text
stringlengths 17
1.59M
|
|---|
<s>Generacijski niz – Folklor s koljena na koljeno</s><s>Sredina je februara.</s><s>Nedeljno popodne.</s><s>Kiša tupo udara o prozore.</s><s>Oluci ječe i zveče.</s><s>Zagrmi negdje iznad parka, a u pravcu Zasada.</s><s>Čak i struje nesta.</s><s>Žuta mačka se šćućurila ispod automobila.</s><s>Na ulici su samo oni koji moraju biti.</s><s>Gospođa u lila kaputu se bori sa kišobranom i izgubi bitku.</s><s>Žice se razletješe.</s><s>Nebo je golubije sive boje.</s><s>Neobično je toplo za ovo doba godine.</s><s>Šesnaest stepeni Celzijusa.</s><s>Duva jugo, a Trebišnjica kao da teče uzvodno.</s><s>Vani kijamet, a meni toplo oko srca dok iščekujem gospođu Nevenku, njenu kćer Veru i unučad Irinu i Matiju.</s><s>Tri generacije porodica Kujundžić i Ninković koje su život posvetile folkloru.</s><s>Matija, Vera, Irina Ninković i Nevenka Kujundžić</s><s>Prva u kafić ulazi Vera Ninković.</s><s>Mnogo poznatija kao Verica.</s><s>Vitka i visoka plavuša.</s><s>Uvijek vedra i nasmijana.</s><s>Učiteljica u osnovnoj školi „Vuk Karadžić“.</s><s>Za njom ide njena mama, gospođa Nevenka Kujundžić.</s><s>Crnka, tamnih očiju, za koju ću se vrlo brzo uvjeriti da je odmjerena, staložena i razborita, ali i da više od svega voli unučad Tanju, Irinu i Matiju.</s><s>Primjer prave hercegovačke bake.</s><s>Pričaju uglas, dopunjavaju se i tvrde da je mnogo lakše nastupati na pozornicama širom svijeta nego davati izjave za medije.</s><s>Folklor, opanci i pozornica su njihov život.</s><s>Kulturno-umjetničko društvo „Alat-Swisslion“ im je druga kuća.</s><s>Tako je od sedamdesetih godina prošlog vijeka kad je, nažalost rano preminuli Borislav Boro Kujundžić, obuo opanke i počeo da stvara porodičnu tradiciju.</s><s>Naslijedili su ga kćer Vera i sin Risto.</s><s>Vera je igrala, a Risto svirao harmoniku u orkestru.</s><s>O tim zlatnim vremenima Trebinja i njegovih “Alatničara” sa velikom ljubavlju govori njegova supruga Nevenka.</s><s>Pri pomenu njenog Bora, veliku ljubav iz gimnazijskih dana, Nevenki prođe grč licem.</s><s>Ipak, čim poče da priča o Trebinju njene mladosti, o Industriji Alata (u kojoj su oboje radili u OOUR-u 6 i koji je, kako reče, „bio jedna porodica“.</s><s>Jer besmislena je priča o Alatu bez Industrije Alata.) i njenoj omladini, lice joj se razvedri.</s><s>Svjesna je gospođa Nevenka kako su to bila druga vremena, da se tada mnogo radilo, ali i zarađivalo i bezbrižnije živjelo.</s><s>U prvi plan stavlja Fabriku iz koje je otišla u penziju, priča o njenom ugledu u svijetu, o par hiljada radnika, o redu i sigurnosti koji je vladao pa se nije bojala kad djeca odu na putovanje, kako je Fabrika sponzorisala sva njihova putovanja kao i da nisu plaćali ni članarinu, a da su imali u Društvu i ženu čiji je jedini zadatak bio da pere i pegla nošnje.</s><s>Tvrdi da je fabrika bila gigant za primjer.</s><s>„Boro je bio veseo čovjek, vedrog duha, temperamentan.</s><s>Volio je igru i pjesmu.</s><s>Ne znam je li ljepše pjevao ili svirao harmoniku.</s><s>Kod nas je uvijek bilo veselo.</s><s>Njegova velika ljubav je bio folklor i kulturno-umjetničko društvo „Alat“.</s><s>Prošao je put od igrača do predsjedništva.</s><s>Upravo je tu svoju ljubav prenio na Vericu i Rista.</s><s>Verica je vesela osoba, ali to nije ništa kakav je bio Risto, a Risto je naslijedio možda polovinu tatine naravi.</s><s>Eto, pa zamislite kakav je bio moj Boro.</s><s>Verica je voljela da igra, a Risto da svira harmoniku“, počinje porodičnu sagu Nevenka i dodaje: „Ti, sine, ne možeš ni da zamisliš to vrijeme i takav “Alat”.</s><s>Dana Ilijić i Vera Ninković</s><s>Koliko su oni putovali, Poljska, Njemačka, Francuska, Grčka...</s><s>Svake sedmice su imali nastup u Mlinima ili u Cavtatu ili u Dubrovniku za goste, za turiste...</s><s>Kad je Verica počela da nastupa 1983. godine, Boro je bio u predsjedništvu, u organizacionom odboru i išli su zajedno na putovanja.</s><s>Bila su to prelijepa vremena.</s><s>Svi igrači su bili složni.</s><s>Nije bilo zavisti ni ljubomore.</s><s>Odrastali su zajedno.</s><s>Više se danas brinem za Irinu.</s><s>Nikad nisam pomislila da se Verici nešto može desiti, a danas su se vremena promijenila.“</s><s>U priču se uključuje i Verica koja potvrđuje mamine riječi:</s><s>„Bile su to sedamdesete i osamdesete, najljepše godine ‘Alata‘ pa do rata i bukvalno svaki vikend mi smo išli u Plat, u Cavtat, u Dubrovnik, u Konavoske Dvore...</s><s>Putovali Evropom.</s><s>Od igrača želim da pomenem da se isticao Miodrag Mićo Ninković, nažalost pokojni.</s><s>Kakva je to bila igračka i ljudska veličina.</s><s>Neka počiva u miru i neka se ne zaboravi.</s><s>Tokom putovanja, tata je bio u prednjem dijelu autobusa, a ja uvijek na sećiji sa društvom (prolomi se zvonak smijeh prostorijom).</s><s>Stvarno je bila čast igrati u Alatu.”</s><s>Ovdje mamu prekida Irina i potvrđuje da je i danas velika čast igrati u “Alatu”.</s><s>Iako to mnogi ne znaju da cijene.</s><s>Što se toga tiče, vremena se ne mijenjaju.</s><s>Očigledno je “Alat” zadržao renome koji je imao i u bivšoj državi.</s><s>U sljedećem trenutku mama podsjeća Vericu na čarobne nastupe pod Platanima.</s><s>„Bili smo na plaži, na Pločama i žurimo s mora jer imaju nastup pod Platanima.</s><s>Uvijek smo pjevali u autu.</s><s>Boro uvijek, a i djeca.</s><s>Ja baš nešto i nisam taj tip.</s><s>Ja Vukanovićka iz Bugovine.</s><s>Došli pod Platane.</s><s>Srce ljeta.</s><s>Drvena pozornica se tri dana kovala.</s><s>Krcato pod Platanima.</s><s>Moj grad, a moji nastupaju.</s><s>To me tako oduševilo.</s><s>Cijeli grad je bio tu.</s><s>To je bio pravi raj za oči, a ja...</s><s>Ja sam bila ponosna na supruga i djecu.”</s><s>Obje se slažu da su se najsrećniji vratili iz Poljske, a u kući se često prepričava anegdota da je Verica cijeli džeparac potrošila na krznene lutke.</s><s>Dok se njih dvije nadopunjuju, Irina i Matija netremice gledaju čas u jednu, čas u drugu.</s><s>Nevenka nastavlja:</s><s>“Nastupi Alata su uvijek bili sjajni.</s><s>Oni kao da su bili profesionalci.</s><s>Ko to nije gledao, taj ne može da vjeruje.”</s><s>Verica je igrala od 1983. godine do rata.</s><s>Nije odustala od Alata ni kad joj je tata prilikom putovanja na nastup u Cavtat preminuo.</s><s>Pozlilo mu je u autobusu folkloraša.</s><s>Imao je nepune 44 godine.</s><s>Verica je bila tek treći razred srednje škole.</s><s>Žali što nikad nije nastupala na pozornici zajedno s tatom, ali i što se nikad nisu svi zajedno našli na sceni.</s><s>I iskreno se nadaju da će zaigrati zajedno za jubilej - 60 godina njihovog “Alata”.</s><s>Matija sa pionirima, Irina sa prvom postavom, a Verica sa veteranima.</s><s>Verica oduševljeno priča kako je i danas u “Alatu” lijepo.</s><s>Igra sa svojom ekipom.</s><s>Sad su veterani.</s><s>Smijući se otkriva da ih sve bole koljena, da svako malo prave pauzu, da im je koreograf Beli Bjelica, da spremaju koreografije “Srbija” i “Makedonija”.</s><s>Šeretski dodaje: “Ukoliko uspijemo naučiti korake”.</s><s>Nekad je obožavala da igra Makedoniju i Trno mome.</s><s>Irini je, takođe, omiljena koreografija Makedonija, a Matija se opredijelio za Moravac.</s><s>Irina je peta u nizu, ali nema osjećaj da je njena porodica značajan dio istorije “Alata”, još nije nastupala u inostranstvu, ali se nada da će na jesen u Kanadu.</s><s>Kao što se i nada da će njena djeca jednog dana igrati i da odlaskom na studije neće prestati da igra.</s><s>Smatra da folklor nikada nije bio niti će biti demode.</s><s>Matija od septembra prošle godine igra folklor i svira harmoniku kao ujak, a Irina igra već 10 godina.</s><s>Njihova starija sestra Tanja je, takođe, igrala folklor tri godine prije odlaska na fakultet.</s><s>Matiji je trener Gordana Bjelica, a Verici Gordanin tata Beli Bjelica.</s><s>“Drugari iz mog razreda i komšiluka ne idu na folklor, ali idu iz susjednog razreda.</s><s>Volim da idem.</s><s>Zanimljivo je i nikad nije dosadno.</s><s>Ostaću na folkloru.</s><s>Idem i u muzičku školu i možda malo više volim harmoniku od folklora”, zaključuje Matija dok baka Nevenka kaže:</s><s>“Verica je prošla, a Matija tek počeo – znači, sad je baki Irina trenutno najbolji igrač u kući i jako je podsjeća na njenog muža.”</s><s>Za kraj druženja svo četvoro ističu da je odlika Alata uvijek bila dobro društvo i dobro druženje.</s><s>Pričali bismo još sigurno, ali Verica već kasni na probu.</s><s>Tradicija se sigurno nastavlja.</s><s>Borislav Kujundžić treći s lijeva na zidiću</s><s>Prvi u svijetu</s><s>„Od bezbroj putovanja najviše pamtim Svjetski festival folklora 1985-e godine.</s><s>Održavao se u gradu Montoire u Francuskoj.</s><s>Svi ansambli su bili profesionalni sem nas, a mi smo pobijedili.</s><s>Osvojili smo prvo mjesto u svijetu i bili petnaest dana širom Francuske.</s><s>To se ne zaboravlja“, nostalgičnim tonom priča Verica Ninković.</s><s>Glavni koreograf nam je bio Sulejman Muratović - Sule.</s><s>On je bio direktor i umjetnički rukovodilac folklornog ansambla “Linđo” iz Dubrovnika od 1964. do 2010. godine.</s><s>Kakav je čovjek to bio!</s><s>Istrajnim i predanim radom, znanjem i entuzijazmom, Sule je naše koreografije dovodio do savršenstva.</s><s>On je stalno dolazio u Trebinje da nas trenira.</s><s>Bio je pravi profesionalac.</s><s>Na probama je bila disciplina i ti si morao da odradi onako kako je on zahtijevao.</s><s>Ja sam bila živahna.</s><s>Počnem se smijati, a on kaže:</s><s>„Verice, izađi napolje!</s><s>Tri probe nećeš dolaziti!“ To je za mene bila prestrašna kazna.</s><s>Ko će izdržati toliko dana bez folklora...</s><s>Obožavala sam da igram.</s><s>Moje društvo je bilo tamo.</s><s>Sule je o svemu vodio računa.</s><s>Čak su i frizure morale biti pod konac.</s><s>Igrali su samo oni koji su zaslužili.</s><s>Mogu reći da je bila čast igrati Suletove koreografije.</s><s>Voljela bih da ga vidim kad budemo slavili jubilej, 60 godina našeg Alata” , kaže Verica.</s><s>Trno mome</s><s>Omiljena koriografija Verice Ninković je i danas “Trno mome”.</s><s>Ona zato žali što se ta koreografija više ne igra.</s><s>Verica mi je rekla da je “Trno mome” zapravo šopsko oro.</s><s>Šopi, šopsko kolo i šopska salata potiču iz Bosilegrada i njegove okoline.</s><s>To je sama granica Srbije sa Bugarskom.</s><s>Šopi su narod bugarske nacionalnosti i hrišćanske pravoslavne vjere.</s><s>Poznati su po svojoj bogatoj kulturnoj baštini kao što su šopske igre.</s><s>U okviru te kulturne baštine su, svakako, i narodni običaji koji su se zadržali do dana današnjeg.</s><s>Jedan od tih običaja su Oratnice.</s><s>Oratnice se održavaju pred početak Vaskršnjeg posta.</s><s>Pošto je riječ o planinskim selima, za ovaj običaj se izabere obližnje brdo.</s><s>Na brdu se pripreme drva da bi se naložila velika vatra.</s><s>U večernjim satima počinju da pristižu mještani koji su prethodno napravili, svako za sebe, po jednu - oratnicu.</s><s>To je štap od jedan i po do dva metra dužine koji na vrhu ima raklju koja se napuni slamom i dobro zaveže da slama ne bi ispala.</s><s>Na brdo se donese meze i rakija kako bi se ljudi okrijepili na hladnoći.</s><s>Posebni momci su zaduženi da ponesu ćemane ili duduk (narodni instrumenti), pa se zasvira, zapjeva i zaigra.</s><s>Kada padne noć, pali se velika vatra.</s><s>Onda oratničari uzimaju svoje oratnice, pripale slamu na njima, pa poređavši se oko velike vatre, zapaljene oratnice vrte ukrug uzvikujući:</s><s>„Orata, kopata, daj mi čiča momata, da je vodim u Poletinci (selo u Bugarskoj), da pravimo klinci.“</s><s>Oratnice su običaj koji se vjerovatno zadržao u narodu još iz paganskih vremena, kao uostalom i mnogi drugi narodni običaji u drugim krajevima.</s><s>Pošto su u ovom planinskom kraju zime veoma duge i surove, ljudima dosadi zima pa žele vatrom – oratnicama.</s> |
