text
stringlengths 17
1.59M
|
|---|
<s>Srpski član Predsjedništva BiH Milorad Dodik izjavio je da će problem nabavke i finansiranja skupih lijekova za liječenje djece koja boluju od rijetkih bolesti biti riješen tako što će se Fond zdravstva zadužiti da odobri nabavku tih, veoma skupih lijekova.</s><s>Dodik je naveo da će se taj problem riješiti u okviru sredstava koje ima Fond promjenom zakona koji će u martu biti upućen u parlament.</s><s>„Fond će biti zadužen da bez oklijevanja odobri nabavku za djecu oboljelu od rijetkih bolesti koji su veoma skupi.</s><s>To je ideja da se pomogne njima i njihovim porodicama“, rekao je Dodik.</s><s>Dodik je pojasnio da su u pitanju redovna sredstva Fonda, između 10 i 15 miliona KM godišnje.</s>
|
<s>Predsjednica Republike Srpske posjetila Fabriku obuće „Dermal“</s><s>Predsjednica Cvijanović je naglasila da je riječ o poslodavcu koji zna svoj posao, izvršava obaveze prema radnicima i prema državi, te ima viziju.</s><s>„Ovaj poslodavac je prateći tu viziju uspio da napravi uspješan kompleks ovdje u Kotor Varošu i da proširi svoj posao i na opštinu Kneževo.</s><s>Zahvalna sam im jer Republika Srpska bez ovakvih ljudi i ovakvih firmi ne može ni da opstane ni da funkcioniše“, rekla je predsjednica Republike Srpske.</s><s>Predsjednica Republike je navela da je važno da postoji dobra veza poslovnih subjekata sa Vladom Republike Srpske, te da rukovodstvo „Dermala“ računa na podršku institucija Srpske i u budućem periodu.</s><s>Predsjednica Cvijanović je dodala da se u ovoj fabrici poštuju sve epidemiološke mjere, kako bi radnici bili što je moguće više zaštićeni.</s><s>„Dobra okolnost je što ovdje nije prestajala proizvodnja tokom pandemije virusa korona, što se proces rada odvijao i tokom složenih situacija“, napomenula je predsjednica Republike.</s><s>Predsjednica Srpske je navela da uvijek pruža podršku dobro uređenom i uspješnom kolektivu, koji mnogo znači i radnicima i svima u Republici Srpskoj.</s>
|
<s>75 GODINA od oslobođenja Trebinja u Drugom svjetskom ratu</s><s>Povodom 75 godina od oslobođenja Trebinja u Drugom svjetskom ratu, sutra će biti položeno cvijeće na Spomenik palim borcima NOR-a i žrtvama fašističkog terora u gradskom parku, saopšteno je iz SUBNOR-a Trebinje.</s><s>Polaganje cvijeća je u 10 časova, nakon čega će uslijediti obraćanje zvaničnika.</s>
|
<s>Od sutra se nastavlja regulisano ispuštanje vode kroz grad</s><s>Intenzitet regulisanog ispuštanja će se mijenjati, pa je za vrijeme boravka na obali rijeke neophodan oprez.</s>
|
<s>Od danas zaključivanje ugovora o kupovini udžbenika na rate</s>
|
<s>Planirana izgradnja kraka pruge Nikšić-Podgorica ka Bileći</s><s>U Crnoj Gori je u budućnosti moguće očekivati proširenje željezničke mreže koje bi podrazumijevalo i izgradnju kraka pruge Nikšić-Podgorica ka Bileći, navodi se u crnogorskom Nacionalnom programu željezničke infrastrukture 2021-2023. godine.</s><s>U dokumentu Vlade Crne Gore ističe se da bi proširenje željezničke mreže podrazumijevalo i izgradnju nove pruge Pljevlja-Bijelo Polje /Ravna Rijeka/ i dalje ka Beranama i Srbiji, odnosno Kosovu i Metohiji.</s><s>„Ta dva željeznička pravca predstavljaju dio željezničkih pruga prema Čapljini i Peći“, piše u Nacionalnom programu, na osnovu urađenih idejnih rješenja sa studijom predizvodljivosti.</s><s>U dokumentu se ističe da ukupna dužina željezničke mreže u Crnoj Gori iznosi 327,72 kilometra i da je saobraćajna mreža željezničkih pruga nezadovoljavajuća, ako se uzme u obzir odnos površine zemlje prema dužini željezničke mreže, te da je zbog reljefa nepovoljnijom čine tehničko-eksploatacione karakteristike pruga koje utiču na investicione troškove izgradnje i rekonstrukcije i troškove održavanja.</s><s>U Crnoj Gori je, navodi se, elektrificirano 90,14 odsto ukupne dužine mreže otvorenih pruga.</s>
|
<s>Novi pravilnici za novčane podsticaje u poljoprivredi (AUDIO)</s><s>Pravilnike možete pogledati u Službenom glasniku RS.</s>
|
<s>Bez struje uži centar grada, Radio Trebinje prekida program</s><s>Iz ElektroHercegovine je saopšteno da će radovi trajati od 9 do 12 časova i da će bez struje biti potrošači u ulicama Kralja Petra Oslobodioca i Nemanjina.</s>
|
<s>Predsjednica Republike Srpske uputila čestitku povodom Hanuke</s><s>Predsjednica Republike Srpske Željka Cvijanović uputila je čestitku svim Jevrejima i jevrejskim opštinama u Republici Srpskoj i BiH povodom jevrejskog praznika Hanuke.</s><s>„Povodom velikog jevrejskog praznika Hanuke, svim Jevrejima i jevrejskim opštinama u Republici Srpskoj i BiH upućujem najiskrenije čestitke.</s><s>Želim vam da ovaj praznik slobode i svjetlosti, provedete u dobrom zdravlju, duhovnom miru i sreći u krugu svojih porodica.</s>
|
<s>Predsjednica Republike Srpske uputila čestitku Novaku Đokoviću</s>
|
<s>Predsjednica Republike Srpske uputila čestitku povodom Božića</s><s>„Neka najradosniji hrišćanski praznik – dan Hristovog rođenja, donese radost i mir, ličnu i porodičnu sreću, u duhu uzajamne ljubavi i praštanja.</s>
|
<s>Članovi Plivačkog kluba „ Leotar “ osvojili 20 medalja</s><s>Članovi Plivačkog kluba „ Leotar “ osvojili su 20 medalja – po četiri zlatne i srebrne i 12 bronzanih medalja na Međunarodnom plivačkom mitingu „ Prvi Butterfly kup“, koji je juče održan u Nikšiću, u organizaciji Plivačkog vaterpolo kluba „Butterfly“ iz ovog grada.</s><s>Zlatne medalje pripale su Zariju Miladinoviću, Pavlu Bašiću, Vasiliju Đuzeloviću i Damjanu Bokunu u štafeti 4 x 50 metara slobodno.</s><s>Srebrne medalje osvojili su Luka Berak u disciplinama 50 metara slobodno i 50 metara leđno i Zarije Miladinović, u disciplinama 50 metara slobodno i 50 metara delfin.</s><s>Bronzanim odličjima okitili su se Veljko Jovanović u disciplinama 50 metara slobodno i 50 metara leđno, Marija Kurtović u disciplinama 50 metara slobodno i 50 metara delfin, Luka Berak, Dimitrije Lozo, Uroš Hamović i Radomir Popović u štafeti 4 x 50 metara slobodno, Ines Radulović, Sanja Misita, Bojana Popović i Tamara Misita u štafeti 4 x 50 metara slobodno.</s><s>Na ovom takmičenju učestvovalo je 9 klubova iz Crne Gore i Republike Srpske, sa 308 takmičara od čega je 165 u muškoj i 143 u ženskoj konkurenciji.</s>
|
<s>Predsjednica Republike Srpske uputila čestitku povodom Uskrsa</s><s>Predsjednica Republike Srpske Željka Cvijanović, povodom Uskrsa, uputila je čestitku nadbiskupu vrhbosanskom kardinalu Vinku Puljiću, biskupima, sveštenstvu, redovništvu i svim katolicima u Republici Srpskoj.</s><s>„Povodom najvećeg hrišćanskog praznika Uskrsa, Vama i svim vjernicima katoličke vjeroispovesti, upućujem iskrene čestitke sa željom da predstojeće praznične dane provedete u miru, praštanju, slozi i zadovoljstvu.</s><s>Neka praznik vaskrsnuća Hristovog bude podstrek da gradimo društvo zasnovano na hrišćanskim vrijednostima i načelima, nadahnuti ljubavlju, tolerancijom i međusobnim uvažavanjem.</s>
|
<s>Predsjednica Republike Srpske uputila čestitku povodom Pesaha</s>
|
<s>FESTIVAL FESTIVALA (6): Beogradski asfalt na trebinjskoj sceni</s><s>TREBINjE | Pretposljednje večeri 60.</s><s>Festivala festivala na sceni Kulturnog centra večeras je nastupio Studio glumca – Teatra 011 iz Beograda sa predstavom „Dragi tata“, drugoplasiranim ostvarenjem sa Republičkog festivala amaterskih pozorišta Srbije.</s><s>Komad Milene Bogavac, u kojem oživljava dramu odrastanja mladih na beogradskom asfaltu u vremenu propadanja porodice i društvenih vrijednosti – režirala je Nataša Radonjić, a izvođenje ansambla Teatra 011 trebinjska publika ispratila je burnim aplauzima i ovacijama.</s><s>Diploma protagoniste večeri, prema odluci žirija publike, pripala je glumici Jovani Petrović, za ulogu Milice (Mali).</s><s>Takmičarski program festivala zatvoriće večeras predstava „Pisac porodične istorije“, u izvođenju Gradskog pozorišta Trebinje, koju je po tekstu Ljubomira Đurkovića režirao Slobodan Marunović.</s><s>Prije saopštenja stručnog i žirija publika, dodjele Zlatnih maski i diploma za najbolja ostvarenja i svečanog zatvaranja jubilarnog 60.</s><s>Festivala festivala - od 22:15 u Galeriji Kulturnog centra biće otvorena izložba fotografija: „Festival u objektivu“, članova Foto-kino kluba Trebinje.</s><s>U okviru pratećeg programa festivala, od 23:00, trebinjska publika imaće priliku da pogleda i monodramu Marije Đajić „Na dan svođenja računa“, autorski projekat mlade trebinjske glumice, nagrađen na ovogodišnjem Festivalu monodrame i pantomime u Zemunu.</s>
|
<s>Neki ljudi, neki dani, nekih godina: LjUBINjSKO CARSTVO “MIKASE”</s><s>O Jovi Đuriću, utemeljivaču modernog odbojkaškog kluba u Ljubinju smo u više navrata pisali na stranama “Glasa Trebinja”.</s><s>Prvi put, a iz pera istog ovog autora, još - sada već daleke - 1970. godine!!!</s><s>Mnogo toga se izdešavalo i mnogo toga iz tih temelja je izniklo, a zaborav i protok vremena prijete da to izbrišu...</s><s>No, da bismo ipak sačuvali što više autentičnih podataka i uspomena iz onog zlatnog perioda ove igre u gradu pod Radovinjom, iz onog doba kada je klub nakon imena Partizan i Jugometal, ponio ime Ljubinje, u pomoć prizivamo dobrog pamtišu – Đorđa Likića.</s><s>Likić je bio igrač, sportski funkcioner, i što je najvažnije – trener najjače ekipe u višedecenijskoj istoriji ljubinjske odbojke!</s><s>Višedecenijskoj, jer odbojka se u Ljubinju intenzivno igra evo već duže od šest decenija!</s><s>Iz davnih dana ekipa OK Ljubinje; stoje (slijeva na desno): Dragan Mrković, Zijad Vladavić, Slobodan Turanjanin, Dragan Pupić – Gašo i Mirsad Kalaba.</s><s>Čuče: Dragan Vujović, Predrag Šalvarica, Branko Boro Ćorović i Đorđe Likić</s><s>Pretpostavljam, reći će, Likić na samom početku, da je barem 500 mladića i djevojaka, prošlo kroz razne selekcije našeg kluba, otkako smo nakon onih kožnih kafenih lopti, počeli da igramo najpoznatijom svjetskom odbojkaškom loptom – “mikasom”.</s><s>Pa, krenimo od najboljih; od reprezentativaca.</s><s>Za reprezentaciju SFR Jugoslavije igrali su Jovo Đurić, Mladen Likić, Strahinja Kozić.</s><s>Kasnije - za reprezentaciju SR Jugoslavije: Đorđe Đurić i Strahinja Kozić, za reprezentaciju Srbije i Crne Gore Anđelko Dangubić.</s><s>STICAJEM OKOLNOSTI i klubova u kojima su se zatekli, za reprezentaciju Hrvatske nastupali su Milorad Kovač i Anđelko Ćuk, za reprezentaciju Crne Gore braća Gojko Ćuk i Božidar Ćuk, dok su za najbolju seniorsku selekciju Bosne i Hercegovine do sada igrali: Ranko Pupić, Danilo Ružić, Radoslav Janjić i Milan Mitrinović.</s><s>Neumitno ovdje dolazi do preklapanja s onim s onim što bismo upisali u rubriku internacionalci, na neki način ponikli u samom klubu ili u gradu pod Radovinjom, jer elitni igrači su sportski hljeb zarađivali ili još zarađuju po svijetu.</s><s>PREMDA NA OVOM SPISKU nema Dragana Pupića – Gaše, jer ga jednostavno odlazak iz rodnog grada nije zanimao, u sjećanjima starijih ljubitelja ove igre on je i dalje lokalna legenda – između ostalog i zato što je pune 24 godine, kao igrač, bio registrovan za svoj matični klub, za OK Ljubinje – i kako se znao našaliti još se ne bi povukao da za prvu postavu Ljubinja nije stasao njegov sin Ranko!</s><s>Prije toga, u periodu od 1968. do 1982. vrijedan doprinos klubu, kao igrač i kapiten, kasnije kao trener i predsjednik, davao je Mirko Vasiljević, pa odličnim partijama Slobodan i Aleksandar Turanjanin, te, danas nažalost pokojni Dragan Janković...</s><s>Tri odbojkaške ljubinjske generacije: Dragan Pupić, Stevan Ćuk i Stanko Turanjanin</s><s>MA KOLIKO MORALI STIJESNITI dugogodišnju odbojkašku istoriju u malom gradu, smatra Likić, ne bi trebalo zaboraviti ni klupske prve predsjednike, sekretare i blagajnike (OK Partizana, potom i OK Jugometala) poput Predraga Šalvarice, Neđe Topalovića, Milana Krulja, Janka Vujovića, Momčila Miletića...te predsjednike OK Ljubinja iz njegovog najuspješnijeg perioda Ratomira Ćuka i Milenka Mićića.</s><s>Ni domete ljubinjskih odbojkaških sudija Marka Toholja i Jadranka Krulja, koji su prije rata sudili u Prvoj saveznoj ligi Jugoslavije, ni današnjeg međunarodnog sudiju Nikolu Kozića, kao i veoma dobre “djelioce pravde” u Premijer lige BiH Darka Krunića (u jednom mandate i načelnika opštine Ljubinje), Miodraga Ilića, Miroslava Čolića...</s><s>Reći ćete možda: puno je imena u vašoj priči.</s><s>No, podsjetićemo vas na čuvenu uzrečicu, pristiglu baš iz italijanskih odbojkaških krugova: “Pobjeda ima hiljadu očeva, a poraz je uvijek siroče!”</s><s>A u slučaju ljubinjske muške odbojke tih pobjeda je uistinu toliko da će ovdje veliki dio tih “očeva” ostati nespomenut, ali prilika je to drugim hroničarima da ovu veliku mozaičnu sliku dopune.</s><s>Mi ćemo se na tren podsjetiti nečeg što se često preskače ili nehotično ostaje u sjenci muških uspjeha, a to je Ženski odbojkaški klub “Ljubinje”, formiran 1974, na inicijativu profesora fizičkog vaspitanja Branka Ćorovića, poznatijeg kao Bore Ćorovića.</s><s>U PRVOJ GENERACIJI SU IGRALE Slobodanka Vujović, Vesna Popović, Saška Ćorović, Zdravka Pecelj, sestre Ljilja i Snježana Vukić, Kova Novokmet, Željka Ćorović, Mirjana Miša Batinić, Željka Ćuzulan, a poslije Svjetlana Topalović, Boba Rudan, Željka Turanjanin, Dobrila Lučić, pa još malo kasnije Duška, Sofija i Draženka Ćorović, Gordana Pešut, Dragica Jovanović, Desa Kosjerina, Milena Rudan, Sanja Domazet, Senka Brborić.</s><s>Po opštem uvjerenju najbolja ljubinjska odbojkašica do danas bila je i ostala Mirjana Miša Batinić, udata Pecelj.</s><s>ZANIMLjIVO JE I TO da su se u sportskom usponu odbojkašice prije domogle Druge lige od odbojkaša, ali tu im je bio i limit.</s><s>Muški sastav će kasnije ostvariti nešto što ni najsmejliji snovi nisu dosezali, a i kako bi ga dosegli kad su živjeli u 508. opštini po veličini od 510, koliko ih je brojala ondašnja Jugoslavija.</s><s>Ući će u Prvu saveznu ligu Jugoslavije i time će Ljubinje postati najmanje mjesto u Evropi koje ima svog predstavnika u nekom sportu u elitnom državnom takmičenju!!!</s><s>Tome je prethodilo teško takmičenje u Drugoj ligi – Zapad sa dramatičnom završnicom u sezoni 1986/87. i potpuno zasluženim trijumfom Ljubinjaca, koji su bili u sastavu: Momčilo Hamović, Desimir Pavić, Dragan Pupić (kapiten), Zijad Vladavić, Aleksandar Turanjanin, Aleksandar Ćuk, Vesko Budinčić, Predrag Šušić, Ranko Mičeta.</s><s>U najvećem broju utakmica na parket bi izlazili sa 10 igrača, podsjeća trener Đorđe Likić, dodajući da su vrlo rijetko – kao u posljednjoj utakmici tog prvenstva protiv Pionira iz Novog Mesta u Ljubinju - imali 12!</s><s>Naime, tada se mlađi sastav Ljubinjaca, pod imenom Ljubinje 2, takmičio u regionalnoj ligi, pa bi iz tog mlađeg sastava uskakali Đorđe Đurić, Miladin Rudan i Strahinja Kozić.</s><s>Njihov trener Radoslav Bodiroga, bio je ujedno i pomoćnik u prvom timu.</s><s>POSLjEDNjU PRVENSTVENU UTAKMICU Ljubinjci su mogli da dobiju i bez borbe, pošto su igrači Pionira iz Novog Mesta bili u nemogućnosti da na meč dođu u zakazano vrijeme.</s><s>Međutim, Ljubinjci su im poručili da će ih sačekati koliko god bude potrebno želeći da titulu osvoje bez bilo kakve, pa eto i takve protokolarne mrlje, kao i da istovremeno svojoj vjernoj publici koja ih godinama prati ponude vrhunski sportski događaj.</s><s>Tako je i bilo.</s><s>Glatkom pobjedom od 3:0 pred domaćom publikom – ušli su u društvo najboljih.</s><s>Likić na ovom mjestu ne propušta priliku da uz sponzore, donatore i dobru organizaciju kolektiva, posebno istakne tadašnjeg klupskog sekretara i odličnog igrača Veska Budinčića, naročito u organizaciji i stvaranju materijalnih pretpostavki za funkcionisanje kluba.</s><s>Budinčić će - istina znatno kasnije – postati i načelnik opštine Ljubinje.</s><s>U SEZONU 1987/88 – i u Prvi saveznu ligu Jugoslavije - Ljubinje ulazi bez Aleksandra Ćuka (prešao u novosadsku Vojvodinu), Ranka Mičete (otišao na rad u Irak), te Zijada Vladavića, koji se oprašta od aktivnog igranja.</s><s>Taj do sada najslavniji ljubinjski muški odbojkaški sastav čine: Desimir Pavić, Strahinja Kozić, Momčilo Hamović, Predrag Šušić, Dragan Pupić (kapiten), Vesko Budinčić, Damir Matković, Aleksandar Turanjanin, Miladin Rudan, Đorđe Đurić, Slobodan Novokmet, Milorad Kovač; trener je Đorđe Likić.</s><s>Poslije nekoliko prvenstvenih kola na odsluženje vojnog roka odlaze Hamović i Šušić, pa još veći teret pada na njihove saigrače među kojima je čak pet mladića iz juniorskog pogona.</s><s>Na kraju prvenstva poredak bio sljedeći; Vojvodina (Novi Sad), AOK Mladost Monter (Zagreb), Bosna (Sarajevo), Partizan (Beograd), Vardar tutun (Skoplje), Krajinametal (Bihać), Stavbar MTT (Maribor), Modriča Optima (Modriča), Kolubara (Lazarevac), Student – Vazduhoplovstvo (Mostar) i Ljubinje (Ljubinje).</s><s>Bez obzira na sve, ta godina će ostati kao mitska u sjećanjima svih prijatelja sporta u ovom malom gradu!</s><s>Odbojka će i narednih decenija među njegovim dječacima i djevojčicama sticati nove i nove poklonike, kako onda kad bude nosilo samo ime mjesta, tako i onda kad tom imenu dodaju ime sponzora, pa postanu Ljubinje Bankom.</s><s>Kako do 2018. kada se njihova dvorana zvala “Borovik”, tako i od te godine do sada, od kada se dvorana zove “Jovo Đurić”.</s><s>Odbojkaši Ljubinje Bankoma ove, 2022. godine</s><s>Ženski klub se takmiči u Prvoj ligi Republike Srpske, muški je ove, 2022, u Premijer ligi Bosne i Hercegovine, i igra u sastavu: Aleksandar Pepić, Slobodan Topalović, Goran Dangubić, Nemanja Mićić, Radoslav Janjić, Sava Radić, Milijan Kovač, Danilo Đogić, Marko Mičeta, Rastko Kosjerina, Đorđe Brborić, Matija Gordić.</s><s>Kapiten je Mirko Kozić, a trener Miladin Rudan.</s><s>DVORANA „JOVO ĐURIĆ“ u Ljubinju nije jedina u istočnoj Hercegovini vezana uz odbojkaško ime.</s><s>Prije toga Bilećani su prozvali svoju dvoranu imenom Tijane Bošković, jedne od najboljih odbojkašica svijeta.</s><s>Ali Tijanina baka Olga, Ljubinjka, rođena je sestra dvojice ljubinjskih saigrača Jove Đurića – Radomira i Slobodana Turanjanina!</s><s>Ima, eto, neka čudna veza između te dvije dvorane u dva susjedna hercegovačka grada.</s>
