drugih.</s><s>Zbog čega su potrebni takvi “dokazi” protiv drugih?</s><s>Naravno, zbog toga što nema nikakvih drugih dokaza.</s><s>Odluka sudskog veća zasnovana je na izuzetno pristrasnom pristupu, gde se dokazima svedoka optužbe bespogovorno veruje, ma koliko oni bili magloviti, a dokazi svedoka odbrane se odbacuju bez obzira koliko oni bili uverljivi.</s><s>Da li se ovakav pristup može smatrati greškom sudija ili očiglednom pristrasnošću?</s><s>Sam tekst presude daje osnov da se jasno zaključi: to je smišljena i otvorena pristrasnost.</s><s>Primera za to je mnogo.</s><s>Navešćemo samo jedan.</s><s>Za to da bi se dokazao genocid – a upravo to je bio glavni zadatak tužilaštva (i kako ćemo kasnije videti, isti zadatak imao je i sud!), neophodan je dokaz o namerama.</s><s>Umišljaj je veoma subjektivan pojam i u odsustvu bilo kakvog dokumenta potrebno je skupiti masu činjenica koji bi u svojoj sveukupnosti mogli dovesti do jedino mogućeg zaključka kako je cilj određenih dejstava bio upravo taj zločinački rezultat.</s><s>Za dokaz genocida neophodan je dokaz o umišljenosti uništenja određene grupe ljudi kao takve.</s><s>Za vreme procesa, sudijama je prikazan video, na kome je zabeležen pokret bosanskog civilnog stanovništva.</s><s>Na videu se vidi kako srpski vojnici daju narodu hranu i vodu.</s><s>Međutim, u trenutku prikazivanja ovog dokaza protiv genocida, u pomoć priskače svedok tužilaštva Rutgen koji izjavljuje kako je to samo propaganda “za kameru”.</s><s>Taj svedok nije naveo ni jedan dokaz za svoje reči, ali sudije njegovu primedbu prihvataju bespogovorno!</s><s>Pritom sudije na “zadivljujući način” nisu primetile iskaz svedoka M. Deronjića koji je pokazao da je hrana i voda ljudima deljena tokom dva dana, iako to nije zabeleženo kamerom.</s><s>Važna primedba: svedok Deronjić je takođe bio svedok tužilaštva.</s><s>Na taj način mi vidimo da su sudije bez objašnjenja odbacile svedočenje jednog svedoka optužbe (koji je predočio činjenice) i takođe ne objašnjavajući uzroke oslanjaju se na svedočenje drugog svedoka (koji je samo izneo svoje mišljenje, ničim ga ne potkrepljujući).</s><s>To je očigledan primer kršenja principa In dubio pro reo – sve sumnje moraju se tumačiti u korist optuženog.</s><s>Ovde mi vidimo apsolutno obrnut princip – sudije pažljivo biraju za optuženog kako najgora moguća, tako i potpuno irelevantna svedočenja.</s><s>Međutim, u odluci sudskog veća u predmetu protiv Zdravka Tolimira – najglavniji je Ratko Mladić.</s><s>Ovde treba videti dve strane ovog pitanja.</s><s>Prva je – to što se u tekstu presude pominje general Mladić, a druga – to što je javno rekao predsedavajući sudskog veća prilikom čitanja presude.</s><s>[3] U većem delu, to su dve strane jedne medalje, ali nas jedan važan detalj nagoni da ih razdvojimo.</s><s>Što se tiče prve strane – treba obratiti pažnju na to da krivica Zdravka Tolimira nije zasnovana na ličnoj odgovornosti, nego na učešću u “udruženom zločinačkom poduhvatu” (UZP) u izvršenju ubistva – skandalozne teorije koja je, iako se čak i ne pominje u statutu MTBJ, uvedena u praksu tribunala i koristi se kako bi se osudila lica protiv kojih ne postoje dokazi da su počinili krivična dela.</s><s>Za glavnog učesnika UZP proglašen je general Mladić.</s><s>Ta činjenica sama po sebi govori da realna krivice generala Tolimira u tužilaštvu nije nađena.</s><s>Ali tribunal nije obezbedio ni dokaze za krivicu generala Mladića.</s><s>Kao prvo, nema ubedljivih dokaza kao takvih, a kao drugo – kako se može dokazati krivica jednog optuženog u sudskom procesu koji se vodi protiv drugog optuženog?</s><s>U tom smislu, u odsustvu tog optuženog i njegovog advokata?</s><s>Međutim, upravo to se desilo u Haškom tribunalu.</s><s>To što su sudije u procesu protiv generala Tolimira pokušale da predstave kao dokaz protiv generala Ratka Mladića, bilo bi dostojno osmeha da to nije istovremeno veoma tužno.</s><s>Tako sudije tvrde da se na susretima u hotelu “Fontana” Ratko Mladić “preteći ponašao”.</s><s>Međutim, ni jedan objektivan dokaz (uključujući i video zapise sa tih susreta) ne potvrđuje takav zaključak.</s><s>Sami susreti (na kojima su razmatrana pitanja o preseljavanju stanovništva u enklavama) bili su predstavljeni kao deo operacija armije RS na etničkom čišćenju.</s><s>Međutim, to je bezočna laž, jer su na samom procesu dostavljeni dokazi da je inicijator tog premeštanja bio komandant holandskog bataljona UN T. Karemans, a armija RS na čelu sa generalom Ratkom Mladićem se saglasila da pomogne kako bi premeštanje civilnog stanovništva proteklo bezbedno.</s><s>General Ratko Mladić direktno je izjavio da je armija RS zainteresovana za bezbedno premeštanje civilnog stanovništva, jer oni ne snose odgovornost za ono što se desilo.</s><s>Na taj način su sudije praktično falsifikovale krivicu generala Mladića, ali su to uradile toliko neprofesionalno da se može pomisliti kako je to namerno učinjeno.</s><s>Što se tiče druge strane dela – treba obratiti pažnju na to što je predsednik sudskog veća rekao prilikom usmenog izricanja presude.</s><s>Ovde je važno napomenuti da je predsednik sudskog veća u ovom predmetu Kristof Fljuge iz Nemačke, koji se takođe nalazi u sudskom veću koje sudi generalu Mladiću.</s><s>Za vreme čitanja presude generalu Z. Tolimiru sudija Fljuge je pomenuo ime generala Mladića nekoliko desetina puta.</s><s>Uglavnom su to bili citati izvađeni iz konteksta, tipa: “Ja vam poklanjam život”, a citat “preživeti ili isčeznuti” čak dva puta je ponovljen.</s><s>Sve što je naglas izgovoreno prilikom čitanja presude sudije Fljugea – predstavlja nedokazanu optužbu protiv generala Mladića.</s><s>Tako imamo činjenicu da je krivica generala Tolimira bila “dokazana” samo kad se ima u vidu krivica generala Mladića (takođe nedokazana), što je bilo ne samo stavljeno u osnovu teksta pisane presude, već je to bilo i demonstrativno naglašeno.</s><s>Svaki optuženi ima pravo da mu sudi nezavisan i nepristrasan sud.</s><s>Danas generalu Mladiću sudi potpuno zavistan i očigledno demonstrativno pristrasan sud.</s><s>Ako je ranije najodiozniji sudija u procesu Ratku Mladiću bio sudija A. Ori (direktno zainteresovan za ishod procesa budući da je državljanin Holandije i da je ne jednom iskazao svoj odnos prema krivici ili nekrivici generala Mladića), to je danas tu odioznost očigledno projavio i sudija Fljuge.</s><s>Pored svog državljanstva koje daje osnov za njegovu diskvalifikaciju, on je još i demonstrativno objavio kako smatra generala Mladića krivim i čak štaviše – po toj osnovi je već osudio direktno potčinjenog Ratku Mladiću na doživotnu robiju zbog genocida.</s><s>Jesen 2012. godine postaje poznata po čitavom nizu važnih sudskih odluka.</s><s>Imamo i opravdanje etničkog čišćenja Srba u današnjoj Hrvatskoj, tu je i opravdanje genocida nad Srbima od strane OVK na Kosmetu, a sad i novi zamajac u vidu optužbe bosanskih Srba za genocid.</s><s>Imajući u vidu da delatnost MTBJ apsolutno nije sudska, nego čisto politička, presuda generalu Z. Tolimiru i obračun nad generalom Ratkom Mladićem koji je u pripremi – predstavlja direktnu pretnju Republici Srpskoj.</s><s>A takođe i osuda Srba kao takvih: poniženju moraju biti podvrgnuti SVI Srbi, jer posle Srba u Hrvatskoj i Srba u Srbiji, moraju da se javno ponize i Srbi u Bosni.</s><s>Upravo tako treba oceniti poslednju odluku MTBJ od 12. decembra i sva delatnost MTBJ kao jednog od važnih oružja u ratu Zapada protiv slovenske i pravoslavne civilizacije. _____________ 1 Svedok Manojlo Milovanović (načelnik generalštaba armije RS) svedočio je da nije znao o tim direktivama do 2004-2005. godine, dok nije čuo o njima na procesu S.Miloševiću. (Vidi svedočenja M.Milovanovića 18. maja 2011. godine).</s><s>2 Vidi iskaz svedoka P.Salapure 2. maja 2011. godine 3 Usmeno čitanje presude «ne predstavlja deo presude» - upravo to je rekao predsedavajući sudskog veća pred sam početak čitanja presude generalu Tolimiru. (Vidi.: http://www.youtube.com/watch?v=y6tE7pY7hSQ – sm.</s><s>1:48). http://srb.fondsk.ru/news/2012/12/17/postupak-protiv-generala-tolimira.html</s>
<s>03/07/2020 \| RTRS \| Izvor: SRNA Pred Sudom BiH za 8. jul zakazan je početak suđenja Ademu Kostjerevcu optuženog da je kao pripadnik takozvane Armije BiH u Zvorniku 1992. godine silovao trudnu Srpkinju.</s><s>Kostjerevac je 26. juna pred Sudom BiH negirao krivicu za silovanje Srpkinje na području Zvornika 1992. godine.</s><s>On je tada, odgovarajući na pitanja sudije Suda BiH Željke Marenić rekao da zna koje mu se djelo stavlja na teret, ali da nije kriv, prenosi "Birn".</s>
<s>BiH: Mudžahedin i zločinac Abu Hamza uskoro na slobodi?</s><s>Četvrtak, 24 decembar 2015</s>
<s>SARAJEVO, 31.</s><s>MARTA /SRNA/ - Na suđenju trojici bivših pripadnika Prvog korpusa takozvane Armije BiH za ratni zločin nad srpskim civilima u Hrasnici kod Sarajeva, svjedok Milanko Milanović je ispričao da je čuo da je Borko Stojanović podlegao povredama nakon što je prebijen u prostorijama Osnovne škole "Aleksa Šantić", gdje su zajedno bili zatočeni.</s><s>U nastavku suđenja Senadu Gadži, Zaimu Laličiću i Sulji Hebibu, Milanović je rekao da je zajedno sa Stojanovićem, koji je bio njegov komšija, zatvoren u školu 12. juna 1992. godine.</s><s>"Neki ljudi su došli po njega, pa rekli da i mene povedu.</s><s>Niko nam nikad nije rekao zašto smo uhapšeni.</s><s>Zatvorili su nas u školi u mračnu prostoriju ispod stepenica u kojoj je bilo još nekoliko ljudi.</s><s>Jedina svjetlost dolazila je kroz rupe na vratima", ispričao je Milanović.</s><s>Svjedok je rekao da je, trećeg dana po zatvaranju, neko izveo Borka i da su ga vratili prebijenog.</s><s>"Nije mogao hodati, bio je u pognutom položaju, a Duško Papučić mu je stavljao mokru krpu na leđa koja je za par minuta bila suva.</s><s>Imao je jake bolove", svjedočio je Milanović.</s><s>Svjedok je naveo da je optuženog Gadžu vidio samo jednom kroz rupu na vratima, te da je poslije četiri dana on pušten iz zatvora.</s><s>Svjedok Duško Petrović, koji je živio u istoj zgradi sa Milanovićem i Stojanovićem, rekao je da je na dan njihovog hapšenja čuo njihove glasove, da su ih izveli i da se nisu pojavljivali nekoliko dana.</s><s>"Ne sjećam se kada je to bilo, mislim da je bilo ljeto.</s><s>Poslije sam vidio Milanovića koji je bio uplašen i rekao mi da je Borko podlegao od batina", izjavio je Petrović.</s><s>Svjedok je naveo da mu je Milanović ispričao da su bili zatvoreni u školskoj ostavi ispod stepeništa, te da su jednog dana tu dovukli prebijenog Borka koji je molio da ga ubiju jer više nije mogao da izdrži bol i koji je rekao da ga je najviše tukao Gadžo.</s><s>Na konstataciju Gadžinog branioca advokata Lejle Čović da ovaj svjedok sva saznanja o Borku Stojanoviću ima od Milenka Milanovića, Petrović je rekao da su o tome isto pričali i drugi zatvorenici tokom kopanja rovova.</s><s>Od njih je, kako je rekao, čuo da je Stojanović bio sahranjen na groblju iza škole.</s><s>Senada Gadžu, Zaima Laličića i Sulju Hebiba optužnica tereti za nezakonito zatvaranje srpskih civila, ubistva, mučenja, zlostavljanja, mučenja na ponižavajuće načine, sakaćenja i druge teške oblike zlostavljanja tokom 1992, 1993. i 1994. godine.</s><s>Suđenje će biti nastavljeno 7. aprila. http://89.111.245.19/novosti/990072/svjedocenja-o-ubistvu-borka-stojanovica-u-hrasnici.htm</s>
<s>Rusmir Hadžihuseinović osumnjičen za ratni zločin nad Srbima u Konjicu</s><s>Četvrtak, 27 jul 2017</s>
<s>SARAJEVO, 29.</s><s>DECEMBRA /SRNA/ - U nastavku suđenja četvorici optuženih za zločine nad srpskim civilima na području Rogatice pročitani su iskazi četiri preminula svjedoka Tužilaštva BiH u kojima su opisana ubistva i ranjavanja Srba u mjestu Kukavice.</s><s>Svjedok Božana Mirković u iskazu datom 2001. godine Centru javne bezbjednosti Istočno Sarajevo navela da je 27. avgust 1992. godine bio izuzetno težak dan za srpsko stanovništvo, koje je s Jabuke, opština Goražde, u koloni krenulo prema Rogatici.</s><s>Ona je ispričala da je bila u autobusu punom civila na koji je otvorena paljba.</s><s>Navela je da je tada ranjena na tri mjesta.</s><s>Tužilac Mirza Hukeljić pročitao je i iskaz Milke Pljevaljčić koja je rekla da je sa dvoje maloljetnih unuka i snahom bila u autobusu koji se kretao prema Rogatici i da je ranjena.</s><s>Ona je rekla da je pucnjava bila užasna i da su djeca vrištala.</s><s>Pročitan je i iskaz Blagoja Jakšića iz 2006. godine, koji je rekao da je u kamionu u kome se on nalazio u Kukavicama dvoje ljudi ubijeno, a jedna žena ranjena u ruku.</s><s>Svjedok Radosav Bojić je u iskazu ispričao da je, kao zaposlenik Doma zdravlja u Rogatici, učestvovao u izvlačenju poginulih iz Kukavica.</s><s>On je rekao da je u Kukavicama zatekao stravičan prizor.</s><s>"Našli smo kosti stradalih civila, većinom su bile spaljene.</s><s>Na krovu dva izgorjela auta i dvije lobanje, odvojene od tijela, vidi se - ljudskom rukom tu postavljene", navodi se u iskazu preminulog Bojića.</s><s>On je u izjavi 2006. godine rekao da su tijela iz Kukavica ukopana u grobnicu i da tada nije bila moguća identifikacija.</s><s>Za učešće u napadu na konvoj izvedenom 27. augusta 1992. godine u mjestu Kukavice, u kojem je ubijeno najmanje 20 lica srpske nacionalnosti, a nekoliko desetina ranjeno, sudi se Muhamedu Šišiću, Emiru Drakovcu, Azizu Šuši i Tariku Šišiću.</s><s>Prema optužnici, Muhamed Šišić bio je komandir Diverzantskog voda Kukavičke čete tzv. Armije BiH, dok su ostali optuženi bili pripadnici ove jedinice.</s><s>Drakovac je optužen da je u novembru 1992. godine na području Rogatice pucao u jednog civila, kojem je potom odsjekao glavu i polni organ, kao i da je krajem 1992. na području opštine Foča ubio jednog vojnika, a drugog mučio.</s><s>Suđenje će biti nastavljeno 12. januara. http://www.srna.rs/novosti/365195/procitani-iskazi-svjedoka-o-zlocinu-u-kukavicama-.htm</s>