<s>Pismo iz Hercegovine: SIROTINjA JE NAJBOGATIJA</s><s>Jednom sam negdje pročitao ili možda od nekoga negdje čuo, valjda u nekom aforizmu ili starohercegovačkoj izreci: „Sirotinja je najbogatija, ona uvijek sve plati“.</s><s>Kad se zrelo razmisli, zaista je tako.</s><s>Niti je kad bilo niti će biti rata, a da sirotinja u njemu nije plaćala ponajviše i ponajčešće.</s><s>A plaćala je vlastitim životima i krvlju, najčešće svojom mladom krvlju, a potom suzama, znojem i nemanjem svake vrste.</s><s>Plaćala je u nemiru, ali i u miru, da ko će ako sirotinja neće.</s><s>Bogati i moćni su pri svemu bili sa strane, određujući početak i kraj rata i čekajući svoj trenutak.</s><s>Tako su ogromnom sirotinjskom snagom i moći izmirivani i izmireni svi dugovi koje su najčešće pravili bogati, veliki i moćni.</s><s>I tako niti se kad dogodilo niti će se dogoditi da se računi naplate od velikih i moćnih koji su ih i napravili i od kojih i potiču.</s><s>A ako već sirotinja plaća, odakle joj?</s><s>Pa ima u sirotinje ako i u koga ima na ovom bijelom bašanskom svijetu.</s><s>Ima jer je ona neiscrpan izvor imanja svake vrste.</s><s>Davno jednom u djetinjstvu slušao sam komšiju Tripa kad govori:</s><s>-Nema ništa jače od narodne i sirotinjske kobile.</s><s>Nisam tada razumijevao značenje tih riječi, premda sam ih dobro upamtio.</s><s>I tek kasnije sam shvatio njihovo pravo značenje.</s><s>Shvatio i, iz dana u dan, sve bolje shvatam.</s><s>U ranim mladićkim danima, desetak godina kasnije, jedan stari i mudri Hercegovac mi reče:</s><s>-Sinko, zapamti dobro, bogati je uvijek u pravu i nikad ne plaća, nego se sve ispostavi sirotinji na naplatu.</s><s>Na te njegove riječi najprije se zbunih, a onda se odmah i pobunih.</s><s>Bio sam u onim ludim godinama, taman navršio devetnaestu, kad se čovjeku čini da je cijeli svijet njegov i da sve zna.</s><s>Tek su me bili primili u Partiju.</s><s>A šta mi sve nisu napričali na tim prvim partijskim sastancima: kapitalističko-imperijalistički svijet propada, a na njegovo mjesto uskoro dolazi komunistički poredak, u kome će „svak raditi prema mogućnostima a trošiti prema potrebama“.</s><s>I sve to što su me učili u školi i na partijskim sastancima, rekoh starcu.</s><s>Starac je ćutao.</s><s>Dugo me gledao, a u tom pogledu je bilo žala za vlastitom mladošću, sjete, tuge i kajanja posebne vrste.</s><s>Na kraju, kad sam ispalio iz sebe sve što sam imao, polako sve vadeći riječ po riječ iz usta, reče mi:</s><s>-Shvatićeš, sinko, dockan ko i ja, i to tek kad ti bude koliko i meni danas.</s><s>A vazda je bilo prema onoj narodnoj: „Potonja pamet, kenjcu pod rep“.</s><s>Dodade da je i on u ranoj mladosti bio isti takav.</s><s>Potom zaključi:</s><s>-Ako išta svijetu dođe glave, biće to bogatstvo i pare.</s><s>To dvoje jede sve redom, dok najposlije ne pojede i samo sebe.</s><s>Zaćuta na nekoliko trenutaka, pa onda reče:</s><s>-Lijepo je biti siroma čovjek.</s><s>I opet se zbunih.</s><s>Pročita starac tu zbunjenost na mom licu i u očima, pa mi objasni:</s><s>-Bogat se uvijek sekira, vazda mu je puna glava i stalno je u strahu da će mu bogatstvo propasti.</s><s>A siromahu je sve ravno do mora, ništa nema, pa se ni zbog čega i ne sekira.</s><s>A kad što stvori triput se više raduje nego bogataš.</s><s>Bogati je naučio da ima, pa se imanju ne umije ni radovati.</s><s>Njemu je uvijek malo.</s><s>I bilo bi mu malo i kad bi cijeli svijet bio njegov.</s><s>Proklete su pare, a s njima i veliko imanje.</s><s>Kako se sve više primičem starčevim godinama, sve se češće sjetim njegovih riječi i sve su mi jasnije.</s><s>I sve više shvatam da su one i filozofija života i istorijska istina.</s><s>Svo ono silno bogatstvo bogatih i moćnih potrošili su neki drugi, a ne njihovi naslednici, kojih najčešće, već u drugom ili trećem koljenu, više nisu ni imali.</s><s>Tako je bilo sa starim Egipćanima, Persijancima, Atinjanima, Rimljanima, Vizantincima...</s><s>Ostala je samo sirotinja i njeno sirotinjsko potomstvo.</s><s>Ostala da ima ko da pati i sirotuje, plaća račune i da tako bude najbogatija.</s><s>Tako je bilo i tako ostalo.</s><s>Pa i danas sve je isto kao što je nekad bilo.</s><s>Veliki, jaki i bogati, troše, a sirotinja plaća li plaća.</s><s>Jer, ko je najjači i najbogatiji?</s><s>Pa država.</s><s>A ko je najzaduženiji?</s><s>Opet država.</s><s>I to ne samo ova naša, nakaradna i nikakva, nego i sve države ovoga svijeta.</s><s>A ko će da plati sve te državne dugove?</s><s>Naravno, narod, odnosno sirotinja.</s><s>Ona je oduvijek najbolji platiša.</s><s>Primjera radi, kod nas penzioneri imaju najmanja primanja, a prvi uvijek plate račune: za struju, vodu, telefon, smeće, grijanje, televiziju...</s><s>Boje se da ne potroše ono sirotinje na što drugo, pa de da odmah plate dok ima od čega.</s><s>Prava je sreća da svaka država ima svoju sirotinju.</s><s>A da je nema, kud bi i kako bez nje.</s><s>A siromah, ko siromah.</s><s>Oduvijek nije bio ničiji niti je imao bilo kakvu cijenu.</s><s>Danas kad je sve u parama i kad se njima sve mjeri, nema ništa gore od siromaha.</s><s>Taj i takav nikome ne treba ni za šta, osim za plaćanje računa.</s><s>A računi su se oduvijek plaćali i još uvijek plaćaju tek kad se sve završi i kad se da svjetlosni znak za fajront.</s><s>Tako je to s plaćanjem, sirotovanjem i sa sirotinjom.</s><s>Pa nešto razmišljam: neće nestati Hercegovine, uprkos svim njenim iseljavanjima, odlascima, nerađanjima, umiranjima, uprkos crnim predviđanjima da će ostati pusta i da više ne važi ona hercegovačka: „Hercegovina cijeli svijet naseli, a sebe ne raseli“.</s><s>Hoće, opstaće i ostaće jer je oduvijek bila sirotna kao malo koja druga zemlja, i to ne godinu i dvije nego vijekovima.</s><s>Sirotinje uvijek treba, jer ko bi plaćao račune bogatih i moćnih da nije nje.</s><s>Zna to i Bog, slava mu i milost, zbog čega i drži sirotinju na zemlji.</s><s>Zato, ne brini hercegovačka sirotinjo,, biće te još zadugo.</s><s>I kad sve drugo potone i ode u ambis, ti ćeš još postojati i na površini ostajati i plivati kao ulje na vodi.</s><s>Tako ti je suđeno.</s> |
<s>Održan koncert ansambla DunCreagan iz Škotske</s><s>Ansambl, u sastavu profesor etnomuzikologije na Univerzitetu u Aberdinu, dr Thomas McKean (vokal, bodhrán, buzuki), Carrick Eggleston (harmonika), Kelley Bishop (vokal, gitara, mandolina, bendžo) i Sara Reith (violina) izveli su tradicionalnu irsku i škotsku muziku, sa modernim aranžmanima zasnovanim na profesorovom akademskom radu koji počiva na istraživanjima škotske folklorne muzičke prakse, a dominantno ga čine oblici plesnog karaktera i škotske balade.</s><s>Prema riječima Tomasa Mek Kina njihova muzika nailazi na dobar prijem kod publike.</s><s>Ovo nije njihov prvi dolazak na Balkan.</s><s>"Bili smo prije par godina u Hrvatskoj, Sloveniji, BiH i ja sam kao folklorista upoznat sa pjesmama i muzikom sa ovog područja.</s><s>To je i osnova što se tiče istraživanja muzike ovoga područja.</s><s>Sada smo na turneji i dobili smo ponudu da naučimo dvije pjesme na albanskom koje ćemo izvesti u Tirani.</s><s>Za narednu turneju nadamo se da ćemo naučiti neku pjesmu iz ovih krajeva" rekao je on..</s><s>On je napomenuo da je ovaj prostor sa jakom tradicionalnom muzikom, baladama i snažnom epskom poezijom, a zanimljiva je etno muzika.</s> |
<s>Počele prijave za PROGRAM PRIPREME PRED ŠKOLU</s><s>Prijave za Program za pripremu djece u godini pred polazak u školu uz dostavljanje iz izvoda matične knjige rođenih djeteta, popunjavaju se u prostorijama vrtića.</s> |
<s>Upoznavanje: NAJVAŽNIJE JE DA SMO OPET ZAJEDNO</s><s>Okupili su se nakon višegodišnje pauze i bez ikakvih ambicija za nagradama i uspjesima na festivalima, uradili predstavu „Kokoška“, koja je na Regionalnom festivalu amaterskih pozorišta Srbije u Kuli osvojila prvo mjesto i zlatnu plaketu, nagradu za najbolju režiju, scenografiju, epizodnu ulogu i najbolju glavnu ulogu.</s><s>Sačuvali su njihovo pozorište i „doveli“ ga na jug Hercegovine, na prestižni Festival festivala.</s><s>Ljubav i želja za opstankom i rađanjem novog starog pozorišta bila je jača od svega!</s><s>PAVLE JOZIĆ, režija</s><s>- Ovo je drugačije čitanje Koljade, zato što je takvo - kakvim smo mi imali nameru da se bavimo - bilo rezultat potrebe da lečimo sopstveno pozorište.</s><s>Koljada se bavi pozorištem iznutra, a mi smo se bavili svojim pozorištem iznutra i u crevima našeg pozorišta, tog jednog starog organizma, rešili smo da neke stvari podmladimo.</s><s>Taj organizam je podmlađen, ovaj ansambl je podmlađen i to je počelo da daje rezultate.</s><s>MUŠKARCI IGRAJU ŽENE</s><s>- Oni koji se bave pozorištem znaju da je mala razlika i veoma teško uočljiva odrediti gde prestaje život, a gde počinje pozorište.</s><s>Nekoliko krpica što čine kostim, malo šminke - to bi trebalo da je drugi čovek, a zapravo, sam glumac je taj koji treba da zna kako mu je kada pokušava da bude neko drugi.</s><s>A, onda se stvari preokrenu pa je teško da i u privatnom životu bude ono što jeste - čovek sa imenom i prezimenom, jedinstvenog matičnog broja, svojom istorijom...</s><s>Tamna strana je u pozadini, u prvom planu je komičnost zapleta.</s><s>- Nastaje problem kada se zamislimo zbog čega nema potrebe za pozorištem.</s><s>U Trebinju je to drugačije, baš zato što postoji ovakav festival.</s><s>U Palanci je ranije nešto slično postojalo, a onda se neko dobro potrudio da prestane potreba za pozorištem, tako da smo imali prazne pozorišne sale, a predstave fenomenalne.</s><s>Zato je potreba bila da na repertoaru imamo jednu ovakvu predstavu, komediju, u suštini, da bi vratila publiku u pozorište.</s><s>Nismo imali ambicije da sa ovom predstavom putujemo, da je prijavljujemo na festivale, želja i potreba je bila da vratimo publiku, što nam je i pošlo za rukom, a onda se dogodilo čak i to da selektori prepoznaju ovu predstavu kao valjanu da se izvodi na festivalima i eto nas sada u Trebinju.</s><s>Poslije višegodišnje pauze na sceni je SAŠA STOŠIĆ, kažu, bolji nego ikada, u ulozi žene, Ale Ivanovne.</s><s>- Pavle me u septembru pozvao i „bacio crva“ da razmišljam o tome da li, uopšte, imam snage i energije da se vratim na „daske koje život znače“.</s><s>Razmišljao sam dugo, nekoliko meseci.</s><s>Ono što je značajno, posle svega, nakon nekoliko igranja i našeg tromesečnog rada je to da smo, zapravo, dobili jedan sjajan ansambl.</s><s>Od prve naše probe, mi smo pristupili tako da smo bili iskreni jedni prema drugima.</s><s>Nema dobroga posla ukoliko ljudi tako ne pristupe stvarima.</s><s>To je nešto što je značajno.</s><s>Značajne su i nagrade za naše pozorište, ali je ovo drugo mnogo važnije.</s><s>Mi smo pokušali i uspeli da izlečimo naše pozorište od mnogih stvari.</s><s>Vratio sam se ovom ulogom.</s><s>Za mene je bio veliki kompliment, to što sam doživeo u Loznici.</s><s>Prišla mi je žena, mislim da je ona profesor književnosti i rekla mi: „Znate šta, prevarili ste me, ja sam prvih deset minuta mislila da ste žena“!</s><s>Dakle, šta smo mi postigli ovde!?</s><s>Postigli smo da ne govorimo ženskim glasom, a da su ljudi poverovali da smo žene.</s><s>Ta sirota Ala, koja je sanjala o Moskvi, Petrovgradu, a završila u provincijskom pozorištu u Duščatovu, njena ambicija ne može biti drugačija od ambicije glumca, mislim muškarca.</s><s>Tako da tu nije bilo teško da prepoznate njenu dramu.</s><s>A sa čim sam se ja borio?</s><s>To sam vrlo često govorio i sa Pavlom komentarisao, šta je danas drama – ako padne bomba i ubije 100 iračke dece, da li je onda drama jedne provincijske glumice, ipak, drama?</s><s>E, tu je vrlo teško krenuti iz te privatne pozicije!</s><s>DA AMATERIZAM ŽIVI U SRBIJI</s><s>- Veoma je značajno da amaterizam živi.</s><s>Moje kolege sa posla su imali predrasude pre nego što sam ih pozvao na našu premijeru, kao - ne mogu da gledaju amatersko pozorište to im je, ispod nivoa.</s><s>Meni je značajno to što smo uspeli neke ljude da dovedemo u pozorište i da oni posle odigrane premijere kažu: „Uf, šta se dogodilo“?</s><s>A, dogodilo se!</s><s>Dogodila se jedan iskrena energija i tako amateri pristupaju svom poslu!</s><s>Zato amaterizam treba da živi!</s><s>Za Stošićem, u glumačkim bravurama, ne zaostaje ni DEJAN GLIGORIJEVIĆ, koji tumači, takođe, ženu, Dijanu Raskoljnikovu.</s><s>- Igrati ženu u predstavi je, negde, bio glavni izazov zašto sam već „na prvu loptu“ prihvatio da u ovoj predstavi radim sa Pavlom.</s><s>Mi se godinama poznajemo, mi smo iz male sredine.</s><s>U jednom delu palanačkog pozorišta je živela jedna ideja da se oslanjamo na sopstvene snage.</s><s>Kada u jednoj palanačkoj sredini imate potrebu da jedna grupa hrabrih ljudi, koji žele da stvari nazivaju pravim imenom, žele da razbijaju tabue, i da konačno, pokušaju da postave stvari na pravo mesto, onda se javi želja da se radi sa čovekom koji je imao prilike da profesionalno nauči nešto i o teatru i glumi i pozorištu.</s><s>Tako da smo mi, nekoliko godina, imali ideju da radimo sa Pavlom, ali ne da radimo da nešto uradimo nego da se uradi neka prava stvar.</s><s>Sada kada se osvrnem na sve to vreme sa ove distance i kakav smo put prešli dok smo radili ovu predstavu, tek sada sagledavam i uobličavam tu celinu.</s><s>Mi ni dan-danas nismo svesni šta smo, zapravo, uradili.</s><s>Počeli smo da radimo bez ikakavih ambicija.</s><s>Najveća nagrada nam je bila što se većina nas, nakon višegodišnje pauze, vraća na scenu.</s><s>Zašto je to važno pomenuti?</s><s>Videli smo u jednom trenutku da u tom pozorištu nismo bili dovoljno u mogućnosti da se razmahnemo, pokažemo šta umemo, želimo...</s><s>Maknuli smo se privremeno i želeli da se vratimo, baš onda kada smo imali šta da kažemo.</s><s>Smatram da smo pobedili što smo se vratili na scenu, što nam je reditelj Pavle Jozić, što svaka nagrada koji god kolega je dobio je nagrada svih nas.</s><s>Pobeda je u tome što, među nama, nema trunke sujete, negativnosti, ekipa diše jednom dušom i jednim srcem i meni je to najveća satisfakcija.</s><s>U sat i pet minuta, koliko traje večerašnja predstava, uživajmo u jednom od najboljih ostvarenja odigranih na palanačkoj sceni posljednjih godina.</s> |
<s>OPŠTINA PELAGIĆEVO</s><s>ODRŽAN SABOR POKLONIKA MANASTIRA HILANDAR</s><s>Povodom obilježavanja jubileja 800 godina od samostalnosti Srpske crkve u Pelagićevu je održan Sabor poklonika manastira Hilandar, a u organizaciji Crkvene opštine Pelagićevo.</s><s>Najprije je, u Crkvi Svetog proroka Ilije održan akatist, da bi potom, u prepunom Domu kulture, predavanje na temu "Hilandar kroz vijekove" održao jeromonah Dositej Hilandarac, iguman manastira Želije kolubarske i dugogodišnji sabrat manastira Hilandar.</s><s>Inače, Crkvene opštine Pelagićevo i Obudovac, već nekoliko godina organizuju odlazakj svojih vjernika na Svetu goru, a Sabor se svake godine održava u drugoj crkvenoj opštini.</s><s>Ove godine domaćin je bila Crkvena opština Pelagićevo.</s> |
<s>OPŠTINA PELAGIĆEVO</s><s>MATURANTI DEFILOVALI KROZ PELAGIĆEVO</s><s>Sinoć je svoje školovanje završila 60. generacija učenika Osnovne škole "Vaso Pelagić" u Pelagićevu.</s><s>Njih 31 uspješno je okončalo osnovno obrazovanje i slijedi im novi izazovi u Srednjoj školi.</s><s>Tradicionalno, maturanti su defilovali kroz Pelagićevo, položili cvijeće na Centralni spomenik poginulim borcima odbrambeno-otadžbinskog rata, a održano je i matursko veče u prostorijama škole, koje je finansirala Opština Pelagićevo.</s><s>Prisutnima se obratio i načelnik opštine Pelagićevo, Slavko Tešić.</s><s>Učenik ove generacije je Ilija Đorđić, dok je diplomu "Vuk Karadžić" dodijeljena Nikolina Tatomirović.</s> |