|
<s>20 medalja za trebinjske kajakaše na takmičenju u Hrvatskoj</s><s>Naporno trenirajući trebinjski kajakaši stigli su do izvanrednog rezultata u Runovićima, te sjajnim rezultatom otvorili sezonu takmičenja.</s><s>Ekipno u ukupnom poretku ekipa iz Trebinja je osvojila treće mjesto.</s><s>Osim što svakodnevno uljepšavaju panoramske fotografije naše divne Trebišnjice dokazali su koliko njihov trud zaista vrijedi.</s>
|
<s>DRAMATURŠKA BILjEŠKA: O „RODOLjUPCIMA“ JOVANA STERIJE POPOVIĆA</s><s>Jovan Sterija Popović</s><s>J.S. POPOVIĆ, „RODOLjUPCI“</s><s>ISTORIJSKE OKOLNOSTI</s><s>Zbivanja u komediji „Rodoljupci“... dešavaju se burne 1848, kada „gori cela Evropa“.</s><s>To je godina „proleća naroda“, u kojoj se revolucija munjevito širi od Francuske, preko Italije, Mađarske do male banatske varoši Vršca, gde se većim delom zbiva radnja dela.</s><s>Taj gradić je rodno mesto pisca Jovana Sterije Popovića...</s><s>Da bi se shvatile istorijske okolnosti u kojima je delo nastalo i gde se radnja dela dešava, valja reći da je Vojvodina bila, sa većinskim srpskim življem, deo Austro-Ugarske monarhije, dok je Srbija samostalna Kneževina...</s><s>Srbi pod mađarskom vlašću nisu imali svoju autonomiju, pravo na jezik, upravljanje školama, srazmerno učešće u državnoj upravi.</s><s>To su bili i njihovi osnovni zahtevi da bi se pridružili Mađarima u buni protiv bečkog dvora.</s><s>Kada su odbijeni srpski zahtevi u 17 tačaka, nastala su nemiri, spaljivanje mađarskih protokola.</s><s>Mitropolit srpski bio je primoran da sazove Narodnu skupštinu u Sremskim Karlovcima 1. maja, na kojoj je proglašena „Srbska Vojvodina“, koju Mađarska vlada nije priznala.</s><s>U međuvremenu, Hrvati su zauzeli protivmađarski stav, a vlada Kneževine Srbije počela je da pomaže ugarske Srbe šaljući u leto 1848. dobrovoljce iz Srbije.</s><s>Tako je otpočeo opštenarodni rat između južnih Slovena i Mađara.</s><s>U tom ratu su goreli gradovi, civili bivali ubijani, pljačkani i proterivani.</s><s>Austrija je već od avgusta rešila da upotrebi Srbe i Hrvate protiv Mađara.</s><s>Novi car Franja Josif potvrdio je odluke Majske skupštine, ali nije definisao teritoriju Vojvodine.</s><s>U proleće 1849. usledila je mađarska protivofanziva, i u Banatu je došlo do sloma srpskog pokreta.</s><s>Izbeglica je bilo 30-40 hiljada u Beogradu i Srbiji.</s><s>Tek je slom Mađara u ratu s Rusima okončao rat u Vojvodini.</s>
|
<s>Plivačica Marija Kurtović prvak Bosne i Hercegovine</s><s>Srebrne medalje osvojili su: Miloš Ćeranić u disciplini 400 metara slobodno, Kristina Turnić u disciplini 50 metara delfin, Lara Pujić u disciplini 200 metara prsno i Marija Kurtović u disciplini 50 metara slobodno, dok je bronzanu medalju osvojila je Lara Pujić u disciplini 100 metara prsno.</s>
|
<s>Privrženi i vođeni Hristovim blagoslovom, uz razumijevanje i poštovanje različitosti, nalazimo snagu da jačamo zajedništvo, pružamo podršku i iskreno saosjećamo jedni sa drugima.</s><s>Neka praznik Hristovog Vaskrsenja, koji simbolizuje pobjedu života nad smrću, bude izvor nade i vjere u prevladavanju životnih iskušenja i nedaća današnjice, putokaz u bolje sutra, a ključne hrišćanske vrijednosti kao što su ljubav, solidarnost i tolerancija, naše vodilje.</s><s>Uz najbolje želje da naredne praznične dane provedete u dobrom zdravlju, duhovnom miru i spokoju, dijeleći radost Vaskrsa sa svojim najbližima, pozdravljam Vas sveradosnim pozdravom:</s><s>HRISTOS VOSKRESE – VAISTINU VOSKRESE!“, navodi se u čestitki predsjednice Cvijanović.</s>
|
<s>Protokol posjete delegacije Republike Srbije Republici Srpskoj</s><s>Planiranim protokolom predviđeno je sljedeće:</s><s>08.00 časova – Dolazak delegacije Republike Srbije na Aerodrom „Banja Luka“ u Mahovljanima.</s><s>Delegaciju će dočekati predsjedavajući i srpski član Predsjedništva BiH Milorad Dodik.</s><s>Na početku sastanka snimateljima i fotoreporterima biće omogućeno snimanje kadrova.</s><s>08.20 časova – Predsjednik Narodne skupštine Republike Srpske Nedeljko Čubrilović razgovaraće sa predsjednikom Narodne skupštine Republike Srbije Ivicom Dačićem. (zgrada Narodne skupštine Republike Srpske)</s><s>09.15 časova – Sjednica Vijeća za saradnju Republike Srpske i Republike Srbije. (Palata Republike)</s><s>Napomena: Snimateljima i fotoreporterima biće omogućeno snimanje kadrova na početku sjednice.</s><s>Nakon sjednice predviđena je konferencija za medije.</s>
|
<s>Predsjednica Republike Srpske održala konferenciju za novinare</s><s>Predsjednica Republike Srpske Željka Cvijanović održala je danas u Palati Republike konferenciju za novinare.</s><s>Predsjednica Republike Srpske izjavila je da uvođenjem vanrednog stanja dobija nove nadležnosti da može donositi akte koji imaju zakonsku snagu.</s><s>To podrazumijeva da predsjednik Republike neće raditi samostalno, rekla je predsjednica Cvijanović.</s><s>Predsjednica Republike je istakla da to ne znači suspenziju Narodne skupštine.</s><s>„Radiću sa ostalim institucijama, prevashodno sa Vladom Srpske koja će biti predlagač određenih zakonskih rješenja, ali i u dogovoru i konsultacijama sa predsjednikom Narodne skupštine Republike Srpske.</s><s>Taj dio namjeravam da proširim i da u skladu sa mogućnostima imam redovne konsultacije sa predstavnicima svih parlamentarnih političkih partija i poslaničkih grupa“, pojasnila je predsjednica Cvijanović.</s><s>Predsjednica Republike je naglasila da će se u vanrednom stanju konsultovati sa timom pravnika kako bi mogli da budu pripremani odgovarajući akti na način da neće biti upitni, a biće lako provodivi.</s><s>Predsjednica Republike Srpske je rekla da su iscrpljene sve mogućnosti koje su bile na raspolaganju prethodnih sedmica, te da je vrijeme da se uđe u zakonodavnu sferu da se mijenjaju određeni zakoni koji će omogućiti da se interveniše u nekoliko sfera pogođenih epidemijom.</s><s>„Iscrpili smo te mogućnosti i neopodno je da sada uđemo u zakonodavnu sferu na način da možemo da mijenjamo određene zakone, ne napamet i proizvoljno, nego na vrlo odgovoran način.</s><s>To znači promijeniti one zakone koji će nam omogućiti da intervenišemo u nekoliko sfera koje su pogođene ovom velikom epidemijom i koji će nam otvoriti prostor da donosimo mjere koje će pomoći prevashodno našoj privredi“, kaže predsjednica Cvijanović.</s><s>Predsjednica Republike je navela da će biti neophodno promijeniti određene zakone da bi bili produženi rokovi za plaćanje, da bi se stvorio prostor za određene olakšice da se može na bolji i efikasniji način ići prema privrednom sektoru.</s><s>„Svakako da promjenimo određene stvari koje će podrazumijevati završetak školske i akademske godine.</s><s>To će značiti jedan novi način ili režim polaganja ispita i završetak školske godine kroz adekvatno testiranje naših učenika i sav dalji angažman kada je riječ o obrazovnoj sferi.</s><s>To će značiti tijesnu komunikaciju predsjednika Republike na jedan novi način sa našim institucijama“, rekla je predsjednica Cvijanović.</s><s>Predsjednica Republike Srpske je zahvalila narodnim poslanicima što su se danas okupili u Banjaluci da bi proglasili vanredno stanje.</s><s>Oni su svjesni, ocijenila je predsjednica Cvijanović, da vanredna situacija nije dovoljna da se rješavaju svi problemi i stvari sa kojima je Srpska suočena, ne samo u zdravstvenom smislu, nego i u privrednom.</s><s>„Postojale su određene spekulcije kako proglašenje vanrednog stanja znači suspenziju demokratije.</s><s>Odgovorno tvrdim da to nije slučaj, kao i što odgovorno tvrdim da to ne znači raspuštanje Narodne skupštine“, naglasila je predsjednica Cvijanović.</s><s>Predsjednica Republike je pojasnila da poslanici, s obzirom na novi režim funkcionisanja, odnosno pravila da bi se spriječila veća okupljanja, privremeno neće biti u prilici da se sastaju, odnosno dok traje potreba, što zavisi od onoga šta će reći zdravstvena struka i od onoga šta će se dešavati globalno.</s><s>Predsjednica Republike je podsjetila da mnoge zemlje uvode veoma rigorozne mjere, neke stavljajući ogroman broj stanovnika u karantin.</s><s>„Sada je potrebno da idemo korak dalje i omogućimo prohodnost, odnosno donošenje određenih zakonskih rješenja kojima ćemo moći bolje da intervenišemo.</s><s>Naš problem jeste rješavati pitanja u zdravstvenom sektoru, to znači zaštiti zdravlje i živote naših građana.</s><s>Svakako da smo svi usmjereni na to.</s><s>To je prioritetni cilj i zadatak“, ponovila je predsjednica Cvijanović.</s><s>Predsjednica Srpske kaže da se mora razmišljati na koji način urediti stvari da bi šteta koju će pretrpjeti privreda bila što manja.</s><s>„Vjerujem u ono što rade naše institucije i u građane koji razumiju da je situacija ozbiljna i da se svi moramo ponašati na krajnje ozbiljan način.</s><s>Znam da su svjesni da ukoliko se budemo pridržavali određenih stvari, smanjićemo rizike na minimum u odnosu na ono kako se to dešava u nekim drugim državama.</s><s>Poučeni iskustvima išli smo korak dalje i danas je Narodna skupština proglasila vanredno stanje“, rekla je predsjednica Cvijanović.</s><s>Predsjednica Republike je izrazila nadu da će ovo biti privremeno stanje koje će trajati nekoliko sedmica, eventualno nekoliko mjeseci.</s><s>„Svi bismo željeli da što prije izađemo iz ovakve situacije i da nakon toga možemo normalno da živimo i radimo.</s><s>Da bismo mogli da radimo, moraćemo da intervenišemo na brz, efikasan i ciljan način koji neće trpiti dugačke rasprave, nego će podrazumijevati da vrlo odlučno donosimo mjere da bismo mogli da zaštitimo privredu“, kaže predsjednica Cvijanović.</s><s>Predsjednica Republike Srpske je podsjetila da je Vlada Srpske donosila niz različitih mjera, propisujući određene stvari.</s><s>„Obraćajući se danas poslanicima rekla sam da možda nije bilo razloga da bude zatvorena sjednica, jer smo na neki način izašli iz onoga što je bio glavni cilj, a to je svesti raspravu u okvire od sat vremena s obzirom da i to predstavlja rizičan skup i da ne želimo da poslanici budu ti koji će na neki način biti ugroženi ili eventualno zaraženi, a to nakon toga proširiti u opštine u kojima žive“, rekla je predsjednica Cvijanović.</s><s>Zahvalna je, dodala je, što su uz sve mjere predostrožnosti, kako struka i propisuje, sjedeći na dovoljnoj razdaljini mogli da donesu jednu ovakvu odluku.</s><s>„To ne znači suspenziju Narodne skupštine i ona će veoma brzo, nadam se, nakon što preduzmemo adekvatne mjere moći adekvatno da radi i u budućem periodu“, zaključila je predsjednica Cvijanović.</s>
|
<s>Budući producent MARIJANA GUDELj: ŽELIM DA STVARAM U TREBINjU</s><s>Trebinje je ljetos iznova bilo filmski set.</s><s>Snimani su neki od najvažnijih kadrova za studentski film „Kad zaboraviš juli“, reditelja Sare Radusinović, u produkciji Marijane Gudelj, Trebinjke zaslužne što se nova filmska ekipa upravo obrela u našem gradu.</s><s>Marijana Gudelj</s><s>Ova talentovana mlada dama student je treće godine Akademije umjetnosti Banjaluka, odsjek produkcija.</s><s>Svijet, sa svega 21 godinom, zrelo i objektivno posmatra, sagledavajući ga istovremeno i kroz prizmu umjetnosti, onog dijela njenog bića kome je privržena od malena.</s><s>Potpuno svoja, zna čemu teži i zbog čega ono što radi, radi svim srcem.</s><s>„Film je diplomski rad Sare Radusinović.</s><s>Napisala je scenario, a zajedničkim čitanjem došle smo do finalne verzije.</s><s>Radnja je prvobitno bila smještena u Banjaluci, a po preporuci profesora da nađemo manji grad sa tradicionalnim vrijednostima, odmah sam predložila Trebinje.</s><s>Na moje oduševljenje svi su podržali ideju“, sa puno ushićenja nam priča Marijana, koja neprekidno nastoji da sve što može dovede baš u Trebinje.</s><s>Iz ljubavi prema korijenima i vrijednostima koje sa sobom nosi iz porodičnog doma, pripada rijetkima koji bi željeli da se vrate u svoj grad.</s><s>Ne samo da bi ovdje stvarala, nego i da bi pokrenula neke nove ideje i projekte, kako bi dodatno oplemenila filmske kulturne sadržaje.</s><s>Sa seta u Trebinju</s><s>„Trebinje ima mnogo potencijala.</s><s>Ovo je grad koji mnogo volim i gledam da sve što mogu ovdje dovučem.</s><s>Rad na ovom filmu bio mi je svojevrsni putokaz koliko se toga, uz podršku dobrih ljudi, može ovdje i realizovati.</s><s>Mnogo su nam pomogli brojni sponzori, a prijavio se i veliki broj statista“, evocira dane snimanja na Brekani, na stadionu ispod Crkvine, u Boniti, te u jednom baru na izlazu iz Trebinja prema Mostaru.</s><s>Film je u Trebinju sniman pet dana, a zatim na crnogorskom primorju i u Banjaluci.</s><s>Cijelu priču realizuju studenti banjalučke Akademije, a kako nas Marijana upoznaje, želja im je da film zaživi na festivalima.</s><s>Sa statistima u Trebinju na snimanju filma "Kad zaboraviš juli"</s><s>„Film bi trebao biti gotov naredno ljeto.</s><s>Naša zamisao je da ga promovišemo na Sarajevo film festivalu i Festivalu evropskog i mediteranskog filma u Trebinju.</s><s>Ako uspijemo, možda i da ga pošaljemo u Berlin i u Beograd.</s><s>Naravno, film se radi pod okriljem Akademije i sve zavisi kakvu će procjenu dobiti od profesora i kakvi će biti njihovi dalji koraci“.</s><s>Uz nesporan umjetnički talenat i preduzetnički duh, priliku da producira ova mlada umjetnica imala je i ranije, iskazavši se na dva, takođe studentska filmska ostvarenja, „Tri“ i „Atanasija“.</s><s>Međutim, iskreno kaže da je film „Kad zaboraviš juli“ najveći projekat koji je radila do sada.</s><s>„Mnogo pridonosi mom iskustvu, prije svega u organizacionom smislu, što mi je veoma važno.</s><s>Takva sam i u životu, a u filmu bez toga ne može.</s><s>To je proces u kojem se dešavaju mnoge nepredviđene stvari i zna da nastane prava ludnica i stres.</s><s>U ovom projektu toga nije bilo.</s><s>Svako novo znanje na setu za mene je prilika da iznova radim na sebi i, u tom smislu, svaki umor i napor vrijedni su truda!“</s><s>Studenti banjalučke Akademije umjetnosti na Martovskom festivalu u Beogradu</s><s>Za sebe kaže da je oduvijek pripadala umjetnosti, ali i onoj vrsti ljudi koji vole da rade, da stvaraju, da su neprekidno u pokretu.</s><s>Iako se iznenada opredijelila za produkcijski odsjek na Akademiji umjetnosti Banjaluka, te ga iz prve i upisala, stičemo utisak da ju je, osluškujući sebe, instinkt odveo baš tamo gdje i pripada.</s><s>„Još kao mala sam voljela da učestvujem u raznim priredbama.</s><s>Završila sam osnovnu muzičku školu, a uporedo sa Srednjom turističkom i srednju muzičku.</s><s>Svirala sam klavir i violončelo, bila član hora, išla na takmičenja, ali me klasična muzika nije privlačila i nisam imala ambicija da joj se ozbiljnije posvetim.</s><s>Jeste u meni uvijek prevladavalo sve vezano za umjetnost i na kraju je prevagnula ona sedma“, sa vedrinom, koju tako prirodno posjeduje, priča nam ova buduća producentkinja.</s><s>Kao neko ko je individualista, u smislu da izgrađuje sebe kroz vlastiti trud i rad, u produkciji se pronašla.</s><s>Izuzev teorije, mnogo joj znači prilika da znanja konstantno dopunjuje praktičnim radom, koga na studijama ima u izobilju, što joj savršeno odgovara.</s><s>Temperamenta koji neprekidno traži nova iskustva, veoma rano se iskazala u raznim projektima.</s><s>„Kao studentu mnogo mi znači prilika da radim.</s><s>Učestvovala sam u organizaciji filmskog Festivala „Duka Fest“ i Festivala animiranog filma u Banjaluci.</s><s>Oba studentska filma koja sam producirala, na konkursu Kinoteke RS osvojili su nagrade, drugu i treću.</s><s>Trenutno čekam rezultate konkursa „Neda Depolo“ na koji sam poslala vlastitu radio dramu „Moj život moja pjesma“, za koju je scenario i dramaturgiju uradio Trebinjac Aleksandar Vasiljević.</s><s>Moram da istaknem da bi sve bilo mnogo teže da nemam divan kontakt sa profesoricom Jovanom Nikolić i asistentom Đorđem Vranješom.</s><s>Oboje su nam svima veliki oslonac i neko na koga u svakom trenutku možemo računati.</s><s>Divan je takav kontakt i odnos sa profesorima“, osvrće se Marijana, ne zaboravljajući ni jednog trena da iskaže poštovanje i divljenje svim važnim ljudima na njenom umjetničkom putu.</s><s>Slušajući je dok priča, uočavamo da je naša sagovornica neko ko istinski cijeni i ponosi se svime suptilno utkanim u njenu ličnost.</s><s>Rad, čak i izvan umjetničkih okvira, njoj je jednostavno, način življenja.</s><s>„Bez rada ne mogu.</s><s>Takva sam oduvijek bila.</s><s>Kao mala na selu sam radila sve što treba, od pčelinjaka do odlazaka na pijacu.</s><s>Sve me zanima, kalemim voćke, skupljam i sušim smokve za predstojeće sajmove meda, radim kao konobar.