<s>23. mart 2016 \| Džana Brkanić BIRN BiH Sarajevo Čitanjem optužnice i uvodnom riječju Tužilaštva BiH počelo je suđenje Sakibu Mahmuljinu, bivšem komandantu Trećeg korpusa Armije BiH (ABiH) optuženom za zločine počinjene na području Vozuće (općina Zavidovići).</s><s>Mahmuljin je optužen da je 1995. godine, kao komandant Trećeg korpusa ABiH, u čijem sastavu je djelovao i odred “El Mudžahidin”, propustio da spriječi ubistva i nečovječno postupanje pripadnika ovog odreda na području Vozuće i Zavidovića.</s><s>U optužnici se navodi da je Mahmuljin imao informacije koje su mu omogućavale da zaključi da se njemu podređeni pripadnici odreda “El Mudžahidin” spremaju činiti zločine nad ratnim zarobljenicima, ranjenicima i civilima srpske nacionalnosti.</s><s>Prema optužnici, u toku napada pod nazivom “Proljeće 95 – dva” na području općine Zavidovići, vojnicima odreda “El Mudžahidin” su se 21. jula 1995. predali pripadnici Vojske Republike Srpske (VRS), koji su odvedeni do mjesta Livade.</s><s>Odatle su ih prebacili u logor “El Mudžahidina” u mjestu zvanom “13. kilometar” u blizini Kamenice, gdje su držani sve do kraja augusta 1995.</s><s>U ovom periodu, u mjestu Livade pripadnici odreda su ubili Momira Mitrovića i Predraga Kneževića, odsjekavši im glave, koje su pokazivali drugim zarobljenicima.</s><s>Prema optužnici, pripadnici odreda su zarobljenike udarali rukama, nogama, kundacima puške, kablovima i zlostavljali na druge načine.</s><s>U logoru zvanom “13. kilometar” u blizini Kamenice, u noći 23. na 24. juli 1995. zlostavljali su sanitetsko osoblje i druge zarobljene.</s><s>Jednom od zarobljenih je prosipana i mokraća po glavi.</s><s>Tu je, prema optužnici, ubijen i Gojko Vujičić, kojemu je također odsječena glava, koju su morali da ljube drugi zarobljenici.</s><s>Prema drugoj tački optužnice, u okviru napada “Farz '95” 11. septembra 1995., pripadnicima Petog bataljona 328. brdske brigade u blizini sela Kesten predala su se 63 vojnika i tri civila.</s><s>U optužnici se navodi da su u periodu od 11. do 29. septembra pripadnici odreda “El Mudžahidin” vatrenim oružjem ubili 52 ratna zarobljenika, od kojih je do sada pronađeno njih deset, dok su ostali evidentirani kao nestale osobe.</s><s>Također u ovom periodu, kako navodi Tužilaštvo, u logoru u blizini sela Kamenice, pripadnici odreda su namjerno zlostavljali svjedoka S-2, između ostalog koristeći elektrošokove, a svjedoku S-1 ubadan je nož u leđa i glavu.</s><s>Na razne načine su u ovom logoru u septembru 1995. zlostavljani i drugi zarobljenici.</s><s>U uvodnoj riječi tužilac Milanko Kajganić je rekao da će dokazati da je Mahmuljin imao efektivnu kontrolu te da je propustio pokrenuti krivični postupak za ubistva i druga djela pripadnika odreda koji mu je bio podređen. “Dokazat ćemo fizičku blizinu optuženog, čak i da je prolazio pored vojnog logora ovog odreda”, istakao je Kajganić.</s><s>Iako nije iznosila uvodnu riječ, Odbrana Mahmuljina je navela da je Tužilaštvo na sebe preuzelo težak zadatak i da je u pitanju “đavolsko dokazivanje, koje je nemoguće”.</s><s>Prvi svjedok bit će saslušan na ročištu planiranom za 6. april. http://www.justice-report.com/bh/sadr%C5%BEaj-%C4%8Dlanci/po%C4%8Delo-su%C4%91enje-mahmuljinu</s>
<s>Bivši komandant Armije RBiH pravosnažno oslobođen optužbi za zločine nad Srbima</s><s>Petak, 31 januar 2020</s><s>Dnevni Avaz \| 31.01.2020 \| Glas Srpske SARAJEVO – Apelaciono vijeće Suda BiH pravosnažno je oslobodilo svih optužbi Ahmeta Sejdića, bivšeg komandanta Prve višegradske brigade Armije RBiH (ARBiH), kojeg je Tužilaštvo BiH teretilo za zločine nad Srbima u opštinama Rudo, Višegrad i Goražde.</s><s>Ova informacija nezvanično je potvrđena u Tužilaštvu BiH, koje je presudu i zaprimilo prije nekoliko dana.</s><s>Sejdića je Tužilaštvo BiH optužilo 2016. godine za zločin protiv civilnog stanovništva i ratnih zarobljenika na području opština Rudo, Višegrad i Goražde, a u julu prošle godine oslobođen je i prvostepenom presudom.</s><s>Sejdić je u prvostepenom postupku oslobođen krivice po 11 tačaka optužnice za nečovječno postupanje prema civilima srpske nacionalnosti, kao i ratnim zarobljenicima, pripadnicima Vojske Republike Srpske u periodu od jula 1992. do februara 1993. godine.</s><s>Na tu odluku suda Tužilaštvo BiH uložilo je žalbu, ali ju je Sud BiH odbio kao neosnovanu i potvrdio prvostepenu presudu.</s><s>Djelimično su uvaženi pojedini navodi tužioca. https://www.glassrpske.com/cir/novosti/vijesti_danno-oslobodjen-optuzbi-za-zlocine-nad-srbima/304048</s>
<s>Milanko Kajganić, glavni tužilac Tužilaštva BiH: Ukoliko Ganić bude uticao na svjedoke, ide u pritvo</s><s>Četvrtak, 23 jun 2022</s><s>Veljko Zeljković \| 22.06.2022 \| Glas Srpske SARAJEVO - Krivična prijava koju je podnio pravni tim odbrane Ejupa Ganića protiv nadležnih iz Tužilaštva BiH zbog podizanja optužnice protiv njihovog klijenta u slučaju “Dobrovoljačka”, predstavlja samo predstavu za javnost, ali vjerovatno i pokušaj uticaja na konačnu odluku suda u ovom predmetu.</s><s>Kaže ovo za “Glas Srpske”, glavni tužilac Tužilaštva BiH, Milanko Kajganić, komentarišući prijavu koju je protiv njega, ali i bivših glavnih tužilaca - Gordane Tadić i Gorana Salihovića, podnio Ganićev advokatski tim početkom ove sedmice, zbog navodno nezakonitog djelovanja u slučaju “Dobrovoljačka”. - Kao što sam već u nekoliko navrata istakao, nećemo se obazirati na ovakve i slične pokušaje pritiska.</s><s>Najbitnija činjenica jeste to da je optužnica u ovom slučaju potvrđena od strane nadležnog suda i to se više ne može promijeniti.</s><s>Ukoliko primijetimo da optuženi pokušavaju da utiču na svjedoke, što nam je trenutno u fokusu, Tužilaštvo BiH će sigurno reagovati.</s><s>Nećemo se libiti da predložimo i određivanje mjere pritvora protiv tih lica - poručio je Kajganić.</s><s>Osvrćući se na sadržaj ove prijave u kojoj se navodi da su on, Salihović i Tadićeva, zloupotrijebili svoje funkcije kao glavni tužioci i svjesno opstruisali istragu u predmetu “Dobrovoljačka”, odnosno krivičnom predmetu “Ejup Ganić i drugi”, Kajganić kaže kako je čitav sadržaj ove prijave kontradiktoran.</s><s>Kako je rekao, izrečeni navodi su u koliziji, jer u jednom dijelu stoji kako je istraga opstruisana, a u drugom da je ona sprovedena. - Da smo opstruisali istragu, onda ne bi bilo ni optužnice.</s><s>Svi navodi su neosnovani.</s><s>Da smo dobar posao obavili govori i podataka da je sud potvrdio našu optužnicu - kaže Kajganić.</s><s>Navodi i da tvrdnje Ganićevog pravnog tima da on, Salihović i Tadićeva nisu uzeli u obzir odluku koju je svojevremeno sačinio tužilac, Mirza Hukeljić, kojom su odbijene kao neosnovane pritužbe oštećenih lica u predmetu “Dobrovoljačka”, nisu utemeljene i tačne, jer kako je pojasnio, prilikom razmatranja pritužbe odbrane stručni tim koji je tom prilikom formiran donio odluku da ima dovoljno dokaza da se protiv osumnjičenih podigne tužba. - Sve ovo nije ništa drugo do još jedan pokušaj politizacije ovog slučaja i pozorišna predstava Mi ćemo i dalje nastaviti da savjesno i profesionalno obavljamo svoj posao - dodao je on.</s><s>Ratni zločin Tužilaštvo BiH je krajem aprila ove godine podiglo optužnicu protiv deset lica u predmetu “Ejup Ganić i drugi”, zbog postojanja osnovane sumnje da su počinila ratni zločin početkom maja 1992. u Dobrovoljačkoj ulici u Sarajevu.</s><s>Sud BiH je 12. maja ove godine istu potvrdio.</s><s>Optužnicom su obuhvaćeni Ejup Ganić, Zaim Backović, Hamid Bahto, Hasan Efendić, Fikret Muslimović, Jusuf Pušina, Bakir Alispahić, Enes Bezdrob, Ismet Dahić i Mahir Žiško. https://www.glassrpske.com/cir/novosti/vijesti_danganic-bude-uticao-na-svjedoke-ide-u-pritvor/417361</s>
<s>Ganićevi advokati „tuže tužioce” zbog „Dobrovoljačke”</s><s>Utorak, 21 jun 2022</s><s>Utorak, 21.06.2022 \| Politika \| Dušanka Stanišić Uprkos odluci Ustavnog suda, branioci optuženog za ratni zločin podneli su krivične prijave protiv – tužilaca Sarajevo – Advokati Ejupa Ganića, jednog od desetorice zvanično optuženih za zločine počinjene prilikom napada na kolonu bivše JNA 3. maja 1992. godine u Dobrovoljačkoj ulici u Sarajevu, podneli su Tužilaštvu Kantona Sarajevo krivičnu prijavu protiv aktuelnog i dvojice bivših glavnih tužilaca Tužilaštva BiH – Milanka Kajganića, Gordane Tadić i Gorana Salihovića.</s><s>Ganićev pravni tim smatra da su tužioci „zloupotrebili funkciju i da su svesno opstruisali istragu u predmetu ’Dobrovoljačka’, odnosno krivičnom predmetu Ejup Ganić i drugi”.</s><s>Sarajevski mediji prenose da se kao „osnov za podnošenje prijave” navodi nepostupanje glavnih tužilaca po odluci tužioca Mirze Hukeljića od 12. jula 2016. godine, a kojom su odbačene kao „neosnovane pritužbe oštećenih u predmetu ’Dobrovoljačka’”.</s><s>„Svako od prijavljenih lica, tužioci Salihović, Tadić i Kajganić, odbilo je da prihvati nacrt te odluke i, iz njima poznatih razloga, prihvatilo pritužbe oštećenih lica zbog čega je nastavljeno vođenje istrage u ovom krivičnom predmetu, što je rezultiralo podizanjem optužnice protiv podnosioca prijave i još devet optuženih”, naveli su u saopštenju Ganićevi advokati, uz napomenu da će protiv pomenutih tužilaca iz istih razloga biti podnete i disciplinske prijave Visokom sudskom i tužilačkom savetu BiH.</s><s>U krivičnoj prijavi protiv tužilaca nije ni pomenuta odluka Ustavnog suda BiH iz januara 2018. godine kojom je taj sud, nakon što je prihvatio apelacije Bogdane Tomović, majke vojnika JNA ubijenog u Dobrovoljačkoj, i Gordane Gvozdenović, sestre ubijenog oficira Obrada Gvozdenovića, „naložio Tužilaštvu BiH da bez daljih odgađanja preduzme mere s ciljem odlučivanja o pritužbama apelantica protiv naredbe o odustavljanju istrage”.</s><s>Prvobitno pokrenutu istragu u slučaju „Dobrovoljačka” protiv 15 osumnjičenih obustavio je još 2012. godine međunarodni tužilac Džud Romano, i to samo nekoliko dana pre nego što je otišao iz BiH.</s><s>Nedavno je tužilac Milanko Kajganić za naš list izjavio da je Tužilaštvo BiH, postupajući isključivo baš po odluci Ustavnog suda, sprovelo opsežnu istragu i da je nakon svih prikupljenih dokaza podiglo optužnicu koju je prošlog meseca Sud BiH potvrdio u celosti.</s><s>Sud je, kaže on, ocenio da u toj optužnici ima dovoljno osnova i sumnje da su radnje koje se desetorici stavljaju na teret „sasvim dovoljno potkrepljene dostavljenim dokazima”.</s><s>Potez pravnog tima optuženog Ganića, glavni inspektor MUP-a Republike Srpske za istrage ratnih zločina, Simo Tuševljak, tumači kao čisti nonsens koji može da se desi samo u zemlji apsurda kakva je BiH.</s><s>„Samo u zemlji apsurda se može desiti da pravni tim izvršilaca krivičnog dela podnose prijavu protiv tužilaca koji su radili svoj posao u skladu sa zakonom i pozitivnim pravnim propisima.</s><s>To je nonsens u pravu i mislim da bi se to trebalo staviti u sve udžbenike prava na svetu da se vidi na koji način ’caruju’ pravo i pravda u BiH”, kaže Tuševljak za „Politiku”.</s><s>Njemu je, kaže, neshvatljivo da neko podnosi krivičnu prijavu protiv tužilaca koji su sproveli istragu i prikupili dovoljan broj dokaza o postojanju krivičnog dela ratnog zločina, nakon čega su podigli optužnicu koju je Sud BiH potvrdio i zakazao suđenje.</s><s>Osim Ganića, za napad na nebranjenu mešovitu kolonu vojnika i civila zaposlenih u JNA, koja se po dogovoru povlačila iz Sarajeva, optuženi su i: Zaim Backović, Hamid Bahto, Hasan Efendić, Fikret Muslimović, Jusuf Pušina, Bakir Alispahić, Enes Bezbrod, Ismet Dahić i Mahir Žiško.</s><s>Prema navodima iz optužnice, u napadu je ubijeno osam osoba, ranjeno je njih 24 i zarobljeno više desetina vojnika i civila koji su mučeni i zlostavljani.</s><s>Pored priloženih 500 materijalnih dokaza koji potkrepljuju navode iz optužnice, pred Sudom BiH biće saslušano 277 svedoka i više veštaka. https://www.politika.rs/scc/clanak/510153/Ganicevi-advokati-tuze-tuzioce-zbog-Dobrovoljacke</s>
<s>Islamska zajednica preko Hrvatske uvozila oružja u BiH</s><s>Utorak, 27 januar 2015</s>
<s>Podignuta optužnica za zločine nad Srbima na području Kladnja</s><s>Ponedeljak, 31 decembar 2012</s><s>FoNet \| 31. 12. 2012. - 18:35h Tužilaštvo Bosne i Hercegovine podiglo je optužnice protiv osam lica koja se terete za ratne zločine nad Srbima na području Kladnja.</s><s>Optužnica je podignuta protiv Safeta Mujčinovića, Selmana Busnova, Nusreta Muhića, Zijada Hamzića, Ramiza Halilovića, Nedžada Hodžića, Hariza Habibovića i Osmana Gogića, saopšteno je iz Tužilaštva BiH, prenosi RT Republike Srpske.</s><s>Optuženi se terete da su za vreme oružanog sukoba između pripadnika Vojske Republike Srpske i pripadnika teritorijalne odbrane BiH u svojstvu službenika i pripadnika policijskih struktura, Teritorijalne odbrane i vojne policije na području Kladnja, postupali protivno Ženevskim konvencijama o zaštiti civilnih lica za vreme rata.</s><s>Na teret im se stavlja da su od maja 1992. godine do druge polovine jula 1993. učestvovali u zatvaranju civilnog stanovništva srpske nacionalnosti, nečovečno postupanje prema civilima, premlaćivanje i nanošenje teških telesnih povreda, oduzimanje prava na pravično suđenje, uskraćivanje lekarske pomoći bolesnima i drugim nečovečnim delima i različitim oblicima zlostavljanja civilnog stanovništva u mestu Stupari.</s><s>Prema optužnici, oni su počinili krivično delo ratnog zločina protiv civilnog stanovništva, a optuženi Busnov i Mujčinović terete se i po komandnoj i ličnoj odgovornosti. http://www.blic.rs/Vesti/Hronika/360600/Podignuta-ptuznica-za-zlocine-nad-Srbima-na-podrucju-Kladnja</s>
<s>Početak suđenja za zločine nad Srbima u Goraždu 24. marta</s><s>Četvrtak, 25 februar 2016</s><s>SARAJEVO, 25.</s><s>FEBRUARA /SRNA/ - Početak suđenja Ibri Merkezu, Predragu Boguniću i Ešefu Huriću za ratni zločin počinjen nad srpskim civilima u Goraždu zakazan je za 24. mart pred Sudom BiH.</s><s>Na statusnoj konferenciji tužilac Marijana Čobović nije precizirala koliko će pozvati svjedoka, ali je rekla da joj je za izvođenje dokaza potrebno 85 radnih časova, prenosi Birn.</s><s>Odbrana optuženih plan izvođenja dokaza iznijeće nakon što Tužilaštvo BiH završi dokazni postupak.</s><s>Merkez, Bogunić i Hurić optuženi su da su na području Goražda u periodu od jula 1992. do druge polovine februara 1993. naredili i učestvovali u ubistvima i zatvaranjima više od 100 srpskih civila starosne dobi od sedam do 70 godina.</s><s>Sud BiH potvrdio je 11. januara optužnicu koja Merkeza, Bogunića i Hurića tereti za ratni zločin nad srpskim civilima u Goraždu tokom 1992. i 1993. godine.</s>
<s>Alipašino polje: Svjedok bio na spisku za likvidaciju</s><s>Sreda, 06 decembar 2017</s>
<s>Rasprava o saslušanju svjedoka posredstvom video linka</s><s>Subota, 03 februar 2018</s><s>SARAJEVO, 2. FEBRUARA /SRNA/ - U nastavku suđenja Elfeti Veseli i Sakibu Haliloviću za ubistvo dvanaestogodišnjeg dječaka Slobodana Stojanovića 1992. godine kod Zvornika, danas se u Sudu BiH raspravljalo o daljem toku izvođenja dokaza Tužilaštva BiH, koje je na prethodnom ročištu najavilo da namjerava posredstvom video-linka da sasluša svjedoka koji ne živi u BiH.</s><s>Sudsko vijeće je željelo da provjeri kada Tužilaštvo planira saslušanje ovog svjedoka i da li je uspjelo, putem međunarodne pravne pomoći, da zakaže termin za njegovo saslušanje.</s><s>Tužilac Miroslav Janjić rekao je da je posredstvom Ministarstva pravde BiH uputio zahtjev nadležnim tijelima Holandije za sprovođenje svjedoka u BiH, ali je Sud ocijenio da taj proces predugo traje i sugerisao mu da takav zahtjev uputi putem Interpola.</s><s>Na narednom ročištu Tužilaštvo bi trebalo da se izjasni da li je skraćenom procedurom putem Interpola uspjelo da zakaže tačan termin saslušanja svjedoka, kako bi se moglo nastaviti izvođenje dokaza u ovom predmetu.</s><s>Tužilaštvo BiH tereti Elfetu Veseli da je, kao pripadnik Diverzantskog voda Komande združenih jedinica Liplje, Kamenica takozvane Armije BiH, u drugoj polovini jula ili prvoj polovini avgusta 1992. godine ubila dvanaestogodišnjeg Slobodana Stojanovića u naselju Bajrići-Novo Selo, na području Kamenice.</s><s>Prema optužnici, ona je na najsvirepiji način ubila dječaka tako što mu je, dok je bio na biciklu, prišla s leđa i zaklala ga nožem.</s><s>U optužnici je navedeno da je Sakib Halilović, koji je bio komandant Diverzantskog voda, znao da je njegova podređena počinila ovo krivično djelo, ali nije preduzeo neophodne mjere da bude kažnjena.</s><s>Nastavak suđenja zakazan je za 9. februar. http://www.srna.rs/novosti/563054/rasprava-o-saslusanju-svjedoka-posredstvom-video-linka.htm</s>