<s>OPŠTINA PELAGIĆEVO</s><s>IKONA BOGORODICE TROJERUČICE U PELAGIĆEVU</s><s>U subotu je u hramu Svetog proroka Ilije u Pelagićevu, osviještena ikona Presvete Bogorodice Trojeručice, koja će biti svečano postavljena u tron.</s><s>Ikona je kupljena prilozima vjernika, a njena izrada trajala je nekoliko mjeseci.</s><s>Simbolično, ikona je unesena u hram, te osvještena i to baš na dan kada crkva proslavlja praznik - Ikona Presvete Bogorodice Trojeručice.</s><s>Crkvena opština Pelagićevo sa sveštenicima, zahvaljuje se svima, koji su ugradili sebe u ovu ikonu sa molbom Presvetoj Bogorodice da nas sve spase i sačuva.</s> |
<s>Počasti besmrtnim junacima Nevesinjske brigade</s><s>Obilježavanje počinje u 11 časova polaganjem cvijeća na Spomenik slobode.</s><s>I kod Spomenika Novici Gušiću biće položeno cvijeće i odata počast legendarnom komandantu.</s><s>U obnovljenom objektu Doma kulture biće otvorena i osvještana Spomen soba posvećena besmrtnim junacima Nevesinjske i Druge lake brigade koja će trajno svjedočiti o hrabrosti, dostojanstvu i borbi za slobodu.</s><s>Time će biti ispunjen zahtjev boračkih organizacija proisteklih iz Otadžbinskog rata da se Spomen soba sa Gvozda vrati u prostor gdje je otvorena u novembru 1994. godine.</s><s>Nevesinjska brigada je nastala u najtežim danima novije istorije Nevesinja kao garant slobode.</s><s>Bila je sastavljena od boraca iz Nevesinja, iz doline Neretve i jedne čete iz Bileće poznate pod nazivom Bilećki dobrovoljci.</s><s>Držala je borbenu liniju dugu preko 100 kilometara.</s><s>Na časnom i herojskom putu palo je 479 njenih pripadnika.</s> |
<s>Sutra otvaranje trećeg Samita energetike „SET 2022“ (AUDIO)</s><s>Ovo je treći po redu samit energetike, na kojem će u 10 odvojenih panela učestvovati oko 70 vodećih stručnjaka iz zemlje i regiona.</s><s>Sa portparolom SET-a Radom Šegrtom razgovarao je Ratomir Mijanović.</s> |
<s>OPŠTINA PELAGIĆEVO</s><s>PODIJELjENI KLjUČEVI OBNOVLjENIH KUĆA</s><s>Davor Čordaš, vršilac dužnosti direktora Republičkog sekretarijata za raseljena lica i migracije u Vladi Republike Srpske i Slavko Tešić, načelnik opštine Pelagićevo uručili su ključeve za 12 kuća, obnovljenih na području naše opštine, a prema projektu "BH-6".</s><s>Ovim je riješeno stambeno pitanje za 12 porodica, koja su iz kategorija povratnika, a prema riječima gospodina Čordaša, do sada je, na području opštine Pelagićevo, obnovljeno 755 kuća, a Opština Pelagićevo predstavlja odličan primjer zajedničkog života svih naroda koji žive na teritoriji opštine.</s> |
<s>Dom mladih: Dječija predstava „Crvenkapina šetnja“</s><s>Članovi Dramskog studija za djecu i mlade koji djeluje pri Kulturnoj sceni Male stvari Trebinje, večeras će na sceni Doma mladih izvesti predstavu Crvenkapina šetnja po tekstu Suade Hodžić.</s> |
<s>Novo teatarsko iščitavanje vanvremenski aktuelnog „veselog pozorja“ klasika srpske komediografije Jovana Sterije Popovića, koje na gorko satiričan način ismijava nasilničko, lažno, prevrtljivo i profitersko rodoljublje narodnih vođa, potpisuje reditelj Dragan Ostojić.</s><s>Za protagonistu večeri žiri trebinjske publike izabrao je glumca kuljanskog pozorišta Branislava Unginovića.</s><s>Prethodno je u okviru pratećeg programa u Kino sali Kulturnog centra promovisana knjiga „Anegdote i crtice iz pozorišnog života“, autora Milovana Zdravkovića.</s><s>Iz Umjetničkog savjeta festivala danas je saopšteno da je zbog bolesti glavnog glumca otkazano učešće ansambla SOV Gimnazije „Koča Racin“ iz Velesa, pa će u terminu rezervisanom za ostvarenje iz Makedonije, sutra veče od 20:30, biti odigrana predstava iz pratećeg programa „SUMNjA ili Confusione dubium“ Gradskog pozorišta Trebinje i Kulturne scene „Male stvari“, koja nije u takmičarskom programu festivala.</s> |
<s>Zanimljivo putovanje kroz NEVESINjSKI IMENOSLOV</s><s>Pjesnik Duško Radović savjetovao je roditeljima da djeci daju lijepa i ozbiljna imena jer uvijek moraju misliti na to da će se po njima zvati buduće ulice, škole i trgovi.</s><s>Čini se da su mame i tate u Nevesinju u prošloj godini poveli računa o ovome, pa su za djevojčice najčešće izabrali ime Anastasija, dok je najviše dječaka nazvano Vasilije.</s><s>Ova imena su i u 2020. godini najčešće upisivana u matične knjige rođenih u Nevesinju.</s><s>Nevesinje sa početka 20. vijeka</s><s>Oba imena su grčkog porijekla.</s><s>Anastasija u prevodu znači „ona koja je uskrsnula“, a Vasilije je tradicionalno srpsko ime sa značenjem „onaj koji je rođen kao plemenit“.</s><s>U vrhu popularnosti u 2021. godini bili su Uroš i Luka, dok je izbor ženskih imena bio dosta raznovrstan.</s><s>U prethodnih pet godina u matične knjige najčešće su upisivana imena Mihajlo, Ana i Sofija.</s><s>Dok jedni ostaju vjerni tradiciji, drugi se odlučuju za moderno ime, a neke majke i očevi svom potomku daju potpuno neuobičajeno ime.</s><s>Tako su se i prošle godine, među 88 upisanih imena dječaka i djevojčica, našli Isak, Arsenije, Eva, Miona, Nora i Iskra.</s><s>Prema statistikama opštinske matične službe, na čijoj se teritoriji u iz mode su gotovo potpuno izašla nekad popularna imena Dragan, Zoran, Goran, Vesna, Mira i Sanja koja su preplavila matične knjige 70-tih godina prošlog vijeka.</s><s>Jedno od rijetkih imena koje je ostalo “imuno” na smjenu generacija je Aleksandar.</s><s>Uostalom, popularnost ovog imena ne mjeri se samo godinama, već i vijekovima.</s><s>U SREDNjEM VIJEKU U NEVESINjU BILI POLULARNI RADISAV I MILICA</s><s>Sudeći po učestalosti pojavljivanja u Dubrovačkom arhivu u kojem se mogu naći trgovačke aktivnosti ili službovanja stanovnika nekadašnje Nevesinjske župe u Dubrovniku, popularna imena u 14. vijeku bila su Radisav, Radiša, Radoslav, Radoje, Milica, Pribna, Brajana.</s><s>Za vrijeme Turske carevine popisi su se odnosili samo na punoljetne muške osobe.</s><s>Tako je u defterima zapisano da su neki od stanovnika nevesinjskog sela Biograda popisanih 1477. godine nosili neobična imena kao što su Mituš, Mijuh, Bolko, Ivaš, Ivko, Vukilja koja su kasnije potpuno nestala.</s><s>Najpopularnija imena u Nevesinju krajem 19. vijeka bila su Blagoje, Spasoje i Obren, odnosno Sava, Stana i Stoja.</s><s>KAD JE SEKRETAR LAŽETIĆ, A BLAGAJNIK MANjAK</s><s>Maštoviti Hercegovci za koje je još Jovan Cvijić uočio da im je “sav svijet u riječima” nadijevali su imena i prezimena koja su se razlikovala od drugih.</s><s>Neobična prezimena šaljivdžijama su bila stalna inspiracija pa su nastale brojne priče i anegdote koje su duhoviti Hercegovci rado prepričavali i dopunjavali na svoj način.</s><s>Nevesinje danas</s><s>Čim krene priča o prezimenima Nevesinjci se odmah prisjete šaljivih dosjetki pokojnog hercegovačkog aforističara i humoriste Miće Čokorila.</s><s>On je među prvima ukazao sugrađanima na to da imaju prezimena nadaleko poznata, ali i toliko smiješna i šaljiva da se o njima može napisati čitava knjiga.</s><s>Prema njegovom „rasporedu“ radnih mjesta u istom preduzeću radili bi Budalići, Lažetići, Mutilovići, Prodanovići i Palikuće.</s><s>Drugom pripadaju Batinići, Buconjići i Parovići, a trećem porodice sa prezimenima “životinjskog” porijekla Govedarica, Teletina, Telebak, Oroz, Kokot, Kravić, Kulaš, Buha, Zečević, Mišeljić, Šiljegović, Lasica i Vujadinović.</s><s>Direktor prvog preduzeća trebalo bi da bude Budalić, a zamjenik Mutilović.</s><s>Mjesto sekretara rezervisano je za Lažetića, a blagajničko mjesto za Manjaka - savjetovao je Mića Čokorilo.</s><s>Javni red kontrolisaće Remetić, komandir policije je Batinić, a za odbranu i zaštitu zadužen je Kukavica.</s><s>Na birou za zapošljavanje radili bi Dangubić i Čamo, u vojnom odsjeku Mirić i Ratković, a u penzijskom osiguranju Mučibabić - raspoređivao je dužnosti Čokorilo.</s><s>Fotelja direktora odmarališta pripašće Crnogorcu, briga o starim i iznemoglim osobama Grubačiću.</s><s>Matičar je Sudar, a sveštenik Bogdanović ili Božićević.</s><s>I kako u nevesinjskom kraju dobro rade pilane, za direktora bi trebalo postaviti Bukvića, a za šumara Drvendžiju.</s><s>Upravom puteva trebalo bi da diriguje Okuka, a mjesto prvog čovjeka Vodovoda zaslužuje Suša.</s><s>I zdravstvo je pokriveno.</s><s>Glavni hirurg je Parović, a asistira mu Buconjić.</s><s>Specijalisti za uvo, grlo i nos su Nosović, Šmrkić, Gluvović i Bjelogrlić, internista je Grčić, a očni ljekari Okiljević, Ćorić i Slijepčević.</s><s>Ortoped je Kostić, a glavni ginekolozi Kuljić i Babić - predlagao je nevesinjski humorista.</s><s>Kako su u ovom kraju uvek dobro jelo, smatrao je, da ne bi bilo loše da se otvori i narodna kuhinja u kojoj bi sigurno radili Grahovac, Krtolica, Repović, Mrković, Salatić, Koprivica, Uljarević, Mastilović, Skorup, Maslo, Supić i Kašiković.</s><s>Za meteorologe je predlagao Prorokovića i Gatala koji bi blagovremeno obavještavali građane preko radija na čijem čelu je Tepavčević, sa spikerima Tepurićem i Vikalom.</s><s>Za međunacionalne odnose sa Bošnjacima bio bi zadužen Pašajlić, a sa Hrvatima Papić. ”Zalagao” se za samo jednu partiju čiji bi lider bio Šarenac.</s><s>Tako je nekad legendarni satiričar Mića Čokorilo zasmijavao svoje sugrađane o čijim je prezimenima posvetio čitavo poglavlje svoje knjige “Može i ovako”.</s> |
<s>Predrag Lakić: Čovjek sa spomenikom na dva točka</s><s>Vojislav Borzanović: “Kada smo na mašinskom fakultetu birali smer, obično smo razmišljali šta je perspektivnije po pitanju kasnijeg posla i zarade.</s><s>Kod njega dileme nije bilo: on je upisao Mašinski fakultet samo zbog vazduhoplovnog smera.”</s><s>ŽIVOT Predraga Lakića, okončao se nenadno 6. septembar 2014. u jednom običnom danu koji mu je možda ličio na sve druge dane koje je proveo u SAD.</s><s>Ovaj Trebinjac, inače avionžinjer zaposlen u “Golfstrim Aerospeis”, provozao se biciklom u mjestu Pulerur (Savana, Džordžija, SAD).</s><s>U jednom trenutku na njega je naletjelo nepoznato auto i ostavilo ga na asfaltu.</s><s>Na tom mjestu, ostao je i bicikl-spomenik, a o Predragu, ono osnovno, za njegove poznanike s obje strane okeana, porodica, koja živi u Kirklendu, saopštila je ono osnovno što ide u čitulje...</s><s>“Predrag je rođen 7. septembra 1955. godine u Trebinju, u bivšoj Jugoslaviji, kao prvo dijete Mevlide i Uroša Lakića.</s><s>Predrag i njegova sestra Dragana odrasli su u kući koja je bila ispunjena ljubavlju...”</s><s>U ČITULjI se kaže da je Predrag diplomirao na Aeronautičkom odjeljenju Mašinskog fakulteta u Beogradu.</s><s>Predragov izbor nije bio slučajan.</s><s>Strast za gradnjom aviona odredila je sav njegov život.</s><s>Koliko je bio uspješan u tome, govori i činjenica da je, čim je diplomirao, svoju strast počeo da prenosi i na druge.</s><s>Osim aeronautike, bio je talentovan muzičar.</s><s>Svirao je gitaru, bubnjeve i klavir.</s><s>Oni koji su ga poznavali kažu da je i lijepo pjevao (“Njegov glas je bio jasan i jak.”).</s><s>Osim svega toga, volio je biciklizam i novinarstvo.</s><s>Tako, svestrano nadarenog, nije ga držalo mjesto ni u Beogradu.</s><s>Kada se oženio svojom Ivankom (1992), donijeli su odluku da se pokrenu, da vide kako se živi na drugim mjestima, da obiđu i istraže plavu planetu.</s><s>Tako, Predrag je svoju vazduhoplovnu karijeru nastavio preko okeana.</s><s>Godine 1994. njegov prvi sin Nikola rodio se u Torontu, Kanada.</s><s>Četiri godine kasnije, rodio se i njegov drugi sin Marko...</s><s>U KANADI, Predrag je počeo da radi za kompaniju “Bombardje Aerospejs” u Torontu.</s><s>Za kratko vrijeme, postao je vodeći projektant velikih aviona.</s><s>Naravno, to je bila odskočna daska u njegovoj veoma uspješnoj karijeri.</s><s>Tokom 22 godine, bio je član inženjerskih timova koji su konstruisali velike avione u više poznatih kompanija.</s><s>Navodim sljedeće: Izraelska avioindustrija u Tel Avivu; “Boing” u Palm Biču, Florida; Dornier u Minhenu, Nemačka; “Boing” u Sijetlu, “Golfstrim” u Savani, Džordžija.</s><s>U čitulji ostalo je zabilježeno nešto i o njegovom karakteru.</s><s>Bio je nježan i brižan.</s><s>I u porodici i među prijateljima.</s><s>Uz to, potpuno posvećen svojim obavezama.</s><s>Mnogima je bio uzor a mnoge je, takođe, naučio najvažnijim stvarima iz oblasti vazduhoplovstva.</s><s>Vojislav Borzanović, njegov kolega i drug, kaže da je Predrag bio jedan od najboljih vazduhoplovnih inženjera sa kojim je radio.</s><s>To je bez ikakvih rezervi mogao da kaže jer su se poznavali preko 45 godina.</s><s>Dakle, drugovali su još u osnovnoj školi.</s><s>Kasnije, zajedno su odrastali i ulazili u svijet vazduhoplovstva.</s><s>Upisali su zajedno Devetu beogradsku gimnaziju i u istom odjeljenju proveli sve četiri godine.</s><s>Zajedno, upisali su i mašinski fakultet i zajedno se opredijelili za isti smjer – aerokosmotehniku.</s><s>PREDRAG je vojni rok služio u gradu aviona, u Mostaru, gdje je završio i kurs za aviomehaničara na motoru “astazi” koji se ugrađivao u helikoptere “gazela”.</s><s>- Znanje stečeno na ovom motoru - zabilježio je Borzanović - iskoristio je da za diplomski rad izabere ugradnju ovog motora na novi poljoprivredni avion čiji projekat je tada bio u planu.</s><s>Avion je imao dosta originalan dizajn sa pilotom napred i motorom pozadi.</s><s>Motor je pokretao dve kanalisane elise bočno postavljene na trupu iznad krila.</s><s>Njegov talenat nije ostao nazapažen ni na Fakultetu.</s><s>Kad je diplomu stavio u džep, ponuđeno mu je da ostane na Fakultetu, i to kao stručni saradnik na predmetu “Projektovanje letelica” kod profesora Stanojevića.</s><s>Pored radova na projektima katedre (poljoprivredni avion, kompozitna repna greda za G-4 i dr.) pregledao je radove studenata po čemu ga pamte mnoge generacije naših vazduhoplovnih inženjera.</s><s>KASNIJE, bilježi Borzanović, radio je kao novinar u vazduhoplovnim časopisima, obilazio svjetske avio izložbe.</s><s>Tako, došao je u priliku da se sretne sa najvećim ruskim konstruktorima.