</s><s>To me naučilo da svaki rad daje rezultate.</s><s>Danas mi posebno to znači.</s><s>Život u Dolovima, odakle je moje porijeklo, mnogo me oplemenio i doprinio da mi ni u poslu producenta ništa nije teško, ni hladnoća, ni noć, ni dugi sati rada, to mi dođe sasvim normalno“.</s><s>Na fakultetu i u produkciji se, izvjesno je, pronašla, baveći se poslom sa bezbroj mogućnosti i šarolikosti.</s><s>Ne voli da se ograničava na samo jednu oblast pa po završetku osnovnih studija planira da upiše master iz oblasti Menadžmenta.</s><s>Polako i sigurno gradi vlastiti identitet, njegujući najveću joj ambiciju da svuda gdje može promoviše Trebinje.</s><s>„Za Trebinje sam vezana, ovdje želim da stvaram.</s><s>Iskreno, mislim da se ovdje mogu pokazati bolje nego negdje vani i pokrenuti nešto za svoj grad.</s><s>Meni je uvijek bilo važno da se Trebinju okrenem.</s><s>Mnogo sam vezana za porodicu, za sve čemu su me naučili i najveća su mi podrška i pomoć!“</s><s>Apsolutno svjesna kojim putem želi da ide, Marijana ne prestaje da sniva.</s><s>Kroz svoju razigranost, ipak, korača i na temeljima realnosti, te je, spojivši ta dva suprotna postulata u čvrstu nit vodilju, veoma precizno napravila i koncept svog budućeg umjetničkog djelovanja.</s><s>U mislima neprekidno kroji brojne zamisli.</s><s>Svaka utemeljena zarad kulture i umjetnosti, pojmova izuzetno prijemčivih njenom tananom senzibilitetu, te s toga ostvarivih, čemu ćemo, vjerujemo, uskoro i svjedočiti!</s><s>Festival pod trebinjskim nebom</s><s>„Dolovi kod Trebinja su selo u kojem sam provela najljepše dane djetinjstva, u kojem i sada jednako uživam kao nekada.</s><s>Kao mala pravila sam kostime za folklor, priredbe, predstave koje sam organizovala u dvorištu naše kuće.</s><s>Smišljala sam i plakate, ručno ih pisala.</s><s>Nosili smo narodne nošnje, vunene čarape, svo što bih pronašla u kući.</s><s>Svi bi došli da gledaju, a ja sam u tome uživala.</s><s>Bili su to dani bezbrižnog djetinjstva, sa puno slobode, igre, mašte.</s><s>I tek sam nedavno shvatila koja je u tome simbolika i koliko sam te dječije trenutke zapravo prenijela u svoj život.</s><s>Moja porodica pravi i malo turističko mjesto sa bungalovima i bazenom uz Trebišnjicu i želja mi je da tu održavam festival pod vedrim trebinjskim nebom!“</s><s>Prilika za studente</s><s>„Planiram da u Trebinju sljedeće godine pokrenem Udruženje građana i kao producent započnem filmske i pozorišne projekte.</s><s>Želja mi je da u Dolovima sa tatom pokrenem filmski festival gdje bih prikazivala studentske filmove.</s><s>Nema dovoljno mogućnosti da se njihov rad vidi, a smatram da ima dosta talenata čiji filmovi vrijede.</s><s>U Trebinju imamo i savršene uslove za snimanja pa se nadam da bih mogla ovdje pokrenuti ozbiljnu produkcijsku priču”.</s>
|
<s>Predsjednica Republike Srpske uputila čestitku Nemanji Majdovu</s><s>Predsjednica Republike Srpske Željka Cvijanović uputila je čestitku reprezentativcu Srbije u džudou Nemanji Majdovu iz Istočnog Sarajeva povodom osvajanja bronzane medalje na Masters turniru u Kini.</s><s>„U ime građana Republike Srpske i svoje ime upućujem Vam iskrene čestitke povodom osvajanja bronzane medalje na Masters turniru u Kini, čime ste obezbijedili normu za učešće na Olimpijskim igrama.</s><s>Sa željom da i u narednom periodu nastavite da nižete uspjehe i pobjede kojima ćemo se zajedno radovati, srdačno Vas pozdravljam“, navedeno je u čestitki predsjednice Republike Srpske.</s>
|
<s>Protagonista večeri JOVANA PETROVIĆ: ULOGA ME UZELA POD SVOJE!</s><s>Pretposljednje veče 60.</s><s>Festivala festivala definitivno je veče za pamćenje!</s><s>Fizički iza nas, ali unutar duše ostao je utisak koga se nije lako otrgnuti.</s><s>Priča o urušavanju svih sistema vrijednosti u Srbiji tokom devedesetih i poslije, o razaranju porodice, odrastanju u uslovima punim brutalnosti, kakvo ne bi smjelo da iskusi nijedno dijete.</s><s>Nažalost, sudbinu djevojčice Milice iskusili su mnogi.</s><s>Prikaz njenog odrastanja i tragedije sa kojom se prerano suočila, maestralno je na pozorišnoj sceni Kulturnog centra prikazala Jovana Petrović.</s><s>U publici emocije napregnute kao strune, ali suze su ipak potekle.</s><s>Doživjeli smo, svako na svoj način, priličan „deža vi“, udarac posred grudi!</s><s>Isplakali smo pojedinačno po neku ličnu dramu.</s><s>Što zbog same svijesti šta su nam na ovim prostorima donijele i odnijele devedesete godine prošlog vijeka, što zbog činjenice da tragedija nikad ne dolazi sama i po strani ne ostavlja ni one najnevinije.</s><s>Žiri publike odlučio je da nagradu za najboljeg među najboljima uruči upravo Jovani, koja sebe nije štedjela.</s><s>Ovo priznanje zasluženo joj je pripalo, a bilo bi nepravedno kada ne bismo rekli da su svi bili odlični.</s><s>Nagrađeno je to burnim aplauzima, ovacijama, pozivima na bis!</s><s>Svaka čast na izuzetnoj predstavi!</s><s>Imali smo osjećaj da gledamo profesionalne glumce!</s><s>I dok smo čekali Jovanu, od siline emocija smišljali smo odakle da počnemo s pitanjima.</s><s>Njen vedar osmijeh i oči pune suza, same su nam odgovorile:</s><s>- Emocije rade i kod nas, „voze nas“ i dalje.</s><s>Drago mi je da je emocija, što bi se reklo „prešla rampu“, da je doprla do publike.</s><s>Presrećna sam što smo ostavili ovako snažan utisak.</s><s>S jedne strane, krivo mi je što smo rasplakali ljude, a s druge mi je drago da su uspjeli da prepoznaju emociju koju smo imali i poruku koju smo poslali.</s><s>Ono što je veoma bitno je da ta emocija i dalje postoji, jer predstava govori o kvarnim i teškim vremenima pod čijim naletom se, nažalost, osjećaj za moralne vrijednosti i potreba za ljubavlju i sigurnošću porodice izgubila kada je prevladalo zlo?</s><s>- Tako je upravo kako ste rekli - ta kvarna i teška vremena su uticala na djetinjstvo jedne djevojčice Milice i njenog najboljeg druga Baneta, a njihovo odrastanje pretvorili u noćnu moru, tako da je ovu predstavu nemoguće odraditi bez emocija.</s><s>Kada bi manjkalo emocija i publika bi to osjetila i to onda ne bi bilo to.</s><s>Vi ste se toliko unijeli u ovaj lik i predali ulozi.</s><s>Suze nisu izostale večeras, a moram da naglasim da ste djelovali kao profesionalci!</s><s>- Hvala vam najljepše, to mi je zaista veliki kompliment.</s><s>U pravu ste, uloga me zaista ponijela i uzela pod svoje.</s><s>Jako mi je drago što čujem od publike i od vas da je to zaista bilo dobro i da sam uspjela da dočaram lik jedne nesrećne djevojčice koja ima samo 15 godina i koja je samo željela da bude srećna.</s><s>Trenutak u predstavi, kada Milica saznaje da joj je otac konačno došao i kada treba da donese nimalo jednostavnu odluku, nakon svega što je pretrpjela i ipak se opredjeljuje za život u domu, dakle bira opciju koja je mnogo teža, dosta govori o tome koliko je ona preko noći sazrela i shvatila da dolazak njenog oca više i nije toliko važan?</s><s>- Da, to je trenutak kada Milici umire majka, a malo prije toga je momenat kada Milica shvata da „dragi tata“ nikada više neće biti tu, kada shvata da je sve izgubila i da je zapravo to „dragi tata“ bio samo vapaj u pomoć da se on vrati i sve bude kao ranije.</s><s>Da njena mama bude ona Marina koja je bila nekada, te da to ponovo bude jedna srećna i skladna porodica.</s><s>Međutim, kada se sve to ne desi, kada ona ostane bez majke i brata Filipa, shvata da tu više nema mjesta ni za njenog oca, koji i do tada nije ni bio tu.</s><s>Koliko je na vas uticala ova uloga i koliko je već dugo izvodite?</s><s>- Predstavu izvodimo od maja.</s><s>Vjerovali ili ne spremili smo je za 15 proba!</s><s>Imali smo izgleda sreću da se poklopila energija ljudi koji je igraju i nekako smo svi bili kao jedan.</s><s>Mene je uloga zaista dosta pogodila, koliko lično, toliko, možda i najviše kada se unesem u lik Milice i zamislim da sam ja stvarno ta djevojčica i da se sve to meni dešava.</s><s>Imate 25 godina a savršeno ste dočarali lik jedne petnaestogodišnje djevojčice.</s><s>Da li se dugo amaterski bavite glumom i šta vam je bilo najteže prilikom rada na ovoj ulozi?</s><s>- Prije svega, hvala vam.</s><s>Glumom se bavim devet godina, počela sam 2008.godine.</s><s>Možda i jeste jedna od najtežih stvari u tumačenju ove uloge bila igrati djevojčicu koja je zapravo deset godina mlađa od mene.</s><s>Od početka sam se pitala da li ću uspjeti u tome, hoću li biti dovoljno djetinjasta i imam li tu sposobnost da sebe pretvorim u tog djevojčurka?</s><s>I uspjeli ste, svaka čast!</s><s>Ovo je prvi put da učestvujete na Festivalu festivala i kako smo čuli, naročito ste priželjkivali dolazak u Trebinje?</s><s>- Da, presrećni smo, ne mogu da vam opišem količinu sreće, bukvalno ne skidamo osmijeh sa lica otkad smo došli u Trebinje.</s><s>Čekamo ovaj festival jako dugo, ja konkretno nekih šest godina.</s><s>Nekako smatramo, kao što i sam naziv kaže - Festival festivala, da je ovo najveće dostignuće u amaterizmu i od samog početka smo težili i stremili tome.</s><s>Meni je sada srce kao kuća, ostala bih ovdje da mogu zauvijek!</s><s>S obzirom da ste toliko čekali, reći ću vam da ste prva dama ovogodišnjeg festivala koja je ponijela nagradu za protagonistu večeri.</s><s>Zasluženo vam je pripala.</s><s>U to ime, nadamo se novom susretu i da ćete i dalje uživati u glumi, i premda amaterski, večeras ste i vi, ali i cijeli ansambl djelovali kao profesionalci!</s><s>- Hvala vam od srca!</s><s>Nastavićemo ovako da radimo i dalje, sa puno ljubavi.</s><s>Iskreno se nadam da ćemo se još koji put vidjeti ovdje, na ovoj predivnoj sceni i u predivnom Trebinju!</s>
|
<s>Druge večeri nastupili pobjednici crnogorskog festivala (FOTO)</s><s>TREBINjE │ Druge večeri Festivala festivala na sceni Kulturnog centra nastupio je ansambl Bjelopoljskog pozorišta sa ostvarenjem „Mirovna misija“, pobjedničkom i višestruko nagrađenom predstavom ovogodišnjeg Festivala dramskih amatera Crne Gore.</s><s>Režiju i adaptaciju teksta mlade dramske spisateljice Jovane Bojović u inscenaciji Bjelopoljskog pozorišta potpisuje reditelj Slobodan Marunović.</s><s>Diploma protagoniste večeri, po odluci žirija publike, pripala je glumici Sanji Ćirović.</s><s>Prije nastupa bjelopoljskog ansambla, u okviru pratećeg programa festivala u galeriji Kulturnog centra otvorena je izložba „Srpske glumačke heroine“, autora Ane Popov Ratković iz Beograda.</s><s>Treće veče Festivala festivala rezervisano je na drugoplasirano ostvarenje sa Festivala amaterskih pozorišta Srbije – predstavu „Rodoljupci“ Kulturnog centra Kula, po tekstu Jovana Sterije Popovića i u rediteljskom čitanju Dragana Ostojića.</s><s>Sve predstave festivala počinju u 20:30, a ulaz je besplatan.</s>
|
<s>Rukometaši Leotara i Izviđača podijelili bodove u Bregovima</s><s>Kod domaćina najefikasniji su bili Milojević, Ivanović i Smajilbegović sa po 5 golova, a kod gostiju Kos sa 6, Bubalo i Pavlović sa po 4 gola.</s><s>Leotar se i dalje nalazi na trećem mjestu na tabeli.</s><s>U narednom kolu RK "Leotar" gostuje u Visokom kod RK "Bosna".</s>
|
<s>Predsjednica Republike Srpske posjetila Glinu i Majske Poljane</s><s>Predsjednica Republike Srpske Željka Cvijanović posjetila je grad Glinu u Hrvatskoj, koji je pogođen razornim zemljotresom u decembru prošle godine sa najtežim posljedicama.</s><s>Predsjednica Cvijanović je u Glini posjetila Hram Rođenja Presvete Bogorodice, te sa domaćinima iz Hrvatske prošetala gradom, u kojem su na svakom koraku vidljiva oštećenja.</s><s>Predsjednica Republike nakon obilaska Gline, posjetila je i Majske Poljane, selo kod Gline sa 195 stanovnika, koje je u nedavnom zemljotresu pretrpjelo ogromnu štetu.</s><s>Od ukupno sedam žrtava razornog zemljotresa u ovom selu je život izgubilo petoro mještana.</s><s>Sredstvima iz budžeta Predsjednika Republike Srpske za porodice ugrožene razornim zemljotresom obezbijeđeno je deset smještajnih kontejnera.</s><s>Predsjednica Cvijanović je navela da je jedan od tih kontejnera uručen porodici Kukoleča sa kojom je danas imala priliku da razgovara.</s><s>„Solidarnost i pomoć ugroženim porodicama neće izostati ni u narednom periodu“, poručila je predsjednica Republike Srpske.</s>
|
<s>Protokol predsjednice Republike Srpske za danas, 03.09.2021. godine</s><s>Predsjednica Republike Srpske Željka Cvijanović prisustvovaće danas, 03.09.2021. godine u 11:00 časova, svečanom otvaranju Sajma privrede, poljoprivrede i turizma „Brod 2021“. (ispred Sportskog centra, Brod)</s>
|
<s>Predsjednica Republike Srpske posjetila kompaniju „Dević tekstil“</s><s>Predsjednica Republike Srpske Željka Cvijanović posjetila je danas u Tesliću kompaniju „Dević tekstil“.</s><s>Predsjednica Republike pohvalila je rukovodstvo ovog preduzeća kako je organizovalo proizvodnju u okolnostima epidemije virusa korona, kao i njihove ambiciozne planove.</s><s>Predsjednica Cvijanović rekla je da je zadovoljna što može da pruži podršku poslodavcima koji se predano bore na tržištu u vrijeme virusa korona, kao i na očuvanju radnih mjesta, te aktivnostima za nastavak poslovanja kada epidemija prođe.</s><s>Predsjednica Republike Srpske je izrazila uvjerenje da će, kada se prevaziđu problemi, ova kompanija, koja zapošljava više od 300 radnika, „disati punim plućima“, kao i drugi privredni subjekti u Srpskoj.</s><s>Predsjednica Srpske je poručila da su svi usmjereni na dva sektora – zdravstvo i privredu.</s>
|
<s>Predsjednica Republike Srpske Željka Cvijanović primiće danas, 20.12.2019. godine, u 11:00 časova delegaciju Zapadno-pomorskog vojvodstva iz Ščečina, iz Poljske.</s>
|
<s>Iz radničkog spomenara Rada Tasovca: FABRIKA JE STVARALA LjUDE</s><s>Trebinjska Industrija alata obilježava 70 godina od osnivanja.</s><s>Nije lako danas ni u skici predstaviti koliko je važan dio moderne istorije Trebinja bilo ono što je na ledini u Gorici utemeljeno te davne 1951. godine.</s><s>Bila je to prva velika radna pobjeda u vremenu posljeratne industrijalizacije u siromašnoj Hercegovini, koja tada nije ni znala šta je industrija.</s><s>Izrasla u privrednog giganta, bila je i drugima priziv i ohrabrenje da se i sa skromnih početaka, znanjem i upornošću, može doseći izvrsnost, nadmašiti i tehnički mnogo napredniji svijet.</s><s>Mali grad u Hercegovini postao je prepoznatljiv po proizvodnji visokokvalitetnog alata i po dostignućima ravan onim najvećim u metaloprerađivačkoj industriji.</s><s>Izgrađujući sebe kroz decenije - izgrađivala je i grad.</s><s>Podizala privredni, tehnološki, obrazovni, uopšte društveni standard Trebinja.</s><s>Hranila je na hiljade porodica, davala im i krov nad glavom.</s><s>Mnoge generacije je školovala, stvarala majstore raznih profila, inžinjere, inovatore, naučne radnike.</s><s>Toliko važna da je za Trebinjce bila i ostala – samo fabrika, i kada nije bila jedina u gradu.</s><s>Rade Tasovac</s><s>Važne godišnjice podsjetićemo se uz nekoliko crtica iz uspomena njenog nekadašnjeg radnika, danas penzionera Rada Tasovca.</s><s>Za ovu priliku bilježimo samo jednu, iako je u protelih sedam decenija ispisano na hiljade ovakvih priča...</s><s>OD POGONA DO GIGANTA</s><s>Rade je 1959. godine završio Industrijsku školu, a već na promociji, kao jedan od najboljih učenika u generaciji, uz knjigu na poklon dobio je i koverat – sa pozivom iz Industrije alata da dođe na posao.</s><s>Te iste godine u avgustu prvi put je kao radnik ušao u proizvodnu halu - i tamo proveo cijeli svoj radni vijek.</s><s>Fabrika je u to vrijeme, u prvim godinama proizvodnje, svega imala oko 300 radnika i osnovni program burgija, ureznika i nareznica.</s><s>„Ali je već izgledala - kao institut.</s><s>Iznenadilo me je, kao mlada radnika, kako je sve to uredno bilo organizovano, proizvodnja podijeljena po linijama, a svaka je imala svog poslovođu i nezavisnu kontrolu.</s><s>Izvanredna dispciplina i red.</s><s>Organizacija skoro kao njemačka.</s><s>Iako naši ljudi u početku baš i nisu bili za takvu disciplinu...“, prisjeća se naš sagovornik.</s><s>Inžinjeri i tehničari koji su rukovodili proizvodnjom, priča nam Rade, u Trebinje su stigli iz raznih krajeva bivše zemlje.</s><s>Drugačije i nije moglo biti kada se sve podizalo sa ledine, u sredini bez industrijske tradicije i kvalifikovanih radnika, kada je tek trebalo osvajati tehnologiju, obučavati kadar - i osvajati svijet.</s><s>Poslovođe su ponajviše pričale ekavski.</s><s>Sjeća se i da je tehnički „a ustvari direktor za sve“ bio Živadin Simić, „stari inžinjer sa nevjerovatnom energijom i poznavanjem tehnike“.</s><s>Vodio je cjelokupnu proizvodnju i u posao upućivao mlađe ljude.</s><s>To je potrajalo do prvog našeg inženjera.</s><s>„Zapala me je odmah proizvodnja ureznika.</s><s>Imao sam i sreću - ubrzo su dolazali novi proizvodni programi, a mene je to posebno interesovalo, uvijek sam težio nečem novom.</s><s>Uvijek bih gledao da se primaknem kakvom dobrom majstoru dok radi.</s><s>Volio sam da gledam i učim.</s><s>I ja sam vremenom sa jedne mašine prelazio na drugu, a već sedamdesetih godina nije bilo proizvoda koji nisam znao napraviti.</s><s>Tu sam stekao i volju i znanje.</s><s>Iako sam do penzije uglavnom bio vezan za ureznike“, kazuje nam Rade.</s><s>Radova prva iskustva na mašini</s><s>A do penzije pretekle su decenije u kojima je Industrija alata višestruko uvećavala i asortiman i proizvodnju, osvajala kvalitet a sa njim i nova izvozna tržišta.