<s>sreda, 18. sep 2019 \| BHRT \| RTS Interpol je ukinuo poternicu koja je, na osnovu zahteva Srbije, raspisana za ratnim načelnikom Tuzle Selimom Bešlagićem, prenosi BHRT.</s><s>Poternica se odnosila na ratne događaje 15. maja 1992. godine u slučaju "Tuzlanska kolona".</s><s>"Ovim slučajem bavilo se i Tužiteljstvo Bosne i Hercegovine, ali i nadležni pravosudni organi Srbije koji su pokrenuli proces i protiv Ilije Jurišića.</s><s>Jurišić je na kraju u Beogradu pravosnažnom presudom oslobođen optužbi za ratne zločine u vezi sa ‘Tuzlanskom kolonom'.</s><s>Mi smo se nadali da je time završen proces, ali su ostale Interpolove potjernice, jer srbijansko tužiteljstvo nije odustalo od tužbe u vezi sa ‘Tuzlanskom kolonom", kaže Bešlagić za BHRT.</s><s>Bešlagić kaže da je Tužilaštvo Bosne i Hercegovine, u međuvremenu, zaključilo da u slučaju "Tuzlanska kolona" nema elemenata ratnih zločina.</s><s>Bešlagić kaže da je Interpol 13. jula ukinuo poternicu koja je za njim bila raspisana i da je sada "slobodan čovjek" .</s><s>"U međuvremenu sam to i provjerio, putovao sam u Zagreb, nije bilo nikakvih problema na granici, a kada sam se vratio u Bosnu i Hercegovinu i na graničnom prelazu dobio pozdrav od naših carinika, shvatio sam da je sve to sa potjernicama konačno završeno", kaže Bešlagić za BHRT. http://www.rts.rs/page/stories/ci/story/3/region/3a-interpovova-poternica-za-selimom-beslagicem.html</s>
<s>U BiH podignuta optužnica protiv još dva člana HVO za zločine nad srpskim civilima</s><s>Utorak, 10 januar 2017</s><s>09.01.2017. u 14:51 \| Hina SARAJEVO - Tužiteljstvo Bosne i Hercegovine u ponedjeljak je podignulo optužnicu protiv dvojice bivših pripadnika Hrvatskog vijeća obrane (HVO) koje tereti za ratne zločine počinjene nad srpskim civilima na području Brčkog.</s><s>Optuženi su Mensur Đakić (68) rođen u Brčkom i Begzad Kajtazi (54) rođen u Drenici u Srbiji.</s><s>Tijekom rata u BiH Đakić je bio zapovjednikom bojne a Kajtazi bojovnik 108. brigade HVO Bosanska Posavina.</s><s>U rujnu 1992. u vrijeme napada na selo Bukvik na području Brčkog koje je bilo nastanjeno Srbima, kako se navodi u optužnici, oni su postupali protivno odredbama međunarodnog humanitarnog prava i ženevskih konvencija o zaštiti civila i ratnih zatočenika za vrijeme rata.</s><s>Kajtazija se tereti da je pucajući iz vatrenog oružja ubio dvije žene srpske nacionalnosti a Đakića da kao zapovjednik bojne nije spriječio jednog pripadnika HVO-a da počini ubojstvo tri zatočenika srpske nacionalnosti te je propustio procesuirati i kazniti počinitelja.</s><s>Obojica su optuženi da su počinili ratni zločin protiv civila.</s><s>Uz optužnicu je predloženo pozivanje oko 60 svjedoka i stručnih vještaka a priloženo je više desetaka materijalnih dokaza. http://www.jutarnji.hr/vijesti/svijet/u-bih-podign-protiv-srpskih-civila-na-podrucju-brckog/5484591/</s>
<s>Odluka Suda BiH: Berbiću potvrđena trogodišnja kazna zatvora zbog ratovanja u Siriji</s><s>7. Oktobra 2021 \| Bl-portal Sud BiH potvrdio je danas prvostepenu presudu Milaremu Berbiću kojom je osuđen na tri godine zatvora zbog pridruživanja stranim paravojnim ili parapolicijskim formacijama u Siriji.</s><s>Žalba odbrane i žalba Tužilaštva BiH su u potpunosti odbijene, tako da je potvrđena prvostepena presuda na koju ne postoji pravo žalbe, prenosi Birn.</s><s>Sud BiH je 19. maja prvostepeno osudio Berbića jer je u avgustu 2014. otputovao iz Sarajeva s ciljem pridruživanja stranoj organizaciji u sastavu “Islamske države”.</s><s>Sudsko vijeće je tada zaključilo da se Berbić u Siriji pridružio organizaciji nepoznatog naziva kojom je rukovodio Goran Pavlović, te da je početkom 2019. godine zarobljen nakon čega je vraćen u BiH.</s><s>Berbić je posljednji od sedmorice državljana BiH izručenih iz Sirije u decembru 2019. godine kojem je izrečena drugostepena presuda.</s><s>Ranije su Muharem Dunić i Armen Dželko osuđeni na po tri godine i šest mjeseci zatvora, Hamza Labidi na jednu godinu zatvora, a Emir Ališić na dvije godine i šest mjeseci zatvora.</s><s>Oni su sa Tužilaštvom BiH sklopili sporazum o priznanju krivice.</s><s>Na kaznu zatvora od četiri godine osuđen je Senad Kasupović, dok je Jasminu Keseroviću izrečena presuda od šest godina zatvora. https://www.bl-portal.com/hronika/odluka-suda-bih-trogodisnja-kazna-zatvora-zbog-ratovanja-u-siriji/</s>
<s>Indira Vrbljanac- Kamerić (levo) i fotografija stadiona pretvorenog u mučilište (desno)</s><s>Tužilaštvo BiH treba da pod hitno procesuira slučaj protiv ratne upravnice ženskog logora u Bosanskom brodu Indire Vrbljanac-Kamerić zbog maltretiranja i navođenja na silovanje stotina srpskih zatvorenica, kao i da na teret Azri Bašić stavi i zločine počinjeni nad Srbima u logoru na stadionu "Polet" 1992. godine, tvrdi predsednik Udruženja za traženje zarobljenih boraca i nestalih civila iz Broda Marko Grabovac.</s><s>On smatra da je Tužilaštvo BiH, pre hapšenja Bašićeve u SAD, trebalo da procesuira Indiru Vrbljanac-Kamerić, koja je odgovorna za brojne zločine počinjene nad Srbima tokom proteklog rata u Brodu i drugim mestima u Posavini, a koja je Bašićevoj bila nadređena.</s><s>Takođe, tvrdi Grabovac, tužilaštvo je napravilo propust u krivičnoj prijavi protiv Azre Bašić jer joj na teret nisu stavljeni zločini počinjeni nad Srbima u logoru na stadionu "Polet" u Brodu 1992. godine.</s><s>"Kroz ovaj logor prošlo je više od 300 Srba iz više opština Republike Spske od kojih je većina fizički bila maltretirana i ubijena, a čiji se posmrtni ostaci danas nalaze u masovnim grobnicama ili su delimično ekshumirani", rekao je Grabovac.</s><s>On je podsetio da je Udruženje logoraša iz Broda tužbeni zahtev i dokumentaciju o ratnim zločinima počinjenim nad Srbima u Brodu dostavilo Haškom tribunalu 2002. godine, a 2008. godine Tužilaštvu BiH, ali da nažalost niko do sada nije procesuiran za te zločine.</s><s>Američke vlasti uhapsile su 15. marta u državi Kentaki Azru Bašić, pripadnicu brigade Hrvatske vojske, optuženu za mučenje i ubistva Srba u logorima u Derventi od aprila do juna 1992. godine.</s><s>Kroz hrvatske logore u Bosanskom Brodu tokom rata prošlo više od 2.000 logoraša, a komanda HVO organizovala je podvođenja i silovanja Srpkinja u tom gradu.</s><s>Za zločine nad brodskim Srbima do sada podignuta optužnica samo protiv upravnika ženskog logora Indire Vrbljanac-Kamerić, ali je ona uprkos brojnim dokazima o zločinima koje je počinila puštena da se brani sa slobode.</s><s>Svedokinja: Tukli me bombom i boli noževima Indira Vrbljanac-Kamerić bila je ratna upravnica ženskog logora u Brodu, u kojem je nekoliko stotina Srpkinja silovano i zlostavljano.</s><s>Ona je 2007. godine radila kao sudija u Tuzlanskom kantonu, a dve godine kasnije zaposlila se u Poreskoj upravi u Tuzli.</s><s>Indira Vrbljanac-Kamerić bila je najgori zlotvor od svih mučitelja u ženskom logoru u Brodu, gde su me silovali, sekli po rukama, zabadali mi nož u glavu i udarali bombom dok mi nisu izbili sve zube, ispričala je logorašica Mara Ivanović-Šili (73).</s><s>Mara Ivanović-Šili (73), koja je preživela golgotu u hrvatskim logorima u Bosanskom Brodu i Orašju tokom 1992. godine, tvrdi da je Indira Vrbljanac-Kamerić bila na čelu ratnih zločinaca koji su zlostavljali, tukli i ubijali zatvorenike.</s><s>"Od svih tih zlikovaca, Indira je bila najokrutnija.</s><s>Tukla nas je čim je stigla!</s><s>Nikada neću zaboraviti njenu drvenu palicu umrljanu srpskom krvlju!</s><s>Uživala je da štiklama gazi po zatvorenicima“, ispričala je Mara, koja je prva dva meseca zatočeništva provela u ćeliji u skladištu robne kuće u Bosanskom Brodu, gde su, kako kaže, zločinci dolazili jedan za drugim i iživljavali se nad njom!</s><s>"Sekli su me po rukama!</s><s>Nož su mi zabadali u glavu!</s><s>Bombom su me udarali po ustima i izbili mi sve zube!</s><s>Iz njih je izbijala mržnja prema svemu što je srpsko!“, svedoči Mara.</s><s>Ona ističe da je Indira Vrbljanac-Kamerić bila komandant ženskog zatvora i lično određivala žene koje su ustašama odvođene na silovanje.</s><s>Prema njenom svedočenju, u logoru u Orašju „ustaše su pred našim očima zaklale 13 srpskih vojnika!</s><s>Kada su ih odneli, naterali su nas da kupimo prolivenu krv!</s><s>Povraćala sam i kupila krv!</s><s>Ta stravična slika često me probudi! „.</s>
<s>Američke vlasti uhapsile su u Kentakiju 51-godišnju Azru Bašić koja je optužena za ratne zločine počinjene nad civilima tokom sukoba u BiH, prenosi američki dnevnik "Boston herald" Bašićeva, koja živi u gradu Stentonu u američkoj državi Kentaki, optužena je za mučenje i ubistva Srba i logorima u Derventi od aprila do juna 1992. godine.</s><s>Zvaničnici BiH žele da ona bude isporučena radi sudskog procesa, navodi isti izvor.</s><s>Zvaničnik američke policije Loren Karl potvrdila je da je Bašićeva uhapšena u utorak, 15. marta.</s><s>U dokumentima predatim Okružnom sudu u Leksingtonu navedeni su zastrašujući detalji o mučenju i ubistvu koje je Bašićeva počinila kao pripadnik brigade hrvatske vojske.</s><s>U sudskim dokumentima navode se izjave Radojice Garića i Dragana Kovačevića koji su potvrdili da je Bašićeva zaklala Blagoja Đuraša, kojeg su prethodno pretukli hrvatski policajci i vojnici.</s><s>"Poslije toga Azra nas je vukla za kosu i tjerala da iz rane na Đuraševom vratu pijemo krv", rekao je Garić.</s><s>Sreten Jovanović je svjedočio da je primoravan da pije benzin, da je tučen dok ne bi izgubio svijest te da mu je lice i ruke zapalila Bašićeva.</s><s>Mile Kuzmanović je naveo da je Bašićeva njemu i ostalim zatvorenicima naredila da progutaju šaku soli i da jedu tadašnji jugoslovenski novac, poslije čega ih je udarala čizmama, kundakom naoružanja, metalnim šipkama, električnim kablovima i palicama.</s><s>Kuzmanović je izjavio da su ga Bašićeva i ostali vojnici primoravali da liže krv i da puzi po podu na kojem je bilo i staklo od razbijenih boca, dok mu je za usta bilo vezano uže koje su vojnici koristili da čupaju zube i ostalim zatvorenicima.</s><s>On je naglasio da su mu nokti klještima čupani i da mu je "Azra zasjekla uvo istim klještima".</s><s>Drugi očevidac rekao je da je Bašićeva Kuzmanoviću usjekla krst sa četiri slova "S" na čelu.</s><s>Momir Lazić navodi da je Bašićeva usijecala krstove na čela i leđa brojnim zatvorenicima.</s><s>Interpol je 2004. godine locirao Bašićevu u Kentakiju.</s><s>Sud iz BiH je objavio međunarodnu potjernicu za njom u oktobru 2006. godine.</s><s>SAD su dobile zvaničan zahtjev za njenu ekstradiciju u BiH u februaru 2007. godine.</s><s>Prema sudskim dokumentima, američke vlastzi zatražile su dodatne dokaze za ove zločine, a tužilaštvo BiH poslalo ih u februaru i aprilu 2010. godine.</s><s>Bašićeva je rođena 22. juna 1959. godine u Rijeci u Hrvatskoj kao Azra Alešević.</s><s>Ona se 1. marta 1994. godine u BiH udala za Nedžada Bašića.</s><s>Azra Bašić koristila je djevojačka i vjenčana prezimena, kao i imena Azra Kovačević i Izabela Bašić, navodi američki dnevnik.</s><s>U jednom periodu živjela je u Ročesteru u Njujorku sa suprugom..</s><s>U sudskim dokumentima navodi se da u oblasti Leksingtona 2006. godine i da je živjela na drugoj adresi u Stantonu.</s><s>Preselila se na sadašnju adresu u Stantonu u novembru.</s><s>Imala je vozačku dozvolu i broj socijalnog osiguranja izdate u Kentakiju.</s><s>Za stradanje Srba iz Dervente Udruženje logoraša RS optužuje opštinsko hrvatsko-bošnjačko rukovodstvo koje je omogućilo formiranje logora za Srbe, kao i uništavanje i pljačku njihove imovine.</s><s>Prvi logor, formiran 12. aprila 1992. godine, bio je u Domu JNA i kroz njega je prošlo više od 200 Srba.</s><s>U ovom logoru pred zatočenim Srbima, ubijeni su Čedo Čudić i Blagoje Đuraš, a silovane su B. S. i M.Z.</s>
<s>Srebrenica - Dokumentarni filma "Zločin bez kazne – stradanje Srba u srednjem Podrinju", koji će biti emitovan krajem ove godine, govori o srpskom stradanju na današnji dan na tom području prije 24 godine, a za koji još uvijek niko nije sudski odgovarao.</s><s>U filmu autora Slađane Zarić, koji je rađen u produkciji Informativnog programa RTS-a, svjedoci i preživjeli pričaju kako su na brutalan način ubijeni civili i zarobljeni vojnici Vojske RS (VRS) čiji su ostaci pronađeni 2010. godine u masovnoj grobnici na đubrištu u okolini Srebrenice.</s><s>U filmu i tekstu su korišćene fotografije Miloša Cvetkovića.</s><s>Napad na selo Zalazje, koji je izveden na Petrovdan 1992. godine, postao je sinonim stradanja Srba u srednjem Podrinju.</s><s>Zalazje, srpsko selo na brdu iznad Srebrenice, udaljeno samo dva i po kilometra od grada.</s><s>Strateški veoma važan položaj koji s jedne strane kontroliše prilaz Srebrenici, a s druge strane vodi ka rudniku Sase, Drini i dalje ka Bratuncu.</s><s>Položaje na Zalazju branili su mještani i vojnici VRS iz okolnih sela.</s><s>Pripadnici 28. divizije Armije RBiH, sa komandantom Naserom Orićem na čelu, nekoliko puta bezuspješno su pokušavali da osvoje to selo.</s><s>A onda, 12. jula, na Petrovdan, u ranim jutarnjim satima počeo je veliki napad.</s><s>Brojne snage Armije RBiH krenule su ka selu koje je branilo pedesetak srpskih vojnika.</s><s>Toga dana Armija RBiH napala je i sela Sase i Obadi i time presjekle svaku komunikaciju sa Bratuncem.</s><s>Srpski vojnici u Zalazju ostali su bez pomoći, prepušteni sami sebi u borbi koja se vodila tokom cijelog dana.</s><s>Samo trinaest vojnika iz Zalazja uspjelo je da se spase, ostali su ili poginuli u borbi ili ubijeni u užasnom zločinu koji je uslijedio.</s><s>Kada više nije bilo municije, preživjeli srpski borci predali su se Naserovim snagama koje su zauzele selo.</s><s>Sudbina mnogih od njih i danas je nepoznata.</s><s>Ni poslije 24 godine nisu pronađeni posmrtni ostaci svih ubijenih vojnika.</s><s>Na deponiji kraj Srebrenice su 2010. godine nađene ljudske kosti.</s><s>Sarajevski mediji su najavljivali da je otkrivena do sada najveća masovna grobnica u kojoj se nalaze posmrtni ostaci ubijenih srebreničkih Bošnjaka 1995. godine.</s><s>Međutim, DNK analiza je pokazala da su na đubrištu kraj Srebrenice zakopani posmrtni ostaci desetorice ubijenih Srba iz Zalazja.</s><s>Tu su pronađeni i ostaci uglednog srebreničkog sudije Slobodana Ilića, koji je zajedno sa ostalim vojnicima uhapšen toga dana u Zalazju.</s><s>Za ubistvo sudije Ilića, u procesu koji se vodi pred Sudom BiH, optužen je Orić, kojeg optužnica tereti da je uhapšenog Ilića ubio nožem.</s><s>"Najprije ga je udario lijevom nogom u predjelu kuka, Ilić je posrnuo.