</s><s>Da su događaji uzeli neki drugi smjer, pitanje je gdje bi Predrag nastavio svoju karijeru.</s><s>Ali, pošto se oženio “kada se velika nesreća sručila na našu zemlju i kada se veliki broj ljudi iselio”, nešto je ipak bilo predodređeno...</s><s>- Posle perioda prilagođavanja i učenja jezika - piše Borzanović nalazi posao u De Hevilendu u Torontu, gde, posle par godina rada, dolazi do viso ke pozicije glavnog inženjera na velikom delu trupa novog aviona.</s><s>Pričao mi je da su planirali da ga postave na menadžersko mesto, ali je on izrazio želju da ostane na inženjerskoj poziciji.</s><s>Ta njegova odluka nije u De Hevilendu prihvaćena sa odobravanjem ali je on imao druge planove.</s><s>BORZANOVIĆ sve njegove životne faze poznaje u detalje.</s><s>Početkom 2000. godine odlučio je da napusti posao u DeHevilendu i da se otisne u nesigurnije ali unosnije vazduhoplovne vode, radeći po ugovru.</s><s>- To je bio period kada je bilo posla u vazduhoplovstvu i kada se dobro plaćalo.</s><s>Koliko je, ipak, posao “kontraktora” (onih koji su radili po ugovoru) bio nesiguran uverio se već na prvom koraku.</s><s>Prvi posao koga je dobio bio je u izraelskoj avioindustriji IAI u Tel Avivu.</s><s>Trebalo je da radi na Dornijeovom avionu DO428.</s><s>To je manji putnički avion sa četrdesetak sjedišta.</s><s>U Tel Aviv je, piše Borzanović, došao bez porodice koja je ostala u Torontu.</s><s>Zadovoljan okruženjem, poslom i dobrom perspektivom, poslije šest mjeseci rješava da dovede i porodicu u Izrael.</s><s>- Kuću kupljenu u Torontu su ispraznili i dali u najam, stvari odnijeli u skladište i svi prešli u Tel Aviv.</s><s>Iznajmili su stan i pripremili starijeg sina za polazak u internacionalnu školu.</s><s>Nekoliko dana poslije dolaska porodice, projekat je prekinut i svi “kontraktori” su dobili otkaz.</s><s>Nazad u Toronto nisu mogli jer su svoju kuću već izdali.</s><s>Porodica mu se privremeno vraća u Beograd a on nalazi posao preko iste agencije u okolini Minhena na projektu DO728 – putničkom avionu sa oko 70 sedišta.</s><s>U ovom poslu ostaje svega nekoliko mjeseci jer je u međuvremenu dobio prvi posao u Boingu.</s><s>POSAO u Boingu (Everet, WA) započinje početkom 2001. ali već u jesen te godine, poslije rušenja kula-bliznakinja u Njujorku, nastupa velika kriza u vazduhoplovstvu i veliki broj ljudi ostaje bez posla.</s><s>Posao u Boingu mu prestaje početkom 2002. kada prelazi na Floridu da radi za brazilski Embraer.</s><s>Radio je na nosaču motora novog aviona E175.</s><s>Za vreme provedeno na Floridi govorio mi je da mu je to jedan od najlepših perioda u životu.</s><s>Nije bilo prekovremenog rada, što znači manju zaradu, ali je imao puno vremena za porodicu.</s><s>Topla klima im je omogućavala da mnogo vremena provedu zajedno napolju i kraj bazena.</s><s>Na posao je išao biciklom i u pauzi za ručak dolazio kući.</s><s>Kada je Boingu ponovo krenulo, Predrag je javio svom prijatelju da je dobio posao na krilu novog aviona 787 drimlajner.</s><s>Ovog puta sve je bilo na svom mjestu, nije se desilo ništa nepredviđeno, Predrag je na ovom projektu radio nekoliko godina, dok se nije okončao.</s><s>- Sledeći posao dobio je na krilu modernizovanog 747-8. Radio je na “flapsovima” a zatim na “ferinzima” teretne i putničke verzije.</s><s>Posle ovoga prelazi na tanker 767 gde ostaje do kraja projekta.</s><s>To je bio i njegov poslednji posao u Boingu.</s><s>ZAŠTO je došlo do ove promjene?</s><s>Borzanović to objašnjava izmjenom Boingove poslovne politike 2012. godine...</s><s>- Everet, koji je decenijama bio glavni centar i sinonim za Boing, prestaje to da bude, i novi veliki Boingovi centri počinju da se formiraju.</s><s>Skoro svi “kontraktori” u Everetu dobijaju otkaz.</s><s>To se odnosi i na one koji su prethodno dobijali samo pohvale u ovoj kompaniji...</s><s>- Za dobar rad u Boingu dobijao je nekoliko puta pohvale i novčane nagrade.</s><s>Međutim, to je nevažno.</s><s>Njegov doprinos je bio daleko veći.</s><s>Velike kompanije uglavnom ne prave veliku razliku između dobrih i loših inženjera, pogotovo ako rade na ugovor.</s><s>Svi su oni slično plaćeni i manje ili više oni su šrafovi jedne velike mašinerije u kojoj nema nezamenljivih.</s><s>IPAK, Prerag je bio nešto posebno.</s><s>Borzanović ne štedi riječi.</s><s>Kaže: malo je reći da je Predrag bio dobar inženjer...- Pričao mi je da je, dok je radio na krilu 787, predložio jedno rešenje za zatvaranje procepa krilca jednim elastičnim delom.</s><s>Bez potrebe za hvalisanjem, rekao mi je da on to nije izmislio već je video slično rešenje na Formuli 1. Kada je to predložio, njegov šef je rešenje odbio kao nemoguće.</s><s>Kasnije je to rešenje ipak primenjeno na avionu a nezvanično dobilo je naziv po tom njegovom šefu.</s><s>Rekao mi je da je imao i prepisku oko toga ali mu to nije bilo toliko bitno...</s><s>Jedan moj kolega sa kojim sam dugo radio i kome je Lap povremeno pomagao, nazvao ga je „profesor“ zbog znanja, načina na koji je to prezentovao i želje da pomogne drugima.</s><s>Kad god bi negde nešto zapelo, imali smo kome da se obratimo.</s><s>Bio je veliki vazduhoplovni stručnjak ali je iznad svega bio veliki čovek.</s><s>OČITO, Predrag je bio kreativac, a ne karijerist ili birokrata koji se uspinje koristeći znanja i sposobnosti drugih...</s><s>- Smatrao je - podvlači Borzanović da najsposobniji treba da budu na vodećim pozicijama bez obzira na pol, rasu i druge, za posao nebitne osobine.</s><s>Umeo je da postavlja vrlo nezgodna pitanja na sastancima pa je jedna njegova menadžerka rekla da se uvek plaši kad se on na sastanku javi da nešto kaže.</s><s>Ta mu osobina nije baš uvek bila od koristi pa ponekad nije bio u dobrim odnosima sa nekim pretpostavljenim za koje je smatrao da su nesposobni ili nedorasli poziciji.</s><s>Nakratko, poslije prestanka rada u Boingu, nekoliko mjeseci radio je u Bombardjeu u Montrealu.</s><s>Taj posao očito niti ga je ispunjavao niti mu je odgovarao, pa je preko poznanika, za koje je radio na Floridi (a oni su znali kakav je radnik), dobio posao u “Golfstrimu” (Savana), gdje je proveo više od godinu dana.</s><s>U ovom poslu prekinula ga je tragična smrt na asfaltu...</s><s>- Rekao mi je da je ovaj poslednji posao bio najbolji za njega.</s><s>Posao je bio vrlo odgovoran i dodeljena mu je pozicija koja mu odgovara.</s><s>Radio je na mašinskim korenim rebrima za krilo novog aviona.</s><s>Rekao mi je da je mislio da, posle više od 30 godina rada sve zna ali da je tu naučio mnogo novih i korisnih stvari.</s><s>Ekipa sa kojom je radio bila je odlična, kao i uslovi rada.</s><s>Okruženje mu je, takođe, odgovaralo.</s><s>Sa kolegama sa posla se odlično slagao i privatno družio, pa je čak počeo povremeno da svira u njihovom lokalnom bendu.</s><s>Ali opet, sve nije bilo na svom mjestu, postojao je onaj jedan jedini problem, a on se ticao porodične geografije: udaljenost od Savanaha do Sijetla, gdje mu je ostala porodica, iznosi oko 5.000 km.</s><s>A što je još gore, nema direktne avionske linije.</s><s>Nisu planirali da se presele, nego da on uhvati priliku da se ponovo vrati u Everet.</s><s>TU PRILIKU nisu uhvatili.</s><s>O budućim zbivanjima odlučila je nepoznata osoba za volanom, koja će ga zbrisati s puta, i nestati...</s><s>Borzanović kaže da za inžinjera Predraga Lakića vazduhoplovstvo nije bilo samo profesija.</s><s>Vazduhoplovstvo je bilo njegovo životno opredeljenje i njegova mladalačka opsesija.</s><s>- Još u osnovnoj školi pravio je modele avona od drveta (balze).</s><s>U prostorijama škole “Đuro Strugar” bila je organizovana izložba njegovih modela.</s><s>U gimnaziji je nastavio sa svojim hobijem i sa crtanjem aviona.</s><s>Neki od tih crteža su objavljivani u časopisima.</s><s>U gimnaziji je bilo poznato da, ako dobije neku lošu ocenu, sve svoje avio-makete nosi da sakrije kod nekog druga, da njegov otac, ljut zbog loše ocene, ne bi „napravio Perl Harbur“, to jest, razlupao sve to.</s><s>Već tada, nije zaboravio Borzanović, imao je ideju da projektuje avion koji bi imao dva potpuno identična ali manja krila, jedno napred a drugo nazad.</s><s>Avion je trebao da se zove “duplokrilac” (za razliku od postojećih dvokrilaca koji imaju repne površine).</s><s>Iz tog perioda postoji jedna lepa fotografija koju je on voleo, kraj elise čuvenog aviona DC-3, snimljena na tadašnjem novobeogradskom aerodromu.</s><s>BORZANOVIĆ kaže da je Predrag imao puno knjiga iz avijacije i da je bio izuzetan poznavalac istorije avijacije.</s><s>Mogao je da prepozna svaki avion, znao je tehničke podatke i za svaki je imao adekvatnu priču.</s><s>Sarađivao je i sa beogradskim vazduhoplovnim muzejom.</s><s>- Kada smo na mašinskom fakultetu birali smer, obično smo razmišljali šta je perspektivnije po pitanju kasnijeg posla i zarade.</s><s>Kod njega dileme nije bilo: on je upisao Mašinski fakultet samo zbog vazduhoplovnog smera.</s><s>Zadržao je dobre veze sa nekim ljudima sa vazduhoplovnog smera na fakultetu i bio je uvek voljan da pomogne koliko može.</s><s>Prilikom svog boravka u Beogradu 2010. održao je gostujuće predavanje o boingu 787 na kome je dugo radio.</s><s>IPAK, najdraži hobi do posljednjih dana, ostala mu je muzika...</s><s>- U gimnaziji je kupio komplet bubnjeva pa smo napravili bend.</s><s>Pošto je to veoma kabast i glasan instrument, imao je problem sa vežbanjem i transportom.</s><s>Vežbali smo često po podrumima zgrada ali je i to uvek bilo preglasno.</s><s>Pošto je bend bio trio, postojao je predlog da se zovemo „3 praseta“ ali smo se odlučili za drugo ime – „Ultraljubičasta katastrofa“ po jednoj pojavi koju smo učili iz fizike, vezanoj za ultraljubičasta zračenja.</s><s>U toku sviranja bubnjeva dešavalo mu se da se udari palicom po nozi.</s><s>Mi smo ga zbog toga kasnije zezali i govorili da je sreća što je prestao da svira bubnjeve jer bi inače ostao invalid.</s><s>To mu nije smetalo da sebe smatra „najboljim bubnjarem u Jugoslaviji, za svoje godine“.</s><s>SVI oni sa kojima je radio smatrali su ga velikim stručnjakom ali i čovjekom koji je uvijek spreman da pomogne.</s><s>- Za nas koji smo ga znali i privatno bio je mnogo više od toga.</s><s>Odazivao se na sve dobrotvorne akcije i davao je novčanu pomoć kada god je to bilo potrebno.</s><s>Redovno je slao pomoć svim članovima porodice koja je ostala u Srbiji i plaćao njihove dolaske i višemesečne boravke u Americi.</s><s>Svaki put kada bih ja putovao iz Amerike za Beograd davao mi je koverte sa novcem za sve članove porodice koja je živela u Beogradu.</s><s>Dolazio je u Beograd na svakih nekoliko godina.</s><s>Bez obzira što smo bili od detinjstva zajedno, njegovu pravu plemenitost i dobrotu upoznao sam tek kasnije kad smo odrasli.</s><s>Iz njegove priče i priče drugih ljudi sa kojima je radio čuo sam za dosta slučajeva kada je zapošljavao ili pokušavao da zaposli druge ljude (dok je bio u poziciji da to može), najviše naše ljude koji su počinjali u inostranstvu.</s><s>Nudio je svoje gostoprimstvo i svoj dom ljudima koji su bili na početku kad je bilo najteže.</s><s>MUVA GENIJALUŠA</s><s>Predragu nije bilo jasno zašto lijepo naslikani avioni ne predstavljaju umjetnička djela.</s><s>Po njemu su avioni maltene sami po sebi bili umjetnička djela...</s><s>- Svoje crteže je potpisivao sa LaP, što je skraćenica od Lakić Predrag, koju je sam sebi dao.</s><s>Voleo je da se igra rečima i pravio je neverovatne kovanice, skraćenice i kombinacije srpskih i stranih izraza i time nas uvek uveseljavao.</s><s>Jedan od njegovih gimnazijskih izraza bio je i „muva genijaluša“, što predstavlja muvu koja sleti na njega to jest sleti na “genijalca”.</s><s>NA KRAJU SE DESILO SVE KAKO NE TREBA</s><s>Predrag Lakić je imao potrebu da pomaže muzičare.</s><s>Grupama kojima je bio potreban prostor nudio je svoj „studio“ u kući.</s><s>Jedan tamburaški orkestar je kod njega u kući godinama vježbao.</s><s>Njegov stariji sin Nikola je nastavio bubnjarsku tradiciju svoga oca i postao odličan bubnjar.</s><s>- U društvu je bio poznat po svojoj „neskromnosti“ jer je bio svestan svojih kvaliteta i to je, najčešće s pravom i isticao ali se na račun toga često i šalio.</s><s>Obično nas je uveseljavao takvim svojim hvalisavim izjavama.</s><s>Jedna od njih je bila i: „Mene stvarno nije teško voleti“.</s><s>Njegov drugi hobi i omiljeni sport bio je biciklizam.</s><s>Borzanović piše da se njime nije bavio profesionalno ali je dosta vremena provodio na bicklu još kao student.</s><s>Dobro je poznavao bicikle i trudio se da, u okviru svojih mogućnosti, sebi obezbedi što bolji.</s><s>Kasnije, nije imao mnogo vremena za ovu vrstu rekreacije pa je vozio samo povremeno.</s><s>Tako je bilo sve do poslednjeg posla u gradu Savana, koji leži u ravnici.</s><s>Pošto porodica nije bila sa njim, imao je dosta slobodnog vremena...</s><s>- Kupio je dobar bicikl i počeo skoro svakodnevno da vozi.</s><s>Bio je zadovoljan kako mu se popravlja kondicija i kako mu se spušta kilaža.</s><s>Saobraćaj u Americi je dosta dobro organizovan i na nekim putevima su obeležene biciklističke trake na kolovozu.</s><s>Vozači su uglavnom korektni.</s><s>Nažalost, na kraju se desilo sve kako ne treba.</s> |
<s>Počinje isplata penzija za maj, najvećih do sada</s><s>Ministarstvo finansija Republike Srpske je obezbijedilo sredstva za isplatu majskih penzija u Republici Srpskoj, kako bi od sutra mogla početi isplata korisnicima u Republici Srpskoj, Federaciji BiH i inostranstvu, u neto iznosu 115,7 miliona KM.</s><s>Dodaje se da je rebalansom budžeta za 2022. godinu ukupan iznos potreban za isplatu penzija na godišnjem nivou povećan za 89,8 miliona u odnosu na planirani budžet i iznosi ukupno milijardu i 360 miliona KM.</s><s>Podsjećamo, iz Fonda za penzijsko i invalidsko osiguranje Republike Srpske saopšteno je da će penzije za maj biti veće za deset odsto, što predstavlja do sada najveće pojedinačno procentualno povećanje.</s> |