</s><s>Alat iz trebinjske fabrike prodavao se u 40 zemalja svijeta, stizao na sve kontinente.</s><s>Postala je metalski gigant – nakon prve, jedna za drugom, nicale su nove fabrike i pogoni, od toga pet van Trebinja: u Nevesinju, Posušju, Humu, Ravnom i Grahovu.</s><s>Kako bilježi njen hroničar Mladen Jokanović, krajem 1990. godine Industrija alata je brojala 3.832 zaposlenih (u Trebinju preko 3.300), a od njihovog rada neposredno je živjelo 14.000 naših sugrađana.</s><s>Ilustracije radi, vrijednost proizvodnje i prodaje te 1990. godine iznosila je 50 miliona američkih dolara...</s><s>Za našeg sagovrnika nema dileme u čemu je bio ključ uspjeha.</s><s>S tim nas je dočekao tek što smo o fabrici i progovorili.</s><s>Fabrika, kaže nam Rade, nije samo proizvodila alat.</s><s>Fabrika je stvarala – ljude.</s><s>„Sve je to krenulo od nekvalifikovanog radnika.</s><s>Mnogi su tamo dolazili sa osam razreda škole, završenih 'partizanski' negdje na Ljubomiru ili Humu.</s><s>Daj mu da kopa cijeli dan, niko od njega ne bi bolji bio.</s><s>Ali je ovdje trebalo stati uz mašinu.</s><s>Mašina jeste veoma pametna, ali treba i ti da si sposoban i da znaš da je pitaš.</s><s>I moram da kažem – bili su veoma uspješni.</s><s>Mnogi su brzo napredovali.</s><s>Od predradnika postajali su izvanredni radnici, pravi majstori - a neki od njih kasnije i poslovođe u odjeljenju“.</s><s>VELIKA ŠKOLA ZA SVE</s><s>Trebalo je, priznaje Rade, imati i volje za učenjem, ali je fabrika to kod radnika podsticala i razvijala.</s><s>Otvarala je stručne škole, ljude je spremala na doškolovavanje za majstora, stipenditala studente, slala stručni kadar na usavršavanje.</s><s>Postojala je kadrovska služba koja je o tim potrebama vodila računa.</s><s>Ozbiljno se pratio, nastavlja naš sagovornik, rad mladih radnika, redovno su nagrađivani najbolji među njima i tako razvijan takmičarski duh.</s><s>Rječju, fabrika je ulagala u kadar – i radnički i inžinjerski - koji će joj u kasnijim godinama i decenijama biti oslonac proizvodnje.</s><s>Znalo se da bez dobrog i kvalifikovanog radnika nema ni razvoja.</s><s>Mašine nigdje ne rade same.</s><s>Inžinjeri koji su gradili fabriku kroz taj rad i sebe su izgrađivali, postajali univerzitetski profesori, rukovodioci velikih sistema i institucija u bivšoj Jugoslaviji.</s><s>Kasnije, nastavlja naš sagovornik, kad se već moglo ići na pečalbu u Njemačku - naši radnici su se i tamo pokazali kao vrijedni i veoma dobri majstori.</s><s>„Fabrika je za sve bila velika škola.</s><s>Ako nisi bačen u vodu drugačije nećeš ni naučiti da plivaš.</s><s>Tako je i rad u proizvodnji veoma bitan za inžinjera.</s><s>Ma koliko čovjek bio stručan i ambiciozan – niko nije izgubio ako je proveo koju godinu u Industriji alata.</s><s>Mogao je samo da dobije.</s><s>Ne znam koliko to Trebinjci znaju, ali prvi doktor mašinstva u Trebinju bio je upravo radnik Industrije alata, prethodno đak Industrijske škole iz generacije prije moje – Jovan Dutina...“</s><s>RADOV UREZNIK ZA „DAGLAS“</s><s>Alati iz Trebinju među kupcima su smatrani proizvodima vrhunske obrade u metaloprerađivačkoj industriji.</s><s>„Kvalitet je zaživio ponajviše zahvaljujući Vitu Vujoviću, njegovom upornom i studioznom radu.</s><s>Prije nego je došao za direktora, dugo vremena bio je šef kontrole, koja je tada bila vrlo ozbiljno utemeljena, za moj pojam malo i glomazna.</s><s>Ali je postignut kvalitet!“, priča nam Rade.</s><s>Iz priče našeg sagovornika zaključujemo da zadatak nije bio samo usvojiti znanje i održati visok stepen tehnološke discipline.</s><s>Kvalitet nije bio jeftin.</s><s>Podrazumijevao je i proizvodna sredstva i repromaterijal visokog kvaliteta, a takav se morao uvoziti.</s><s>Najprije, čelik...</s><s>„Pokušavalo se nešto sa ovom nikšićkom željezarom, ali nije bilo uspjeha.</s><s>Bez čelika se ne može ništa.</s><s>Nabavljali smo ga iz Austrije, Švedske, Njemačke, a često je čelik išao i preko okeana, na primjer iz Japana.</s><s>To su bile željezare sa tradicijom sto ili dvjesto godina, koje su imale tu tehnologiju i ona se strogo krila od drugih“, ističe naš sagovornik.</s><s>Sljedeća je bila obrada, pa kaljenje jer je kvalitetan alat morao imati visoku tvrdoću.</s><s>Najposle brušenje - što je tek najskuplja, ali i najvažnija operacija na proizvodu.</s><s>„To je na car svega, bez brušenja ništa ne vrijedi.</s><s>Svi proizvodi Industrije alata su morali biti brušeni, što podrazumijeva minimalnu toleraciju, često i mikron plus-minus.</s><s>Vremenom smo - a i ja sam tu bio posebno uporan - radili na tom da se i ženska radna snaga uključi u proizvodnju, upravo na brušenju.</s><s>Tako da su kod nas i žene postajale dobri majstori...“.</s><s>Kako je kvalitet osvajan – sve su više pristizali i svjetski renomirani kupci.</s><s>„Ja sam, recimo, radio ureznik za 'Daglas'.</s><s>To je američki proizvođač aviona.</s><s>Nije to mala stvar.</s><s>Bilo je tu još poznatih imena među našim kupcima.</s><s>Kasnije su se pojavili trgovačke kuće, koje su uzimale robu na tone i prodavale širom svijeta.</s><s>Naša roba miješala se sa svjetskom i prodavala se jednako kao i drugi kvalitetan alat.</s><s>Čak su bile firme koje su tražile da upišemo na taj proizvod njihovu oznaku.</s><s>Imali su toliko povjerenja u naš kvalitet“, kazuje nam Rade.</s><s>VODILO SE RAČUNA O ČOVJEKU</s><s>Bez ove epizode priča o Industriji alata ne bi bila kompletna.</s><s>Rade priznaje da se uvijek sa nostalgijom sjeća tog vremena - kada se nije sve vrtilo oko novca.</s><s>Zato je i fabrika za one koji su u njoj proveli svoj radni vijek bila mnogo više od proizvodnog pogona.</s><s>Kada bi dobio zadatak, kazuje nam Rade, da kakvu inostranu delegaciju provede kroz proizvodnju – svi bi se divili šta su naši majstori bili u stanju da naprave.</s><s>Međutim, kada bi priča krenula o profitu, obično bi ostajali zbunjeni ili odmahivali rukom...</s><s>„Mi nikad nismo bili na profitu kakav je bio u Evropi.</s><s>Pogotovu kad nas je bilo tri hiljade zaposlenih.</s><s>Bio je ugrađen taj socijalni momenat.</s><s>Ja sam, recimo, već u svojoj 24 godini od fabrike dobio stan.</s><s>Vodilo se računa o čovjeku.</s><s>Ulagalo u znanje, u kulturu, u sve ono što je čovjeku bilo potrebno.</s><s>U fabrici smo čak imali i ljekare i stomatologe za radnike, kao posebno odjeljenje čiji je rad bio organizovan u dvije smjene.</s><s>Bili smo prosto kao neka familija.</s><s>Imali smo svoje kulturnoumjetničko društvo, svoj fudbalski klub, planinarsko društvo.</s><s>Zatim, društvo dobrovoljnih davalaca krvi, spremno i opremljeno dobrovoljno vatrogasno društvo, čak i teritorijlno odbranu svoju.</s><s>Značila je mnogo za cijelo Trebinje.</s><s>Plata bi u fabrici obično bila 25. u mjesecu.</s><s>Trebalo je samo posmatrati grad taj dan - svi se negdje kreću, nešto kupuju, sve bi najednom živnulo...“, zaključuje naš sagovornik.</s><s>Hroničar trebinjske Industrije alata Mladen Jokanović (monografija „Industrija alata 1951-1991.“) bilježi da je na odluku savezne vlade - da planirana fabrika alata bude izgrađena upravo u Trebinju - svojim ugledom i zalaganjem presudno uticao Čedo Kapor, predsjednik Sreza Trebinje i savezni poslanik.</s><s>(Foto: Industrija alata Trebinje)</s><s>Preduzeće u izgradnji osnovano je 1951. godine (najprije kao Tvornica telekomunikacionih uređaja „Nova Iskra“, potom kao „Jugoalat“ fabrika alata Trebinje, nešto kasnije u imenu je ostalo samo „Alat“, da bi konačan naziv „Industrija alata Trebinje“ bio utvrđen 1953. godine).</s><s>Izvršenje odluke savezne vlade povjereno je inžinjeru mašinstva iz Beograda Živadinu Simiću, koji je tvorac sveukupne koncepcije fabrike i njenog razvojnog programa – od kreiranja proizvoda, izgradnje fabrike, odabira opreme i tehnologije proizvodnje, do organizacije rada.</s><s>Uz vrsne inžinjere, kakvi su bili Simić i Nikola Sedlar, u Trebinje takođe stižu tehničari i majstori iz svih industrijskih centara bivše Jugoslavije, ponajviše iz Novog sada, Beograda i Kragujevca, koji će postaviti osnove proizvodnje i obučavati mlađe radnike.</s><s>Od svih tehničkih struka tada smo u Hercegovini imali samo geometre i po nekog građevinara.</s><s>Preduzeće u izgradnji organizovalo je kurseve za obuku radnika u proizvodnom procesu, stručni kadar slalo na usavršavanje u druge krajeve zemlje i inostranstvo.</s><s>Iste godine kad i fabrika, počela je sa radom i Indistrijska škola, a krajem te decenije Metaloprerađivačka („Majstorska“) i Tehnička škola.</s><s>Građevinski radovi na prvoj fabrici u Gorici počeli su 1952. godine a završeni su krajem 1953.</s><s>Oprema, u to vrijeme najsavremenije mašine, uvozi se iz Evrope i Amerike.</s><s>Istovremeno, trebalo je obezbijediti potrebne uslove i infrastrukturu, pa je izgrađen novi vodovod od Vrela Oko i dalekovod sa hidrocentale Parež, više stambenih zgrada za radnike u Gorici i Bregovima, hotel za samce „Leotar“ za smještaj stručnjaka...</s><s>Na osnovnom programu burgija, ureznika, nareznica i zabušivača, probna proizvodnja sa 250 radnika počela je 1955. godine - a nakon godinu-dvije krenulo se i sa redovnom.</s><s>Ostalo je istorija, koju generacije metalaca i inžinjera ispisuju već sedam decenija...</s>
|
<s>Protokol predsjednice Republike Srpske za petak, 05.03.2021. godine</s><s>Predsjednica Republike Srpske Željka Cvijanović primiće danas, 05.03.2021. godine u 12.00 časova, finaliste košarkaškog Kup-a Republike Srpske u muškoj i ženskoj kategoriji.</s><s>Prijemu će prisustvovati i ministarka porodice, omladine i sporta Republike Srpske Sonja Davidović.</s>
|
<s>„Povodom nastupajućeg praznika Pesaha želim vam mir, zdravlje i srećne predstojeće praznične dane.</s><s>Ovaj praznik nade, spasenja i vjere u bolji život, neka svima nama bude podsticaj za međusobno razumijevanje, toleranciju i solidarnost.</s><s>Neka Pesah unese radost u srca onih koji ga slave, na dobrobit svih ljudi dobre volje.</s><s>Srećni vam dani Pesaha“, navodi sa u čestitki predsjednice Republike Srpske.</s>
|
<s>Sa željom da, nadahnuti porukama praznika uskrsnuća Hristovog, Uskrs proslavite u zdravlju, sreći i miru, sa najbližim članovima svoje porodice, čineći dobra djela zasnovana na hrišćanskim vrijednostima i načelima.</s>
|
<s>„Vinarija Dabović“: Priča iz najmanjeg evropskog vinskog regiona</s><s>Nepisano je pravilo da dobro vino prati i dobra pozadinska priča, čiji važan dio su vinarije autentičnog ambijenta, posebnog užitka za posjetioce.</s><s>I to se ne odnosi samo na degustaciju, već i na gostoprimstvo vrijednih vinara da sve dobro što stvaraju rado dijele sa gostima.</s><s>I upravo je takva „Vinarija Dabović“, smještena na svega 18 kilometara od Trebinja, uz granicu sa Crnom Gorom, u Nudolu najmanjem vinskom regionu Evrope.</s><s>Na ovom mjestu godinama unazad, u potrazi za enološkim savršenstvom nastaju vina koja su za kratko vrijeme pobrala preko 60 medalja sa Sajmova iz Austrije, Francuske, Češke, Splita, Zagreba, Novog Sada...</s><s>Ušuškana u zelenilo i relaksirajuću atmosferu mira i tišine ovu vinariju više od decenije vode brat i sestra, Aćim i Andrijana.</s><s>A njihova priča je nestvarna, usudili bismo se reći gotovo pa filmska jer ako su za stvaranje vina kao čudesnog pića presudni određeni hemijski procesi, važna je i ona druga hemija, ljubav kojom bilo šta započeto uvijek iznjedri samo najbolje rezultate.</s><s>Odrasli uz vinograde svojih predaka, ovi iskusni poznavaoci vina i podneblja u kojem su stasali, svoju vinsku priču pokrenuli su 2008. godine.</s><s>Četiri godine potom kreirali su vino koje je iz male, porodične vinarije, zauzelo prvo mjesto na prestižnom Sajmu vina u Beču među 1.200 vina iz 614 velikih evropskih vinarija.</s><s>Bili su čak jedina vinarija iz zemlje koja nije članica Evropske Unije.</s><s>I tu počinje sve, od neobičnog spleta okolnosti, do Vinarije koja je danas svuda priznata.</s><s>„Prijavili smo se na sajam za koji nismo znali ni kakav je ni koliki, samo smo imali želju da izađemo negdje vani i predstavimo se.</s><s>Poslali smo uzorke vina, ali nismo znali da trebamo da uplatimo kotizaciju i da se registrujemo godinu dana unaprijed.</s><s>Za sedam dana dobijamo mejl da im je žao, da ne možemo da učestvujemo.</s><s>Nisu prošla ni dva dana ponovo mi pišu.</s><s>Navode da su radili hemijsku analizu i utvrdili da su svi naši uzorci vina i rakije organskog porijekla, da su se pozabavili istorijom ovog kraja te zbog svega toga odlučili da nam dozvole učešće i da imamo pet dana da uplatimo kotizaciju“, oduševljeno nam Andrijana prepričava neobičan preokret sudbine u njihovu korist.</s><s>Zahvaljujući presedanu organizatora, našli su se u dvorcu Holbruk.</s><s>Iako prilično mala vinarija, kvalitetom su ravnopravno parirali drugima.</s><s>„Tu su bile čitave imperije, sa ogromnim vinogradima i dugim vinarskim tradicijama.</s><s>Sa naših tada 4.500 čokota, među mini vinarijama od 400 hektara u jednom komadu, osjetili smo se toliko malim da se ničemu nismo nadali.</s><s>Ispostavilo se, međutim, da nismo bili u pravu jer je Austrijancima izuzev kvaliteta sve drugo nebitno.</s><s>Umjesto dodjele medalja organizovali su master klas na kome 80 semoelijera ocjenjuje vina.</s><s>Na bilbordu se prikazuju rezultati analiza uzoraka.</s><s>Mi vidimo da naša žilavka raste prema vrhu.</s><s>Ne možemo da vjerujemo!</s><s>Kad su proglasili da je naše bijelo vino prvo ostali smo u šoku“, sa osmijehom nam dočaravaju taj trenutak ovo dvoje vedrih i marljivih ljudi.</s><s>U cijeloj priči razoružava njihova iskrenost.</s><s>Način na koji o svemu otvoreno govore.</s><s>I baš zbog toga, rekli bismo, njihova vinska priča nikako nije mogla da ne uspije.</s><s>S druge strane, redovni su na seminarima.</s><s>Studiozno i ozbiljno su posvećeni izučavanju tehnologije vina.</s><s>Kako nam Aćim reče, drugačije i ne može kad je to čitava nauka.</s><s>„Od malena sam vrijeme provodio uz oca i strica radeći u vinogradu i oko vina.</s><s>Želja da se bavim vinarstvom uvijek me vukla, mada tada nisam mislio da će to biti profesionalno.</s><s>Jednostavno, to sam volio.</s><s>Kad sam završio srednju školu vidio sam da mi vinograd donosi prihode.</s><s>Želio sam da ih proširim i sestra me u tome podržala i savjetovala, uputila da moram da se edukujem.</s><s>Najlakše sam napravio vino te 2012. godine i to ozbiljno vino, ali iz razloga što sam mislio da sve znam.</s><s>Kasnije sam uvidio da su mi se složile neke kockice, da sam imao i dosta sreće.</s><s>I danas učim o vinima i sve što više oko ovog pića radim sve me više strah.</s><s>To je ogroman rizik i stvarno nauka“.</s><s>Nakon Beča kao svojevrsne odskočne daske otvorila su im se mnoga vrata.</s><s>Ministarstvo poljoprivrede Crne Gore omogućilo im je promociju nagrade, prezentaciju vina, a krenule su ponude i od crnogorskih hotela.</s><s>Ovo dvoje entuzijasta počelo je sa ozbiljnom prodajom, ulaganjem u opremu i širenjem vinograda koji danas iznose blizu 13.000 čokota.</s><s>Kao jedini proizvođači žilavke u Crnoj Gori, prave i vranac i roze, ali i rakiju.</s><s>Uz kuću u kojoj generacijama unazad žive Dabovići, naslonili su predivno uređen vinski podrum i salu za degustaciju.</s><s>Kreirali izuzetno skladnu, zelenilom obasutu vinariju, okruženu čistom, netaknutom prirodom.</s><s>Stvorili ambijent u kome vas dočeka neka čudesna harmonija sa pogledom na beskrajne redove vinove loze, gdje sve podsjeća na dom, na ljubav.</s><s>I odmah, na prvi pogled, osjetite da ste dobrodošli.</s><s>Da su pred vama dobronamjerni ljudi.</s><s>Da je to mjesto prije svega nastalo na vijekovnoj tradiciji i da ih sve medalje koje su dobili nisu promijenile.</s><s>Upravo zato ih svakodnevno posjećuje veliki broj turista.</s><s>A te posjete iako počinju u vinariji tu se ne završavaju.</s><s>„Mi smo registrovani kao vinarija, ali i kao seosko domaćinstvo za pružanje ugostiteljskih usluga i bavimo se seoskim turizmom.</s><s>U okviru vinarije počeli smo sa gradnjom etno sela na Bijeloj Gori, gdje trenutno imamo jednu kolibu i ljetnikovac koji mogu da prime 30 ljudi.</s><s>U planu nam je da na planini napravimo pet bungalova jer imamo goste koji hoće da prenoće.</s><s>Organizujemo pješačke ture, bajking, hajking.</s><s>Zapanjujuće je oduševljenje svih prirodom i svime što ovdje vide.</s><s>A to su uglavnom stranci, ljudi željni prijatnije atmosfere od gradske vreve kojoj su svakodnevno izloženi u gradovima i svjetskim metropolama“, uglas nam govore, dodajući da im najviše gostiju pristiže sa kruzera i iz luksuznih malih hotela koji bukiraju jednodnevne izlete.</s><s>Više od 50 posto posjetilaca u ovom malom nam komšijskom selu su Englezi i Amerikanci, zatim Nijemci, Norvežani, Australijanci, Francuzi i Rusi.</s><s>Ove godine najviše turista stiglo im je iz Dubaija.</s><s>„Gosti se zakazuju dan unaprijed.</s><s>Nas ovdje malo radi i ne želimo nikoga da vratimo.</s><s>Naše geslo je ne razočarati goste jer nekad je važniji obraz od para.</s><s>Jesmo mi na Celebrity – ju izašli kao najbolja izletnička destinacija, ali naš moto je potruditi se oko gostiju, pružiti im osjećaj pripadnosti, ponuditi kvalitet u svemu, od hrane i pića, do usluge.</s><s>Mnogo je lijepo kada sa potpunim strancima provedete cijeli dan, a onda od njih dobijete najljepši kompliment – da im je kod nas bilo kao nigdje drugo!