</s><s>Orić je onda izvadio nož iz korica i ubo Ilića u predjelu vrata, a kada je pao na koljena, Orić ga je udario nogom u lice", navodi se u optužnici uz napomenu da je ubod nožem bio fatalan po Ilića.</s><s>Neki od bošnjačkih svjedoka, među kojima je i Ibran Mustafić, tadašnji čelnik SDA u Srebrenici, navode kako je Orić Iliću nožem iskopao oči.</s><s>Na Petrovdan su pripadnici 28. divizije Armije RBiH ubili zarobljene srpske vojnike, što se po svim međunarodnim konvencijama definiše kao ratni zločin.</s><s>Tih dana, na samo 40 kilometara od Zalazja, Armija RBiH počinila je jedan od najstrašnijih zločina koji se dogodio na prostoru bivše Jugoslavije.</s><s>Na najbrutalniji i najsvirepiji način ubijen je dvanaestogodišnji dječak koji se u selo vratio kako bi sa sobom poveo i svog voljenog psa.</s><s>Donja Kamenica, selo u opštini Zvornik.</s><s>Prvi dani juna 1992. godine.</s><s>Pod naletom Armija RBiH, stanovnici zvorničkih sela napuštali su kuće i prelazili na teritoriju koju je kontrolisala VRS.</s><s>Tih dana je svoje selo napustila i porodica Stojanović, majka, otac, ćerka i dvanaestogodišnji Slobodan.</s><s>Dječak je od oca tražio da ga pusti da se vrati u selo i dovede sa sobom psa koji je u opštoj gužvi i bježaniji ostao vezan u kućnom dvorištu.</s><s>Roditelji mu to nisu dozvoljavali.</s><s>Slobodan je, ipak, uspio da se išunja, da prođe barikade VRS i da dođe na teritoriju koju je kontrolisala Armija RBiH.</s><s>Tu mu se gubi svaki trag.</s><s>Svi pokušaji VRS da u pregovorima dobiju nazad dječaka bili su bezuspješni.</s><s>Mali Slobodan nađen je mjesec dana kasnije u masovnoj grobnici, zajedno sa još četvoricom vojnika VRS.</s><s>Policijski zapisnik sa obdukcije posmrtnih ostataka malog Slobodana pokazao je da je dječaku stomak bio rasječen u obliku krsta, da mu je odsječeno uvo i da mu je pucano u glavu iz neposredne blizine.</s><s>Za taj monstruozni zločin još uvijek niko nije odgovarao.</s><s>Osumnjičena je Albanka Elfeta Veseli, rodom iz Uroševca, koja je prije rata živela u Vlasenici.</s><s>Nedostupna je sudskim organima BiH, pa je pravda za malog Slobodana izgleda još uvijek daleko.</s><s>Ovo su samo dva primjera eksplicitnog ratnog zločina.</s><s>A takvih primjera je tokom 1992. i početkom 1993. godine bilo mnogo.</s><s>Ko će odgovarati za ubistva staraca u Kravicama, za ubistva žena i civila u Bjelovcu, za zločine u Ratkovićima, za smrt desetogodišnjeg i petogodišnjeg Ace i Raše Dimitrijevića u Skelanima?</s><s>Odgovora na pitanje, kada će pravda biti zadovoljena, još nema.</s><s>Koliko je Srba nastradalo U srednjem Podrinju, prema podacima Republičkog centra za istraživanje rata, ratnih zločina i traženje nestalih lica RS, ubijeno je 2.428 osoba srpske nacionalnosti.</s><s>Od toga su 324 osobe bili civili.</s><s>U napadu Armije RBiH ubijeno je 198 žena i 47 djece.</s><s>Sa ovog područja je 80 odsto srpskih žrtava stradalo ili je ubijeno od maja 1992. godine do januara 1993. godine. http://www.glassrpske.com/plus/istorija/Pogledajtesovnom-stradanju-Srba-u-Podrinju-VIDEO/213370.html</s>
<s>Burno u Hagu – sukob veštaka i Stanišićeve odbrane</s><s>Sreda, 31 januar 2018</s><s>Beta \| sreda, 31.01.2018. \| B92.net Odbrana Jovice Stanišića osporavala je, pred sudom u Hagu, verodostojnost veštaka za istoriju optužbe Roberta Donije.</s><s>Oni su sugerisali da je Donija uporedio vlasti Srbije sa nacističkom Nemačkom.</s><s>Donija je, međutim, negirao da je to učinio i da je to njegov stav.</s><s>Stanišićev branilac Vejn Džordaš predočio je da je Donija bio među potpisnicima pisma Međunarodnom sudu pravde u Hagu povodom procesa u kojem je BiH tužila Srbiju zbog genocida tokom bosanskog rata.</s><s>U tom pismu, kako je citirao Džordaš, potpisnici su ocenili da je to što je sud dozvolio Srbiji da mu uskrati zapisnike za sednica Vrhovnog saveta odbrane isto kao kada bi sud u Nirnbergu dozvolio nacističkoj Nemačkoj da mu uskrati pristup dokazima.</s><s>Donija je u sudnici negirao da je vlasti Srbije uporedio sa nacističkom Nemačkom i da je to ikada bilo njegovo mišljenje.</s><s>Odgovarajući na pitanje Stanišićevog branioca, američki istoričar je rekao da je "na neki način, Srbija odgovorna za genocid u Srebrenici".</s><s>Stanišićev branilac tvrdio je i da u zapisnicima sa sednica Skupštine RS, Vrhovnog saveta odbrane SRJ i drugim dokumentima, koje je Donija analizirao, nema ni reči o velikoj Srbiji kao ratnom cilju.</s><s>"To je tačno.</s><s>Taj termin bio je anatema za sve srpske lidere i oni su izbegavali da ga upotrebljavaju, bilo javno ili tajno.</s><s>Vođe su bile alergične na taj termin i nisu htele da imaju ništa s njim", odgovorio je veštak optužbe.</s><s>Upitan da li je i ujedinjenje svih srpskih zemalja bilo takav tabu, Donija je odgovorio da je s vremenom "prevagnula ideja da bi trebalo da postoje odvojeni srpski entiteti" kao što su RS, Republika Srpska Krajina, Srbija i Crna Gora.</s><s>"Ujedinjenje u jedinstvenu državu bilo je skoro skinuto s dnevnog reda", kazao je svedok.</s><s>Međunarodni sud pravde je 2007. godine presudio da Srbija nije sprečila srebrenički genocid, koji je počinila Vojska Republike Srpske.</s><s>Svoj stav Donija je obrazložio tvrdnjom da je postojala "obimna umešanost političke i vojne elite Srbije u planove koji su doveli do genocida u Srebrenici".</s><s>Veštak optužbe rekao je da i tadašnjeg predsednika Srbije Slobodana Miloševića smatra odgovornim za ratne zločine u BiH.</s><s>"Miloševića vidim kao upravljača aktivnostima bosanskih Srba koji je odgovoran za bar nešto od onoga što su oni uradili", kazao je Donija.</s><s>Na primedbu Stanišićevog branioca da je Milošević, nasuprot liderima Republike Srpske, zagovarao prihvatanje Vens-Ovenovog mirovnog plana 1993, Donija je uzvratio da je to tačno, ali da je predsednik Srbije i posle toga "verno podržavao strateške ratne ciljeve RS i pomagao Srbima da nastave borbu".</s><s>Kao najvažnije među tim ciljevima, svedok je juče naveo razdvajanje Srba od Hrvata i Muslimana, uklanjanje granice među Srbima na Drini i podelu Sarajeva.</s><s>Advokat Džordaš sugerisao je da se Milošević suprotstavljao zločinima, a Donija je dodao da je predsednik Srbije "ohrabrivao" Srbe da nastave rat i snabdevao ih oružjem.</s><s>Stanišićev branilac tvrdio je i da u zapisnicima sa sednica Skupštine RS, Vrhovnog saveta odbrane SRJ i drugim dokumentima, koje je Donija analizirao, nema ni reči o velikoj Srbiji kao ratnom cilju.</s><s>"To je tačno.</s><s>Taj termin bio je anatema za sve srpske lidere i oni su izbegavali da ga upotrebljavaju, bilo javno ili tajno.</s><s>Vođe su bile alergične na taj termin i nisu htele da imaju ništa s njim", odgovorio je veštak optužbe.</s><s>Upitan da li je i ujedinjenje svih srpskih zemalja bilo takav tabu, Donija je odgovorio da je s vremenom "prevagnula ideja da bi trebalo da postoje odvojeni srpski entiteti" kao što su RS, Republika Srpska Krajina, Srbija i Crna Gora.</s><s>"Ujedinjenje u jedinstvenu državu bilo je skoro skinuto s dnevnog reda", kazao je svedok.</s><s>Donija je prihvatio sugestiju Stanišićevog branioca da je Srbija odbijala ideju o ujedinjavanju koju su do kraja rata zagovarala vođstva RS i RSK.</s><s>Precizirao je da je ta ideja definitivno odbačena još u martu 1992. na sastanku o ustavnom uređenju SRJ.</s><s>Unakrsno ispitivanje veštaka optužbe za istoriju, Stanišićeva odbrana nastaviće sutra.</s><s>Stanišića (67), koji je od 1992. bio šef SDB Srbije, i njegovog pomoćnika Simatovića (67) optužnica tereti za progon, ubistva, deportacije i prisilno premeštanje hrvatskih i muslimanskih civila tokom ratova u Hrvatskoj i BiH, 1991-95.</s><s>U četiri tačke optuženi su za zločine protiv čovečnosti, a po petoj za kršenje zakona i običaja ratovanja.</s><s>Zločini za koje su optuženi Stanišić i Simatović počinjeni su, kako tvrde tužioci, tokom sprovođenja udruženog zločinačkog poduhvata, čiji je cilj bilo trajno i nasilno uklanjanje Hrvata i Muslimana sa velikih delova teritorija Hrvatske i BiH, radi ostvarivanja srpske dominacije.</s><s>Na čelu tog poduhvata, po optužnicu, bio je predsednik Srbije Slobodan Milošević.</s><s>Posle prvog suđenja, koje je, nakon jednog neuspelog pokušaja, počelo 2009, prvostepeno veće Haškog tribunala oslobodilo je, 29. maja 2013, Stanišića i Simatovića krivice po svih pet tačaka optužnice.</s><s>Apelaciono veće Tribunala usvojilo je, 15. decembra 2015, ključne osnove žalbe koju je na tu presudu uložilo Tužilaštvo, poništilo je oslobađajuću presudu i naložilo da proces bude ponovljen pred sudskim Mehanizmom, pravnim naslednikom Tribunala.</s><s>Proces Stanišiću i Simatoviću poslednji je u kojem će sudije utvrđivati da li su bivši zvaničnici Srbije krivi za ratne zločine u Hrvatskoj i BiH.</s><s>Pred Haškim tribunalom nijedan državni funkcioner Srbije nije bio osuđen za ta zlodela. https://www.b92.net/info/vesti/index.php?yyyy=20181&dd=31&nav_category=64&nav_id=1353567</s>
<s>Petak, 28 jun 2019</s><s>“U informaciji Državnog tužilaštva u Drezdenu navedeno je i da se istraga u istom predmetu nastavlja protiv imenovanog i još dva državljanina BiH, čija imena nisu navedena, uz napomenu da, za sada, javnosti neće biti dostupno više informacija, zbog razloga koji se tiču daljnjeg provođenja istrage”, zaključuju iz MIP-a BiH. http://www.glassrpske.com/novosti/vijesti_dana/Trioristickog-napada-u-Parizu-2015-godine/287306.html</s>
<s>SARAJEVO, 4. FEBRUARA /SRNA/ - U Gornjoj Maoči istaknuta je zastava i druga obilježja "Islamske države", objavila je večeras Federalna televizija.</s><s>U Dnevniku Federalne televizije objavljene su fotografije iz Gornje Maoče na kojima se vidi zastava i druga obilježja "Islamske države".</s><s>Gornja Maoča, kod Srebrenika, sjedište je vehabijske zajednice, a stanovnici su skoro deceniju pod istragom policijskih i obavještajnih agencija zbog sumnje da su povezani sa terorizmom.</s><s>SIPA u Gornjoj Maoči, skinute zastave IS četvrtak, 05. feb 2015, 11:35 -> 15:49 Na kućama u Gornjoj Maoči nema više zastava IS, koje su se dan ranije pojavile, uz ostala obeležja te terorističke organizacije.</s><s>Novinari koji su ušli u to selo nisu zatekli istaknute zastave, objavio je "Dnevni avaz".</s><s>SIPA: Nema zastave IS u Gornjoj Maoči, sledi nastavak istrage.</s><s>Avaz prenosi i izjavu meštanina Edisa Bosnića, pripadnika selefijske zajednice u Gornjoj Maoči, koji je istakao da zastave IS koje su se dan ranije pojavile u tom selu nisu delo te zajednice, prenosi Tanjug.</s><s>Objasnio je da su u selo došla "dvojica ljudi sa strane" koji su na napuštenu kuću istakli zastave i da zajednica kojoj on pripada nema ništa s tim delom.</s><s>Prethodno je Tužilaštvo BiH saopštilo da pripadnici više policijskih agencija vrše provere u vezi sa pojavljivanjem zastava IS u Maoči.</s><s>Policijski službenici BiH u Gornjoj Maoči nisu zatekli istaknute zastave IS, saopšteno je iz Državne agencije za istrage i zaštitu (SIPA).</s><s>Službenici SIPA, zajedno s policijom Federalnog MUP-a i Tuzlanskog kantona, izašli su danas na lice mesta radi utvrđivanja svih potrebnih činjenica na terenu u vezi s informacijom da je u naselju Gornja Maoča istaknuta zastava IS, navodi se u saopštenju.</s><s>Tokom preduzetih aktivnosti na licu mesta nisu zatečene istaknute zastave Islamske države, a o rezultatima izvršenih provera obavešteno je Tužilaštvo BiH.</s><s>Kako se ističe, SIPA će u koordinaciji s Tužilaštvom BiH nastaviti dalje aktivnosti na utvrđivanju svih bitnih činjenica s ciljem rasvetljavanja ovog događaja.</s><s>Ranije je i portparolka SIPA Kristina Jozić potvrdila da, po nalogu Tužilaštva, Državna agencija za istrage i zaštitu BiH preduzima određene aktivnosti u Gornjoj Maoči, nakon što je na jednoj kući u tom selu primećena zastava terorističke grupe Islamska država.</s><s>Stanovnici tog mesta koje teritorijalno pripada Distriktu Brčko već deceniju su pod istragom policijskih obaveštajnih agencija zbog sumnje da su povezani sa terorizmom, prenosi Tanjug.</s><s>Za sredu je, naime, pred Sudom BiH trebalo da počne suđenje Huseinu Bosniću, zvanom Bilal, koji je često boravio u Gornjoj Maoči i koji je nakon odlaska Nuserta Imamovića u Siriju preuzeo dužnost vođe vehabijskog pokreta u BiH.</s><s>Federalna TV javila je sinoć da je na jednoj kući u Gornjoj Maoči, koje naseljavaju isključivo pripadnici vehabijskog pokreta, primećena zastava terorističke grupe Islamska država, što je u BiH dovedeno u vezu sa početkom suđenja selefijskom vođi Bosniću.</s><s>Osim zastave, na kući i na pomoćnim objektima istaknuta su i druga obeležja Islamske države, preneo je sarajevski portal Kliks.</s><s>FTV je objavila i video-zapis iz Gornje Maoče gde se vidi da su uz zastavu IS ispisana i druga obeležja ove terorističke organizacije koja je zgrozila svet okrutnim ubistvima zarobljenih stranih državljana.</s><s>Gornja Maoča se, inače, smatra utočištem radikalnih islamskih grupa, a njeni stanovnici su neprestano pod istragom policijskih i obaveštajnih agencija zbog sumnje da su povezani s terorizmom.</s><s>Obeležja koja, kako prenose mediji, podsećaju na IS primećena su i na nekim drugim objektima u ovom naselju.</s><s>Prema podacima bezbednosnih agencija u BiH, više od 150 bosanskih muslimana iz Gornje Maoče ratuje u Siriji i Iraku.</s><s>U Gornjoj Maoči pre rata uglavnom su živeli Srbi, a posle okončanja sukoba naselili su se ratnici iz islamskih zemalja, mudžahedini kojima su ratne bošnjačke vlasti dodelile državljanstvo BiH.</s><s>Poštuju šerijatske zakone</s><s>Policija BiH je proteklih godina izvela više racija u Gornjoj Maoči, gde pripadnici vehabijskog pokreta žive isključivo poštujući šerijatske zakone, a poslednji put se to dogodilo u sklopu istrage o mogućim vezama Novopazarca Mevlida Jašarevića, koji je novembra 2011. godine pucao na zgradu američke ambasade u Sarajevu.</s><s>Policija je tada zaplenila veliku količinu oružja i municije.</s><s>U selu koje se nalazi 200 kilometara od Beograda živi 30-ak vehabijskih porodica, koje su praktično poptuno odsečene od sveta, a njihova deca uče po planu i programu škola u Jordanu.</s><s>Na samom ulazu u selo danonoćno bdi policijska patrola koja legitimiše stanovnike, a novinari koji su imali priliku da u njega uđu tvrde da na tom području nema ni signala mobilne telefonije.</s><s>Radikalni islamistički pokret, vehabije, deluje u BiH, Srbiji, Crnoj Gori i nekoliko evropskih gradova, a najopasnijim se smatraju vehabije iz Gornje Maoče i oni, prema tvrdnjama stručnjaka, predstavljaju najveću pretnju za stabilnost regiona.</s><s>Inače, osnivač vehabizma je Muhamed bin Abdul Vehab, koji je živeo u 18. veku i delovao na području Saudijske Arabije, Irana, Iraka, Sirije i Indije.</s><s>Propovedao je radikalno pridržavanje islama, a poznavaoci tvrde da su upravo članovi ovog pokreta objavili sveti verski rat – džihad, s ciljem da protivnike silom nateraju da se pridruže vehabizmu.</s><s>Vehabije se prepoznaju po tome što nose duge brade i široke pantalone do članaka.</s><s>Ne rukuju se sa ženama, niti je ženama vehabija dozvoljeno da se rukuju sa muškarcima.</s><s>Poznavaoci islama tvrde da na vehabije, koje pripadaju radikalnom islamskom pokretu, ne treba gledati kao na religijsku, već kao na kriminalnu grupu koja zloupotrebljava religiju radi ostvarivanja svojih ciljeva. http://www.rts.rs/page/stories/ci/story/3/%D0%A0%DB0%D1%81%D1%82%D0%B0%D0%B2%D0%B5+%D0%98%D0%A1.html</s>