<s>Počinju Večeri folklora pored Trebišnjice (Audio)</s><s>Sa Nebojšom Ratkovićem i Bobom Vranešom, umjetničkim rukovodiocima Ansambla nacionalnih igara „Jovan Dučić“ i folklornog ansambla „Dukati“ Čačak, razgovarao je kolega Ratomir Mijanović.</s> |
<s>OPŠTINA PELAGIĆEVO</s><s>DAN REPUBLIKE SRPSKE OBILjEŽEN U PELAGIĆEVU</s><s>Na području opštine Pelagićevo, danas je obilježen 9. januar – Dan Republike Srpske.</s><s>Najprije je na Centralnom spomeniku poginulih boraca u Pelagićevo, služen parastos i položeni vijenci.</s><s>Potom je načelnik opštine Pelagićevo, Simo Stakić, upriličio je svečani prijem u restoranu „Narcis“ za predstavnike javnih ustanova i institucija, koje djeluju na području naše opštine.</s> |
<s>OPŠTINA PELAGIĆEVO</s><s>POČELA IZGRADNjA PORODIČNE KUĆE MITROVIĆA</s><s>Crkveni odbor iz Samarevca, prije par mjeseci, pokrenuo je humanitarnu aktivnost na izgradnji porodične kuće za Stevku i Dragana Mitrovića.</s><s>Opština Pelagićevo donirala je plac u Samarevcu, gdje je već urađen temelj nove kuće.</s><s>Zahvaljujući humanim ljudima, do sada je sakupljeno oko 12.000 maraka, a nastavak građevinskih radova, očekuje se u narednom periodu.</s><s>U posjeti porodici Mitrovića, koja trenutno boravi u kući, koju joj je ustupio Mićo Trivić, Samarevčanin, koji živi u Brčkom, nedavno su boravili načelnik opštine Pelagićevo, Simo Stakić, protojerej-stavrofor Miodrag Kainović, kao i predstavnicima Crkvenog odbora Samarevac, koji su uručili prigodan paket.</s> |
<s>Aleksandar Bratić: Fudbalske decenije za pamćenje</s><s>„Moja fudbalska karijera počela je u najljepšem gradu na jugu Hercegovine, u mom rodnom Trebinju...“, rečenica je kojom fudbalsku i nadahnutu životnu priču sa nama otpočinje Aleksandar Bratić, nekadašnji fudbaler „Leotara“ i jedan od rijetkih Trebinjaca koji je imao čast da igra u „Crvenoj zvezdi“.</s><s>Posljednjih, više od 20 godina živi u Ženevi u kojoj je ostvario zapaženu karijeru, ne skrivajući nostalgičan prizvuk, dok nam u svega nekoliko riječi, poput eha uspomena na rodni grad i neka lijepa vremena, otkriva trenutke za nezaborav.</s><s>U svoje, kako ga naziva, najljepše mjesto dolazi kad god mu prilike dozvole i, naravno, naš razgovor otvara evociranjem na prve ovdašnje fudbalske korake, bez obzira na sve kasnije, zavidne uspjehe izvan Trebinja, od Beograda, Grčke do Švajcarske.</s><s>Fudbal je volio od najranijeg djetinjstva.</s><s>Bio je to sport, prisjeća se, koji se igrao u svakom trebinjskom naselju, na svakom parčetu livade ili betona.</s><s>Dovoljno je bilo imati loptu.</s><s>Kako nam priča, u naselju Hrupjela, u kojem je odrastao, znao je provoditi cijele dane igrajući fudbal na terenu kod Sjevernog logora.</s><s>Iskupila bi se sva djeca iz komšiluka i znalo se, derbi je mogao da počne.</s><s>„U mom slučaju, kako mi to sada djeluje, sve je i počelo kroz igru sa djecom.</s><s>Rekao bih, sasvim spontano.</s><s>Taj period života mi je ostao u izuzetno lijepom sjećanju, toliko da se i danas kad prođem pored logora sjetim graje, vike i radosti kada bi neka ekipa dala gol.</s><s>Bilo je to jedno divno vrijeme i uvijek ga se rado sjećam“.</s><s>Vrlo rano, među tolikom djecom, po talentu i izvanrednom osjećaju za šut izdvojio se od svojih vršnjaka.</s><s>Bilo mu je svega 11 godina kada je na prijedlog i nagovor Miodraga Miga Bratića, legende trebinjskog fudbala, započeo i profesionalno da trenira.</s><s>„On je bio zaista legenda FK 'Leotar'!</s><s>Takođe, Migo mi je i stric pa često volim da kažem da su vjerovatno u mom slučaju dobar dio posla i uspješne karijere odradili i geni.</s><s>Već 1983. godine počeo sam ozbiljno da treniram i ubrzo, kada sam napunio 17 godina priključio sam se prvom timu.</s><s>U FK 'Leotar' sam igrao do juna 1992. godine, a onda je zbog ratnih dešavanja fudbal morao da ostane po strani.</s><s>Uslijedilo je služenje vojnog roka u Bileći i kratak period na ratištu u Popovom polju“.</s><s>Želja za fudbalom, onom dobrom fer – pleju na terenu nikada ga nije napuštala.</s><s>I ma koliko da je jedno vrijeme dres zamijenila vojna uniforma, duboko u sebi je osjećao da će doći dan kada će sport, sa svim što sa sobom nosi ponovo dominirati.</s><s>Da će zaigrati onim putem kojim se odavno otisnuo i na kojem je u svakom trenutku bio svoj na svome.</s><s>I našao se, a gdje drugo, nego u Beogradu, kako nam reče, sa jedinom željom da se vrati fudbalu.</s><s>A dočekao ga je ne jedan, nego više zainteresovanih klubova.</s><s>„Ne mogu a da ne spomenem još jednu legendu 'Leotara', trenersku, Slavka Jovića, koji mi je u tom trenutku puno pomogao.</s><s>Našao mi je klub, 'Hajduk' sa Liona.</s><s>Tu sam počeo polako da se vraćam u fudbalsku formu.</s><s>Nakon pauze, bilo je lijepo ponovo doživjeti tu atmosferu fudbalskog terena, navijača, igrača, svega onoga što prati fudbal“.</s><s>Staru slavu vratio je veoma brzo.</s><s>Odigravši nekoliko veoma dobrih utakmica, njegovo umijeće na terenu nije prošlo nezapaženo.</s><s>Za Aleksandra Bratića tih devedesetih godina prošlog vijeka nadmetalo se više timova Prve lige Srbije, među kojima je najuporniji bio FK „Rad“ sa Banjice.</s><s>Ipak, dobre fudbalske partije ovog Trebinjca privukle su, ni manje ni više nego pažnju stručnog štaba „Crvene zvezde“.</s><s>„I sada se sjećam tog trenutka i osjećaja da mi se ostvario dječački san.</s><s>Obukao sam crveno – beli dres i pridružio se čuvenim igračima Dejanu Stankoviću, Živkoviću, Đoroviću, Milojeviću i mnogim drugim!</s><s>Bilo je to izvanredno vrijeme, prepuno dobrih utakmica, druženja, dobrog fudbala.</s><s>Vladimir Petrović Pižon, jedan od najboljih fudbalera u istoriji Jugoslavije bio nam je trener.</s><s>Fantastično je bilo igrati pod njegovim vođstvom, a meni još značajnije što sam bio dio tima kada je „Zvezda“ 1996. godine osvojila i iznova odbranila Kup Jugoslavije, titulu postignutu i ranijih godina.</s><s>Kada posmatram sa ove distance, nazvao bih to vrijeme nestvarnim, a te trenutke sa „Zvezdom“ prelijepim u svojoj fudbalskoj karijeri!“</s><s>Aleksandar Bratić imao je još mnogo neprocjenjivih fudbalskih momenata.</s><s>Nakon godine dana sa zvezdanim evropskim prvakom u fudbalu, dobrim partijama za OFK „Beograd“, došlo je vrijeme i za inostranu karijeru.</s><s>Prvobitno u grčkom „Iraklisu“, a potom u švajcarskom fudbalskom klubu „Servete“ (FC „SERVETTE”), sa kojim je igrao u dva navrata tokom karijere, te osvojio Kup Švajcarske 2001. godine.</s><s>Igrao je i za „Grand – Lancy“, u švajcarskom četvrtom rangu takmičenja sezone 2009 – 2010.</s><s>„Na preporuku Boška Đurovskog iz Soluna sam stigao u Ženevu i potpisao za FK 'Servete'.</s><s>Bordo dres nosio sam osam godina i u njemu upisao oko 250 utakmica sa svojim saigračima i prijateljima.</s><s>Od mnogih trofeja i takmičenja, posebno sam ponosan što sam bio dio ekipe kada smo osvojili Kup Švajcarske.</s><s>Izvanredno finale, utakmica za pamćenje, utisci i sada podjednako svježi kao u tom trenutku.</s><s>Ono što me, pored svega, posebno ganulo, je kada me jedna grupa navijača 'Serveta' stavila među najbolje odbrambene igrače, na šta sam, takođe, izuzetno ponosan!“</s><s>Da su ga navijači izrazito cijenili, a zbog njegove borbenosti na terenu i fudbalskog umijeća ponajviše i voljeli, govori podatak da su ga svrstali i u najbolji tim „Serveta“ svih vremena.</s><s>Koliko je Aleksandar volio fudbal i bio mu maksimalno predan, jasno ukazuje činjenica da je i 40. rođendan proslavio, a gdje drugo nego na zelenom terenu.</s><s>Tada već u dresu lokalnog kluba „Grand – Lancy“, kada je i zvanično završio fudbalsku karijeru.</s><s>Nakon više od dvije sportske decenije, preko 600 utakmica i više od 20 postignutih golova u svim klubovima u kojima je igrao, dječačku fascinaciju fudbalom i više je nego nadmašio.</s><s>Uprkos svim dometima, uspio je da u duši ostane onaj isti mališan koji je po trebinjskim terenima, a potom i stadionu „Police“ loptu jurio zbog radosti igre, iz čiste ljubavi.</s><s>Ostao je vjeran onim iskonskim vrijednostima koje je u svijet ponio od roditelja i tri sestre, kako više puta ističe, nemjerljive mu podrške od najranijih početaka.</s><s>Samim tim i sačuvao ono nadragocjenije, porodicu, suprugu Biljanu i troje djece, Marinu, Aleksu i Viktora, najjaču snagu i oslonac u svim kasnijim životnim borbama.</s><s>Fudbal trenutno ne igra, ali, ne skrivajući ponos kaže nam da je vječito na stadionu kao velika podrška dvanaestogodišnjem sinu Viktoru, koji je krenuo njegovim stopama.</s><s>„Viktor od svoje šeste godine sa ponosom nosi bordo dres.</s><s>Pratim ga na utakmicama, a najviše uživam što se, poput mene, moj sin svemu tome iskreno raduje.</s><s>To mi govori da se fudbalu posvetio zato što taj sport voli, a to je najvažnije.</s><s>Trenutno sam samo navijač i podrška, ponajprije Viktoru, onda 'Servetu', a ko zna, možda jednog dana uplovim i u trenerske vode“.</s><s>Iako je život nakon fudbala usmjerio u drugom pravcu, prvo izučavajući, a potom zaposlivši se kao sajdžija u čuvenoj Švajcarskoj fabrici satova „Franck Muller“, slobodne trenutke i sada rado provodi na njemu neprevaziđenom mjestu, fudbalskom terenu.</s><s>Uz sve uspjehe i dva velika trofeja sa dva značajna evropska Kupa, igranje za mladu reprezentaciju Jugoslavije do 18 godina, seniorsku reprezentaciju BiH, te Prvu ligu Jugoslavije, nema za čim da žali.</s><s>Kao najbitnije, rekli bismo, ostao je svoj.</s><s>Fudbaler nepogrešivog instinkta za šut, neutažive strasti i izvanrednog sportskog duha.</s><s>Trebinjac svjetske slave, a uprkos svim fudbalskim visinama, prvenstveno čovjek sa prefiksom skromnosti, kao najfinije vrline i moralne vrijednosti.</s> |
<s>SJEĆANjA NA VELIKE NEVESINjSKE PORODIČNE ZADRUGE</s><s>Stare porodične zadruge u Nevesinju ostale su još samo u sjećanju.</s><s>Ove male hrišćanske komune koje su vijekovima simbolizovale zajedništvo, vjeru i moralnost polako su nestajale slabljenjem patrijahalne kulture, ali i zbog negativnih demografskih trendova.</s><s>Tradicionalnih višečlanih porodica je sve manje, a prosječno nevesinjsko domaćinstvo danas broji tek nešto preko tri člana.</s><s>Istina, u Nevesinju i danas u šezdesetak domaćinstava živi osam i više članova.</s><s>Hercegovačka porodica 1912.</s><s>Domaćinstvo Luke i Rista Čabrila u selu Jasena kod Nevesinja tridesetih godina prošlog vijeka imalo je 81 člana i to je bila najbrojnija porodična družba u Kraljevini Jugoslaviji.</s><s>Poznati američki demograf tog vremena Mozli je 1935. godine dolazio u Nevesinje i prema njegovim tvrdnjama to je bila najbrojnija porodična zadruga u Evropi.</s><s>Kako je zapisao, na njega su, pored organizacije domaćinstva, jak utisak ostavili i lijepa priroda i vedar duh Nevesinjaca.</s><s>Napravio je i čuvenu fotografiju srpske porodične zadruge kao simbola bratstva, čojstva, poštenja i snage.</s><s>Pod istim krovom bilo je 38 muških glava, a stari Luka je vodio glavnu riječ.</s><s>U zadruzi se živilo starim patrijahalnim životom.</s><s>Svaki član morao je da radi i doprinosi i zato je domaćinstvo bilo bogato i napredno.</s><s>Svake godine iz zadruge Čabrila udavalo se nekoliko djevojaka i ženilo po nekoliko mladića, a više ih je odlazilo u vojsku.</s><s>Deset do 15 čobana svaki dan čuvalo je stoku, a za vrijeme ljeta isto toliko žena je muzlo ovce i krave i staralo se o mlijeku.</s><s>Tri žene su mijesile hljeb, jer se u ovoj kući trošilo oko 50 kilograma brašna dnevno.</s><s>Čabrilova zadruga godišnje je imala po nekoliko vagona žita i krompira u pune mješine sira i kajmaka.</s><s>Sukno i sve ostalo platno za odijevanje zadruge ispredano je od domaće vune.</s><s>Porodica Čabrilo 30-ih godina prošlog vijeka</s><s>Međusobna saradnja, pomaganje i hrišćanska vjera držali su u slozi ove ljude.</s><s>I početkom 20. vijeka Nevesinje je imalo jednu od najvećih porodičnih družbi u Hercegovini.</s><s>Zadruga Savića u selu Slatu imala je 55 članova i svaki se bavio određenom vrstom posla.</s><s>Starešina je po pravilu bio stariji oženjeni muškarac, ozbiljan i autoritativan.</s><s>Za te prilike Savići su živjeli u tri lijepo uređena stambena objekta na sprat.</s><s>U donjem dijelu čardaka spavali su mlađi, a u gornjem boju odrasli.</s><s>Tu je bila smještena i gostinska soba.</s><s>Običaj je bio da gosta dvori najstarija djevojka.</s><s>Žene su brinule o mlađoj deci, spremale hranu, češljale vunu, prele, tkale, obavljale kućne poslove i pomagale muškarcima u poljskim poslovima.</s><s>Kuća Savića u Slatu</s><s>Ako idemo dalje u prošlost, postoje podaci da je za vrijeme čuvene Nevesinjske puške iz 1875. godine najbrojnija zadruga u Nevesinju bila je porodica Aćima Kljakića iz Udrežnja.</s><s>Brojala je 70 članova.</s><s>Duh zajedništva u ovoj porodici učio se od malih nogu.</s><s>Domaćin je bio strog, ali uvijek pravičan, razborit i odgovoran za stabilnost porodične zajednice.</s><s>Od svakog člana se tražilo da se žrtvuje za dobro kuće.</s><s>Tradicionalni način seoskog života poslije Drugog svjetskog rata počeo je da trpi znatne promjene, mada se još čitavu deceniju zadržalo porodično zadrugarstvo.</s><s>Na prvom poslijeratnom popisu 1948. godine, čak 400 nevesinjskih domaćinstava imalo je deset i više članova.</s><s>Već dvadesetak godina kasnije taj broj se prepolovio.</s><s>Nove društvene i ekonomske okolnosti većinu porodica odvele su ka samostalnom životu.</s><s>Ipak, do najnovijih vremena očuvala se poneka zadruga.</s><s>Tako i danas ima kuća u kojima više generacija živi i privređuju zajedno.</s><s>Prema posljednjem popisu stanovništva urađenom 2013. godine, 61 nevesinjska porodica imala je osam i više članova.</s><s>Porodični dom Damjanaca na prelasku u 21. vijek bio je inspiracija za novinarske reportaže i podsjećanje na forme porodičnog života iz prošlosti.</s><s>Petko i Koviljka Damjanac iz sela Pridvoraca izrodili su dvanaestoro djece što je za današnje prilike prava rijetkost.</s><s>U Nevesinju trenutno preko sto porodica ima četvoro i više djece, ali je 730 njih sa samo jednim članom.</s> |