</s><s>Sa mnogima smo postali i prijatelji.</s><s>Nekada je to mnogo važnije od same zarade!“</s><s>Kako im se spontano desilo da krenu u posao sa vinarijom, tako su sasvim slučajno postali i prvo seosko registrovano gazdinstvo u Crnoj Gori.</s><s>Zahavljujući srdačnosti koju tako nesebično sa sobom nose, nismo nimalo iznenađeni.</s><s>„Mi smo prezadovoljni, samo da nastavi ovako.</s><s>Kad smo počinjali nismo se ovome nadali.</s><s>Hrana je domaća i sve se ovdje sprema.</s><s>Ovaj posao je zadovoljstvo.</s><s>Družimo se sa ljudima koji su došli da uživaju i ta razmjena energije je nevjerovatna!</s><s>Budemo umorni ali srećni i zadovoljni“.</s><s>A kako i ne bi bili.</s><s>Sa svakim novim vinom ovdje se niže i neka nova, inspirativna priča.</s><s>Prati je kvalitet, kao prva i osnovna nit vodilja uz koju neminovno nastaju reprezentativna pića, ali i nesvakidašnji enološki ugođaji.</s><s>Sve svoje snage daju da održe zasluženu reputaciju pa i kada sanjaju nove snove, snivaju polako.</s><s>„Trenutno smo jedini u Crnoj Gori sa licencom za proizvodnju voćnih rakija i planiramo da širimo destileriju, da pored loze započnemo i ovu proizvodnju.</s><s>Za tu namjenu naručili smo poseban kazan, ručni rad, išli na obuke za tehnološke procese ove vrste.</s><s>Želimo profesionalno i time da se bavimo, iako sa Sajma u Zagrebu godinama nosimo zlato na jaka pića.</s><s>Uprava za bezbjednost hrane Crne Gore ima veoma visoke standarde i sve se mora raditi temeljno i po propisima.</s><s>Nadamo se da ćemo iduće godine u ovo vrijeme proizvoditi i novu, voćnu lozovaču“, sa puno elana govori Aćim.</s><s>U mjestu prepunom blagodeti, gdje se stapaju Mediteranska i planinska klima, miris mora i vjetrovi sa okolnih planinskih vijenaca, tamo gdje se živi polako i radi pedantno, iz godine u godinu nastaju vina koja na svim međunarodnim sajmovima osvajaju najprestižnija priznanja.</s><s>U srcu jednog malog sela smještena je najnagrađivanija crnogorska vinarija, a iz objekta u kamenu potekla je topla i nježna vinska priča, koja suptilno ukazuje na samu srž porodice Dabović, samim tim i na nesvakidašnja vina jedinstvene arome.</s><s>Vino kao zaštićeni proizvod</s><s>„U Crnoj Gori zvanično su registrovana tri vinarska regiona – Skadarski bazen, Bjelopavlići i Nudo.</s><s>Nudo po svojoj površini nije mogao biti vinarski region, ali po specifičnosti u odnosu na druge, odvojen je kao zaseban.</s><s>Čak 400 puta je manji od najmanjeg francuskog regiona, zbog čega smo mi najmanja vinarska regija i na svijetu, prepoznatljivi kao jedina vinarija sa ovog prostora.</s><s>Uz sve to, radili smo i na zaštiti geografskog porijekla.</s><s>Poslije Njeguškog pršuta jedini još zaštićeni proizvod u Crnoj Gori je naše vino!“</s><s>Nudo na vinskoj mapi svijeta</s><s>„Vino se pravi u vinogradu a ne u podrumu i lako je od dobre sirovine napraviti odličan proizvod.</s><s>Kao mala Vinarija, ne smijem napraviti loše vino, nemam taj luksuz.</s><s>Uz svo moje znanje, da steknem iskustvo mnogo su mi pomogli sajmovi i učestvovali smo na mnogima.</s><s>Moj savjet svim našim vinarima je da ne treba da se plaše da izađu na svjetske sajmove.</s><s>Hercegovina i Crna Gora mnogo su napredovale u vinima i slobodno možemo parirati Evropi.</s><s>Ismijavali su me kad sam rekao da ću Nudo vratiti na vinsku mapu svijeta.</s><s>A zahvaljujući želji da izlažem izvan naših granica, mogu slobodno reći da sam ostvario jedan od svojih najvećih snova“, ponosno kaže Aćim Dabović.</s>
|
<s>Predsjednica Republike Srpske Željka Cvijanović uputila je čestitku Novaku Đokoviću povodom osvajanja devete titule na Otvorenom prvenstvu Australije u tenisu.</s><s>Impresivnom i vanserijskom igrom nadjačali ste protivnika i još jednom potvrdili poziciju najboljeg tenisera svijeta.</s><s>Republika Srpska Vam je zahvalna za sve trenutke radosti koje nam priređujete.</s><s>Ponosno i svesrdno ćemo navijati i biti uz Vas i u narednim šampionskim pohodima.</s><s>Želim Vam dobro zdravlje i puno sreće u nastavku bogate i uspješne karijere“, navodi se u čestitki predsjednice Cvijanović.</s>
|
<s>„Neka dan Hristovog rođenja svim vjernicima podari duhovni mir, vjeru i nadu da će vrijeme koje dolazi biti obilježeno istinskim hrišćanskim vrijednostima, posvećenim ljubavi, razumijevanju i poštovanju među ljudima.</s>
|
<s>Neka duh uskršnjih praznika u ovom teškom i izazovnom vremenu punom iskušenja, bude nadahnuće i prilika da se vratimo pravim životnim vrijednostima.</s><s>Samo osnaženi vjerom i nadom u bolje sutra možemo da istrajemo, zato pokažimo odgovornost jedni za druge, solidarnost i međusobno poštovanje.</s><s>U to ime želim Vam srećan i blagosloven Uskrs“, navodi se u čestitki predsjednice Cvijanović.</s>
|
<s>Prijem za učesnike Festivala festivala: KULTURA JE SRŽ DRUŠTVA</s><s>TREBINjE │ Gradonačelnik Trebinja Luka Petrović danas je organizovao prijem u Gradskoj upravi za učesnike 61.</s><s>Festivala festivala, članove Umjetničkog savjeta i stručnog žirija.</s><s>Petrović im je izrazio zahvalnost za organizaciju festivala, kojim se Trebinje ponosi.</s><s>„Čovjek treba da bude optimista, da govorimo da će biti bolje i u narednim godinama festivala.</s><s>Svakako, biće bolje ako imate prave ljude oko sebe, kulturne poslenike, ali je, na žalost, sve manje ljudi koji djelaju u kulturnom smislu i ponestaje kapaciteta.</s><s>Draž je ali i odgovornost organizovati ovaj festival najboljih amaterskih pozorišta iz gotovo cijele bivše Jugoslavije i održavati njegov nivo kakav dolikuje.</s><s>Nedostajaće ljudi koji će organizovati mnoge kulturne događaje.</s><s>Kultura nam je srž za koju se treba uhvatiti“, istakao je Petrović.</s><s>Zajedničkim snagama, dodaje, Festival festivala se može unaprijediti u toj mjeri da će nam pozavidjeti i evropski centri kulture.</s><s>„Naša zajednička misija je da nađemo kadrove koji će ovo nastaviti dalje.</s><s>Mora se njegovati ono što imamo, uz osnaživanje kroz različite sadržaje, obuku i seminare, kako bismo u kulturne tokove uključili što više budućih naraštaja“, naveo je Petrović.</s><s>On je dodao da bez socijalnog mira nema ni snažne kulture.</s><s>„Izradili smo brošuru za socijalne programe i prepoznali sve te probleme naših sugrađana, jer bez socijalnog davanja - kultura ih neće zanimati, a bez strategije održavanja i oživljavanja kulturne baštine kao društvo nećemo daleko dogurati“, istakao je Petrović, koji je i predsjednik Umjetničkog savjeta festivala.</s><s>Prijemu su prisustvovali i načelnik Odjeljenja za društvene djelatnosti Zoran Milošević i izvršni direktor Festivala festivala Đorđe Vučinić.</s>
|
<s>Mlade rukometašice „Leotara“ osigurale prvo mjesto u šampionatu</s><s>Mlade rukometašice „Leotara“ su jučerašnjom pobjedom nad ekipom „Hadžića“ iz Hadžića, sa 12:10, u pretposljednjem kolu Lige mladih Hercegovine, u kategoriji U-13, već osigurale prvo mjesto u šampionatu.</s><s>„Ostao nam je još završni turnir u Jablanici, koji neće imati takmičarski značaj, ali ćemo učiniti sve da ostanemo neporaženi do podizanja šampionskog pehara.</s><s>Naprijed Leoo“, poručili su iz ekipe Leotara, koju su vodili treneri Zdravko Komnenović i Boris Vuletić.</s>
|
<s>Sjajnom igrom i osvajanjem osme titule na ovom prestižnom takmičenju obradovali ste brojne ljubitelje tenisa i sve Vaše vjerne navijače u Republici Srpskoj, te još jednom potvrdili da upornost i predanost donose vrhunski rezultat.</s>
|
<s>Odbornici Skupštine opštine Pelagićevo usvojili su, na 9. redovnoj sjednici, izvještaj o izvršenju budžeta Opštine za 2021. godinu.</s><s>Ukupni prihodi, za prošlu godinu, iznosili su 2.744.938 maraka.</s><s>Na sjednici je izvršen opoziv zamjenika načelnika opštine Mate Marijanovića, usvojen zaključak o izvršenju presude Okružnog suda u Doboju, prihvaćen izvještaj o radu načelnika Opštine između dva skupštinska zasijedanja, Odluka o izmjenama i dopunama Odluke o sufinansiranju infrastrukturnih projekata na području opštine Pelagićevo, dok je Marko Kašterović imenovan za vršioca dužnosti direktora JU Turistička organizacija "Pelagićevo" iz Pelagićeva.</s><s>Izvještaji o radu za 2021. godinu Odjeljenja za opštu upravu i prostorno uređenje i Odjeljenja za finansije i društvene djelatnosti dobili su podršku odbornika.</s><s>Usvojeni su izvještaji o radu za prošlu godinu: Centra za socijalni rad Pelagićevo, Dobrovoljnog vatrogasnog društva "Pelagićevo", Opštinske boračke organizacije Pelagićevo, KPD "Vaso Pelagić", Kola srpskih sestara Sveta Petka Trnova, Udruženja pčelara "Maja", Udruženje penzionera Pelagićevo, te prezentovane informacije Poreske uprave RS, Područni centar Bijeljina, Područna jedinica Pelagićevo i Agencije za bezbjednost saobraćaja.</s><s>Prihvaćen je zahtjev DOO "Vijena tour" iz Lončara o povećanju cijena prikupljanja komunalnog otpada.</s>
|
<s>Kašiković: Požar u selu Necvijeće kod Trebinja je pod kontrolom</s><s>Kašiković je naglasio da je požar stavljen pod kontrolu sinoć oko 23 časa.</s><s>-Vatrogasci su na terenu i prate situaciju.</s><s>Požar nije ugrozio ljudske živote, kuće niti objekte - rekao je Kašiković.</s><s>Prema njegovim riječima, požar je gasilo oko dvadesetak vatrogasaca.</s>
|
<s>Neki ljudi, neki dani, nekih godina: GORKI REFREN I TRI EL DORADA</s><s>Masovne seobe su u raznim vremenima obilježavale ove naše prostore u užem i širem smislu.</s><s>„Kao da ih kuga goni“, pisao je prvi slovenački profesionalni pisac Ivan Cankar, gledajući pune brodove svojih zemljaka iseljenika u Sjevernu i Južnu Ameriku.</s><s>„Parobrod spreman, more se koleba...“, sjećate se valjda tih starih stihova Alekse Šantića, dok ste svi vi koji ste išli u predratne gimnazije čuli za makedonske pečalbare i njihove mukotrpne živote od Grčke do Australije...</s><s>Glad je u seobe nagonila i Irce i Norvežane... i Hercegovce, i Ličane, i Grke i Sicilijance, ma sve od krajnjeg sjevera do krajnjeg juga Evrope.</s><s>No, nije baš uvijek glad bila taj socijalni generator koji pokreće ljude na neizvjestan put, na to da ostave zavičaj i krenu u nepoznato...</s><s>Ima tu i cijeli spektar drugih faktora.</s><s>Nekima od njih pozabavio sam se još davne 1988. dok sam radio u sarajevskoj UNI, navodeći da primarni razlozi selidbe u ondašnjoj Jugoslaviji nisu bili visoka plata, raskoš, blagostanje - već bolji život za njihovu djecu, sigurniji život za njihove porodice...</s><s>Evo te priče koja ni danas nije izgubila na aktuelnosti.</s><s>Avgust 1988: Privlači li Jugoslovene, čiji zahtjevi za iseljenjem iz sopstvene zemlje stižu u razne ambasade, zavodljiva dolarska plata, sjaj i raskoš iz reklamnih filmova?</s><s>Ispod te prozirne pozlate, međutim, stoji nešto mnogo oporije.</s><s>Ne žele oni u Novi Zeland, Australiju ili Kanadu što ih mami slast tamošnjeg boljeg života, nego se boje da im djeca sutra ne gutaju gorke zalogaje u čekaonicama SIZ-ova (Samoupravnih interesnih zajednica) za nezaposlene.</s><s>Pošli su svom dječačkom snu bojeći se jave...</s><s>Lososi, tunjevina, jastozi, usamljeni jahači na horizontu, akvamarinske daljine, bijela stada u beskraju bujnih pašnjaka, zahuktali gejziri i zloćudni pepeljasti oblaci još neugaslih vulkana - prizori su kojima su prošlog avgusta, onog 1987. porodični magazini u Oslu i Trondhajmu plijenili svoje čitaoce.</s><s>Neuobičajeno duge foto-priče na kraju su se slijevale u kratki zaključak: zemlja blagostanja!</s><s>Ako već tako Nordijci vide Novi Zeland, onda nije čudo što godinu kasnije, isto u avgustu, u paklenoj vrućini juga Europe, u Skoplju, G. R. mladi novinar, s neskrivenim uzbuđenjem svakoga dana zaviruje u poštansko sanduče, čekajući sudbonosni odgovor.</s><s>G. R. ne bi pisao o dalekim ostrvima koje zapljuskuju Tasmanijsko more i Pacifik.</s><s>On bi se tamo uselio.</s><s>S porodicom.</s><s>SOCIJALNA BAJKA</s><s>"Kada smo prije pola godine čuli da na Novom Zelandu traže mladu radnu snagu, prijavili smo se.</s><s>Deset mojih najboljih prijatelja je u ime svojih porodica poslalo generalije njihovoj ambasadi u Atini.</s><s>Pretežno smo fakultetski obrazovani (pravnici, ekonomisti, medicinari...), nismo pojedinačno stariji od 35 godina.</s><s>Iz svake porodice neko ima specijalizaciju koja se uklapa među tridesetak tih koje na Novom Zelandu traže, da bismo došli u obzir da se tamo zaposlimo i dobijemo ostalo što graniči sa snovima.</s><s>To su: stan blizu radnog mjesta, odnosno kredit za montažnu kuću s četiri - pet soba, nezaposleni supružnik šest mjeseci svake sedmice dobija ponudu za posao kao i određenu novčanu pomoć zbog toga što ne radi.</s><s>Moj poznanik koji je ranije otišao, rekao mi je da fakultetski obrazovani zarađuju između 30 i 40 hiljada dolara godišnje, dok su mu djeca obezbijeđena na najbolji mogući način.</s><s>Samohrana majka na Novom Zelandu za svako svoje dijete, do kraja njegovog obaveznog (srednjoškolskog) školovanja prima od 300 do 400 dolara mjesečno...</s><s>Zvuči to kao socijalna bajka u vrijeme kada se Skopljem, neslužbeno doduše, pronosi da je desetak ovdašnjih novinara "uzelo neplaćeni odmor kako bi mogli kod nas i u inostranstvu raditi na crno".</s><s>Naravno, ne perom."</s><s>G. R. je prije dva mjeseca od novozelandske ambasade u Atini dobio uputstvo (kao i njegovi prijatelji) da zajedno sa suprugom ovjerava diplome i sve važne podatke o sebi i adresu poslodavca na Novom Zelandu.</s><s>Sve su poslali i čekaju odgovor.</s><s>Ne stigne li za još četiri mjeseca, od odlaska nema ništa.</s><s>Dođe li, pak, poziv?</s><s>"Odmah se pakujem.</s><s>Znam da za pet narednih godina zajedno sa suprugom neću moći doći u Jugoslaviju jer u slučaju smrti ili svadbe ovamo može se vratiti samo jedan član porodice - da se to obavi i odmah mora nazad..."</s><s>Supruga našeg srdačnog domaćina pažljivo prati razgovor.</s><s>Sve joj to izgleda daleko.</s><s>Za razliku od muža, ona svojim roditeljima nije rekla ni riječi o namjerama svoje porodice.</s><s>"Teško bi im to palo.</s><s>Neću ih mučiti dok sve ne bude sređeno."</s><s>GLAVOBOLjA U ATINI</s><s>Kao i u svim drugim prilikama reaguju djetinje.</s><s>Jedva čekaju da negdje putuju pa makar to bilo i na kraj svijeta.</s><s>Novinar G. R. i dalje radi svoj posao.</s><s>I pogleduje u svoj poštanski sandučić.</s><s>Još su četiri mjeseca nade da će njegovoj porodici stići ono: Okej!</s><s>Čekaju to isto stotine i stotine Makedonaca, a i drugi širom Jugoslavije.</s><s>Sa zanimanjem će sigurno pročitati i ovaj posebni izvještaj za „UNU“ Tanjugovog dopisnika iz Grčke Vojislava Lalića:</s><s>"Sada dobijamo samo po nekoliko zahtjeva Jugoslovena za dobijanje radne vize.</s><s>Navala je prestala prije nekoliko mjeseci, čemu je očigledno doprinijelo pisanje jugoslovenske štampe.</s><s>Ljudi su konačno shvatili da je vizu za rad na Novom Zelandu skoro nemoguće dobiti, da ne treba gajiti lažne iluzije", kaže An Linardos, službenica novozelandske Ambasade u Atini, u specijalnoj izjavi za UNU.</s><s>Mjesecima je ambasada ove zemlje u Atini (Novi Zeland nema diplomatsko predstavništvo u Jugoslaviji) bila doslovno okupirana.</s><s>Njeni službenici su se hvatali za glavu.</s><s>Svakoga dana iz Jugoslavije stizalo je po sto - dvjesto molbi, i ne samo to.</s><s>Na licu mjesta smo se uvjerili da su mnogi potezali na ovaj dalek i skup put - dnevno po 20-30 ljudi...</s><s>Većina tih koji su tražili vizu za rad bili su iz Makedonije.</s><s>Ali, stizali su zahtjevi i iz drugih krajeva Jugoslavije.</s><s>ONI NEMAJU ŠANSE</s><s>U novozelandskoj ambasadi i ovom prilikom poručuju Jugoslovenima: njihova zemlja ima veoma restriktivnu imigrantsku politiku.</s><s>Traže se samo određena zanimanja koja su inače na cijeni svuda na svijetu.</s><s>Za ilustraciju nam navode podatak da je u posljednjoj godini Jugoslavenima izdato samo deset viza i to tri po osnovu udaje, odnosno ženidbe.</s><s>Dakle, praktično - svega sedam!</s><s>Za odlazak na Novi Zeland pretežno su zainteresirani nekvalifikovani ili polukvalifikovani radnici.</s><s>Oni nemaju nikakve šanse!</s><s>U toj zemlji traže se pojedine kategorije mašinskih inženjera, medicinari, medicinske sestre, ali sasvim određene specijalizacije, stručnjaci za kompjutere.</s><s>Podnosilac zahtjeva, međutim, mora sam sebi osigurati posao, da zna engleski jezik...</s><s>Hiljade Jugoslovena bile su žrtve te dezinformacije.</s><s>U jednom razgovoru s tim našim ljudima nismo uspjeli dokučiti ko je lansirao priču o "obećanoj zemlji"...</s><s>Ali jedno je izvjesno: mnogi su bili žrtve te glasine.</s><s>G. R. i dalje vjeruje da nije u toj većini.</s><s>Prima svoju novinarsku platu od "dvadeset i nešto miliona", sluša priče o skoro hiljadu svojih sunarodnika, što berući južno voće na grčkom Kritu zarađuju dnevno pet miliona i... i nada se da će ih prestići, da će ga jedno pismo iz sivila prosječnosti zauvijek odvesti u zemlju stočara i ribara, u zemlju o kojoj, eto i Norvežani govore s ushićenjem.</s><s>Prilepčanin Blagoje Tošeski (40), kaže, zna da je njegova molba za iseljenički pasoš u Australiju jedna od pet hiljada koje čekaju u Beogradu, ali misli da će biti pozitivno riješena.</s><s>PUT BEZ POVRATKA</s><s>"U tekstilnoj tvornici 'Biljana', supruga Zvezda i ja imamo startne osnove od 16 do 17 miliona dinara", priča Blagoje.</s><s>"Djeca (13-godišnja Beti i 11-godišnji Darko) rastu, potrebe se umnožavaju.