<s>Zastave Islamske države i “Alahu ekber” odjekivale Vozućom</s><s>Septembra 2021 \| BL Portal \| SRNA Za vrijeme parastosa ispred spomen-krsta u Stogu kod Vozuće povodom 26 godina od progona Srba sa tog područja putem je prolazila kolona vozila sa istaknutim zastavama Islamske države, a uzvikivano je “Alahu ekber”, rekao je Srni predsjednik Zavičajnog udruženja Zavidovićana Zoran Blagojević.</s><s>Blagojević je istakao da je incident snimljen i da se dogodio u prisustvu policijskih službenika koji su obezbjeđivali skup “Stazom egzodusa”.</s><s>On je rekao da će o incidentu obavijestiti policijske strukture u federalnoj opštini Zavidovići.</s><s>“Zavičajno udruženje Zavidovićani najoštrije osuđuje incident zbog isticanja zastava `Islamske države` i pokliča `Alahu ekber!` tokom ceremonije polaganja cvijeća i parastosa ispred spomen-krsta kod Crkve Svetog Đorđa u Stogu, u okviru obilježavanja 26 godina od progona 1.920 srpskih porodica sa područja Vozuće, doline rijeke Krivaje i južnog Ozrena, i okončanja etničkog čišćenja Srba sa područja zeničke regije”, rekao je Blagojević.</s><s>U federalnom naselju Stog danas je obilježeno sjećanje na etničko čišćenje Srba sa zeničke regije i na zločine počinjene u Vozući, dolinom rijeke Krivaje i Ozrena koje su počinili pripadnici takozvane Armije BiH i islamski plaćenici, uz podršku snaga NATO-a. https://www.bl-portal.com/novosti/incident-na-obil-islamske-drzave-i-alahu-ekber-odjekivale-vozucom/</s>
<s>08.07.2021 \| Avaz \| Vesti Bilal Bosnić, neformalni vođa vehabija u BiH, 3. septembra ove godine izlazi na slobodu, saznaje “Avaz“.</s><s>Njega je Sud Bosne i Hercegovine pravosnažno osudio na sedam godina zatvora zbog javnog podsticanja na terorističke aktivnosti.</s><s>Ova informacija potvrđena im je iz državnog zatvora u Vojkovićima.</s><s>Bosnić je uhapšen 2014. godine u svojoj kući u Bužimu, u pritvoru je tokom suđenja za vrbovanje bh. mladića za ratovanje u Siriji i Iraku proveo dve godine, koje su mu uračunate u kaznu.</s><s>Pravosnažno je osuđen 2016.</s><s>On je zvanično uhapšen 3. septembra 2014, u akciji “Damask” pripadnika Državne agencije za istrage i zaštitu (SIPA), a na slobodi je proveo svega pet dana, jer ga je Sud po žalbi Tužilaštva nakon ukidanja pritvora ekspresno vratio u samicu.</s><s>Bosnić je odslužio kaznu zatvora u celosti, bez prekida.</s><s>Ni dana nije imao vanzatvorske pogodosti, osim kada mu je dozvoljeno da klanja dženazu sinu i bratu koji su se utopili prošle godine u Krajini. https://www.vesti-online.com/voda-vehabija-u-bih-uskoro-na-slobodi/</s>
<s>29.12.2020 \| Srna \| Glas Srpske SARAJEVO - Emir Ališić, koji je optužen za pridruživanje stranim paravojnim formacijama u Siriji, sklopio je sa Tužilaštvom BiH sporazum o priznanju krivice, pa je današnji nastavak suđenja odgođen.</s><s>Ališićev branilac advokat Bakir Hećimović rekao je Srni da će ovaj sporazum biti razmatran na narednom pretresu koji je zakazan za 5. januar.</s><s>Tužilaštvo BiH tereti Ališića za protivzakonito formiranje i pridruživanje paravojnim ili parapolicijskim formacijama u Siriji.</s><s>Ališić se tereti da je krajem 2013. godine otputovao iz BiH u Tursku odakle se ilegalno prebacio na područje Sirije sa namjerom da se pridruži paravojnim formacijama koje su djelovale u okviru struktura takozvane "Islamske države" na području Srije i Iraka.</s><s>On se u okviru više formacija borio na području gradova Raka i Haritan.</s><s>U optužnici se navodi da je optuženi bio pripadnik takozvane Islamske države od 2013. do 2019. godine, da bi početkom 2019. godine, prilikom sloma i pada ove terorističke organizacije, bio zarobljen od kurdskih snaga.</s><s>Krajem prošle godine izručen je u BiH, gdje je odmah uhapšen i sproveden u pritvor gdje se, rješenjem Suda BiH, i sada nalazi. https://www.glassrpske.com/cir/novosti/vijesti_danalisic-sklopio-sporazum-o-priznanju-krivice/345145</s>
<s>SARAJEVO, 20.</s><s>MARTA /SRNA/ - Sud BiH potvrdio je optužnicu koja Jasmina Keserovića tereti za terorizam i javno podsticanje na terorističke aktivnosti, saopšteno je iz ove pravosudne institucije.</s><s>Prema optužnici, Keserović je 23.januara 2013. godine napustio BiH, te dolaskom u Siriju postao pripadnik terorističke organizacije "Islamska država", koja je svakodnevnim oružanim akcijama, napadima na stanovništvo, ubijanjima, protivpravnim zatvaranjima, uzimanjem talaca i drugim radnjama namjeravala da prisili legitimne vlasti Sirije na izmjenu ustavnog poretka i političkog režima.</s><s>Keserović je sve do decembra 2019. godine, zajedno sa drugim licima iz BiH koji su boravili u Siriji sa istom namjerom, učestvovao u terorističkim aktivnostima, pružao pomoć i borio se u gradovima Mimbidž, Kobani, Raka i Al-Bab u jedinici "Bejt komandos", koja je kasnije preimenovana u "El Aksa", protiv legitimnih vojnih snaga Sirije.</s><s>U optužnici se navodi da je Keserović putem medija, odjeven u vojnu uniformu i naoružan automatskom puškom, uputio poruku javnosti kojom je direktno podsticao na izvršenje krivičnog djela terorizam, i to napadima na stanovništvo i ubijanjem. http://89.111.245.19/novosti/773129/potvrdjena-optuznica-protiv-jasmina-keserovica.htm</s>
<s>Dejli star: Pranje novca za finansiranje ID preko računa u BiH</s><s>Nedelja, 22 novembar 2015</s><s>22/11/2015 \| 22:28 \| Izvor: Agencije Novac koji se prikupi u džamijama Velike Britanije koristi se za finansiranje terorista Islamske države, a pranje tog novca obavlja se preko računa u BiH, navodi britanski "Dejli star".</s><s>List je objavio da je veoma lako razotkriti sumnjive finansijske tokove preko društvenih mreža.</s><s>Novinaru tog lista je putem četa rečeno da se donirani novac preko BiH šalje militantima na Bliski istok.</s><s>Njemu je, naime, rečeno da za donaciju kontaktira izvesnog Isu Amrikija, koji se na društvenim mrežama predstavlja pod imenima "HoneyNtea" i "Wolf Raised".</s><s>Kada je to i učinio, Amriki mu je rekao da se dosta novca za ID prikupi u džamijama Velike Britanije.</s><s>On je dao i savjet da se uplate vrše direktno preko mreže za transfer novca Moneygram u Bosnu i Hercegovinu "jer je to najsigurniji način", piše "Dejli star". http://www.rtrs.tv/vijesti/vijest.php?id=177256</s>
<s>Svjedok vidio ubistvo dvije Srpkinje u Bukviku kod Brčkog</s><s>SARAJEVO, 15.</s><s>JUNA /SRNA/ - Tužilaštvo BiH je na suđenju za zločine u selu Bukvik kod Brčkog pročitalo iskaz svjedoka Mirsada Mujića, u kojem je naveo da je 15. septembra 1992. godine vidio kada je Begzad Kajtazi pucao u dvije starije Srpkinje.</s><s>Mujić, koji je u međuvremnu preminuo, napomenuo je da je kao pripadnik Prvog bataljona Hrvatskog vijeća odbrane /HVO/ 14. septembra te godine učestvovao u akciji u Bukviku, te da je među vojnicima bio i Begzad Kajtazi, kog je poznavao od ranije, prenosi Birn.</s><s>U iskazu piše da je Mujić u večernjim časovima vidio da prema njima dolaze dvije starije žene, te da se tada ženama približio Kajtazi s uperenom automatskom puškom, tražeći od jedne torbu.</s><s>"Ispalio je rafal u tu ženu, a nakon toga i u drugu.</s><s>Pale su na tlo i nisu davale znakove života.</s><s>Vidio sam taj trenutak.</s><s>Senad i Šemsudin Pekić su posmatrali zajedno sa mnom.</s><s>Svi smo se nalazili na udaljenosti od nekoliko metara i nije bilo prepreka.</s><s>Kajtazi je prišao ženama, uzeo torbu i udaljio se prema Vitanovićima", naveo je Mujić.</s><s>On je dodao da je narednih dana u ugostiteljskom objektu u mjestu Gornji Rahić Kajtazi trošio veliku svotu novca, te da su svi znali da je to novac jedne od ubijenih žena.</s><s>Tužilaštvo BiH tereti Mensura Đakića i Begzada Kajtazija za zločin nad srpskim civilama počinjen u septembru 1992. godine u selu Bukvik, opština Brčko.</s><s>Đakić se tereti da, kao komadant Prvog bataljona 108. brigade HVO-a Bosanska Posavina, 15. septembra 1992. godine nije spriječio pripadnika HVO-a da izvrši ubistvo tri osobe srpske nacionalnosti, a nakon toga je propustio da kazni počinioca.</s><s>Kajtazi je optužen da je istog dana, pucanjem iz automatske puške, usmrtio dvije žene srpske nacionalnosti - Milku i Radojku Brestovački.</s><s>Svjedok Blagoje Krajinović, nekadašnji pripadnik Teritorijalne odbrane, ispričao je da je 14. septembra iste godine bio u selu Bukvik kako bi pokušavao zaustaviti prodiranje muslimansko-hrvatskih snaga.</s><s>Krajinović je rekao da se u večernjim časovima kod partizanskog spomenika u selu pojavila grupa vojnika koja je izvela Milku i Radojku Brestovački, te su ih počeli maltretirati i udarati kundacima.</s><s>"Žene su bile uplašene, jaukale su.</s><s>Govorile su da ne znaju ništa, da su stare žene.</s><s>Neko od te grupe vojnika zovnuli su: `Mirso, Bego, dođite da vidite koga smo našli`.</s><s>Nastavilo se maltretiranje i čula su se dva pojedinačna pucnja.</s><s>Tada je jauk prestao", posvjedočio je Krajinović.</s><s>On je pojasnio da je te dvije žene poznavao još od djetinjstva.</s>
<s>22/04/2016 \| 18:04 ⇒ 18:07 \| Izvor: Radio Slobodna Evropa \| RTRS Federalni apelacioni sud Sjedinjenih Američkih Država, ovih dana, podržao je odluku da se Azra Bašić – optužena za ubistvo, zlostavljanje i mučenje zarobljenika srpske nacionalnosti na području opštine Derventa – izruči iz SAD-a Bosni i Hercegovini.</s><s>Konačnu odluku daće Vrhovni sud, nakon čega će državni sekretar odlučiti o tome hoće li biti izručena, s obzirom da se radi o američkoj državljanki.</s><s>Azra Bašić je u Derventi boravila kao pripadnica formacije sastavljene od dobrovoljaca iz Rijeke i u to vrijeme je bila hrvatska državljanka.</s><s>Kada je cijeli slučaj pokrenut, Ministarstvo odbrane Hrvatske je odbacivalo optužbe bh.</s><s>Tužilaštva da je ona počinila zločine kao pripadnica vojske Hrvatske.</s><s>Inače, Bašićeva nije jedina žena koja je optužena u Bosni i Hercegovini.</s><s>Protiv njih 30 je vođena istraga, a nekoliko je osuđeno za teške ratne zločine.</s><s>Neke, poput Raseme Handanović, koja služi kaznu od pet i po godina zbog ubistava u opštini Konjic, izručile su upravo Sjedinjene Američke Države.</s><s>Kada je Azra Bašić uhapšena prije pet godina u SAD-u, niko od njenih komšija nije mogao vjerovati da je u Bosni i Hercegovini počinila ratni zločin i da su je žrtve znale pod imenom "Azra dva noža".</s><s>Azra Bašić u SAD-u je koristila različita imena, a uhapšena je kao Izabel Bašić.</s><s>Danju je radila dva posla, vozila polovan džip, a komšije u Stantonu, gradiću sa oko 3.000 stanovnika, kako su u to vrijeme govorili, nisu joj mogli pronaći posebnu manu.</s><s>Zato su bili šokirani kada su je u martu 2011. privodili pripadnici FBI-ja.</s><s>Azru Bašić bh. pravosuđe tereti za ubistvo Blagoja Đuraša, zlostavljanje i mučenje zarobljenika srpske nacionalnosti na području opštine Derventa.</s><s>Prema iskazima 26 svjedoka, zatočenih u nekadašnjem Domu JNA, ljude je prisiljavala da piju ljudsku krv i benzin, te da kleče na razbijenom staklu.</s><s>Sin ubijenog Blagoja, Slaviša Đuraš, kaže kako su tijelo oca pronašli tek 2003.</s><s>Drago Knežević, predsjednik Udruženja logoraša Opštine Derventa o zločinima Azre Bašić kaže: "Ona je mnoge ljude u Derventi tukla, ubijala i mučila, pa radila i neke druge stvari".</s><s>Ovih dana je Federalni apelacioni sud SAD-a podržao odluku da se Azra Bašić izruči BiH na osnovu optužbi za mučenje civila i ubistva.</s><s>Konačnu odluku daće Vrhovni sud, nakon čega će državni sekretar odlučiti o tome hoće li biti izručena, s obzirom da se radi o državljanki SAD-a.</s><s>No, kako za RSE kaže Boris Grubešić, portparol bh.</s><s>Tužilaštva, do sada je iz te zemlje Bosni i Hercegovinio izručeno desetak osoba koje su se teretile za ratne zločine tokom devedesetih godina prošlog vijeka, pa misli da će to biti i slučaj sa Azrom Bašić.</s><s>"Sjedinjene Američke Države procesuiraju osobe koje ne daju istinite podatke o učešću u ratu, i nakon toga, najčešće, oduzimaju državljanstvo.</s><s>Takve osobe izručuju", navodi Grubešić. http://www.rtrs.tv/vijesti/vijest.php?id=198568</s>
<s>ZENICA, 3. NOVEMBRA /SRNA/ - Advokat Almin Dautbegović koji brani prvoosumnjičenog za ratne zločine u Orašju, uhapšenog generala Hrvatskog vijeća obrane /HVO/ Đuru Matuzovića, kaže da njegov branjenik "nema nikakvu komandnu odgovornost, već da je bio podređeni u hijerarhiji u kojoj se tada komandovalo iz Hrvatske".</s><s>"Tužiocu ćemo reći imena ko su odgovorna lica u hijerarhiji i dati dokumenta koja to potvrđuju.</s><s>Tada je postojala Operativna grupa", izjavio je Dautbegović Srni.</s><s>On je naveo da Matuzović nikada nije imao efektivnu kontrolu nad događajima na tom prostoru, već je uvijek bio podređen u hijerahiji.</s><s>"Nije imao ni de fakto ni de jure opciju da vlada situacijom na terenu.</s><s>Jasno je ko su bili komandanti Operativne grupe.</s><s>Na toj teritoriji je bila Hrvatska vojska.</s><s>Hrvatsko vijeće odbrane /HVO/ tada nije ni postojalo na toj teritoriji.</s><s>HVO je u septembru 1993. godine formalno pripojen štabu u Posušju i mi imamo taj dokument", kaže Dautbegović.</s><s>On navodi da je Hrvatska selektivno dala dokumente u ovom predmetu.</s><s>Odgovarajući na pitanje da li su reakcije iz Hrvatske oštre upravo zbog činjenica koje je naveo, Dautbegović kaže da osobe iz Hrvatske nisu dostupne pravosuđu BiH, te da im reakcije iz Hrvatske ne pomažu i ne shvata zašto su takve.</s><s>"Moj klijent traži da se branimo istinom, a do čega će ona dovesti vidjećemo.</s><s>On ništa nije mogao da spriječi ni da kazni.</s><s>Uvijek postoji osoba koja je iznad njega.</s><s>U tom području je došao oficir HV-a postrojio vojsku i rekao `mene slušajte`.</s><s>Tako je bilo do kraja", kaže Dautbegović.</s><s>Sud BiH odredio juče jednomjesečni pritvor desetorici nekadašnjih pripadnika HVO-a koje su prije tri dana uhapsili pripadnici Agencije za istrage i zaštitu BiH zbog sumnje da su počinili ratni zločin nad Srbima na području Orašja nad Srbima od aprila 1992. do jula 1993. godine.</s><s>Pritvor je određen Đuri Matuzoviću, Ivi Oršoliću, Tadi Oršoliću, Marku Dominkoviću, Josi Nediću, Marku Baotiću, Marku Blažanoviću, Mati Živkoviću, Anti Živkoviću i Stjepi Đuri.</s><s>Nakon hapšenja uslijedile su žestoke reakcije cijelog državnog vrha Hrvatske, te Hrvata u BiH. http://www.srna.rs/novosti/447412/hrvatska-vojska-komandovala-u-orasju-.htm</s>