<s>Specijalne obuke o poslovnim vještinama za mlade</s><s>Kroz projekt koji realizuje organizacija „Helvetas“, u saradnji sa „Munja inkubatorom“ i „Hocu.ba“ info platformom, u Širokom Brijegu, Trebinju i Čitluku tokom proljeća kreirane su Grupe budućnosti za razvoj vještina zapošljivosti mladih, a ova obuka je dodatna aktivnost u osnaživanju mladih sa prostora Hercegovine.</s><s>Obuka će se održati u galeriji Kulturnog centra od 11 do 15 časova.</s><s>„Cilj obuke je upoznati mlade sa osnovnim poslovnim vještinama koje se traže danas na tržištu rada, sa posebnim fokusom na vještine projektnog manadžmenta, kreiranja plana akcije i osmišljavanja preduzetničkih ideja.</s><s>Dio programa je posvećen i načinima kako dodatno razviti svoje poslovne vještine, podići vlastitu konkurentnost i biti zapošljiviji“, poručuju u organizaciji.</s><s>Obuka je besplatna za sve mlade, a zbog ograničenog broja mjesta zainteresovani se moraju prijaviti najkasnije do 18. septembra do 16 časova na sljedećem linku: https://forms.gle/eFJP3xkdLWAcwCgM9</s> |
<s>Zbog vojne vježbe povećano prisustvo helikoptera</s><s>Iz Drugog pješadijskog bataljona Oružanih snaga BiH Bileća obavještavaju građane Trebinja da će u srijedu, 9. oktobra, na Dužima biti održana vojna vježba Oružanih snaga BiH i rezervnog sastava EUFOR-a pod nazivom “Brzi odgovor 2019”.</s><s>Početak višečasovne vježbe je u 15 časova.</s><s>Iz Oružanih snaga BiH građane pozivaju na razumijevanje zbog učešća većeg broja helikoptera u vježbi.</s> |
<s>Počinje Međunarodna likovna kolonija „Kolo“ (AUDIO)</s><s>Otvaranje je u 20 časova, a u nastavku večeri će biti promovisana knjiga Sanje Domazet, pod nazivom “Na kafi kod Šekspira“.</s><s>U pitanju je svojevrsna zbirka putopisa kroz svijet književnosti, ali i umjetnosti u svakom njenom obliku, u kojoj autor pripovijeda o stvaralaštvu i životima slavnih umjetnika, poput Dučića, Andrića, Ljube Popovića, Milene Barili, Betovena, Mocarta...</s><s>U okviru kolonije, u četvrtak, 2. juna, biće organizovana tradicionalna aukcija slika učesnika kolonije i drugih autora, u bašti hotela „Central park“, od 20 časova, a u subotu, 4. juna, biće upriličena završna izložba radova nastalih na koloniji, u 20 časova, u galeriji Kulturnog centra.</s><s>Pokrovitelj kolonije je Grad Trebinje.</s><s>Sa Draženom Milićem, selektorom Međunarodne likovne kolonije „Kolo“ razgovarao Darko Kurtović.</s> |
<s>U vrijeme kada ispraćamo staru i dočekujemo novu, 2021. godinu, potrebno je da se osvrnemo na nekoliko stvari koje su važne kako za Republiku Srpsku, tako i za nas pojedinačno.</s><s>Ispraćamo godinu koja je bila izuzetno teška i izazovna.</s><s>Susreli smo se sa problemom koji je iz korijena promijenio naše živote i funkcionisanje društva.</s><s>Pandemija, kao globalni problem, natjerala je i nas, kao i sve druge, da redefinišemo prioritete i da prvenstveno usmjerimo pažnju i napore na zaštitu ljudskih života i javnog zdravlja, kao i na očuvanje naše privrede.</s><s>Ali, kako to inače biva, i ova kriza, osim što je donijela brojne teškoće, istovremeno je iznjedrila i heroje ovog doba, naše medicinske radnike, na koje svi mi, kao društvo, možemo biti ponosni.</s><s>Nažalost, na samom izmaku, ovu godinu obilježili su i zemljotresi koji su donijeli dodatne probleme.</s><s>Ali treba reći da su i u ovako teškoj godini i složenim okolnostima, institucije Republike Srpske i naši građani pokazali da su sposobni da se suoče sa ovim problemima i da smo u stanju da očuvamo stabilnost i funkcionalnost Republike, kako na političkom, tako i na ekonomsko- finansijskom planu .</s><s>Vlada Republike Srpske je usmjerila ogromna sredstva u zdravstveni sektor da bi se što uspješnije borio za očuvanje ljudskih života.</s><s>Isto tako, i predstojeću, 2021.godinu, dočekujemo spremni da se borimo i sa pandemijom i sa drugim izazovima, i da zajednički gradimo bolju, uspješniju i razvijeniju Republiku Srpsku.</s><s>Zato je neophodno da očuvamo stabilnost institucija jer su one jedina garancija da ćemo obezbijediti sigurnost, ekonomski razvoj i mogućnost da budemo svoji na svome.</s><s>Neophodno je da očuvamo njihovu sposobnost da odgovore potrebama naših građana.</s><s>U vremenu koje je pred nama, važno je i da očuvamo naše zajedništvo, socijalnu koheziju i da obratimo dodatnu pažnju na one među nama kojima je potrebna pomoć i podrška.</s><s>Vjerujem u bolju budućnost i da ne postoji prepreka koju ne možemo savladiti ako smo složni i ujedinjeni uprkos našim i različitim političkim mišljenjima i poteškoćama na koje nailazimo na našem razvojnom putu.</s><s>Poštovani građani Republike Srpske, u predstojećoj godini vam želim dobro zdravlje, ličnu i porodičnu sreću, i uspjeh na profesionalnom i svakom drugom planu.</s><s>Sa željom da naredna, 2021. bude godina u kojoj ćemo uspješno prevazići krizu izazvanu pandemijom, kao i sve druge izazove koji se nađu na našem putu, čestitam vam Novu godinu, božićne praznike svima koji ih proslavljaju, kao i predstojeći Dan Republike“, navodi se u čestitki predsjednice Republike Srpske.</s> |
<s>Upoznavanje: DRAMA O NADMUDRIVANjU MUŠKARCA I ŽENE</s><s>U Trebinju će, četvrtog festivalskog dana, članovi Kulturnog centra Kula izvesti predstavu „Gospođica Julija“, po tekstu švedskog književnika Augusta Strindberga, a u režiji Fuada Tabučića.</s><s>Kuljani se uvijek dobro osjećaju u Trebinju, drugu godinu zaredom i četvrti put u 21. vijeku su u našem gradu.</s><s>Vole da dođu u Trebinje gdje ih dočekaju prijatelji i načitana publika.</s><s>Ne baš uobičajeno, za njih, ove godine igraju dramu, do sada su, uglavnom, bili opredijeljeni za komediju.</s><s>No, ne sumnjamo u kvalitet i ovog ostvarenja koje traje sat i 15 minuta.</s><s>KAMENKO BERTIĆ, izvršni producent</s><s>Ove godine imamo mlad ansambl, sama se podjela nametnula, pa kada će, ako ne sada, igrati „Gospođicu Juliju“.</s><s>Dakle, ove godine imamo jedan ansambl pozorišno iskusan, a dovoljno mlad da dobro i kvalitetno odigra te uloge.</s><s>Htjeli smo da se opet pozabavimo klasičnom dramskom literaturom.</s><s>Uzeli smo svjetskog klasika, jedan, neko bi rekao, hladni skandinavski tekst, međutim, tu balkansku, slobodno da kažem i srpsku strast, mi smo utkali u predstavu i mislim da će publika uživati u iskrenim emotivnim odnosima među tim ljudima.</s><s>UVIJEK AKTUELNA PRIČA O KLASNOJ BORBI</s><s>„To je neka priča o klasnoj borbi koja je kod nas stalno prisutna, bez obzira da li smo živjeli u komunizmu, da li sada živimo u demokratiji, uopšte, da li ćemo jednog dana živjeti u monarhiji pa ćemo ponovo imati tu veliku klasnu aristokratsku razliku.</s><s>Da - jedno nadmudrivanje, ali prije svega između muškarca i žene.</s><s>Među njima postoji ljubav, to je ono što je najvažnije.</s><s>Muško - ženski odnosi su neprevaziđena stvar kroz istoriju, pa tako i istoriju pozorišta.</s><s>Ne znam da li će ljubav pobijediti i šta će pobijediti na kraju, publika će ocijeniti šta će POBIJEDITI!“</s><s>IGRA ZA PUBLIKU</s><s>„Mi nikada ne igramo za nagrade, mi igramo za publiku, prvo za kulsku, pa onda za novopazovačku, koja je krasna, pa trebinjsku, koja je načitana.</s><s>Nagrade dođu pa prođu.</s><s>Imamo puno Zlatnih maski.</s><s>Prijaju nagrade, naročito mladim glumcima i nadam se da će 'pasti' koja Zlatna maska i ove godine.“</s><s>POZORIŠTE ILI EGZISTENCIJA!?</s><s>„Kula uvijek ima razumijevanje svoje lokalne samouprave, prije svega ne bi 60 godina bio festival najboljih srpskih predstava kod nas, imamo permanentno finansiranje.</s><s>To, naravno, uvijek može bolje ali ne treba se žaliti s obzirom u kakvom vremenu živimo.</s><s>Prije svega, ljudi se više ne bave pozorištem.</s><s>Ljudi se bave egzistencijama.</s><s>Teško je održati jedno pozorište takvog tipa, ali uz jednu veliku podršku lokalne samouprave, mi smo zadovoljni.</s><s>To što smo mi lijep uspjeh doživjeli prošle godine, sa 'Rodoljupcima' nije ništa uticalo na kvalitetnije finansiranje, to je to, to se od nas i očekivalo.“</s><s>MLADI I AMATERIZAM</s><s>„Nisu mladi ljudi mnogo spremni da se bave pozorištem.</s><s>U današnje vrijeme nisu samo pare u pitanju nego jedna opšta nezainteresovanost.</s><s>To dolazi iz porodice, iz škole, nekvalitetnih nastavnih programa.</s><s>Ali, mi se ozbiljno bavimo pozorištem, bez obzira što smo mi neprofesionalci i bavićemo se uvijek ozbiljno pozorištem.</s><s>To ne podrazumijeva plaćanje, ali podrazumijeva jedan studiozan rad.</s><s>Za to trebaju velika odricanja, prije svega slobodnog vremena, koje mladi žele da provode negdje dalje.</s><s>Ovi koji su okupljeni oko pozorišta su i zaluđenici i talentovani ljudi.</s><s>Neki širi front ne, mislim da ni u jednoj sredini to ne postoji!“</s><s>SLOBODAN NOGAVICA, Žan</s><s>Glavni glumac u ovoj predstavi je odrastao u pozorištu.</s><s>Od 2000. godine je igrao u dječijim predstavama, potom u omladinskom ansamblu, pa 2006. u odraslom, gdje je i danas.</s><s>„Na pokrajinskom festivalu smo Miljana Ninić i ja dobili nagradu za najbolja glumačka ostvarenja, a koleginica koja igra Kristinu je na republičkom festivalu dobila nagradu za najbolju epizodnu žensku ulogu, tako da smo negdje svi ravnomjerno nagrađeni.</s><s>Te nagrade su nam finiš, neki lijep pokazatelj da je to što radimo dobro.</s><s>Dosta smo se bavili analizom likova u ovoj predstavi jer su dosta kompleksni.</s><s>Oba lika, pričam o Juliji i Žanu, vuku neke traume iz djetinjstva, iz te faze odrastanja i to se ispoljava u ovom djelu koje je August Strindberg napisao, nije to bez razloga veliki svjetski klasik.</s><s>To je tema koja govori o međuljudskim odnosima koja je uvijek aktuelna.</s><s>Jedino je Kristina tu negdje racionalna, mi smo kompleksni likovi.</s><s>Veliki je izazov bio raditi ovu predstavu.“</s> |
<s>Upozorenje zbog obilnih padavina i olujnog vjetra</s><s>U slučaju potrebe 24 časa dostupan je broj 121 - Operativni centar pri JU ”Ekologija i bezbjednost”.</s><s>Do kraja dana u Hercegovini se očekuje oko 70-90 mm kiše, lokalno od 90-120 mm kiše sa udarima vjetra od 70 do 90 km/h, u višim predjelima i 100 km/h.</s><s>U petak, 01.04. u Hercegovini se očekuje oko 20 do 40 mm kiše, u ostalim predjelima manje količine padavina.</s> |
<s>Budžetski korisnici mogu očekivati povećanje plata</s><s>Radnici u obrazovanju, kulturi, pravosuđu, upravi, policiji i zdravstvu već od avgusta mogu očekivati novo povećanje plata.</s><s>To je neophodno, kažu u granskim sindikatima, kako bi koliko-toliko bio sačuvan ekonomsko-socijalni status zaposlenih i kako bi se što bolje odgovorilo na rast inflacije i većih troškova života.</s> |
<s>Vatrogasci gase požar u rejonu Banjevci-Necvijeće</s><s>On je naveo da gore nisko rastinje i trava, te da gašenje vatre otežava nepristupačan teren.</s><s>"Svi vatrogasci su na terenu, požar za sada ne ugrožava stambene objekte i imovinu mještana", kaže Kašiković.</s> |
<s>U vrijeme kad ispraćamo jednu, a dočekujemo novu godinu, potrebno je da se još jednom osvrnemo na ono što smo zajedno uradili u prethodnom periodu, a posebno na ono što ćemo raditi u vremenu koje je ispred nas.</s><s>I sve što budemo postigli biće zajednički rezultat institucija i naših građana, kao što je to bilo i do sada.</s><s>Nijedna godina nije bila laka, pa tako ni ova 2019. koju ispraćamo, ali smo ponovo pokazali i dokazali da možemo napredovati onda kad smo zajedno i kad smo okupljeni oko interesa Republike Srpske.</s><s>Uprkos brojnim preprekama, kašnjenju u formiranju vlasti na nivou BiH u skladu sa voljom koju su građani Republike Srpske iskazali na izborima 2018. godine, uprkos raznim nastojanjima da se osujeti rad institucija Republike Srpske i da se one obezvrijede, uspjeli smo da očuvamo i unaprijedimo našu finansijsku, ekonomsku i socijalnu situaciju.</s><s>Važno je što smo imali političku stabilnost jer je to preduslov za funkcionisanje institucija.</s><s>Imali smo i dobru saradnju sa našim socijalnim partnerima i kao rezultat te saradnje mogli smo da povećavamo plate, penzije i socijalna davanja.</s><s>Nastavili smo i realizaciju brojnih infrastrukturnih projekata, ali i onih u oblasti zdravstva i obrazovanja, i sve to – izgradnja Republike, otvaranje novih radnih mjesta i povećanje ličnih primanja naših građana, ostaće prioriteti i u narednoj godini.</s><s>Očekuju nas velike aktivnosti na poboljšanju naše demografske slike i na reformi kompletnog obrazovnog sistema.</s><s>To su i najveći i najteži zadaci koji stoje pred našim institucijama, a da bismo došli do dobrih rješenja, biće potrebno da o tim temama otvorimo široku raspravu.</s><s>Ako želimo da naša djeca završavaju škole i fakultete na osnovu kojih će moći da dobiju pristojne poslove i imaju solidnu zaradu, moraćemo da preuzimamo rješenja i dobre prakse iz onih društava i država koje su uspjele da se brže transformišu.</s><s>Moramo vratiti ulogu porodice na mjesto koje joj pripada i koje zaslužuje.</s><s>Potrebno je da svi zajedno – roditelji, škole, sportski klubovi i kulturno-umjetnička društva ponudimo našoj djeci što više sadržaja koji će obogatiti njihovo odrastanje i držati ih dalje od izazova, kojima, nažalost, obiluje savremeno doba.</s><s>Predstojeću, 2020. godinu, dočekujemo spremni za nove pobjede.</s><s>Naša namjera je da se još snažnije posvetimo ekonomskom razvoju, realizaciji važnih infrastrukturnih projekata i poboljšanju životnog standarda naših građana.</s><s>Naš zajednički cilj je uspješnija, razvijenija i srećnija Republika Srpska u kojoj će pojedinci i kolektiviteti osjećati sigurnost i u kojoj će institucije biti sposobne da odgovore na očekivanja građana.</s><s>Zato je važno da očuvamo mir i stabilnost.</s><s>Potrebno je da gradimo toleranciju među građanima i različitim narodima jer možemo biti uspješno društvo samo onda kad pokazujemo ono što je u nama najbolje, a ne suprotno od toga.</s><s>Moramo biti kadri i da nagradimo one koji su postigli sjajne rezultate u bilo kojoj oblasti i da prepoznamo talente u našem društvu i otvorimo im prostor za usavršavanje.</s><s>Bila mi je velika čast, što sam tokom prethodnih godina, zajedno sa drugim institucijama, bila u prilici da mnoge od njih upoznam i pomognem im da pokažu svoja znanja, sposobnosti i talenat na različitim domaćim i međunarodnim takmičenjima.</s><s>Sa željom da dolazeća godina bude godina stabilnosti, zajedništva i napretka, čestitam vam Novu godinu, božićne praznike za sve koji ih proslavaljaju, kao i dolazeći Dan Republike“, navodi se u čestitki predsjednice Republike Srpske.</s> |