</s><s>Prije svega idemo zbog boljeg standarda.</s><s>A tamo su i moje tri sestre.</s><s>Sve udate.</s><s>Jedna u Sidneju, dvije u Melburnu.</s><s>I za nas vrijedi: ako dobijemo pasoše, pet godina ne možemo nazad u Jugoslaviju.</s><s>Bit će mi teško bez domovine, ali prije svega moram misliti na djecu!</s><s>Mnogi naši prijatelji što su se iselili tamo, poslije kažu da bi se vratili.</s><s>Nostalgija vuče, ali nema povratka, jer djeca nemaju perspektivu."</s><s>Zvezda je ispočetka bila ogorčena muževljevom idejom.</s><s>Vremenom, vidjevši da se spiskovi na prilepskom SIZ-u za zapošljavanje produžuju, popustila je.</s><s>Krenuće kao desetine i desetine majki iz ovog dijela Makedonije: protiv svoje volje, ali za dobrobit svoje djece.</s><s>Radiće bilo koji posao što im rodbina tamo nađe.</s><s>Uslov je samo da on donosi novac.</s><s>Što više novca...</s><s>A kuću dovedenu do ploče, novcem koji je Blagoja Tošeski dobio na lotu, neće prodavati.</s><s>Iskušenja daleke zemlje su, ipak, prevelika da bi se porodica već na polasku odrekla i posljednjeg utočišta u domovini.</s><s>Slično zaključuje i Blagojev vršnjak Dragan Bauk iz Kosova Polja kod Prištine.</s><s>Neće prodati posljednje pribježište u slučaju neuspjeha u Kanadi.</s><s>Ovaj šef predstavništva zanatske zadruge "Vučje", prvo će otići kod strica Milana u Toronto, koji tamo živi već tri decenije, a radi kao direktor fabrike teških kamiona, čiji je vlasnik opet Milanova žena - odnosno Draganova strina.</s><s>TEŠKI REFREN</s><s>"Među uslovima za porodično useljenje u Kanadu je, osim što im trebaš kao radnik, da nemaš više od 38 godina.</s><s>Ja imam dvije preko, no nadam se da će to stric srediti.</s><s>Prvo ću sam otići na tri mjeseca.</s><s>Ako mi se svidi, vraćam se po porodicu: suprugu Milijanu (35) i kćerke, 15 -godišnju Oliveru i 11- godišnju Maju.</s><s>Kćerke mi od četvrtog razreda osnovne škole idu na kurs engleskog jezika i, pravo da vam kažem, volio bih da nam se tamo svidi i da ostanemo.</s><s>Prvenstveno zbog njih.</s><s>Ja i žena ni ovdje ne zarađujemo loše, ali vidite li kakva je situacija na Kosovu?</s><s>Neću djecu ostavljati u neizvjesnosti...</s><s>Dragan Bauk je po struci nastavnik biologije.</s><s>Ispune li se njegove želje i stričevi mu planovi, trebao bi s porodicom odseliti u daleki, olimpijski Kalgari, da se bavi ZOO-ekologijom i od tamošnjeg biološkog instituta prima mjesečno, tako nam bar reče, od 10 do 15 hiljada kanadskih dolara.</s><s>Prethodno bi, naravno, dobio dvosoban stan...</s><s>Eto, čini nam se da smo i dalje nastavili tragati po tim sve većim gomilama zahtjeva za porodičnim iseljenjem iz Jugoslavije, odnosno useljenjem u neku od ove tri vjerovatno sada najatraktivnije zemlje, slike bi bile slične.</s><s>Većina ide zbog ekonomske situacije.</s><s>Ipak, zajednički imenitelj im je sažet u onaj teški refren:</s><s>"Zbog djece, zbog djece..."</s><s>Neugodan, i njima koji odlaze i nama koji ostajemo.</s>
|
<s>Neka nas praznik Hristovog vaskrsnuća, koji simbolizuje ponovo rođenje i novu nadu, podsjeti i podstakne na univerzalne i neprolazne hrišćanske vrijednosti.</s><s>Uz najbolje želje da ovaj praznik nad praznicima provedete u duhovnom miru, praštanju i slozi, okruženi i posvećeni svojim bližnjima, pozdravljam vas sveradosnim pozdravom;</s>
|
<s>Planinski turizam kao razvojna šansa: NOVI ŽIVOT DOMA NA UBLIMA</s><s>Promocija zdravog načina života u Trebinju odavno je našla svoje mjesto na Ublima, vazdušnoj banji u samom srcu Parka prirode „Orjen“, koja sve više privlači turiste, planinare, rekreativce, ljubitelje netaknute prirode.</s><s>Zahvaljujući upornosti i entuzijazmu članova Planinarskog društva „Vučji zub“ Trebinje da ovo izletište unaprijede, uložili su maksimalne napore u obnovu Planinarskog doma i u posljednje tri godine uradili mnogo na adaptaciji i rekonstrukciji ovog objekta.</s><s>Prema riječima Igora Škera, predsjednika Planinarskog društva „Vučji zub“, osposobljeni su smještajni kapaciteti, sređen uslužni dio, u nadograđenom dijelu urađeni opsežni radovi i stvoreni preduslovi za postavljanje mokrih čvorova i kuhinje.</s><s>„Mi konstantno radimo u i oko doma.</s><s>Završili smo uslužni dio, a uporedo smo angažovani oko nadogradnje, na kojoj nam predstoji ugradnja novih otvora, a do kraja godine i završetak radova na dva mokra čvora i kolektorskom septiku.</s><s>Sve radimo temeljno, razmišljamo dugoročno, pravimo moderan i funkcionalan objekat i zato sve ide tako polako.</s><s>Cilj nam je da budućim generacijama ostavimo kvalitetan Planinarski dom“.</s><s>Igor Škero</s><s>Kako podsjeća, u saradnji sa Gradom Trebinjem i švajcarskom organizacijom „Helvetas“, dobili su sredstva za uređenje sprata na domu.</s><s>Nabavljena su 24 ležaja sa posteljinom, čime je dom dobio adekvatan smještaj u dvije sobe.</s><s>Uskoro bi, kaže, trebalo da počnu i radovi u potkrovlju, kako bi proširili smještajne kapacitete.</s><s>„U potrkovlju je planirano više od 30 ležajeva, čime ćemo dobiti preko 50 kreveta, kako bismo u svakom trenutku mogli rezervisati smještaj za velike grupe planinara i turista koji nam svakodnevno dolaze.</s><s>S druge strane, to će jednog dana donijeti i profit, pa će dom, što i jeste naš cilj, moći sam sebe da održava i da se dalje širi i sređuje“.</s><s>U okviru pomenute saradnje, kako ističe, uspješno je realizovan i projekat obuke za novih 14 planinarskih vodiča, čime je trebinjsko Planinarsko društvo dobilo 18 sertifikovanih vodiča, dovoljan broj da u budućnosti odgovore svim izazovima.</s><s>Ono što, takođe, smatra značajnim je i osnivanje Gorske službe spasavanja pri Planinarskom savezu RS.</s><s>Na prvim obukama učestvovali su i članovi PD „Vučji zub“ Trebinje, koji su više puta do sada bili prvi u raznim akcijama spasavanja, te je ovakav sesrvis, kao i planinari osposobljeni za najkomplikovanija spasavanja, od velikog značaja za Trebinje.</s><s>Trebinjski planinari, kako Škero podsjeća, ove godine učestvovali su i u projektu „Pronacul“, koji provodi Razvojna agencija Grada Trebinja, a kroz koji će dobiti jedinstvene sadržaje na prostoru Trebinja u Parku prirode „Orjen“.</s><s>Neki od njih, poput vještačke stijene i mini Zip lajna (Zip Line) kod Planinarskog doma već su u funkciji.</s><s>„Pored njih, riječ je još i o dvije „Via ferate“ na planini Orjen, planinarskoj stazi do orjenskog vrha Visoki brijeg.</s><s>Kroz ovaj projekat, konačno će biti postavljene i putokazne table na svim planinarskim stazama na Orjenu i dvije biciklističke staze, a biće izgrađeno i odmorište za izletnike u Pirinoj poljani.</s><s>Postaviće se i informativni panoi kako bi posjetioci bili upućeni o svim planinarskim stazama, kao i o biljnim i životinjskim vrstama koje se mogu naći na Orjenu“, pojašnjava Škero, dodajući da je planirano postavljanje oko 60 tabli, 25 stubova i pet panoa, kao i radovi za sigurniji pristup prilično stjenovitom planinskom vrhu Kabao, blizu Ubala, koji sve više privlači alpiniste.</s><s>Ne skrivajući zadovoljstvo, navodi, da će kroz ovaj projekat i svi predviđeni sadržaji oko Planinarskog doma biti završeni već sredinom naredne godine, u susret turističkoj sezoni.</s><s>„Planinski turizam je naša šansa, a Planinarski dom već je postao mjesto u koji dolaze alpinisti i brojni turisti iz Srbije, Crne Gore, Hrvatske.</s><s>Sam Park prirode „Orjen“ donio nam je novu percepciju ove vrste turizma.</s><s>U domu smo do sada više puta imali po nekoliko grupa planinara iz Valjeva, Jagodine, Užica, Pančeva, Novog Sada, Kraljeva, Siska, Dubrovnika ...</s><s>Posjete su uveliko zaživjele, čime smo prezadovoljni.</s><s>Redovno su na Ublima i Trebinjci, koji sve češće dolaze i raduje nas što dom ima uslove da primi svakoga, da svi koji dođu na Ubla mogu da svrate, da se ugriju i na našu radost, dosta ljudi nam dolazi, a mi redovno preko naše facebook stranice izvještavamo kakvo je stanje na izletištu.</s><s>Interesovanje je zaista veliko i nadamo se da ćemo sve što smo zamislili uskoro realizovati“, naglašava Škero, zahvaljujući se svima koji pomažu izgradnju Planinarskog doma.</s><s>Podsjetimo, od svog osnivanja 2007. godine članovi PD „Vučji zub“ težili su obnovi doma, koga je još 1938. godine sagradilo „Društvo za razvoj turizma“ Trebinje, a renoviranje su započeli krajem 2018. godine.</s><s>„Iscrpili smo skoro sva naša finansijska sredstva koja smo skupljali od osnivanja Planinarskog društva i uložili u Planinarski dom.</s><s>Gro tih sredstava, oko 27.000KM uložili smo u nadogradnju i u prizemlje, dok je u kompletan objekat uloženo znatno više.</s><s>Nama privatnici najviše pomažu a nadamo se da će nam se javiti i velike firme.</s><s>Zadovoljni smo urađenim do sada, ali smatramo da možemo još bolje, ako se svi uključimo“, zaključuje predsjednik Planinarskog društva „Vučji zub“ Trebinje, Igor Škero.</s><s>Park prirode i aktivni turizam</s><s>„Nama Park prirode „Orjen“ mnogo znači.</s><s>Upravljanje parkom u nadležnosti je Centra za gazdovanje kršom Trebinje i nadamo se da će uskoro biti postavljena tabla sa oznakom Park prirode, kao i da će se ovim područjem, kao gigantskim turističkim proizvodom upravljati najbolje moguće.</s><s>U Strategiji Grada Trebinja „outdoor“, odnosno aktivni turizam označen je kao jedan od prioriteta, a najveći zamajac upravo su Park prirode „Orjen“, rijeka Trebišnjica, Sušica, stapovi.</s><s>Mi smo izmarkirali 11 planinarskih staza oko grada, našu planinu Leotar očistili, a zatim ispromovisali preko trke „Trebinje vertikal“ pa danas ne postoji planinar u regionu koji nije čuo za Leotar.</s><s>Ove godine uprkos pandemiji, organizovali smo tradicionalnu planinarsku manifestaciju „Uspon na Vučji zub i vrhove Orjena“, na koju je došlo 200 planinara.</s><s>Ponovo je bila jedna od najmasovnijih u regiji i, sa strane turizma sve ovo je jako bitna stvar za Trebinje“.</s><s>Prioriteti koji ne smiju čekati</s><s>„Najveći problem u Planinarskom domu imamo sa vodom, odnosno čatrnjom koju treba da ugradimo.</s><s>Mi kao Društvo nemamo mogućnosti za ovakav poduhvat.</s><s>Podnijeli smo nekoliko molbi lokalnim većim preduzećima i nadamo se da će nam pomoći da riješimo problem sa vodom kako bismo svima koji dođu omogućili što bolje uslove za boravak na Ublima i u Parku prirode „Orjen“, kad već svi odavde nose samo lijepe uspomene.</s><s>Drugi problem imamo zimi, neočišćen snijeg i zaleđen put do Ubala, našeg jedinog planinskog izletišta.</s><s>Ljudi žele da dođu ali se ne usude da rizikuju zbog leda na putu.</s><s>Nedavno smo svjedočili potpunom kolapsu u saobraćaju jer se niko nije pojavio da očisti put.</s><s>Iznova apelujem na nadležne da je neophodno i važno da se ovaj put zimi održava prohodnim, da se redovno čisti zbog sigurnosti svih koji ga koriste, jer je broj onih koji dolaze na Ubla, kako naših sugrađana, tako i ljudi iz okolnih gradova i turista sve veći“.</s>
|
<s>Prijedlog da PDV na životne namirnice bude nula, a ne pet odsto</s><s>„Ranije je zaključeno da sve tačke dnevnog reda koje idu na Paralmentarnu skupštinu, budu razmatrane na Narodnoj skupštini Republike Srpske“, rekao je Dodik.</s><s>„Onda smo dobili prijedlog koji je politizovan, od strane, navodno Šarovića, prema kojem životne namirnice treba da budu oporezovane na pet odsto“, rekao je Dodik.</s><s>„Kad je sve već politička klackalica, bez obzira na to koliko bi to neko mogao da iskoristi, ja ću se zalagati da PDV bude nula za životne namirnice“, rekao je Dodik.</s>
|
<s>Predsjednica Republike Srpske uputila čestitku povodom Savindana</s><s>„Svim učenicima, studentima, prosvjetnim radnicima, kao i svim zaposlenim u prosvjeti upućujem najsrdačnije čestitke povodom Savindana.</s><s>Obilježavajući slavno ime prvog srpskog arhiepiskopa, velikog prosvjetitelja i začetnika srpske prosvjete i školstva, želimo da očuvamo i njegujemo svetosavsku ideju, kao i bogatu tradiciju koju nam je Sveti Sava ostavio u nasljeđe.</s><s>Briga o djeci i omladini, ulaganje u njihovo znanje, obrazovanje, kulturu i duhovnost, najveća je dužnost naših institucija, ali i najsigurniji put u bolju i svjetliju budućnost.</s><s>Neka vam ovaj praznik, kao i vrijednosti na kojima počiva svetosavska ideja, budu primjer i vodilja na vašem životnom putu “, navedeno je u čestitki predsjednice Republike.</s>
|
<s>Protokol predsjednice Republike Srpske za utorak, 14.09.2021. godine</s><s>Predsjednica Republike Srpske Željka Cvijanović prisustvovaće večeras, 14.09.2021. godine u 19.00 časova, obilježavanju Dana srpskog jedinstva, slobode i nacionalne zastave. (plato ispred Sabornog hrama Hrista Spasitelja, Banja Luka)</s>
|
<s>Protokol predsjednice Republike Srpske za utorak, 03.03.2020. godine</s><s>Predsjednica Republike Srpske Željka Cvijanović razgovaraće sutra, 03.03.2020. godine u 12.00 časova, sa ministrom zdravlja i socijalne zaštite Republike Srpske Alenom Šeranićem i predstavnikom Udruženja građana “Viktorija”.</s>
|
<s>Pripadnici Prve klase Vojske RS sutra u kasarni u Bileći (AUDIO)</s><s>Gost našeg kolege Ratomira Mijanovića je Vaso Ljubenko, član Organizacionog odbora manifestacije.</s>
|
<s>12.00 časova – Predsjednica Republike Srpske Željka Cvijanović prisustvovaće svečanom otvaranju Doma kulture u Novoj Topoli, Gradiška;</s><s>12.45 časova – Predsjednica Republike Srpske Željka Cvijanović prisustvovaće svečanom otvaranju tronamjenskog objekta u banjalučkom naselju Petrićevac;</s><s>13.30 časova – Predsjednica Republike Srpske Željka Cvijanović prisustvovaće potpisivanju zajedničke izjave u vezi sa realizacijom Projekta HES „Gornja Drina“. (Administrativni centar Vlade Republike Srpske)</s>
|
<s>Protokol predsjednice Republike Srpske za petak, 10.01.2020. godine</s>
|
<s>Gradonačelnik Trebinja Mirko Ćurić danas je Petru Spaiću, profesionalnom biciklisti i članu Biciklističkog kluba „Vučji zub“ iz Trebinja uručio profesionalni bicikl za brdski biciklizam.</s><s>Ovaj mladi i uspješni sportista, koji se profesionalnim biciklizmom bavi tri godine i postiže izuzetne rezultate na svim nivoima takmičenja, zahvalan je na ovom biciklu, koji već ima posebno mjesto u njegovoj kući.</s><s>„Ovaj bicikl će mi puno značiti na budućim takmičenjima, da unaprijedim tehnički nivo, posebno na spustevima i usponima.</s><s>Prošli bicikl koji sam imao dosta me ograničavao na nekim trkama, posebno na Evropskom prvenstvu, imao sam dosta problema.</s><s>Mislim da će sa ovim biciklom ići mnogo lakše, da će trajati sigurno još par sezona bez nekih problema, što mi zapravo, dosta olakšava, da se manje brinem oko tih tehničkih stvari i da se mogu bolje fokusirati na treninge“, kaže Petar.</s><s>Gradonačelnik Trebinja je istakao da je Grad Trebinje ispunio obećanje koje su Petru dali na jednom od sastanaka koji je upriličen povodom njegovih uspjeha u gradskoj upravi.</s><s>On je rekao da je ovo jedan od dokaza da je značajno da se svi uključimo i podržimo mlade i uspješne ljude.</s><s>„Svi koji zabilježe neki dobar uspjeh treba da očekuju podršku Grada Trebinja i to će sigurno da bude.</s><s>Ovaj bicikl je odličan za naredna ozbiljnija takmičenja.</s><s>Potom treba razmišljati o nekoj još savremenijoj varijanti.</s><s>Tu smo da podržimo mlade i uspješne ljude.</s><s>Uspjeh Grada Trebinja je činjenica da trenutno u Trebinju ima preko 2 000 mladih sportista do 18 godina.</s><s>Ako imate nekoga kao što je Petar da napravi dobar rezultat, samim tim je veća vjerovatnoća da će biti još više djece koja će da se bave tim sportom.</s><s>Veliko hvala Petru i njegovoj porodici koja mu je velika podrška.</s><s>Ovaj bicikl zaslužuje veliku pažnju kod njih, čak postoji u kući posebna prostorija u kojoj će biti smješten.</s><s>Sve iziskuje dosta truda, vremena, zalaganja i odricanja.</s><s>Ali, vrijedi jer kada postignete dobar rezultat to je na ponos i njega, i porodice i Trebinja“, naveo je Ćurić.</s><s>Ovaj bicikl, čija težina je samo 12 kg, vrijedi oko 8 000 evra, a kupljen je od sredstva Grada Trebinja, sponzora i porodice, u podjednakom omjeru.</s><s>Petar Spaić je državni prvak u brdskom biciklizmu, u disciplini maraton, u olimpijskoj disciplini je drugi, u drumskom biciklizmu treći, peti na Balkanskom prvenstvu, a učestvovao je i na Evropskom prvenstvu u Srbiji na kampu Svjetske biciklističke federacije.</s><s>Vozio je dosta trka u Albaniji, Hrvatskoj, Srbiji, BiH i Crnoj Gori.</s>
|
<s>Protokol predsjednice Republike Srpske za petak, 24.01.2020. godine</s>
|
<s>Protokol predsjednice Republike Srpske za srijedu, 15.09.2021. godine</s><s>Predsjednica Republike Srpske Željka Cvijanović prisustvovaće večeras, 15.09.2021. godine u 18.15 časova, centralnoj manifestaciji povodom Dana srpskog jedinstva, slobode i nacionalne zastave. (Savski trg, Beograd)</s>
|
<s>Protokol predsjednice Republike Srpske za petak, 13.12.2019. godine</s><s>Predsjednica Republike Srpske Željka Cvijanović prisustovaće danas, 13.12.2019. godine u 18.00 časova svečanoj akademiji povodom obilježavanja 70 godina najstarijeg banjalučkog vrtića „Ježeva kućica“ i krsne slave Svetog Nikole. (Kulturni centar Banski dvor)</s>
|