<s>Izricanje presude Senadu Kasupoviću zakazano za 28. januara</s><s>Četvrtak, 14 januar 2021</s><s>13.01.2021 \| Srna \| Glas Srpske SARAJEVO- Za 28. januar u Sudu BiH zakazano je izricanje presude Senadu Kasupoviću, koji je optužen da je ratovao u Siriji kao pripadnik terorističke organizacije Islamska država.</s><s>Tužilaštvo BiH danas je u završnoj riječi zatražilo da se Kasupović proglasi krivim za organizovanje terorističke grupe, dok je odbrana tražila da se u nedostatku dokaza oslobodi optužbe.</s><s>Tužilac Ćazim Hasanspahić rekao je da je od početka pretresa saslušano 12 svjedoka, četiri vještaka i uloženi su materijalni dokazi koji "dokazuju činjenični opis optužnice".</s><s>Osvrćući se na karakter Islamske države, tužilac je pomenuo iskaz vještaka Vlade Azinovića, koji je u svom nalazu naveo kako se ona smatra najsurovijom organizacijom u modernoj istoriji.</s><s>"Zločini, genocid nad Jezidima, kamenovanje, klanje i bacanje sa zgrada, te odsijecanje glave snimljeno je za propagandne svrhe Islamske državež, navedeno je u ovom nalazu, koji je citirao tužilac dodavši da Islamska država danas nadahnjuje i podstiče napade svojih sljedbenika u cijelom svijetu.</s><s>Tužilac je rekao da je zaštićeni svjedok "S-3" u svom iskazu naveo da je Kasupovića pod imenom Muatesim upoznao sa Ibrom Ćufurovićem, te da ga je kasnije viđao na stražama, u borbama i u maskirnoj uniformi.</s><s>"U Mimbidžu je upoznao Kasupovića iz Velike Kladuše.</s><s>On mu je tada rekao da se zove Muatesim Senad Kasupović", rekao je tužilac parafrazirajući izjavu zaštićenog svjedoka, te dodao da je svjedok znao da optuženi pripada formaciji "Bejt komandos", kojom je komandovao Bajro Ikanović.</s><s>Tužilac je istakao da je zaštićeni svjedok "S-3" izjavio da je optuženi više puta ranjavan, prenosi Birn.</s><s>"Kako je svjedok izjavio, više puta ga je viđao sa fiksatorom na lijevoj nozi.</s><s>Rekao je i da ga je viđao u maskirnoj uniformi i da je imao automatsku pušku", naveo je tužilac i dodao kako je iskaz ovog svjedoka potvrđen čitanim iskazima žena povratnica iz Sirije čiji se identitet ranijom odlukom Suda ne može otkriti u javnosti.</s><s>Jedna od svjedokinja izjavila je da je Kasupovića viđala više puta i da je bio ranjavan, dok je druga rekla kako je optuženi bio ranjen od mine, nakon čega se predao "kurdskoj vojsci".</s><s>Tužilac je naveo i da zapisnik Agencije za istrage i zaštitu /Sipa/ BiH od 29. maja 2019. godine potvrđuje da je na snimcima koji su vještačeni, izolovano lice na kojima se prepoznaje optuženi Kasupović.</s><s>"Nema dileme da je van razumne sumnje potvrđen identitet optuženog", rekao je tužilac i dodao da je svim dokazima zatvoren krug, što je dovoljan osnov da se van razumne sumnje utvrdi da se optuženi borio za "Islamsku državu".</s><s>Osvrćući se na iskaz optuženog, tužilac je rekao kako je on neprecizno odgovarao na pitanje Tužilaštva gdje je trebao živjeti nakon sklopljenog braka, a "njegov pokušaj da oslabi kredibilitet svjedoka žS-3ž, na način da ga nije dovoljno poznavao, ostao je u domenu pokušaja".</s><s>Husein Mušić, branilac optuženog Kasupovića, u svojoj završnoj riječi osvrnuo se na završno izlaganje Tužilaštva, te istakao da zaštićenom svjedoku "S-3" tužilac "neprikosnoveno vjeruje".</s><s>Branilac je rekao da su predstavljeni dokazi "klimavi i nepouzdani", te zatražio oslobađajuću presudu zbog, kako je naveo, nedostatka dokaza.</s><s>Kasupović je izjavio da se pridružuje braniočevom zahtjevu za oslobađanje.</s><s>"Nisam terorista, ja sam građanin BiH", rekao je Kasupović i dodao da je u Siriju otišao jer je želio da ima ženu i djecu.</s><s>Kasupović je optužen za terorizam zbog pridruživanja takozvanoj Islamskoj državi.</s><s>Prema optužnici, Kasupović je otputovao iz BiH u Tursku 12. jula 2013. i ilegalno prešao granicu Sirije u namjeri da se bori na strani organizacije koja je 30. maja te godine proglašena terorističkom.</s>
<s>Potvrđena optužnca za ratni zločin nad Srbima u Lukavcu</s><s>Petak, 08 februar 2019</s><s>SARAJEVO, 8. FEBRUARA /SRNA/ - Sud BiH potvrdio je optužnicu u predmetu Srabović i drugi u kojoj osam lica tereti za počinjeni ratni zločin nad srpskim civilima u Lukavcu 1992. godine.</s><s>Optuženi su Zijad Srabović, nekadašnji zamjenik direktora Granične policije BiH, Refik Morankić, Ahmet Bajrić, Senaid Ćosić, Abid Arapčić, Pašaga Čajić, Mirsad Žilić i Samir Džambić, saopšteno je iz Suda BiH.</s><s>Oni su za vrijeme rata u BiH i oružanog sukoba između Vojske Republike Srpske i Teritorijalne odbrane tadašnje BiH, kasnije takozvane Armije BiH na području opštine Lukavac u periodu od juna do polovine oktobra 1992. godine postupali protivno pravilima međunarodnog humanitarnog prava.</s><s>Srabović je optužen da je u svojstvu pomoćnika komandanta za bezbjednost Štaba Teritorijalne odbrane Lukavac počinio i da nije sprečavao nečovječna postupanja, mučenja, ubistva, nezakonito zatvaranje civila, te da je, kao odgovorno lice po dužnosti koju je obavljao, propustio da preduzme nužne i razumne mjere da takva postupanja spriječi.</s><s>Morankić je optužen je da je u svojstvu pripadnika Štaba Teritorijalne odbrane Lukavac i komandanta vojne jedinice zvana "Fikina jedinica i HVO Modrac", te komandant zatvora u objektu "Klaonica", naredio protivzakonita zatvaranja civila, počinio i omogućio mučenja i nečovječna postupanja.</s><s>On je optužen da je, kao nadređena i odgovorna osoba, propustio da preduzme nužne i razumne mjere da spriječi mučenja, ubistva, nečovječna postupanja prema zatvorenim civilima.</s><s>Bajrić je optužen je da je u svojstvu vojnog policajca Štaba Teritorijalna odbrana Lukavac, a zatim pripadnik vojne jedinice zvane "Fikina jedinica i HVO Modrac" učestvovao u nečovječnom postupanju, mučenju i ubistvu civila.</s><s>Ćosića i Arapčića optužnica tereti da su u svojstvu pripadnika vojne jedinice zvane "Fikina jedinica i HVO Modrac" počinili i omogućavali mučenje, ubistva, nečovječna postupanja prema zatvorenim civilima.</s><s>Čajića, Džambića i Žilića optužnica tereti da su u svojstvu vojnih policajaca Štaba Teritorijalne odbrane Lukavac učestvovali u mučenju civila. http://www.srna.rs/novosti/665427/potvrdjena-optuznica-za-ratni-zlocin-nad-srbima.htm</s>
<s>Potvrđen četvorogodišnji zatvor Ćufuroviću zbog ratovanja u Siriji</s><s>Subota, 09 maj 2020</s><s>08.05.2020 \| Srna \| Glas Srpske SARAJEVO - Apelaciono vijeće Suda BiH potvrdilo je prvostepenu presudu kojom je Ibro Ćufurović osuđen na četiri godine zatvora zbog organizovanja terorističke grupe, odnosno ratovanja u Siriji.</s><s>Sud je otpremio drugostepenu presudu kojom su kao neosnovane odbijene žalbe Tužilaštva, optuženog Ćufurovića, kao i njegovog branioca, te je potvrđena presuda, prenosi “Birn”.</s><s>Prvostepenom presudom iz decembra 2019. godine Ćufurović je osuđen na četiri godine zatvora nakon što je priznao da je 21. aprila 2014. godine napustio BiH i otputovao u Tursku odakle je ilegalno prešao granicu sa Sirijom u namjeri da se bori na strani terorističke organizacije “Islamska država” na teritoriji Sirije i Iraka.</s><s>Prema navodima Tužilaštva, Ćufurović je pod imenom Abu Kasim Albosni učestvovao u terorističkim aktivnostima, pružao pomoć i borio se na strani snaga terorističke organizacije “Islamska država” u Siriji, u jedinici “Bejt komandos”, koja je kasnije promijenila ime u “El Aksa”. https://www.glassrpske.com/cir/hronika/iz_sudnice/i-zatvor-cufurovicu-zbog-ratovanja-u-siriji/316403</s>
<s>SAD: Osumnjičeni za ubistva u BiH lagao radi ulaska u Ameriku</s><s>Utorak, 23 januar 2018</s><s>Tanjug \| 18. januar 2018 \| Večernje novosti Američke federalne vlasti saopštile su danas da je muškarac, koji se sumnjiči za ubistvo jednog Srbina i dvojice Hrvata za vreme rata u BiH, lagao kako bi ušao u SAD kao izbeglica Američke federalne vlasti saopštile su danas da je muškarac, koji se sumnjiči za ubistvo jednog Srbina i dvojice Hrvata za vreme rata u BiH, lagao kako bi ušao u SAD kao izbeglica, te da je "u tišini" upravljao špediterskom kompanijom u Ajovi.</s><s>Američko Ministarstvo pravde danas je podnelo dokumente za oduzimanje državljanstva Esi Raziću, što bi omogućilo imigracionim zvaničnicima da ga deportuju, prenosi američka agencija AP.</s><s>Prema dokumentima koje su snage za sprovođenje reda u BiH dostavile američkim federalnim vlastima, Razić će možda biti podvrgnut istrazi za ratne zločine zbog njegovog navodnog učešća u sukobima u BiH.</s><s>Podsećajući da su Bošnjaci i Hrvati uglavnom bili saveznici u borbi protiv Srba tokom rata, ali da su 1993. godine međusobno vodili "kratak, ali brutalan rat", AP navodi, pozivajući se na sudska dokumenta, da je Razić do tada bio član Hrvatskog veća odbrane, gde zvaničnici tvrde da je učestvovao u ubistvu ranjenog srpskog ratnog zarobljenika.</s><s>Kada se savezništvo između Bošnjaka i Hrvata raspalo, navodi se u dokumentima, Razić se okrenuo protiv svojih nekadašnjih hrvatskih kolega i ubio dvojicu.</s><s>AP navodi da Razić zbog tih zločina ne bi mogao da dobije stalni boravak u SAD u skladu sa zakonom, niti da postane građanin te zemlje, ali da je, prema tvrdnjama američkih vlasti, on sakrio svoju nasilnu prošlost kada se prijavio za status izbeglice kako bi ušao u SAD 1998. godine.</s><s>Umesto toga, kako se navodi, on je u obrascima naveo da je izgubio kuću i frizersku radnju u ratu i da je prebijen u logoru.</s><s>U sudskim dokumentima navodi se da nije pomenuo učešće u nekoliko paravojnih organizacija, koje su delovale tokom rata.</s><s>Na pitanje u formularima za imigrante da li je ikada učestvovao u genocidu ili ubio ikoga zbog političke ili verske pripadnosti, Razić je odgovorio negativno, dodaje AP.</s><s>To mu je, ističe, omogućilo da uđe u SAD kao izbeglica i 2004. godine postane naturalizovani građanin.</s><s>Razić nije odmah bio dostupan za komentar, a u sudskim spisima ne navodi se njegov advokat, dodaje AP ističući da nije jasno ni kako su ga američke vlasti pronašle. http://www.novosti.rs/vesti/naslovna/dosije/aktueliceni-za-ubistva-u-BiH-lagao-radi-ulaska-u-Ameriku</s>
<s>Glas javnosti 6. jul NA DANAŠNjI DAN : Zločini nad Srbima u BiH i Hrvatskoj Starce poklale komšije</s><s>Pripremio: Milivoje Ivanišević</s><s>Kukavice, pretežno muslimansko selo (Srba 14, muslimana 454, Jugoslovena 5, ostalih 8, Hrvata 1), odnosno srpski zaselak Međustijene u opštini Rogatica.</s><s>Žrtve zločina su preostali malobrojni meštani ovog sela srpske nacionalnosti, koji su naivno, verujući svojim komšijama, ostali da i dalje žive u muslimanskom okruženju, konačno su izloženi pogromu od 6. do 10. jula 1992.</s><s>Pokolj srpskog stanovništva izvršili su muslimani iz Kukavica i nekoliko susednih sela, pripadnici oružanih formacija Rogatičke brigade, Armije BiH.</s><s>Toga dana u svojim kućama ubijeno je više meštana srpske nacionalnosti, a njihova pokretna imovina - stoka, skromne rezerve hrane i živina istog dana opljačkani, stambene i ostale zgrade domaćinstva - staje, koševi, svinjci spaljeni.</s><s>Žrtve: 1) Vito (Miloš) Gojković, 1946; 2) Dana (Ilija) Heleta, 1928; 3) Bosiljka (Simo) Komljenović, 1933. i njen suprug 4) Vinko (Niko) Komljenović, 1932; 5) Branislav (Stanoje) Milutinović, 1951; 6) Ljubomir (Bogdan) Nedić, 1957; 7) Mladen (Drago) Obradović, 1971; 8) Stojka (Milan) Perković, 1944; 9) Predrag (Stojan) Perković, 1974.</s>
<s>Počelo suđenje Seni Hamzabegović za finansiranje terorizma</s><s>Četvrtak, 21 oktobar 2021</s><s>SARAJEVO, 21.</s><s>OKTOBRA /SRNA/ - Čitanjem optužnice i izlaganjem uvodne riječi Tužilaštva BiH, danas je počelo suđenje Seni Hamzabegović za finansiranje terorističkih aktivnosti od 2013. do 2018. godine.</s><s>Tužilac Bojana Jolović pročitala je optužnicu koja tereti Hamzabegovićevu da je od 2013. do 2018. godine učestvovala u prikupljanju i pružanju finansijske pomoći za državljane BiH koji su boravili na stranim ratištima Sirije i Iraka, iako je znala da se oni bore na strani terorističke "Islamske države", uključujući "Džabhat el nusra", "Nusra front" i druge formacije.</s><s>Prema optužnici, Hamzabegovićeva je u više navrata putovala u Siriju, gdje je njen suprug Muradif zajedno sa drugim državljanima BiH učestvovao u terorističkim aktivnostima.</s><s>On je dobijeni novac koristio za finansiranje terorizma.</s><s>Optužena je u više navrata obezbjeđivala 230.000 KM putem transakcionih računa u valutama evro, KM i švajcarskim francima koje je predavala suprugu, prenosi Birn.</s><s>Hamzabegovićeva je optužena za finansiranje terorističkih aktivnosti, jer je neposredno i posredno prikupljala novac i osiguravala sredstva, znajući da će biti upotrijebljena za terorizam.</s><s>Tužilac je u uvodnoj riječi, između ostalog, rekla da će navode optužnice Tužilaštvo dokazivati svjedocima, vještačenjima, kao i materijalnim dokazima, među kojima su dokazi od poslovnih banaka iz kojih je vidljivo da je podizala i konvertovala novac.</s><s>Iz iskaza nekih svjedoka Tužilaštva, kako je objasnila Jolovićeva, moći će se utvrditi da je optužena boravila u Siriji, te donosila i predavala novac suprugu koji se borio u redovima terorističke "Islamske države".</s><s>"Tužilaštvo će ovim dokazati da je optužena počinila djelo koje joj se stavlja na teret", istakla je Jolovićeva.</s><s>Odbrana je zadržala pravo da u ovoj fazi postupka ne iznosi svoju uvodnu riječ.</s><s>Na pitanje predsjedavajućeg sudije Branka Perića o nekim nespornim činjenicama, odbrana je naglasila da nije sporno da je "Islamska država" teroristička organizacija.</s><s>"Nesporna činjenica je da joj muž boravi u Siriji, ali ona nije znala njegove poslove.</s><s>Nije sporno da je išla tamo, ali jeste da je nosila novac", tvrdi advokat optužene Zlatko Ibrišimović, dodavši da nije sporno da je optužena 2013. podigla novac koji je otišao njenom suprugu.</s><s>Tužilac je navela da će imati u vidu nesporne činjenice, ali budući da je tužilac u zamjeni, nije se mogla izjasniti o redigovanim dokazima.</s><s>Sena Hamzabegović je u septembru 2011. osuđena, po sporazumu o priznanju krivice, na uslovnu kaznu od jedne godine zbog pripadnosti organizovanoj grupi koja je krijumčarila državljane BiH u Švajcarsku, a tada joj je izrečena i novčana kazna od 3.000 KM.</s><s>Sporazumom je Hamzabegović priznala da je tokom augusta 2009. prevozila migrante iz Slovenije u Švajcarsku u vozilu švajcarskih registarskih oznaka, te da je u tuzlanskom naselju Husino od migranata primila ugovoreni iznos novca i odredila ko će kojim vozilom biti prevezen iz BiH.</s><s>Senin suprug Muradif Hamzabegović je bio optužen u istom predmetu, te je kasnije, zbog udruživanja radi činjenja krivičnih djela i krijumčarenja ljudi, osuđen na jedinstvenu kaznu od šest godina zatvora i novčanu u iznosu od 20.000 KM.</s><s>Prema publikaciji Atlantske inicijative, Muradif Hamzabegović nije nikada odslužio ovu kaznu jer je u kasno proljeće 2013. godine otišao u Siriju.</s><s>Hamzabegovićeva je državljanka BiH i Švajcarske, a trenutno se nalazi u pritvoru.</s><s>Uhapsili su je pripadnici Agencije za istrage i zaštitu BiH /Sipa/ u maju ove godine na tuzlanskom aerodromu.</s><s>Suđenje će se nastaviti 11. novembra, kada će biti pozvana četiri svjedoka Tužilaštva. http://89.111.245.19/novosti/946097/pocelo-sudjenje-seni-hamzabegovic-za-finansiranje-terorizma.htm</s>