<s>Vučiću uručen orden Prepodobnog Prohora Pčinjskog</s><s>Vučić je u obraćanju na Svečanoj akademiji rekao da mu je velika čast što je dobio orden i da, iako ne žudi za odlikovanjima, ovaj orden ima veliki značaj.</s><s>On je istakao da kada rastu srpska država i Crkva dobro je i građanima, te da bez Crkve ne može da se očuva nacionalno tkivo.</s><s>Napomenuo je da nikada više nije urađeno za SPC, manastire, ali da zna da to nije dovoljno i da se zbog toga mora još više raditi.</s><s>Vučić je zahvalio Dodiku što je danas tu da bi na svakom prazniku koji je važan za srpski narod bili zajedno i pokazali u kakvim su odnosima Republika Srpska i Srbija.</s><s>- Jedinstvo srpskog naroda nam je važnije nego ikada, nismo slabi kao što smo bili, ali ćemo biti snažniji, ako budemo jedinstveni - rekao je Vučić koji je u obraćanju prisutnima je istakao i da će čuvati i štititi kosovski zavet.</s><s>On je istakao da uprkos teški vremenima koji predstoje i velikim pritiscima, kao i prijetnjama, tužbama i sukobima albanskih političara, sutra ide u Brisel gdje će se boriti za Srbiju.</s><s>Orden je Vučiću uručio episkop vranjski Pahomije na svečanoj akademiji, i tu priliku je iskoristio i da mu čestita.</s><s>Odluku o dodjeli ordena donio je Savjet Eparhije vranjske, na prijedlog vladike Pahomije.</s><s>Svečanom akademijom u porti manastira, obilježen je jubilej Manastira Prohor Pčinjski - 950 godina od osnivanja i 700 godina od upokojenja kralja Milutina, koji ga je obnovio.</s> |
<s>Komentar okruglog stola: NESPORAZUM I VIŠE OD TOGA</s><s>Sinoć je na razgovoru posle predstave „Kokoška“, Nikolaja Koljade, u izvođenju Gradskog pozorišta iz Smederevske Palanke, po rečima voditelja Željka Hubača, došlo do polemičkih tonova.</s><s>Ali to nisu bili polemički tonovi, nego tek jedna olako izrečena kvalifikacija, bolje reći negacija svega onoga što je trebinjska publika mogla da vidi na sceni.</s><s>Tu negativnu ocenu je izrekao Dragan Koprivica, inače dobronameran, i u naizgled umerenom tonu.</s><s>Ipak, ona je bila neodmerena i preterana, uz to, bez obrazloženja.</s><s>On je u istoj rečenici omalovažio i žiri koji je predstavu „Kokoška“ nagradio prvom nagradom na republičkom takmičenju u Kuli, kao i same dobitnike, ne samo ove, već i čitavog niza drugih nagrada.</s><s>A da je stigao da prelista jučerašnji bilten, broj 5, mogao je da vidi da su amateri iz Smederevske Palanke dobili na istom 60.</s><s>Republičkom festivalu amaterskih pozorišta Srbije još pet nagrada, pored Zlatne plakete i osvojenog prvog mesta – nagradu za scenografiju, nagradu za scensku masku, šminku i frizure, nagradu za epizodnu ulogu, nagradu za najbolju glavnu ulogu i nagradu za režiju.</s><s>Osim ovih nagrada, amateri iz Smederevske Palanke su na drugim festivalima osvojili još tri nagrade.</s><s>Tako da kada se pobroje sve nagrade, njih devet, skoro svaki segment ove predstave je zapažen i nagrađen – od režije, preko scenografije, do, najvažnijih, glumačkih nagrada – čak četiri od pet glumaca, su nagrađeni.</s><s>Svaki od žirija je prepoznao nekog drugog, što je i logično, jer svako igranje predstave je drugačije, na svakoj sceni, pred različitom publikom, u različitim (mada naizgled sličnim) okolnosti.</s><s>Zato nije u pravu ni mladi reditelj Pavle Jozić kad tvrdi (i veruje) da su glumci igrali sa istom energijom, svaku od do sada odigranih predstava, najpre u svom rodnom mestu, a potom i na festivalima u Kuli, odnosno sinoć u Trebinju.</s><s>To je prosto nemoguće!</s><s>Pozorišnici to znaju, baš kao i pobornici Heraklita, kao što se ne može dva puta zagaziti u istu vodu, tako se ne može svaki put isto odigrati jedna predstava.</s><s>Uverio sam se u to nebrojeno puta, gledajući pojedine predstave kao pretpremijere, premijere, potom neke od repriza, pa na gostovanjima i na festivalima.</s><s>Svaki put je to drukčija predstava, koja ima istu osnovu, ali se u nijansama razlikuje, u tempu, intenzitetu, tonu, glumačkoj energiji, koja je čas snažnija, čas prigušenija, uvek neko drugi dominira, zavisno od raspoloženja, tog famoznog nadahnuća, od mnogo drugih faktora, koji čine da je pozorište prolazna, trenutna umetnost i zato neponovljiva.</s><s>Bez obzira na iskustvo, veštinu, znanje, trud, itd. predstava se dogodi ili se ne dogodi, a svaki pozorišni čin ima u sebi mnogo toga nepredvidljivog i neponovljivog, postoji neka magija, ili ne postoji.</s><s>U tome je i lepota, draž, izazov.</s><s>Veliki rizik koji može da bude veliki dobitak, uspeh, ali i suprotno od toga – promašaj...</s><s>Zato sam osetio potrebu da napišem ovaj mali komentar.</s><s>Ne u nameri da nekog branim ili napadam, naprotiv, želim da ukažem na nesporazum do koga je došlo, a on je ostavio pomalo gorak ukus u ustima, kako kod amatera iz Smederevske Palanke, tako i kod trebinjske publike, jer posle izgovorenih negativnih, mada paušalnih, ocena sinoćnje predstave, umukao je razgovor ili je išao u pogrešnom smeru.</s><s>To nije bila polemika, niti je povoda za polemiku bilo, jer svako ima pravo na svoje mišljenje i utiske o onom što je video, ali valja imati u vidu i kontekst, kao i druge okolnosti zbog kojih se nešto dešava ili ne dešava, pa izricati svoje sudove odmereno i argumentovano, što sinoć nije bio slučaj.</s><s>Tako je sinoćnji okrugli sto bio poprilično ćoškast.</s> |
<s>Konzularna kancelarija Srbije radi i danas i sutra</s> |
<s>Zbog radova na cjevovodu Stari grad sutra bez vode</s><s>Zbog obilnih padavina koje su pale tokom prethodne noći, planirani radovi na cjevovodu se pomjeraju za sutra 23. februar, kada će doći do prekida u vodosnabdijevanju na lokalitetu Starog grada i Dositejevoj ulici, od 08 do 12 časova.</s> |
<s>Razgovori poslije predstave „KOD LEPANTA, SUNCE MOJE“</s><s>Ovo je teatar koji govori arhetipskim simbolima koji bude drevno sjećanje koje je zajedničko čovječanstvu.</s><s>Ova vrsta ritualno-poetskog teatra je nešto što istražuje same korijene pozorišta.</s><s>Ovo je žanrovski mješavina ritualnog i pučkog teatra.</s><s>Reditelj predstave ostvaruje niz prizora koji nemaju pretenziju da ispričaju priču nego pjesmu, što je kuriozitet.</s><s>Riječ koja se u ovoj ritualnoj igri nameće kao ključna je simbolika, sve se odvija u ritmu simbola.</s><s>Dopada mi se suzdržana atmosfera na početku iz koje se prelazi u stanje tuge, pa bijesa i proklinjanja sudbine.</s><s>Zatim slijedi još niz simbola, poput curenja soli kao simbola života, tužbalica, a iz stanja očaja izranja lutka kao simbol nastavka života.</s><s>Na kraju predstave ne ostaje ćutanje, nego fenjer kao nastavak novog života.</s><s>Ritualna sredstva su bila jako poznata, ali ne i banalna, a istovremeno i toliko prijemčiva - da se na kraju zažali što ih nema više i što predstava duže ne traje.</s><s>Čestitke reditelju za hrabar, istraživački postupak.</s><s>Ovo je prije ritualni nego poetski teatar.</s><s>Osjetila se izuzetna posvećenost mladih glumaca, uspjeli su da publiku uvuku u empatiju, da doživi ono što su željeli da kažu.</s><s>Ovo je na pravcu teatra istraživanja, put kojim treba da se kreće teatar.</s><s>Reditelj predstave je uspio da iz kratkog, lirskog, zavjetnog, himničnog teksta izvuče toliko mnogo da je to fascinantno.</s><s>Amateri iz Hrvatske su očitali divnu lekciju iz neverbalnog teatra, koristeće se biranim simbolima.</s><s>Bilo je lijepo gledati kako grade pozorišnu sliku bez riječi, i održan je lijep čas na planu neverbalnog teatra.</s><s>Predstava bi bila sasvim zaokružena u trenutku kad su žene sipale so iz ruku i tu se mogla završiti.</s><s>Ovo je najbolja predstava hrvatskih amatera u Trebinju do sada.</s><s>Ipak, na kraju je falila katarza i pitam se da li je neko mogao da donese neku staru pušku ili nešto slično, nad kojom bi se mogao završiti plač žena, i ona bi se tu mogla dograditi.</s><s>Prve tri četvrtine predstave su bile vrhunske i za uživanje.</s><s>Neobična, slikovita i predstava puna simbolike.</s><s>Ostao je na kraju ukus gorčine, opor ukus i donekle miris Mediterana.</s><s>Ovo je jedna od najkvalitetnijih predstava koje su dolazile iz Hrvatske.</s><s>U predstavi je bilo sjajnih momenata, ali je bilo i scena na znatno nižem nivou od onih koje su bile vrhunac.</s><s>U svakom slučaju, hrvatski amateri su „dobacili“ do publike.</s><s>Amateri iz Hrvatske su odabrali pjesmu, koja je osnova za poetski teatar i ritualni dio u igri.</s><s>Najvažnije je što je reditelj imao tačnu mjeru koliko se treba posvetiti stihovima i što je postojao narativni dio ponavljanja, koji je publici omogućio da razumije ono što je arhaično i nerazumljivo.</s><s>To je vrlo dobro i sve je bilo s mjerom.</s> |
<s>Sa trebinjskim kajakašima: TIMSKI DUH ZA POŠTOVANjE</s><s>Osjećaj slobode, šum talasa i dovoljno adrenalina za pravi sportski ugođaj poznaju svi koji su makar jednom zaveslali kajakom.</s><s>Naročito oni koji ovaj sport ozbiljno treniraju i žive za svaki izlazak na rijeku.</s><s>A Trebinje se, nesumnjivo, može pohvaliti da je za više od dvije decenije, koliko postoji Kajak kanu i rafting klub „Trebišnjica“, takvih kajakaša imalo mnogo.</s><s>Vule Pantović, dugogodišnji kajakaš i trener Kajak kanu i rafting kluba Trebišnjica</s><s>I dugogodišnji trener Vule Pantović, jedan je od onih kome svaki zaveslaj i nakon niza godina predstavlja posebno zadovoljstvo.</s><s>Kako zbog vlastitih, tako još više zbog uspjeha velikog broja djece koju je ohrabrio i naučio kako da se izbore sa Trebišnjicom, sa porazom i uspjehom, a posebno sa doživljajem treninga i takmičenja kao avanture za nezaborav.</s><s>„Kajak sam zavolio na Trebišnjici, preko oca koji je i osnovao Kajak klub u Trebinju 2001. godine.</s><s>Probao sam, svidjelo mi se i kako tada, tako i sada, i dalje se time bavim i ljubav nije ništa manja“, kaže nam ovaj trideset osmogodišnji kajakaš, svojevremeno B polufinalista na Svjetskom prvenstvu u Mađarskoj 2006. i iste godine šesti sportista RS.</s><s>Sa učešća na Svjetskom prvenstvu i sada nosi najljepše uspomene.</s><s>Takmičiti se među najboljima iz 80 zemalja, kaže doživio je kao trud koji se isplatio.</s><s>„Počeo sam kao srednjoškolac, što je za kajak relativno kasno, ali sam zagrizao i dugo je to trajalo, dok nisam otišao na Svjetsko prvenstvo u Segedin.</s><s>Trenirao sam aktivno do 2007, a godinu prije sam oborio vremensku normu za učešće na Prvenstvu.</s><s>Ušao sam u B pulufinale, što je za mene bio izuzetan uspjeh.</s><s>Takmičio sam se i u Grčkoj 2004. godine, zatim u Slovačkoj i Sloveniji.</s><s>To su dani za pamćenje!“</s><s>Za pamćenje su i prvi počeci na kajaku.</s><s>Kako nam priča, prvenstveno jer je mukotrpan proces naučiti kajak da se vozi.</s><s>„Potrebno je savladati tri nivoa kajaka dok se ne stigne do takmičarskog, kojim se takmiče stariji od 14 godina.</s><s>U početku bude dosta prevrtanja na rijeci i svako se pamti!</s><s>Ne samo što je hladna voda, nego se mora savladati ispadanje iz kajaka, sa njim plivanje do obale i onda sa obale ponovo ući u kajak.</s><s>Ali kada se nešto voli, onda nema prepreka“, priča nam sa puno emocija ovaj kajakaš i već 15. godinu trener, od 2007. kada je tu aktivnost preuzeo na sebe.</s><s>Međunarodna Eko regata Trebinje 2021. godine i dvije decenije postojanja kluba</s><s>Trenutno trenira tridesetoro djece, uzrasta od 10 do 14 godina.</s><s>Iako im nedostaje opreme i uslova, na takmičenjima ostvaruju uspjehe.</s><s>Prošle godine su ispred svog kluba i reprezentacije BiH imali predstavnika na Svjetskom kupu u Mađarskoj, i to, lice sa invaliditetom na Para – kanu Kupu.</s><s>U BiH su najbolji i uvijek osvajaju sam vrh takmičenja, kao i u Hrvatskoj, gdje su na zadnja dva pokupili sva prva mjesta.</s><s>„Dobro kotiramo u Prvenstvu BiH.</s><s>Imamo par seniora i borimo se.</s><s>Koliko imamo opreme, toliko je i djece.</s><s>Radimo u grupama na dvije vrste kajaka, mali za djecu do 13 godina i veliki, od 13 pa nadalje, jednosjedi i dvosjedi u svim kategorijama.</s><s>Uz osam velikih, imamo jedan parakajak i 10 malih kajaka, a potrebna su nam još dva da bismo imali dovoljan broj da zadovoljimo potrebe svih članova.</s><s>Učestvujemo u kajakškim regatama u Ligi BiH i u regionu – Srbiji, Crnoj Gori i Hrvatskoj“.</s><s>Prošle godine učestvovali su na šest takmičenja, premda ih godišnje bude više, ali ne stižu da isprate svako.</s><s>Nezgodno im je, kaže, na predalek put nositi opremu i, u zavisnosti od vremena, spavati u šatorima, kako to inače praktikuju.