<s>Predsjednica Republike Srpske Željka Cvijanović uputila je čestitku Novaku Đokoviću povodom osvajanja nagrade „Laureus“ za najboljeg sportistu svijeta u 2018. godini.</s><s>„U ime građana Republike Srpske i svoje ime čestitam Vam osvajanje prestižne nagrade „Laureus“ za najboljeg sportistu svijeta u 2018. godini.</s><s>Vaši uspjesi i postignuti rezultati, i pored jake konkurencije i uglednih sportskih imena, prepoznati su i priznati na svjetskom nivou, što sve nas koji pratimo i svesrdno podržavamo Vaše uspjehe, čini veoma ponosnim.</s><s>Ovom prilikom posebno bih istakla pozitivan primjer koji pružete mladim generacijama i sportistima, kako se predanim radom, istrajnošću i vjerom u sebe postižu vrhunski rezultati i na najbolji način promovišu istinske ljudske vrijednosti.</s><s>Uz iskrene želje da i u budućnosti ostvarujete samo najbolje rezultate, srdačno Vas pozdravljam“, navodi se u čestitki predsjednice Cvijanović.</s>
|
<s>Predsjednica Republike Srpske Željka Cvijanović primiće sutra, 26.02.2021. godine u 09.15 časova, u nastupnu posjetu ambasadora Ruske Federacije u BiH Igora Kalabuhova.</s>
|
<s>Protokol predsjednice Republike Srpske za petak, 21.08.2020. godine</s><s>U Palati Republike će danas, 21.08.2020. godine u 13.00 časova, biti održan sastanak Glavnog koordinacionog tima, kojeg čine predsjednica Republike Srpske Željka Cvijanović, predsjednik Vlade Republike Srpske Radovan Višković, srpski član Predsjedništva BiH Milorad Dodik, predsjedavajući Savjeta ministara Zoran Tegeltija, ministar zdravlja i socijalne zaštite Republike Srpske Alen Šeranić i ministarka finansija Republike Srpske Zora Vidović.</s>
|
<s>Protokol predsjednice Republike Srpske za petak, 24.07.2020. godine</s><s>Predsjednica Republike Srpske Željka Cvijanović razgovaraće danas, 24.07.2020. godine u 10.30 časova sa rukovodstvom opštine Novi Grad. (Gradska vijećnica, Novi Grad)</s><s>Predsjednica Republike Srpske Željka Cvijanović razgovaraće danas, 24.07.2020. godine u 11.00 časova sa predsjednikom udruženja „Green Team“ Novi Grad Mariom Crnkovićem. (restoran „Sedra“, Novi Grad)</s>
|
<s>Predsjednica Republike Srpske Željka Cvijanović prisustvovaće sutra, 04.10.2019. godine u 11.00 časova, predstavljanju sistema za robotski potpomognutu rehabilitaciju djece i mladih sa smetnjama u razvoju.</s><s>Sistem za robotski potmognutu rehabilitaciju obezbijeđen je sredstvima prikupljenim u humanitarnoj akciji „S ljubavlju hrabrim srcima“, koja se tradicionalno organizuje pod pokroviteljstvom predsjednika Republike Srpske. /Zavod za fizikalnu medicinu i rehabilitaciju “Dr Miroslav Zotović”, Banja Luka/</s>
|
<s>Predsjednica Republike Srpske Željka Cvijanović prisustvovaće danas, 06.12.2019. godine, u 12:00 časova promociji kadeta 20. klase Jedinice za policijsku obuku Policijske akademije Ministarstva unutrašnjih poslova Republike Srpske . (Centar za obuku, Zalužani)</s>
|
<s>Protokol predsjednice Republike Srpske za petak, 01.05.2020. godine</s><s>Predsjednica Republike Srpske Željka Cvijanović prisustvovaće sutra, 01.05.2020. godine u 10.30 časova, obilježavanju godišnjice egzodusa Srba iz zapadne Slavonije 1995. godine. (spomen-ploča, hram Pokrova Presvete Bogorodice u Gradišci)</s>
|
<s>Protokol predsjednice Republike Srpske za petak, 25.10.2019. godine</s><s>Predsjednica Republike Srpske Željka Cvijanović posjetiće danas, 25.10.2019. godine u 12.00 časova, kasarnu „Kozara“, gdje će se sastati sa oficirima Trećeg pješadijskog (Republika Srpska) puka.</s>
|
<s>ELEGIJA SA OBALA JADRANA u izvođenju ansambla iz Hrvatske (FOTO)</s><s>Treće takmičarske večeri Festivala festivala publici u Trebinju predstavili su se pobjednici 59.</s><s>Festivala hrvatskih kazališnih amatera - Amaterska kazališna udruga „Kuntrata“ iz mjesta Sveti Filip i Jakov.</s><s>Predstavnici Hrvatske izveli su nagrađeno ostvarenje „Kod Lepanta, sunce moje“, po motivima poeme Ljuba Stipišića Delmate, a u dramatizaciji, adaptaciji i režiji Mirka Đinđića.</s><s>U elegiji opjevana bitka kod Lepanta iz 16. vijeka samo je istorijski okvir da se, kroz formu poetskog i ritualnog teatra, progovori o unutrašnjim dramama žena dalmatinskog primorja, čiji je vijekovni usud da ispraćaju, čeznu, strepe, tuguju i mole se za svoje najvoljenije otisnute na pučini.</s><s>Diplomu protagoniste večeri žiri publike dodijelio je najmlađoj glumici ansambla Korini Đinđić.</s><s>Sutra veče na sceni Kulturnog centra nastupiće ansambl Kulturnog centra Kula predstavom „Gospođica Julija“, koja je na ovogodišnjem, 61.</s><s>Republičkom festivalu amaterskih pozorišta Srbije osvojila drugo mjesto.</s><s>Opširnije o festivalskim dešavanjima na stranici FESTIVAL FESTIVALA 2019 i u „Festivalskoj hronici“ u programu Radio Trebinja, svakodnevno od 17 časova.</s>
|
<s>Protokol predsjednice Republike Srpske Željke Cvijanović za petak, 09.04.2021. godine – posjeta opštini Ribnik:</s><s>12.30 časova – Predsjednica Republike Srpske Željka Cvijanović razgovaraće sa rukovodstvom opštine Ribnik (zgrada opštine Ribnik);</s><s>12.55 časova – Predsjednica Republike Srpske Željka Cvijanović posjetiće spomen-sobu poginulim borcima Vojske Republike Srpske;</s><s>13.00 časova – Predsjednica Republike Srpske Željka Cvijanović posjetiće Dom zdravlja Ribnik (Ulica Rade Jovanića bb);</s><s>13.15 časova – Predsjednica Republike Srpske Željka Cvijanović obići će Omladinski dom i dječiji vrtić. (Donja Previja)</s>
|
<s>Predsjednica Republike Srpske razgovarala sa načelnikom opštine Nevesinje</s><s>Predsjednica Republike Srpske poručila je da institucije Srpske nisu odustale od značajnih projekata koje je trebalo realizovati u ovoj lokalnoj zajednici, a što nije bilo moguće usljed epidemije virusa korona.</s><s>Predsjednica Cvijanović je naglasila da će Vlada Republike Srpske, ali i iz budžeta Predsjednika Srpske, intervenisati da bi se već krajem godine počelo sa realizacijom projekata.</s><s>„Imamo svijest o tome šta su potrebe Nevesinja i zainteresovani smo da ga razvijamo i pravimo sve uspješniju lokalnu zajednicu“, rekla je predsjednica Republike.</s><s>Predsjednica Republike Srpske je dodala da je raduje odnos posvećenosti lokalne uprave prema potrebama stanovnika i mjesnih zajednica koje su iskazale svoje potrebe, ali i dobar odnos koji imaju sa republičkim institucijama.</s><s>„Ovo jesu poteškoće i definitivno neki novi izazovi izazvani pandemijom, ali sam sigurna da ćemo se izboriti sa tim i naravno poslije toga ići u susret nekim novim, boljim i većim projektima“, rekla je predsjednica Republike.</s>
|
<s>Protokol predsjednice Republike Srpske za srijedu, 23.10.2019. godine</s>
|
<s>Predsjednica Republike Srpske posjetila Regionalni muzej u Doboju</s><s>Predsjednica Republike Srpske Željka Cvijanović posjetila je danas u Doboju Regionalni muzej.</s><s>Predsjednica Republike Srpske izjavila je da je veliki zajednički poduhvat to što je objekat Regionalnog muzeja u Doboju proširen u svrhu izlaganja umjetničkih djela akademskog vajara Drage Handanovića, koje je ovaj dobojski umjetnik zavještao gradu.</s><s>„To je veliki zajednički poduhvat velikog umjetnika i Gradske uprave, koja obezbjeđuje stalnu postavku zahvaljujući velikom stvaralaštvu koje je poteklo od našeg umjetnika.</s><s>Mislim da je ovo divna kombinacija“, izjavila je predsjednica Srpske.</s><s>Predsjednica Republike je istakla da će Regionalni muzej u Doboju imati važnu dimenziju ne samo ove regije, već i Republike Srpske.</s><s>Prema riječima predsjednice Cvijanović, dodatni značaj je što se to dešava u vrijeme korone, kada se društvo bavi teškim temama, ali kultura ne smije da bude zaboravljena.</s>
|
<s>Crtice iz našeg arhiva (3): OD AGREGATA NA DIZEL - DO MOĆNIH TURBINA</s><s>Sredinom 50-tih godina prošlog vijeka, u vrijeme prvih i još skromnih pobjeda socijalističke izgradnje, radnik i težak u trebinjskom srezu, svakodnevnom mukom i nadom, otimao se posljeratnoj oskudici.</s><s>Vjerovatno i ne sluteći da će - ono što se tada odlučivalo negdje daleko, u visokim državnim i međunarodnim krugovima - dugoročno izmijeniti perspektive života ovdje, na surovom hercegovačkom kršu.</s><s>Istina, glasovi o tome povremeno bi stizali i u Trebinje, a prenosio ih je naš list...</s><s>Glas je godinama bio hroničar izgradnje hidrosistema</s><s>„Prema vijestima stranih i domaćih listova i radio stanica vidi se da je Komitet za elektroenergiju Ekonomske komisije Ujedinjenih nacija za Evropu na završetku svog zasjedanja u Ženevi konstatovao mogućnost da vlade Jugoslavije, Italije, Austrije i Zapadne Njemačke obrazuju komisiju za ostvarenje projekta 'Jugeleksporta' o izvozu elektične energije sa naših pet rijeka Idrijice, Gacke u Lici, Cetine, Perućice i Trebišnjice.</s><s>Od ukupno šest milijardi kilovat-časova predviđenih za ostvarenje izvoza na ovih pet rijeka, Trebišnjica bi imala godišnju proizvodnju od 2 milijarde i 400 miliona kilovat časova, a izgradnja odgovarajućih postrojenja bi trajala oko 6 godina... (Glas Trebinja, april 1955.)</s><s>Hidropotencijal Trebišnjice, kako se u to vrijeme pisalo u „Glasu Trebinja“, bio je interesantan srednjoj Evropi jer ga je bilo najviše onda kada je njima bilo najpotrebnije.</s><s>Srednja Evropa dobijala je hidroenergiju uglavnom u ljetnim mjesecima - otapanjem snijega i leda u Alpama.</s><s>Zimi je taj potencijal bio na minimumu, a baš u to vrijeme „Trebišnjica ima obilno energije na rasploženju te može da uštedi srednjoj Evropi silne količine ugljena koji bi ista morala utrošiti da odgovori zahtjevima za električnom energijom.“</s><s>Još ranije, u slivu rijeke počela su intenzivna geološka ispitivanja od čijih je konačnih nalaza - sve zavisilo.</s><s>Razvojne perspektive Trebinja tih godina bile su na svojevrsnoj istorijskoj prekretnici...</s><s>NAKON TOGA SMO SVI DUBOKO UZDAHNULI“</s><s>Već agustovski broj našeg lista iz te 1955. donosi dobre vijesti – u autorskom tekstu inžinjera Nikole Sedlara o julskom „zasjedanju stručnjaka koji su imali zadatak da ocijene rezultate do sada izvršenih istražnih radova i daju sudbonosne zaključke o mogućnosti izgradnje velike hidrocentrale na Trebišnjici“.</s><s>„Geolozi su govorili svojim posebnim jezikom.</s><s>Trias, jura, kreda, sinklinale i antiklinale su bili još najshvatljiviji pojmovi za nas.</s><s>Predložen je ogroman i skupocjen istražni materijal.</s><s>Bušenja vršena do dubina 300-400 metara, od kojih svaka bušotina košta oko 10,000.000 din, potvrdila su već ranije postojeća mišljenja.</s><s>Kulistaste dolomitne barijere čine akumulacioni bazen vodonepropustnim, te su se u tom pogledu (što je dosta rijetko) složili svi prisutni geolozi a među njima i naš eminentni geološki ekspert profesor Luković.</s><s>Ocjenjujući istražni materijal došlo se do zaključka da je isti dovoljan te da je njime vodonepropustnost akumulacionog bazena dokazana.</s><s>Meni se čini da smo nakon toga zaključka svi duboko uzdahnuli...“</s><s>Jer ovaj zaključak, ističe autor, konkretno znači da se na Trebišnjici može graditi „hidroelektrana instalisanog kapaciteta od 800.000 kw sa godišnjom proizvodnjom od 2.400.000 kw časova“.</s><s>Takođe, da je „moguće Popovo polje riješiti svoje poplave i navodnjavati ga prema potrebi, što će prema ocjeni poljoprivrednih stručnjaka (...) donijeti godišnji prirast vrijednosti poljoprivrednih produkata u iznosu od oko 1.400.000.000 din“.</s><s>„Zato ocjena geologa, na osnovu istražnog materijala, donešena na ovom zasjedanju ima istorijski značaj jer neće ostati akademski zaključak pohranjen u nekoj lijepo ukoričenoj knjizi, nego je to zaključak koji već nagovještava pucnjavu mina na gradilištima i tunelima, koji nam već ocrtava trasu dalekovoda, napona 380.000 V duž Jadranske obale i koji će Popovo polje pretvoriti u malu poljoprivrednu riznicu sa dvije godišnje žetve.“ (GT, avgust 1955.)</s><s>Istovremeno grad je dobijao novo lice (isječci iz Glasa Trebinja - gornja slika: septembarski broj 1957. godine, donja slika: aprilsko izdanje 1961.)</s><s>Tek su trebali da uslijede opsežni istražni i projektantski radovi, najprije „geološka ispitivanja koja će odrediti takozvanu mikrolokaciju 100 m visoke brane“, zatim definisati „najpovoljniju varijantu odvoda vode prema Jadranu“, istražiti podzemne komunikacije...</s><s>Kroz koju godinu Trebinje i okolina pretvoriće se u gradilište.</s><s>U mjesto impozantnih inžinjerskih zahvata, tektonskih sudara čovjeka-graditelja i prirode, kakve u našem kraju nije imala priliku da vidi niti doživi nijedna generacija prije.</s><s>Dizaće se velika radnička naselja, graditi putevi i mostovi, izmiještati pruge, probijati kilometarski tuneli, podizati brane, iseljavati cijela naselja sa područja planiranih hidroakumulacija...</s><s>Trebišnjicu je trebalo pobijediti, ukrotiti njenu hirovitu ćud, upraviti je da služi čovjeku i njegovim potrebama.</s><s>Trebalo je i preboljeti jer se dobro znalo da zauzdana betonskim branama i tunelima - više nikad neće biti ista.</s><s>O izgradnji hidrosistema, stručnim prilozima graditelja i redovnim izvještajima sa gradilišta, „Glas Trebinja“ ostavio je narednim generacijama dragocjeno svjedočanstvo.</s><s>Zanimljivo je da baš u to vrijeme, kada se u Trebinju javnosti predstavljaju ambiciozni planovi o proizvodnji energije za Jugoslaviju i izvoz u zemlje Evrope, u cijelom našem srezu - jedva da je i bilo struje.</s><s>Sa elektrifikacijom stižu i prve moderne reklame</s><s>Te 1955. godine, čitamo u Glasu, tek počinje gradnja dalekovoda Bileća-Trebinje-Dubrovnik, kojim bi i našem kraju bilo omogućeno snabdijevanje iz hidrocentrale Jablanica.</s><s>U hroničkoj oskudici svega - ništa nije išlo po planu i bez zastoja.</s><s>U isto vrijeme „Neimarstvo“ je započelo rekonstrukciju stare hidrocentrale „Parež“, ali je sve stalo kada su nadošle visoke vode.</s><s>Stoga Sreska komisija za elektroprivredu i elektrifikaciju krajem te godine sa žaljenjem izvještava da „sada uglavnom trošimo skupu energiju proizvedenu dizel agregatom Industrije alata“.</s><s>„NA DUŽIMA ĆE SE GRADITI AERODROM“</s><s>„O ovome su ovog ljeta raspravljali stručnjaci Uprave za civilno vazduhoplovstvo zajedno sa pretstavnicima Narodnih odbora Dubrovnika i okolnih srezova.</s><s>Došlo se do zaključka da je na Dužima, na putu između Dubrovnika i Trebinja, najpovoljniji teren za izgradnju aerodroma koji bi mogao da zadovolji potrebe savremenog aerotransporta.</s><s>Izvršno Vijeće Narodne Republike Hrvatske već je dodijelilo 10 miliona dinara za istražne radove i premjer terena.“ (GT, januar 1955.)</s><s>U tekstu sa gore navedenim naslovom, objavljenim u prvom broju našeg lista iz 1955. godine, takođe se navodi da na lokaciji, gdje je planirana gradnja novog aerodroma, „geodetski stručnjaci već nekoliko mjeseci premjeravaju teren“.</s><s>„Uporedo se ispituju i meteorološki uslovi.</s><s>Ukoliko se sva predviđanja pokažu kao tačna, izgradnji aerodoroma moglo bi se pristupiti odmah poslije pripremnih radova“.</s><s>Aerodrom „za turističke potrebe Dubrovnika“, poznato je, neće biti izgrađen na Dužima.</s><s>O tome se kasnije znalo ili nagađalo da je odluka o promjeni lokacije, uprkos mišljenju struke, u prvom redu, bila politički motivisana.</s><s>Zamisao ondašnjih generacija, međutim, ostvaruje se u naše vrijeme, sedam decenija kasnije.</s><s>Zbog aktuelnosti teme nalazimo uputnim da čitaoce detaljnije upoznamo o tome kako se u ono vrijeme razmišljalo i pisalo o gradnji aerodroma.</s><s>Naime, u tekstu se napominje da je postojeći dubrovački aerodrom u Konavlima malih dimenzija „tako da istovremeno ne mogu uzlijetati ili aterirati ni dva aviona“, pritom je i podvodan pa „nekoliko mjeseci u toku godine nije podesan za saobraćaj“.</s><s>Sve i kad bi se proširivao ili na tom mjestu gradio novi, a to zbog niza nepovoljnih okolnosti iziskuje velika sredstva (nekoliko stotina milion dinara)– aerodrom na staroj lokaciji ne bi mogao da zadovolji potrebe savremenog vazdušnog saobraćaja.</s><s>S druge strane, gradati na Dužima bilo bi mnogo lakše i rentabilnije.</s><s>Teren je čvrst, kamenit, sa tek manjim uzvisinama i obrastao rijetkim šumarkom.</s><s>„Sletno-poletna pista bila bi duga 1.500 pa i više metara“, a obzirom na pogodan teren „vjerovatno ne bi trebalo graditi posebne betonske piste nego samo poravnati teren i izgraditi potrebne zgrade“.</s><s>„I geološki sastav – vertikalni slojevi krečnjaka – veoma je povoljan jer bi aerodrom i poslije najvećih kiša bio uvijek suv i sposoban za saobraćaj.</s><s>Meteorološki uslovi smatra se da su takođe vrlo pogodni.</s><s>Po podacima višegodišnjeg meteorološkog osmatranja u vremenu o 1900-te do 1918-te godine u Trebinju i u najbližoj okolini zabilježen je samo jedan slučaj da se magla zadržala više od tri dana, što znači da bi se saobraćaj bez prekida mogao odvijati u toku cijele godine (...) Obzirom na veoma povoljne uslove, izgradnja modernog vazduhoplovnog pristaništa na Dužima, bila bi relativno vrlo jeftina.</s><s>Računa se da bi najnužniji troškovi izgradnje iznosili samo 120 miliona dinara“...</s><s>„I ONDA JE DOŠAO VELIKI TRENUTAK...“</s><s>Sredinom 50-tih godina mnogo je toga hrabrilo na velika očekivanja.</s><s>Ali ni tada ni u cijeloj toj deceniji, u maloj hercegovačkoj varoši, čini se da ništa nije tako snažno odjeknulo niti izazavalo tako silovite manifestacije volje i optimizma - kao događaj sa početka oktobra 1954. godine.</s><s>„Nikad u svojoj istoriji Trebinje nije doživilo ovakav dan.</s><s>Nikad u Trebinju nije bilo ovolilo svijeta.</s><s>Ulice su pune kao šipak.</s><s>Pjesma, muzika na sve strane...</s><s>A tamo – na zborištu – kao u mravinjaku.</s><s>Kod starog mosta, ispred novih stambenih zgrada sliva se rijeka naroda.</s><s>Preko 70.000 ljudi čeka da pozdravi i čuje druga Tita.</s><s>Hercegovci, Hrvati, Crnogorci stoje zajedno, jedni uz druge, kao nekad u borbu, združeni i zbratimljeni i ovdje...</s><s>Željeznička stanica ne može da primi vozove koji stižu.</s><s>Preko 400 kamiona parkirano je na prilazima gradu.</s><s>I onda je došao veliki trenutak...“ (GT, novembar 1954.)</s><s>Trebinje je prvi put vidjelo Tita.</s><s>Predsjednik Jugoslavije došao je na proslavu desetogodišnjice oslobođenja u komunu koja ga je godinu dana ranije ovjenčala zvanjem počasnog građanina.</s><s>Trećeg oktobra, uoči dana oslobođenja, održan je veliki narodni miting - prema opisu i fotografijama, vjerovatno, na prostoru novoizgrađenog naselja u Bregovima.</s><s>O ovom „istorijskom događaju“ Glas je u novembarskom broju opširno svjedočio.</s><s>Razumije se, u duhu vremena, upadljivo sa viškom zanosa, sa sklonošću ka pretjerivanjima.</s><s>Autor nam kazuje o dugim pripremama, selima i gradu koji su živjeli „u istoj psihozi“, uređenju svake ulice, dvorišta i kuće „kao da će Tito doći pred svaku kuću, kao da će proći svim putevima“, atmosferi iščekivanja, slijevanju nepreglednog svijeta, egzaliranima aklamacijama mase na dočeku i mitingu...</s><s>O tome šta je maršal govorio na tom mitingu, iz nekog razloga, ni jedne riječi.</s><s>Nakon skupa, pozdravljan od masa, Tito je pored parka i preko novog mosta otišao u hotel „Leotar“ na svečani ručak.</s><s>Poslijepodne je posjetio spomenik palim borcima, izložbu lokalne privrede gdje se upisao i u knjigu posjetilaca, zatim i kasarnu ovdašnjeg garnizona. (Tek u narednom broju Glas bilježi da je Tito toga dana bio i u Industriji alata, koja se tada još spremala da naredne godine otpočne probnu proizvodnju.)</s><s>Inače, istog popodneva, u čast Titovog dolaska, svečano je otvoren i novoizgrađeni (ali još nedovršeni) stadion u Policama.</s><s>Za ovu priliku priređena je i revijalna utakmica između „Leotara“ i mostarskog „Veleža“, koja je završena ubjedljivom pobjedom gostiju 0:3.</s><s>Sutradan, 4. oktobra, na Dan oslobođenja, u ranim jutarnjim satima, opet ispraćen pozdravima okupljenog naroda, komunu je napustio njen počasni građanin.</s><s>Komuna je još dugo, godinama, gledala za njim...</s>