<s>Zatraženo zakazivanje žalbenog postupka u slučaju protiv generala Mladića</s><s>Subota, 20 jun 2020</s><s>19/06/2020 \| RTRS \| Izvor: SRNA Žalbeno vijeće Mehanizma za međunarodne krivične sudove trebalo bi da zakaže saslušanje u okviru žalbenog postupka u slučaju protiv generala Ratka Mladića u sedmici od 20. jula, saopšteno je iz MMKS.</s><s>U saopštenju se navodi da bi Vijeće trebalo da naredi Sekretarijatu MMKS da obezbijedi potrebnu tehnologiju za djelimično održavanje procesa na daljinu.</s><s>Pored toga, Vijeće bi trebalo da zatraži od Sekretarijata da pripremi sudnicu tako da se poštuju uslovi potrebni za čuvanje zdravlja i bezbjednosti prisutnih, te da odredi raspored bilo kakvog odgovora u svjetlu hitnosti pomenutog saslušanja.</s><s>Prema saopštenju iz Haga, bilo bi poželjno da sve sudije budu fizički prisutne tokom saslušanja, ali nije obavezno.</s><s>Ukoliko ne bude moguće da sudije doputuju u Hag zbog pandemije, trebalo bi na drugi način, uz korišćenje tehnologije, obezbijediti njihovo učešće.</s><s>Pravilo 19 Pravilnika MMKS dozvoljava da se saslušanja održe i bez prisustva sudije, te će, u slučaju nemogućnosti prisustvovanja putem video-veze, sudija moći da unaprijed postavi pitanja, pogleda video-snimak saslušanja ili da pročita zapisnik i da nakon toga postavi pitanja.</s><s>Saslušanje može da se nastavi i uz učešće Mladića putem video-veze iz pritovorske jedinice, a to će biti omogućeno i njegovim advokatima ukoliko ne budu mogli fizički da prisustvuju zbog ograničenja putovanja usljed pandemije kovid-19.</s><s>Stranama će se morati obezbijediti neometana komunikacija, te će strane sarađivati sa Sekretarijatom na tome, a braniocima mora biti omogućena privilegovana linija za komunikaciju sa Mladićem.</s><s>U saopštenju se ističe da je bezbjedno prisustvo u sudnici moguće, uz sprovođenje mjera kao što su ograničavanje broja ljudi, označavanje udaljenosti između učesnika, zahtijevanje od učesnika da nose maske kada ne govore, planiranje dodatnog čišćenja tokom pauza, postavljanje pleksiglasa ili druge mjere za obezbjeđivanje fizičke distance, kao i ljekarski pregled svih učesnika saslušanja. https://www.rtrs.tv/vijesti/vijest.php?id=389173</s>
<s>Optužnica protiv Svjetlana Kostadinovića za ratne zločine nad Srbima u Brodu</s><s>07.10.2021 \| Srna \| Glas Srpske DOBOJ - Okružno javno tužilaštvo u Doboju podiglo je optužnicu protiv Svjetlana Kostandinovića (54), rođenog u Brodu a nastanjenog u Njemačkoj, zbog krivičnog djela ratni zločin protiv srpskog civilnog stanovništva, objavljeno je na internet stranici dobojskog Tužilaštva.</s><s>Iz Tužilaštva navode da se optuženi Kostadinović tereti da je kao pripadnik vojne policije 101.</s><s>Bosansko-brodske brigade HVO-a, u periodu od polovine maja do polovine jula 1992. godine u tadašnjem Bosanskom Brodu, u logorima koji su se nalazili u staroj zgradi Stanice javne bezbjednosti i na stadionu Fudbalskog kluba "Polet", gdje su bili zatvoreni civili, narušavao tjelesni integritet, mučio, prisiljavao na prinudni rad i nečovječno postupao prema civilu srpske nacionalnosti. https://www.glassrpske.com/cir/novosti/vijesti_daninovica-za-ratne-zlocine-nad-srbima-u-brodu/380131</s>
<s>Tanjug \| 20. april 2019 \| Večernje novosti U saopštenju se navode samo njegovi inicijali (I. Ć.), ali mediji u BiH navode da je reč o Ibru Ćuhfuroviću (1995), poreklom iz Velike Kladuše, nedaleko od granice sa Hrvatskom Radikalni islamista Ibro Ćufurović, osumnjičen da je bio pripadnik terorističke organizacije na sirijskom ratištu, izručen je BiH uz pomoć američkih vlasti pošto je neko vreme proveo u kurdskom zatvoru posle sloma Islamske države (ID), saopštilo je danas Državno tužilaštvo BiH.</s><s>On je prema navodima medija otišao da se bori na strani ID 2013. kada je bio jedva punoletan.</s><s>Ćufurovićevo ime se od 2014. nalazi na crvenoj Interpolovoj poternici.</s><s>Odmah po izručenju, Ćufuroviću je određen pritvor za vreme kojeg će se nastaviti kazneni postupak.</s><s>Ime Ibre Ćufurovića često se pominjalo na suđenju neformalnom vođi radikalnih islamista, selefiji Huseinu Bilalu Bosniću, osuđenom za terorizam na sedam godina zatvora pred Sudom BiH, prenosi Hina.</s><s>Sumnjalo se da je taj radikalni klerik motivisao mladog Ćufurovića da se bori na strani ID.</s>
<s>Mesdžid u Brigovima izgrađen da se izbjegne konflikt sa mještanima</s><s>Sreda, 03 jun 2015</s><s>SARAJEVO, 3. JUNA /SRNA/ - Mirhad Duraković, svjedok odbrane na suđenju optuženom za javno podsticanje na terorističke aktivnosti Huseinu Bosniću, rekao je pred Sudom BiH da su mesdžid u mjestu Brigovi u opštini Bužim izgradili muslimani "da bi zbog njihovog načina praktikovanja vjere izbjegli konflikt sa mještanima koji su išli u džamiju".</s><s>"Mi ne odbacujemo Islamsku zajednicu jer smo svi njeni pripadnici, ali se ne možemo složiti sa nekim stvarima.</s><s>To je naš unutrašnji problem", rekao je danas Duraković.</s><s>Svjedok je rekao da su iz neke islamske zemlje, ali da ne zna koje, dobili oko 100.000 ili 120.000 KM za kupovinu zemlje i izgradnju kuća socijalno ugroženim ljudima.</s><s>"Novac je 2013. i 2014. godine došao na Bosnićev račun i kupili smo par imanja koja godinama niko nije koristio, te sagradili jednu kuću u koju smo smjestiti jednog čovjeka sa ženom koji nisu imali krov nad glavom", rekao je Duraković.</s><s>On je na suđenju Bosniću rekao da je krajem 2008. godine otišao do Bosnićeve kuće jer je želio lično da upozna čovjeka "koji se školovao u Siriji i od kojeg je mogao da uči o islamu, o normalnom i moralnom životu".</s><s>"Molili smo ga da nas poučava, a na predavanja su dolazili ljudi iz raznih krajeva, raznih profesija i različite starosne dobi", ispričao je Duraković.</s><s>Svjedok Elvedin Grošić rekao je da je često prisustvovao predavanjima u mesdžidu koji se nalazio u okviru Bosnićevog imanja, kojim su prisustvovali ljudi različitih profesija.</s><s>On je naglasio da je Bosnićeva predavanja uvijek neko od prisutnih mogao mobilnim telefonom da snima i objavi.</s><s>"Snimanje nikada nije bilo organizovano i ne znam ko ih je objavio na `Jutjubu`.</s><s>Bosnić je uvijek isticao da nije vičan tehnici i nije pokazivao afinitete prema savremenoj tehnologiji", naveo je Grošić.</s><s>Prema njegovim riječima, svi posjetioci Bosnićevih predavanja su se deklarisali kao pripadnici Islamske zajednice, iako se "sa nekim stvarima nisu slagali".</s><s>Tužilaštvo BiH Bosnića tereti da je 2013. i 2014. godine, kao pripadnik selefijske zajednice organizovane radi propagiranja i širenja islamskog radikalizma u BiH i regionu, svjesno i sa pozicije vjerskog autoriteta, javno podstrekivao druge da se priključe terorističkim organizacijama.</s><s>Optužen je za podsticanje na terorističke aktivnosti u vezi sa krivičnim djelima vrbovanje radi terorističkih aktivnosti i organizovanje terorističke grupe.</s><s>Suđenje će biti nastavljeno 1. jula. http://www.srna.rs/novosti/309857/mesdzid-u-brigovzgradjen-da-se-izbjegne-konflikt-sa-mjestanima.htm</s>
<s>09.12.2020 \| Srna \| Srna SARAJEVO- Izricanje prvostepene presude nekadašnjem komandantu Trećeg korpusa takozvane Armije BiH Sakibu Mahmuljinu za zločine nad zarobljenim srpskim civilima i vojnicima na području Zavidovića i Vozuće 1995. godine zakazano je za 22. januar u Sudu BiH.</s><s>Mahmuljin je na današnjem ročištu u završnoj riječi rekao da očekuje pravednu presudu, dok je njegov branilac Nermin Mulić zatražio oslobađajuću presudu.</s><s>Obraćajući se sudskom vijeću, Mahmuljin je rekao da je problem stranaca prevazilazio njegovu dužnost komandanta korpusa.</s><s>"U zoni odgovornosti Trećeg korpusa bilo je 36.000 vojnika, imao sam vezu sa 41 potčinjenim.</s><s>Postupajući tužilac je pokušao da me prikaže kao super komandanta, kao da nema sedam nivoa od komandanta do vojnika", rekao je Mahmuljin.</s><s>Drugog dana iznošenja završne riječi odbrane, Mahmuljinov branilac je podsjetio da je "srž ovog predmeta nepostojanje efektivne kontrole, bez koje nema ni odgovornosti", prenosi Birn.</s><s>Tokom prvog dana izlaganja završne riječi, 2. decembra, odbrana je detaljno iznosila svoju argumentaciju da Mahmuljin nije imao efektivnu kontrolu nad odredom "El mudžahedin", niti izvršiocima zločina, te da Tužilaštvo BiH nije dokazalo ni ko su izvršioci.</s><s>Tužilaštvo BiH je u završnoj riječi 14. oktobra zatražilo od Suda da kazni Mahmuljina u skladu sa zakonom, jer smatra da su njihovi izvedeni dokazi potvrdili sve relevantne činjenice iz proširene optužnice.</s><s>Optužnica tereti Mahmuljina da, kao komandant Trećeg korpusa u čijem sastavu je djelovao i odred "El mudžahedin", nije ništa preduzeo da spriječi zločin pripadnika tog odreda nad ratnim zarobljenicima i srpskim civilima tokom vojne akcije na širem području Zavidovića i Vozuće 1995. godine.</s><s>Prema optužnici, pripadnici odreda "El mudžahedin" su od jula do septembra 1995. ubili najmanje 55 zarobljenih srpskih civila i pripadnika Vojske Republike Srpske. https://www.glassrpske.com/cir/hronika/hronika_vijicanje-presude-sakibu-mahmuljinu-22-januara/342909</s>
<s>Potvrđena optužnica Drekoviću zbog zločina nad Srbima u Kalinoviku</s><s>Ponedeljak, 21 januar 2019</s><s>U optužnici se navodi da je u granatiranju tokom maja i juna 1995. godine ubijeno jedno dijete od 15 godina, a teže i lakše ranjeno više djece i odraslih lica, te razareno više objekata.</s><s>Pripadnici Agencije za istrage i zaštitu BiH, uhapsili su Drekovića 5. decembra prošle godine u Sarajevu. http://www.srna.rs/novosti/660232/potvrdjena-optuzdrekovicu-zbog-zlocina-nad-srbima-u-kalinoviku.htm</s>
<s>Suđenje Mahmuljinu: Srpski zrobljenici nisu smjeli da budu predati mudžahedinima</s><s>SARAJEVO, 21.</s><s>SEPTEMBRA /SRNA/ - Pomoćnik komandanta za bezbjednost Trećeg bataljona 328. brigade takozvane Armije BiH Ramiz Suljić rekao je da je u naredbama koje je potpisivao bilo izričito rečeno da srpski zarobljenici ne smiju biti predati mudžahedinima, jer se pričalo da će biti maltretirani, a možda i ubijeni.</s><s>"Kružile su mnoge priče o tim postupcima, maltretiranju, ubijanju.</s><s>Htjeli su da preuzmu zarobljenike u Stogu, ali im to nismo dozvolili", rekao je Suljić, svjedočeći na suđenju nekadašnjem komandantu Trećeg korpusa takozvane Armije BiH Sakibu Mahmuljinu za zločine nad zarobljenim srpskim civilima i vojnicima na području Zavidovića i Vozuće 1995. godine.</s><s>Prema njegovim riječima, srpske zarobljenike, mudžahedini su navodno vodili u kamp "Kamenica" gdje je pričano da su neki ubijeni, a neki maltretirani.</s><s>Drugi svjedok, zamjenik komandanta Petog bataljona 328. brigade takozvane Armije BiH Muhamed Omerašević rekao je da su u selu Kesten kod Vozuće, pripadnici takozvane Armije BiH zarobili 40 pripadnika Vojske Republike Srpske, nakon čega ih je na ivici oružanog sukoba oko 100 mudžahedina otelo i odvelo prema selu Krševine.</s><s>"Zvanično ne znam šta se desilo nakon toga, bilo je puno priča o tome da su razmijenjeni, pobijeni, a bile su priče i da su pokopani u neko groblje", rekao je Omerašević.</s><s>Prema njegovim riječima, on je imao neprestane probleme sa pripadnicima mudžahedina.</s><s>"Tri žene Srpkinje smo tada poslali na sigurno.</s><s>Međutim, Arapi su ih oteli, odvedene su u Zenicu nakon čega su razmijenjene", naveo je on.</s><s>Omerašević je bio kategoričan da Komanda 328. brigade nije imala kontrolu nad mudžahedinima.</s><s>Nastavak suđenja zakazan je za 5. oktobar u 13.00 časova kada će biti nastavljeno ispitivanje svjedoka.</s><s>Nekadašnji komandant Petog bataljona 328. brdske brigade takozvane Armije BiH Ahmet Šehić rekao je na prošlom ročištu 7. septembra da je odred "El mudžahedin" u julu 1995. godine obučavao oko 100 pripadnika tog bataljona, nakon čega je uslijedila ofanziva "Farz" na Vozuću.</s><s>Mahmuljina optužnica tereti za zločin nad ratnim zarobljenicima, ranjenicima i srpskim civilima, jer u svojstvu komandanta Trećeg korpusa, u čijem sastavu je djelovao i odred "El mudžahedin", u toku 1995. godine, dok je trajala vojna operacija na širem području Zavidovića i Vozuće, nije ništa preduzeo da spriječi zločin pripadnika ovog odreda nad ratnim zarobljenicima i civilima srpske nacionalnosti na tom području. http://www.srna.rs/novosti/435173/srpski-zarobljenici-nisu-smjeli-da-budu-predati-mudzahedinima-.htm</s>
<s>Svjedoci odbrane o mjestima gdje je boravio Jusuf Pušina</s><s>10.09.2021 \| Glas Srpske \| SRNA SARAJEVO - Svjedoci odbrane danas su na suđenju za zločin počinjen u Velikom parku u Sarajevu govorili o lokacijama na kojima su viđali optuženog Jusufa Pušinu 22. aprila 1992. godine kada je ubijeno osam zarobljenih pripadnika JNA.</s><s>Prema navodima svjedoka, Pušinu je dolazio da obiđe majku koja je boravila u kući Nedžada Muftića u opštini Stari Grad.</s><s>Muftić, koji je danas svjedočio, rekao je da je 22. aprila 1992. godine Pušina došao u njegovu kuću, tu i prespavao, a ujutru rano otišao, a ta kuća je, kako je danas posjedočila Muftićeva supruga Benisa, pogođena u noći 21. aprila, prenosi Birn.</s><s>Svjedočila je i supruga od Muftića, kao i Kenan Muftić, Milan i Emira Furtula, te Senad Jušić.</s><s>Svi oni su zajedno sa majkom Pušine boravili u kući Muftića.</s><s>Osim Vikića i Jusufa Pušine u predmetu "Veliki park" optuženi su i Nermin Uzunović i Mladen Čovčić.</s><s>Optuženima je stavljeno na teret da su znali i bili informisani o zarobljavanju osam pripadnika JNA srpske nacionalnosti iz transportera u kvaru na području sarajevskog naselja Dobrinja.</s><s>Prema optužnici, oni su bili informisani da su pod kontrolu i nadzor policijskih i bezbjednosnih struktura bili stavljeni zarobljeni vojnici JNA, koji su potom izvedeni u Veliki park blizu Doma policije, u centru Sarajeva, gdje su ubijeni rafalima iz vatrenog oružja.</s><s>Tijela pripadnika JNA sklonjena su i odvezena s ciljem uklanjanja i prikrivanja dokaza, ali su pronađeni djelimični posmrtni ostaci dvojice ubijenih, dok se za ostalima još traga.</s><s>Naredno ročište zakazano je za 24. septembar. https://www.glassrpske.com/cir/novosti/vijesti_danane-o-mjestima-gdje-je-boravio-jusuf-pusina/376531</s>
<s>01. 03. 2017.</s><s>Press centar UNS-a, 1. mart u 11 sati, Knez Mihailova 6/III Institut za istraživanje srpskih stradanja u XX veku Vas poziva na promociju knjige „Genocid nad Srbima u Sarajevu 1992-1995“ Press centar UNS-a/ SREDA, 1. mart 2017. godine u 11 sati Povodom godišnjice genocida nad Srbima u Sarajevu 1992-1995 godine, u sredu 1. marta u 11 sati u Press centru UNS-a biće održana promocija knjige Milivoja Ivaniševića „Genocid nad Srbima u Sarajevu 1992-1995“</s>
<s>Odbrana generala Mladića: Odbaciti defektne i neispravne optužbe</s><s>25/10/2016 \| 17:04 ⇒ 20:10 \| RTRS Odbrana generala Ratka Mladića podnijela je zahtjev sudskom vijeću da se uzdrži od odlučivanja o onim dijelovima optužnice koje je u svom podnesku okarakterisala kao defektne i neispravne, tvrdeći da nijedan od četiri oblika odgovornosti za koja se Mladić tereti, nemaju ni vremenski niti teritorijalni opseg.</s><s>Prema odluci Haškog suda danas je posljednji rok u kojem odbrana mora da preda završni podnesak koji je limitiran brojem riječi i strana, i ne može biti veći od 300 hiljada riječi.</s><s>Advokat Miodrag Stojanović tvrdi da je odbrana generala Mladića imala procesne probleme, jer su uložili žalbu na odluku suda zbog okončanja postupka, a da odbrani nije omogućeno da izvede preostala dva zaštićena svjedoka.</s><s>Odbrana generala Mladića tražila je izuzeće sudija iz žalbenog vijeća, jer su u ranijim predmetima iznijeli stav u pogledu postojanja udruženog zločinačkog poduhvata, obima komandne odgovornosti i kvalifikacije događaja u vezi sa Srebrenicom.</s><s>- Ako je jedan od članova sudskog vijeća koji je sudio u predmetu generala Galića rekao ocjenu suda 2:1 da su Markale odgovornost Vojske Republike Srpske, da li iko ko ozbiljno razmišlja može očekivati da će sada takav sudija, nakon što je i žalbeno vijeće sa odlukom 3:2 odgovornost za Markale prebacilo na VRS, promijeniti svoj stav.</s><s>Dakle, predrasude kod tih sudija postoje - kaže Stojanović.</s><s>Odbrana generala Mladića tvrdi da oni koji su učestvovali u pisanju osuđujuće presude Radovanu Karadžiću sada pomažu sudijama u procesu protiv generala Mladića.</s><s>U današnjem prigovoru na optužnicu, Mladićevi branioci Branko Lukić i Miodrag Stojanović tvrde da je 106 incidenata u opužnici navedeno "nejasno" u pogledu "vremenskog perioda" u kojem su se dogodili, "broja žrtava", "lokacija" i "identiteta počinilaca".</s><s>Vremenski periodi u kojima su, po optužnici, zločini počinjeni, "nedopustivo su široki", što je otežalo pripreme za odbranu, tvrde Mladićevi advokati.</s><s>To, po odbrani, stvara i "neizvesnost da li su sve žrtve... stradale u jednom ili više događaja".</s><s>Branioci prigovaraju i da je odgovornost generala Mladića optužnicom proširena i na vreme pre 12. maja 1992. kada je on bio imenovan za komandanta VRS.</s><s>Upotreba termina "najmanje", "približno", "više od", "nekoliko", pri određivanju broja stradalih u optužnici, "nedopustivo je", tvrde branioci.</s><s>Kad u optužnici piše "jedan broj" žrtava, u dokumentima Tužilaštva "to znači sve od pet do 800 žrtava", ističe odbrana u prigovoru.</s><s>Nejasno određena poprišta zločina navedenih u optužnici onemogućila su, po odbrani, optuženom da utvrdi "da li su navedeni zločini počinjeni u područjima u kojima su operisale jedinice bile pod njegovom efektivnom kontrolom", kao i da li se to dogodilo "u borbenom okruženju ili za vreme legitimne vojne operacije".</s><s>Mladićevi branioci tvrde i da je "optužnica propustila da u dovoljnoj meri identifikuje počinioce" zločina, pribegavajući neodređenim terminima poput "uključujući".</s><s>Tužioci su, kako tvrdi odbrana, "propustili da objasne navodnu vezu počinilaca sa VRS i njihovu integraciju u lanac komande VRS".</s><s>Takođe, "nisu naveli identifikujuće informacije za direktne počinioce, poput toga kojoj su formaciji pripadali". - Prihvaćen je naš zahtjev za žalbu i to je sada nešto što nas je itekako odvratilo ili odvojilo značajno vrijeme i resurse, u smislu pisanja završnog podneska.</s><s>Međutim, sa današnjim danom mi nemamo odgovor suda da li će nam taj rok produžiti i mi se ponašamo kao da tog produženja nema i noćas do 24 sata moramo predati završni podnesak - kaže Stojanović.</s><s>Petog decembra počinje iznošenje završne riječi tužilaštva i odbrane i trajaće deset dana.</s><s>Tim odbrane generala Mladića izricanje prvostepene presude očekuje do kraja 2017. godine. http://www.rtrs.tv/vijesti/vijest.php?id=227174</s>
<s>Darko Mladić: Nešto čudno se dešava u Tribunalu, još dva srpska oficira imaju rak!</s><s>Sreda, 05 novembar 2014</s><s>Objavljeno: 3. novembar 2014, 08:50 BEOGRAD– U Beogradu je održana pres-konferencija ruskog i srpskog Komiteta za odbranu generala Ratka Mladića.</s><s>Kako je istaknuto, tražiće se od vlasti Srbije i Republike Srpske da promene format saradnje sa Haškim tribunalom i da više podrže svoje nepravedno optužene građane u Hagu.</s><s>Na pres-konferenciji je govorio i deputat ruske Dume i član ruskog Komiteta, Pavel Sergejevič Dorohin.</s><s>O aktivnostima ova dva Komiteta i procesu u Hagu protiv generala Ratka Mladića, razgovarali smo sa sinom generala, Darkom Mladićem.</s><s>Recite nam o dosadašnjem radu ruskog i srpskog Komiteta za odbranu generala Ratka Mladića i na kakve probleme nailazite u radu.</s><s>Mi smo održali zajedničku sednicu srpskog i ruskog Komiteta za podršku generalu Ratku Mladiću na kojoj smo govorili o tekućim problemima odbrane, o stanju u ruskoj i srpskoj javnosti i stanju u medijima.</s><s>Pre svega moram da kažem da smo svi konstatovali da je, nažalost, sudsko veće nastavilo da pokazuje ogromnu pristrasnost u svojim postupcima prema svedocima odbrane.</s><s>Odbrana generala Ratka Mladića od maja 2104. godine izvodi svoje svedoke i odbranu, te smo svi konstatovali da je ponašanje koje demonstrira sudsko veće, pogotovo predsedavajući sudija, ispod svakog minimuma pravnih standarda međunarodnog prava.</s><s>Svedoci se zastrašuju, psihički maltretiraju, ne odobravaju nam se mere zaštite za pojedine svedoke sa licemernim objašnjenjima.</s><s>Objašnjenja su takva, da im se nešto treba desiti, pa tek onda bi bilo potrebe za zaštitnim merama, što je „non sens“, jer ako im se nešto desi, čemu onda zaštitne mere.</s><s>Nastavlja se taj cirkus i ja to ne mogu nazvati suđenjem zato što je zaista prevršilo svaku meru.</s><s>Uprkos tome, odbrana nastoji i uspeva da kroz svedoke iznese svoje stavove i istinu.</s><s>Mogu da kažem da su dosadašnji naši svedoci, pogotovo što se tiče Sarajeva i Foče, pobili sve tvrdnje Tužilaštva i ukoliko ovaj sud bude imao i mrvicu nekog osećaja za pravdu i pravednost, on će morati da donese oslobađajuću presudu po svim tačkama optužnice po kojima smo mi do sada iznosili odbranu generala Ratka Mladića.</s><s>Recite nam kakvo je zdravstveno stanje Vašeg oca?</s><s>Moram da kažem da smo mi svi u Komitetu veoma zabrinuti s obzirom na to da su se u Tribunalu počele dešavati veoma čudne stvari.</s><s>Odjednom se pojavio jako veliki broj obolelih ljudi, pogotovo od karcinoma.</s><s>Ono što je javnost već čula je to da su se dr Vojislavu Šešelju pojavile metastaze na jetri.</s><s>Ja ne mogu da govorim o drugim našim ljudima koji su tamo, ali mogu da kažem da najmanje još dva naša oficira imaju rak.</s><s>To su mlađi ljudi od dr Šešelja i mog oca.</s><s>Kao što znate Goran Hadžić je doživeo srčani udar i sada je to jedan veliki broj srpskih pritvorenika koji su oboleli od teških bolesti.</s><s>To je statistički broj koji ukazuje da tamo nešto stvarno nije u redu sa medicinskom negom, jer je nejasno kako toliko veliki broj ljudi oboleva od raka.</s><s>To je veoma zabrinjavajuće.</s><s>Što se tiče moga oca, u ovom trenutku njegovo zdravstveno stanje je relativno stabilno.</s><s>On je ove godine imao sedam meseci pauze i konačno smo uspeli da dobijemo od sudskog veća u avgustu ove godine da se umesto pet radnih dana radi četiri.</s><s>To je svojevrsan paradoks kakve se stvari tamo dešavaju.</s><s>Sada je dobio četiri radna dana kada se bolje oseća, a od početka kada je tamo prebačen i bio u mnogo gorem stanju, oni su bez obzira na to ignorisali kao da se ništa ne dešava.</s><s>Suština je da iako je moj otac bolje u ovom trenutku, Komitet smatra da njega pre svega, prvo treba lečiti, pa kada se završi lečenje da se obnovi suđenje.</s><s>Ne nastavi, nego obnovi, zato što je ovo do sada bila jedna farsa u kojoj praktično nije mogao na adekvatan način da učestvuje.</s><s>Veoma važna činjenica je i ta, kako je istakao deputat Dohorin, da rad ruskog i srpskog Komiteta za odbranu Generala Ratka Mladića podržava i predsednik Putin.</s><s>Da, naravno.</s><s>Mi smo zaista veoma ponosni i na to.</s><s>Deputat Ruske dume Pavel Sergejevič Dorohin je na pres konferenciji istakao da je pismo koje je Genadij Zjuganov odneo Putinu, a koje je sadržavalo zaključke naših sastanaka u Ruskoj dumi, potpisao lično predsednik Vladimir Vladimirovič Putin, i mi sada imamo i jednu formalnu podršku najviših organa vlasti Ruske Federacije.</s><s>Sada zajedno sa njima radimo na tome da dođu tri lekara iz Ruske Federacije koji bi kao prvi nezavisni i nepristrasni lekari dali tačnu dijagnozu zdravestvenog stanja generala Mladića, te se nadamo da će posle toga javnost biti upoznata sa zdravstvenim stanjem generala Mladića.</s><s>Ta podrška, nažalost, je veća nego što je dobijamo iz Srbije.</s><s>Napisaćemo pismo zahvalnosti Putinu i obratićemo se predsedniku Nikoliću i premijeru Vučiću gde ćemo tražiti da se promeni format saradnje sa Haškim tribunalom i da je dosta bilo toga da se saradnja Srbije sa Haškim tribunalom svodi na pomoć Tužilaštvu protiv sopstvenih građana.</s><s>Mi smatramo da je to nepravedno, nemoralno i nezakonito i da Vlada ima obaevzu da štiti svoje građane koji se tamo nalaze.</s><s>Interesantno je da se na pres konferenciji srpskog i ruskog Komiteta za odbranu generala Ratka Mladića nije pojavio nijedan medij iz Srbije.</s><s>Da li to onda znači da tu postoji jedna vrsta cenzure u medijima kada je u pitanju general Mladić?</s><s>Ja ne znam da li mogu sa sigurnošću da odgovorim da li postoji cenzura, ali postoji nešto što se može nazvati autocenzura.</s><s>Mislim da su mediji u Srbiji zastrašeni dugogodišnjom kapmapnjom Haškog tribunala koja se provodila kroz organe prethodne vlasti i da se stvorio psihološki pritisak u kome i sami urednici praktično imaju strah od toga da se tom temom bave na objektivan način i da daju prostora odbranama u Hagu.</s><s>Već četrnaest godina od 2000. godine se vodi jedna stravična kampanja koja je na kraju verovatno urodila plodom da i glavni urednici imaju jedan već „proizveden stav“ kada je to u pitanju.</s><s>Čini mi se kada bi javno, bilo ko od nosilaca vlasti u Srbiji rekao da se da jedan fer pristup obema stranama u tim postupcima, da bi se tek onda i ta situacija izmenila.</s><s>Nadam se da će to početi da se menja.</s><s>Deputat Ruske dume i član ruskog Komiteta za odbranu generala Mladića, Pavel Sergejevič Dorohin je naglasio da će Komitet nastaviti borbu za ukidanje Tribunala koji predstavlja organ ucena i pritisaka zapadnih zemalja i NATO pakta na srpski narod.</s><s>Istakao je i da je rad ruskog i srpskog Komiteta podržao i predsednik Putin koji je takođe podržao ideju da se general Mladić prebaci na lečenje u Rusiju pod garancijom Vlade Rusije. http://www.pravda.rs/2014/11/03/darko-mladic-nestosava-u-tribunalu-jos-dva-srpska-oficira-imaju-rak/</s>
<s>Ćufuroviću četiri godine zatvora zbog ratovanja u Siriji</s><s>27/12/2019 \| RTRS \| Izvor: SRNA Sud BiH osudio je Ibru Ćufurovića /24/ iz Velike Kladuše na četiri godine zatvora zbog učešća u organizovanju terorističke grupe u Siriji i ratovanja na tom području.</s><s>Riječ je o prvostepenoj presudi, a u kaznu zatvora Ćufuroviću će biti uračunato vrijeme provedeno u pritvoru od 20. aprila prošle godine, kada je iz Sirije deportovan u BiH.</s><s>Ćufurović je optužen da je 21. aprila 2014. godine iz BiH otputovao u Tursku, odakle je ilegalno prešao granicu i došao na teritoriju Sirije, gdje se pridružio strukturama terorističke organizacije "Islamska država" i na tom području boravio do 20. aprila prošle godine.</s><s>On je zajedno sa drugim licima iz BiH, koja su boravila u Siriji sa istom namjerom, koristeći ime Abu Kasim Albosni, učestvovao u terorističkim aktivnostima, pružao pomoć i borio se u jedinici "Bejt komandos", koja je kasnije promijenila ime u "El Aksa".</s><s>Optužnica Tužilaštva BiH, koja je podignuta 12. jula, tereti ga da je postao pripadnik terorističke grupe i pružao pomoć terorističkoj grupi, čime je počinio krivično djelo organizovanje terorističke grupe.</s>
<s>Utvrđen plan izvođenja dokaza u obnovljenom postupku Oriću</s><s>Ponedeljak, 03 septembar 2018</s><s>SARAJEVO, 3. SEPTEMBRA /SRNA/ - Na današnjoj statusnoj konferenciji pred Apelacionim vijećem Suda BiH utvrđen je plan izvođenja dokaza u obnovljenom postupku protiv komandanta takozvane Armije BiH u Srebrenici Nasera Orića i pripadnika te vojske Sabahudina Muhića za zločine nad Srbima na području Srebrenice 1992. godine.</s><s>Tužilac Miroslav Janjić predložio je da ponovo budu saslušani svi svjedoci Tužilaštva i uvedeni materijalni dokazi, čemu su se odbrane usprotivile zbog prava optuženih na pravičnost postupka u smislu ekonomičnosti i efikasnosti krivičnog postupka.</s><s>Orićev advokat Lejla Čović rekla je novinarima da je to isto vijeće koje je odlučivalo po žalbi Tužilaštva BiH i koje je ukinulo prvostepenu presudu prema Zakonu o krivičnom postupku BiH.</s><s>Čovićeva je navela da je naredno ročište zakazano za 17. septembar kada će ponovo biti saslušan jedan od svjedoka Tužilaštva Radivoje Ostojić, te dodala da će na jednom od narednih ročišta biti saslušan još jedan od ranije saslušanih svjedoka Tužilaštva BiH, zaštićeni svjedok "O1".</s><s>Ostali dokazi koje je Tužilaštvo ranije sprovelo neće biti ponovo izvođeni pred Apelacionim vijećem, već će samo biti prihvaćeni u spis onako kako su izvedeni tokom prvostepenog postupka.</s><s>"Nakon toga će uslijediti postupak faze izvođenja dokaza odbrane.</s><s>Onda će odbrana donijeti konačnu odluku kako će sprovoditi već izvedene dokaze ili eventualno nove dokaze", rekla je Čovićeva.</s><s>Apelaciono vijeće Suda BiH je 8. juna, zbog bitnih povreda odredaba krivičnog postupka, ukinulo prvostepenu oslobađajuću presudu Oriću i Muhiću za zločine nad Srbima na području Srebrenice 1992. godine i odredilo ponovno održavanje pretresa.</s><s>Orić i Muhić optuženi su da su u mjestima Zalazje, Lolići i Kunjerac ubili trojicu zarobljenih Srba - Slobodana Ilića, Milutina Miloševića i Mitra Savića.</s><s>Suđenje u ovom predmetu počelo je u januaru 2016. godine, a nakon iznošenja završnih riječi Tužilaštva BiH 29. avgusta prošle godine okončano je iznošenjem završnih riječi odbrane 12. septembra.</s><s>Predsjedavajući Sudskog vijeća Šaban Maksumić je u obrazloženju oslobađajuće presude naveo da Tužilaštvo BiH nije van razumne sumnje dokazalo da su optuženi Orić i Muhić ubili trojicu zarobljenih Srba u mjestima Zalazje, Lolići i Kunjerac.</s><s>On je dodao da je ključni element svih tačaka optužnice bio iskaz zaštićenog svjedoka "O1", koji prema ocjeni Vijeća, nije bio vjerodostojan.</s><s>Ovu presudu je ukinulo Apelaciono vijeće jer se, kako su ranije naveli, zasniva na dokazima na kojima se, prema odredbama krivičnog procesnog zakona, presuda ne može zasnivati. http://www.srna.rs/novosti/623081/utvrdjen-plan-izvodjenja-dokaza-u-obnovljenom-postupku.htm</s>

Subsets and Splits

No community queries yet

The top public SQL queries from the community will appear here once available.