|
<s>Protokol predsjednice Republike Srpske za petak, 30.08.2019. godine</s><s>Predsjednica Republike Srpske Željka Cvijanović prisustvovaće sutra, 30.08.2019. godine u 10:00 časova, u Banjaluci otvaranju novog dijela Osnovne škole „Branko Radičević“. (Bulevar vojvode Stepe Stepanovića 116)</s>
|
<s>JAVNE ČESME U NEVESINjU: Nekad nasušna potreba, danas ukras grada</s><s>Javne česme u Nevesinju nekad su bile nasušna potreba.</s><s>Služile su domaćem stanovništvu, ali i putnicima namjernicima.</s><s>Bile su mjesta predaha, sastajanja i razgovora o gradskim dogodovštinama.</s><s>Neke su poodavno otišle u zaborav, a tri su nedavno obnovljene i postale su ukras grada.</s><s>Doderova česma 1946. godine</s><s>Prvi gradski vodovod u Nevesinju napravljen je još 1880. godine za vrijeme austrougarske vladavine.</s><s>Okolna izvorišta cjevovodom su povezana na nekoliko javnih česmi u gradu, što je za te prilike bila velika novost.</s><s>Česme nisu uništene u svjetskim ratovima, a sokolske čete su ih održavale i pravile nove.</s><s>Izgradnjom vodovodnog sistema Alagovac 1965. godine izgubila se ranija funkcija javnih česmi, ali su pojedine još koju deceniju ostale u upotrebi.</s><s>Branislav Pudar, 82-godišnji Nevesinjac, kaže da je na užem gradskom području bilo šest javnih česmi.</s><s>Sjeća se i gradskog kupatila sa više kabina na Dispanzeru gdje su građani plaćali uslugu kupanja.</s><s>− Ova mjesta bila su omiljena sastajališta mlađih Nevesinjaca koji su najčešće sa drvenim posudama strpljivo čekali na red − priča Pudar i dodaje da je dolazak na vodu bio prilika da se porazgovara, prosijeli i sazna kakva gradska novost.</s><s>Stariji Nevesinjci tvrde da je Doderova česma prva javna česma u nevesinjskoj čaršiji.</s><s>Bila je čest motiv na razledanicama iz perioda austrugarske okupacije.</s><s>Pudar kaže da je dobila ime po vlasniku zemljišta na kojem je napravljena i da nema drugu vezu sa Doderima.</s><s>U svim slavinama starih česmi voda je bila izvorska, uvijek hladna i pitka.</s><s>I nakon što je šezdesetih godina uspostavljeno vodosnabdijevanje iz akumulacije Alagovac, mnogi Nevesinjci su i dalje pravo osvježenje tražili na javnim česmama.</s><s>Problem je predstavljao zimski period kada bi slavine zamrzle, a prilaze zakovao led.</s><s>Pudar smatra da je to vjerovatno bio i glavni razlog da su javne česme pale u zaborav.</s><s>Izvorište Jedreš je i danas popularno, a tradicionalna Bogojavljenska litija više od sto godina polazi ispred Hrama Vaznesenja Hristovog i završava na ovom vrelu gdje se obavlja vodoosvećenje.</s><s>Kada je prije tri godine u gradsku distributivnu mrežu stigla kvalitetna voda sa Udbine pojavila se ideja da se obnove stare javne česme, a poseban pečat ovim gradskim ukrasima dali su umjetnici.</s><s>Prvo je obnovljena česma u rekonstruisanoj Ulici Cara Dušana.</s><s>Za dekoraciju je korišten domaći kamen.</s><s>Česma u Ulici cara Dušana</s><s>Jelena Knežević, čija porodica je već duži niz godina u kamenolomskom poslu, kaže da se rado uključila u ovu priču s ciljem da se nevesinjski kamen koji je do sada korišten u građevinske svrhe primijeni u sferi umjetnosti i uređenja životnog prostora.</s><s>− Želimo da ljudima koji žive na hercegovačkom kršu poručimo da i ovaj kraj ima svoju ljepotu i vrijednost – naglašava Jelena i poziva i druge ljude da uređuju svoj grad.</s><s>Ističe da lijep osjećaj stvara saznanje da neko cijeni što grad dobija prepoznatljive i uređene kutke, kao što su ove obnovljene česme.</s><s>Bilećki umjetnik Dragan Batinić koji je dobro poznat Nevesinjcima po svojim slikama, ali i radovima u kamenu, potrudio se da posljednja obnovljena česma kod kuće Prorokovića zablista u punom sjaju.</s><s>Pošto radi u prosvjeti bio je posebno inspirisan da na lokaciji prve komunalne škole u Nevesinju sagradi pravo umjetničko djelo sa uklesanom ćirilicom.</s><s>Česma kod kuće Prorokovića</s><s>− Kada smo odlučili da obnovimo česmu kod kuće prvog nevesinjskog učitelja Rista Prorokovića u kojoj je otvorena i prva škola javila se i želja da se ovo djelo približi prosvjeti – kaže Batinić.</s><s>Nije žalio vremena i truda − sagradio je česmu od hercegovačkog kamena i uklesao slova srpske azbuke po obodu.</s><s>Gradski vodovod uskoro će biti priključen na dva nezavisna izvorišta tako da Nevesinje u budućnosti neće oskudijevati sa kvalitetnom i čistom vodom.</s><s>Ne manjka ni spremnosti i entuzijazma za uređenje životnog prostora, tako da uskoro treba očikivati nove dekorativne detalje u gradu.</s><s>Kaluđer česma odolijeva vijekovima</s><s>Kaluđer česma</s><s>Najstariji uređeni izvor vode u opštini Nevesinje nalazi se u selu Budisavlju.</s><s>Kaluđer nikad ne presušuje, a na samoj građevini su uklesane godine 1190. i 1191.</s><s>Da li je to godina izgradnje ili nešto drugo, ne zna se pouzdano, ali ono što se sa sigurnošću može tvrditi je da je na ulasku u selo, na samoj obali rijeke postojao manastir koji su porušili Turci.</s><s>Prema predanju, izvor su sazidali sami kaluđeri iz manastira, pa je po tome i dobio ime.</s><s>Česma je opravljena 1937. godine.</s>
|
<s>Predsjednica Republike Srpske Željka Cvijanović prisustvovaće u 13.00 časova, svečanom otvaranju Centar za naučno istraživanje i ekologiju u Nacionalnom parku „Sutjeska“, Tjentište.</s><s>Nakon svečanog otvaranja predviđene su izjave za medije.</s><s>Predsjednica Republike Srpske Željka Cvijanović obići će u 14.30 časova sa predstavnicima diplomatskog kora u BiH Nacionalni park „Sutjeska“.</s><s>Predsjednica Republike Srpske Željka Cvijanović organizovaće u 15.00 časova radni ručak sa predstavnicima diplomatskog kora u BiH u hotelu „Mladost“.</s><s>Nakon obilaska Nacionalnog parka i radnog ručka predviđeno je saopštenje za javnost.</s>
|
<s>Za korisnike u oblasti socijalne zaštite po 25 kilograma brašna</s><s>Na jučerašnjoj sjednici Vlade je u vezi s tim usvojena informacija o dodjeli pomoći korisnicima prava na novčanu pomoć u oblasti socijalne zaštite i Crvenom krstu.</s><s>Zaduženo je Ministarstvo trgovine i turizma da iz zaliha merkantilne pšenice, nabavljene u postupku interventne nabavke, obezbijedi pomenutu pomoć u skladu i sa evidencijama Ministarstva zdravlja i socijalne zaštite.</s><s>Isporuku pomoći organizovaće Ministarstvo trgovine i turizma u koordinaciji sa Ministarstvom zdravlja i socijalne zaštite i Crvenim krstom Republike Srpske.</s>
|
<s>Predsjednica Republike Srpske Željka Cvijanović prisustvovaće u 09.00 časova Svetoj arhijerejskoj liturgiji na kojoj će biti izvršen svečani čin ustoličenja Njegove svetosti gospodina Porfirija u najsvjetiji tron arhiepiskopa pećkog, mitropolita beogradsko-karlovačkog i patrijarha srpskog. (Saborna crkva Svetog arhangela Mihaila u Beogradu)</s>
|
<s>Predsjednica Republike Srpske Željka Cvijanović razgovaraće danas, 14.05.2021. godine u 11.00 časova, sa ambasadorom Kraljevine Norveške u BiH Olavom Reinertsenom.</s>
|
<s>Odlikovanja povodom Vidovdana – Krsne slave Vojske Republike Srpske</s><s>MEDALjOM ZASLUGA ZA NAROD</s><s>Stotinu i jednog poginulog borca Vojske Republike Srpske.</s>
|
<s>Kadrovi i fotografije sa sastanka biće dostavljeni svim medijima putem linka we transfer.</s>
|
<s>Predsjednica Republike Srpske Željka Cvijanović održaće danas, 22.05.2020. godine u 11.00 časova, radni sastanak sa predstavnicima turističkih organizacija i hotelijera iz Republike Srpske.</s>
|
<s>Protokol predsjednice Republike Srpske za srijedu, 30.10.2019. godine</s><s>Predsjednica Republike Srpske Željka Cvijanović razgovaraće sutra, 30.10.2019. godine u 11.00 časova, sa šefom Kancelarije Savjeta Evrope u BiH Drahoslavom Štefanekom.</s><s>Predsjednica Republike Srpske Željka Cvijanović primiće sutra, 30.10.2019. godine u 13.00 časova, u nastupnu posjetu ambasadorku Savezne Republike Njemačke u BiH Margret Ueber.</s><s>Nakon sastanaka, koji će biti održani u Palati Republike, predviđena su saopštenja za javnost.</s><s>Snimateljima i fotografima biće omogućeno snimanje kadrova na početku sastanaka.</s>
|
<s>Tema sastanka biće imenovanje novog Visokog predstavnika u BiH i druge aktuelne teme.</s>
|
<s>Predsjednica Republike Srpske Željka Cvijanović razgovaraće danas, 16.10.2020. godine u 13:00 časova, sa rukovodstvom opštine Trnovo. (zgrada opštine Trnovo)</s>
|
<s>Najava: Koncert hora „Sveti Vasilije Tvrdoški i Ostroški“ u Bileći</s><s>Ovo je još jedan u nizu koncerata povodom izuzetnog jubileja, 130 godina od osnivanja hora.</s>
|
<s>Protokol predsjednice Republike Srpske za petak, 26.07.2019. godine</s><s>Predsjednica Republike Srpske Željka Cvijanović razgovaraće sutra, 26.07.2019.godine u 09:00 časova sa apostolskim nuncijem u BiH monsinjorom Luiđijem Pecutom /Luigi Pezzuto/.</s><s>Predsjednica Republike Srpske Željka Cvijanović razgovaraće sutra, 26.07.2019.godine u 14:00 časova sa predsjednicom Vlade Republike Srbije Anom Brnabić.(Nemanjina 11, Beograd)</s>
|
<s>Protokol predsjednice Republike Srpske za petak, 09.08.2019. godine</s><s>Predsjednica Republike Srpske Željka Cvijanović prisustvovaće sutra, 09.08.2019. godine u 14:00 časova, proslavi krsne slave Saveza ratnih vojnih invalida Republike Srpske – Svetog Pantelejmona. (Svečani salon „Marčeta“ Mrkonjić Grad)</s>
|
<s>Predsjednica Republike Srpske posjetila Spomen-područje Jasenovac</s><s>Predsjednica Republike Srpske Željka Cvijanović posjetila je danas Spomen-područje Jasenovac, gdje je položila vijenac žrtvama ustaškog koncentracionog logora i poručila da je tu kako bi odala poštu brutalno ubijenima u doba kada je vladao mrak.</s><s>„Ovdje sam da odam poštovanje nevino stradalim žrtvama, brutalno ubijenim u doba kada je vladao mrak.</s><s>Dočekali smo da neke nove generacije vode računa o prošlosti, ali da isto tako budu zagledani u budućnost“, izjavila je predsjednica Cvijanović.</s><s>Predsjednica Republike je navela da je ovaj dan, koji je posebno težak zbog ljudskih sudbina, završila baš posjetom ovom mjestu stradanja.</s><s>Predsjednica Cvijanović je istakla da je Jasenovac jedno od strateških mjesta, prema kojem će biti usmjerena pažnja Republike Srpske, kao što je usmjerena i pažnja Srbije.</s>
|
<s>Protokol predsjednice Republike Srpske za petak, 13.09.2019. godine</s><s>Predsjednica Republike Srpske Željka Cvijanović prisustvovaće večeras, 13.09.2019. godine u 19:00 časova, svečanom otvaranju Festivala domaćih proizvoda, koji organizuje Udruženje mladih ekonomista (UMEK). (svečani salon „Stara Ada“, Banja Luka)</s>
|
<s>Predsjednica Republike Srpske Željka Cvijanović prisustvovaće danas, 25.06.2021. godine u 12.50 časova, uručivanju ključeva od stanova mladim bračnim parovima. (velika sala Skupštine grada Doboj)</s><s>Predsjednica Republike Srpske Željka Cvijanović prisustvovaće večeras, 25.06.2021. godine, u 18.00 časova, obilježavanju 28 godina postojanja i rada Socijalističke partije. (Stara Ada Ostrvo, Banja Luka)</s>
|
<s>Protokol predsjednice Republike Srpske za petak, 06.11.2020. godine</s><s>Predsjednica Republike Srpske Željka Cvijanović prisustvovaće danas, 06.11.2020. godine u 12.00 časova, obilježavanju početka obuke XXII klase Policijske akademije i VIII klase za pripadnike Specijalne antiterorističke jedinice potpisivanjem ugovora sa novim kadetima i svečanom otvaranju strelišta u Centru za obuku u Zalužanima.</s>
|
<s>Predsjednica Republike Srpske razgovarala sa muftijom banjalučkim</s><s>Predsjednica Republike Srpske Željka Cvijanović razgovarala je danas u svom kabinetu sa muftijom banjalučkim Nusretom ef.</s><s>Ovom prilikom, predsjednica Cvijanović je istakla opredijeljenost institucija Republike Srpske za nastavak saradnje i pružanje podrške aktivnostima svih vjerskih zajednica u Srpskoj, kao i obezbjeđivanju uslova za njihovo nesmetano funkcionisanje.</s><s>Tokom sastanka, sagovornici su izrazili zadovoljstvo dosadašnjom dobrom saradnjom, te istakli da su razumijevanje, poštovanje i tolerancija ključ za opstanak svih naroda na ovim prostorima.</s>
|
<s>Predsjednica Republike Srpske u višednevnoj posjeti Sankt Peterburgu</s><s>Predsjednica Republike Srpske Željka Cvijanović boraviće u višednevnoj posjeti Sankt Peterburgu gdje će od 6. do 8. juna učestvovati na Međunarodnom ekonomskom forumu (SPIEF), koji se tradicionalno organizuje pod pokroviteljstvom predsjednika Ruske Federacije Vladimira Putina.</s><s>Tokom boravka u Sankt Peterburgu, predsjednica Cvijanović razgovaraće sa v.d. gubernatora Sankt Peterburga Aleksandrom Beglovim i tom prilikom potpisati „MAPU PUTA“ aktivnosti za realizaciju spiska prioritetnih pravaca saradnje između Vlade Sankt Peterburga i Republike Srpske, za period od 2019. do 2021. godine.</s><s>Predsjednica Republike učestvovaće na Međunarodnom ekonomskom forumu u panel sesiji „Jednake mogućnosti u doba digitalne ekonomije“ i prisustvovati plenarnoj sesiji na kojoj je predviđeno obraćanje predsjednika Ruske Federacije Vladimira Putina i predsjednika Narodne Republike Kine Si Đinpinga.</s>
|
<s>Protokol predsjednice Republike Srpske za utorak, 24.09.2019. godine</s>
|
<s>Predsjednica Republike Srpske Željka Cvijanović primiće danas, 15.12.2020. godine u 11.00 časova, u oproštajnu posjetu ambasadorku Republike Bugarske u BiH Avgustinu Cvetkovu-Karabaševu.</s>
|
<s>Protokol predsjednice Republike Srpske za subotu, 24.04.2021. godine</s><s>Predsjednica Republike Srpske Željka Cvijanović prisustvovaće danas, 24.04.2021. godine u 10.30 časova, obilježavanju godišnjice egzodusa Srba iz zapadne Slavonije 1995. godine. (ul.</s><s>Sv.đakona Avakuma, Gradiška)</s>
|
<s>Protokol predsjednice Republike Srpske za subotu, 07.11.2020. godine</s>
|
<s>Predsjednica Republike Srpske čestitala Dan Ustanka protiv fašizma</s><s>Predsjednica Republike Srpske Željka Cvijanović čestitala je svim građanima Republike Srpske Dan Ustanka protiv fašizma.</s><s>„Na Dan Ustanka protiv fašizma odajemo počast svim žrtvama antifašističke borbe koje su stradale u borbi protiv zla koje je zadesilo cijeli svijet.</s><s>Žrtve koje smo u prošlosti podnijeli za borbu i slobodu dodatno nas obavezuju da čuvamo Republiku Srpsku i da odgovorno gradimo našu budućnost“, navodi se u čestitki predsjednice Cvijanović.</s>
|
<s>Protokol predsjednice Republike Srpske za utorak, 10.11.2020. godine</s><s>Predsjednica Republike Srpske Željka Cvijanović prisustvovaće sutra, 10.11.2020. godine u 11.00 časova, puštanju u rad nove, tehnološki najsavremenije angio-sale u Zavodu za kliničku radiologiju Univerzitetskog kliničkog centra Republike Srpske.</s>
|
<s>Predsjednica Republike Srpske Željka Cvijanović prisustvovaće večeras, 28.01.2020. godine u 18.00 časova, svečanoj dodjeli Svetosavske nagrade istaknutim prosvjetnim radnicima u Republici Srpskoj. (Dječije pozorište Republike Srpske, Banja Luka)</s>
|
Subsets and Splits
No community queries yet
The top public SQL queries from the community will appear here once available.