</s><s>Iako djecu takva vrsta boravka u prirodi, uz jezera ili rijeke, oduševljava, nekada je i neizvodljiva.</s><s>Interesantno je vidjeti toliki broj djece kako uživaju da prespavaju pod vedrim nebom i kako im to ne predstavlja nikakav problem.</s><s>Isto tako, ne bune se ni što tokom zime, od novembra do marta treniraju u teretani, da bi tek s proljeća ponovo osjetili svu draž veslanja.</s><s>Ne odustaju ni sa mnogim prevrtanjima kad izađu na rijeku.</s><s>Vule sa kćerkom i sinom, gdje drugo nego u kajaku i na Trebišnjici</s><s>„Zahvaljujući bazenu u Bregovima imamo odlične uslove za obuku takmičara ljeti.</s><s>Tu djeca počinju dok ne nauče da veslaju.</s><s>Nastojim da se na rijeci što manje prevrću i na Trebišnjicu mogu tek kad sam potpuno siguran da su spremni, jer su prevrtanja uvijek nezgodna.</s><s>Prisutan je strah od ledene rijeke, a zbog trave im nije lako plivati“.</s><s>Uprkos tome što nemaju dvoranske zimske uslove za treniranje i pripremu za takmičenja, što im nedostaje opreme, a vesla im se zapliću o travu u Trebišnjici koja čeka čišćenje, ova kajakaška ekipa u Trebinju nijednog momenta ne posustaje.</s><s>Uz sve sa čim se susreću i snalaze, prošle godine obilježili su značajan jubilej, 20 godina postojanja i 19.</s><s>Eko kajakaškom regatom pokazali kako se njeguje sportski duh!</s><s>„Jednu regatu smo preskočili zbog korone i polako se pripremamo za tu 20. jubilarnu, ove godine.</s><s>Naziv Eko regata dali smo ciljano, pošto na svim treninzima skupljamo otpad sa rijeke, a svaku regatu završimo tako što svi učesnici izađu na vodu, zajedno očistimo obalu i time djecu učimo ekologiji.</s><s>Spremamo se polako za ovogodišnju, 20.</s><s>Eko regatu.</s><s>Voljeli bismo da je organizujemo za slavu grada, ali to zavisi od takmičara, kada i kako ko može doći.</s><s>Nadamo se da ćemo uspjeti“, sa puno entuzijazma kaže trener Kajak kanu i rafting kluba „Trebišnjica“.</s><s>Trebinjski kajakaši na Kupu Hrvatske, Slavonski Brod 2021. godine</s><s>Do tada marljivo se spremaju za nova takmičenja i, zavisno od sredstava, nadaju se da će uspjeti otići na više njih.</s><s>Najviše zbog članova, kojima je potreban izazov, ali i zbog činjenice da ovaj trebinjski sportski klub u svom sastavu, kako kaže trener Vule Pantović, ima troje djece veoma sposobnih parirati u Srbiji, među izuzetno jakom konkurencijom veslača pa im je više takmičenja neophodno za dalji napredak.</s><s>U proteklih 20 godina, koliko djeluje Kajak kanu i rafting klub „Trebišnjica“ takmičili su se na mnogim Balkanskim prvenstvima i na Otvorenom prvenstvu Srbije, gdje nastupaju kao gosti, u Hrvatskoj i Crnoj Gori na Kupovima.</s><s>Ispred reprezentacije BiH imali su trebinjskog predstavnika na Svjetskom prvenstvu u Španiji 2004. i u Mađarskoj 2007. godine.</s><s>Saradnja sa svim klubovima sa strane im je odlična.</s><s>U Trebinje dolaze samo najbolji na pripreme pa su u prilici od iskusnih kajakaša mnogo da nauče, kao što je to bio slučaj prije dvije godine, kada se na Trebišnjici pripremala A reprezentacija Srbije, seniorska selekcija za Olimpijadu u Tokiju.</s><s>Pripreme djece na jezeru Alagovac, Nevesinje</s><s>Sve to, Vulu je i više nego dovoljan motiv da 20 godina dugu karijeru i kajakašku priču vodi samo naprijed.</s><s>Bez obzira što se odavno opredijelio za trenerski angažman i rekreativno kajakaštvo, nema dana da ga nećete vidjeti na Trebišnjici.</s><s>To mu je, dodaje, sasvim dovoljno da njeguje svoju, a ponajviše ljubav svakog djeteta prema ovom sportu.</s><s>Da elanom i voljom guraju zajedno u nove kajakaške domete i pobjede.</s><s>KAJAKOM KROZ TREBIŠNjICU I ZA ZDRAVLjE</s><s>„Vazduh na Trebišnjici, osjećaj kad se zavesla, ljepota prirode svaki put su doživljaj za sebe.</s><s>Posebno ljeti kada je osvježavajuće.</s><s>Imao sam dosta djece sa astmom kojima su doktori preporučili veslanje na rijeci.</s><s>Jedan naš dječak sa astmom je čak bio prvak države, eto koliko mu je godilo.</s><s>I sada imam njih nekoliko kojima boravak na Trebišnjici prija.</s><s>Trudim se da ih motivišem na razne načine.</s><s>2020. godine, kada nijedno takmičenje nigdje nije održano zbog korone, vodio sam ih na Goričko i na jezero Alagovac kod Nevesinja.</s><s>Uživali su dva dana, kampovali, roštiljali, veslali u vodi koja je topla i nestvarnoj prirodi, prepunoj borova.</s><s>Otišli smo na svoju ruku samo da djeca proveslaju, da im razbijem monotoniju.</s><s>Ovo jeste lijep, ali i naporan sport, sve boli kad se vesla i djeci treba neka nagrada da ne izgube motivaciju“.</s><s>TRUD SVAKOG DJETETA – MOTIV DA ISTRAJEMO</s><s>„U klubu trenira šest djevojčica.</s><s>Težak je sport, mada su one veoma uporne, ne priznaju umor nikada, što me oduševljava.</s><s>Dobro prate dječake, koji su takođe odlični.</s><s>Već imam najavljene tri djevojčice za narednu godinu.</s><s>Upis kreće od 15. juna do 15. jula, međutim ograničeni smo brojem jer nam fali kajaka.</s><s>Ove godine primamo djecu 2011. i mlađe godište.</s><s>Volio bih da ih mogu primiti više, ali sve sam radim i moram održati neki optimalan broj da bih u takmičarskom smislu mogao adekvatno da se posvetim svakom djetetu.</s><s>Posebno što nemamo zimske uslove za treninge.</s><s>To se vidi kada odemo u Srbiju, među sportiste koji su vrhunac u svjetskom kajakaštvu.</s><s>Ulazimo u finala, ali medalju još nismo uzeli.</s><s>Konkurencija je baš jaka i ta djeca, već od 13 godina su prespremna.</s><s>Učestvuju na zimskim takmičenjima u dvoranama na simulatorima i naravno da su u prednosti, dok mi takmičarsku sezonu završaavamo u septembru.</s><s>Nemamo simulatore i to nam fali za zimske treninge.</s><s>Ali opet, sve to nam je izazov i motiv da radimo još više.</s><s>Posebno me pokreće napredak djece, kad djeca hoće i više nego što mogu i sav njihov trud mi je velika satisfakcija!“</s> |
<s>Upoznavanje: RETRO TEMA PRIKAZANA NA SAVREMEN NAČIN</s><s>Čekali smo ih, i dočekali!</s><s>Poslije ljetnog pljuska, a nakon višečasovnog čekanja na granici, u naš grad su stigli i dragi gosti iz Hrvatske, iz mjesta Sveti Filip i Jakov, koji će večeras po prvi put nastupiti na sceni Kulturnog centra u Trebinju.</s><s>Članovi Amaterske kazališne udruge „Kuntrata“, odigraće predstavu „Kod Lepanta, sunce moje“, koju je, po tekstu Ljuba Stipišića Delmate, adaptirao i režirao Mirko Đinđić.</s><s>U obostranoj žurbi, ja da čim prije predam tekst za Festivalske novosti, a oni da krenu sa postavljanjem scenografije, ugodno smo „cvrkutali“ o predstavi koja je proglašena najboljom na festivalu u Vodicama.</s><s>MIRKO ĐINĐIĆ, režiser</s><s>„Pokojni Ljubo Stipišić Delmata, poznatiji kao Džibonijev otac, je napisao tu poemu u spomen bitke kod Lepanta i ja sam uspio taj tekst nekako dramatizovati, odnosno adaptirati i režirati - i mislim da smo to poprilično dobro napravili, što svjedoči tome da smo došli kao prvaci Hrvatske ovdje kod vas na međunarodni festival.</s><s>Dakle, to je jedna njegova arhaična poema, koja propituje život žena post nekakvih događanja, bilo da su to ratovi ili kakva stradanja, potresi, poplave.</s><s>Zapravo, u ovom slučaju, život žena koje su ostale same sa djecom i koje moraju brinuti o svemu i svačemu.</s><s>Koje je to njihovo proživljavanje!?</s><s>Ovo je jedna elegijska priča koja je dosta potresna, ali je podatna za rad s amaterima jer nema klasični dramski predložak na kome bi se trebalo dugo, dugo raditi.</s><s>Ona traje oko 40 minuta i mislim da je upravo prigodna za rad s amaterima“.</s><s>ŽENE U POETSKOM TEATRU</s><s>„U predstavi glume mlade djevojke i najmađa djevojčica, to je slučajno moja unuka Korina Đinđić, tako da imamo tih mladih ljudi koji su dosta dobro prihvatili ovaj tip teatra - poetski teatar koji mi već dugo godina njegujemo i na njemu smo se već 15-tak godina zadržali.</s><s>Uzimamo predloške, bilo da se radi o pjesmi ili jednom sitnom djelu, koje nadograđujemo i na njemu radimo predstavu.</s><s>Mi smo 'bacili sidro' na taj tip teatra i to je nešto što nas duboko dodiruje, to je neka tangenta koja nas u daljini dotiče i koju mi proživljavamo kroz život na otoku, život uz priobalje, ta ribarska mala mjesta, koja su kroz razna vremenska razdoblja stradala.</s><s>Kroz tu poetiku pokušavamo pokazati sva ta psihološka događanja i problematizujemo tip žena u tom prostoru“.</s><s>KATARINA ŠANGO, jedna od pet mladih glumica</s><s>„Ja igram jednu ženu koja pati za izgubljenim mužem, koji je otišao u rat, borbu protiv Turaka.</s><s>Nakon svega što je čula, ona je tužna, uznemirena, depresivna.</s><s>Tužne, tužne emocije su u tom liku.</s><s>Iako smo mlade, uspjele smo se snaći u ovim ulogama.</s><s>Jednostavno kada imate već nešto u sebi i kada možete da se poistovijetite sa nečim unutar sebe, kada ulazimo u dubinu lika, povežete neke faze iz života, počnete da saosjećate sa tim ženama, i na kraju sve te emocije izrazite prema van.</s><s>Jako je bitan tim, ljudi sa kojima radite.</s><s>Ostatak cura je odličan, mlade, talentovane cure pa nam je bilo lakše i užitak raditi“.</s><s>Sigurno ćemo uživati u pitkom, umilnom dalmatinskom naglasku, koji ćemo čuti večeras od članica „Kuntrate“ u predstavi „Kod Lepanta, sunce moje“ i njihovim glumačkim bravurama.</s> |
<s>Mali maturanti Muzičke škole priredili koncert (FOTO)</s><s>Publici se predstavilo 14 učenika, koji su na gitari, klaviru, violončelu, harmonici, flauti i violi izveli djela Rahmanjinova, Lobosa, Hačaturijana, Kelera, Ferera i drugih poznatih autora.</s><s>Dušanka Babić, direktor Muzičke škole Trebinje kaže da je osnovno muzičko obrazovanje u ovoj generaciji završilo 29 učenika, a njih sedam je upisalo i Srednju muzičku školu.</s><s>„Mislim da je ovaj koncert pokazao koliko su oni rada i truda uložili za ovih šest godina, paralelno pohađajući i redovnu osnovnu i osnovnu muzičku školu.</s><s>Nadam se da će se svi oni i dalje družiti sa muzikom, da instrumente neće ostaviti nego da će u nekim prilikama uljepšavati svoje životne trenutke drugih“, rekla je Babić.</s><s>Đak generacije osnovne Muzičke škole Trebinje je Teodora Kovačević, koja svira violončelo, u klasi Jane Todorović.</s><s>Kovačević je navela da planira da uporedo pohađa srednju Muzičku školu i Gimnaziju.</s><s>„Ovih šest godina školovanja je veoma brzo prošlo.</s><s>Muzika mi mnogo znači, volim da sviram violončelo.</s><s>Kasnije planiram da upišem i Muzičku akademiju.</s><s>I nastavnici su odlični i postiču me da nastavim dalje i da samo napredujem“, istakla je Kovačević.</s><s>Svim učenicima koji su ostvarili odličan uspjeh uručena su priznanja i pokloni.</s> |
<s>Od 1. juna minimalna plata u Srpskoj 650 KM</s><s>Vidovićeva je rekla da je Ministarstvo rada i boračko-invalidske zaštite izašlo danas na sjednicu Vladu sa prijedlogom o iznosu minimalne plate s obzirom da Ekonomsko-socijalni savjet nije uspio da se dogovori.</s> |
<s>Razgovori poslije predstave „NEMAM KADE DA SE VRATAM“</s><s>Zanimljiva predstava i pristup aktuelnoj temi koja pogađa sve balkanske zemlje, naročito na migrantskoj ruti.</s><s>Jedna od prvih zemalja na udaru je i Sjeverna Makedonija.</s><s>Interesantno je da je takva tema zanimala mlade ljude iz Sjeverne Makedonije, da se bave time.</s><s>Pozabavili su se sudbinama i psihologijama ljudi koji ne pripadaju njihovom podneblju.</s><s>Predstava traje tačno koliko može da izdrži, da poruka pređe rampu i da zaživi.</s><s>Uspjeli su da pošalju poruku ovog vremena, da publiku uvuku u empatiju i da pređu rampu.</s><s>Pohvalio bih efekte, a i muzika je dobra.</s><s>Kratko, efikasno, nisu dužili, imali su mjeru.</s><s>Trajko Kacarov, dramaturg</s><s>Ovo je bio scenski rijalitet rađen po jednoj osnovi.</s><s>Ne može pozorište da bude kao i život, a tekst po kome je rađen komad se završava tek kad publika izađe iz pozorišta.</s><s>Ovo što su mladi iz Sjeverne Makedonije napravili je predstava koja ne preslikava život.</s><s>Oni su našli boju predstave, napravili su crnu osnovu, ali na toj osnovi dominira crvena.</s><s>Svjetlo je bilo malo loše, što nije zamjerka, ali je bilo u funkciji predstave, da malo više predskaže nego što se dešava na sceni.</s><s>Reditelj je dramaturški napravio veliku stvar na samom početku - počeo je sa štimung akordom, išao uzlaznom linijom i sve napravio tačno, precizno i kratko, da bi brzo stigao na kraj sa sabirnom scenom, koju mnogi reditelji zaboravljaju.</s><s>Da je reditelj dodao još nešto, bila bi neizdrživa horizontala.</s><s>Temu je sveo na nekoliko pojava.</s><s>Amateri iz Sjeverne Makedonije na najljepši način upotpunjavaju mozaik bogatstva različitosti na Festivalu festivala.</s><s>Ono što je posebno obojilo ovu predstavu je radost pozorišne igre.</s><s>Najviše mi se svidjela prva i posljednja scena, a na kraju je zablistao simbol čokolade - kao zadovoljenje djeteta.</s><s>Ona je moćan i metaforično sjajno nađen simbol i cijele predstave, kojim je ostvarenje dobilo na dubini.</s><s>Čestitam mladima iz Sjeverne Makedonije jer su se uhvatili posla da ispričaju priču na koju ni političari danas nemaju odgovor.</s><s>Vrijeme i istorija nešto ili potvrdi ili demantuje, a njihov potez je hrabar i pristoji mladim ljudima da istražuju.</s><s>Nisam još čuo da se neko hvatao u koštac sa ovom problematikom, posebno u pozorišnom smislu.</s><s>Za svaku predstavu mora postojati okvir, početak, kraj i ono što dominira.</s><s>Kraj predstave je čokolada, koja je, zapravo, simbol onih oslobodilaca koji donose potlačenima čokoladu u svim ratovima, velikodušno je dijeleći djeci kao znak sreće.</s><s>Na kraju, oni se pretvore u tihog okupatora koji nije sreća, nego nesreća.</s><s>Neke priče koje su pokušali da ispričaju su doprle do publike, a neke su ostale iza rampe.</s><s>Tema je vrlo aktuelna.</s><s>Predstava je imala je katarzični, „čokoladni“, kraj, a on bi bio još jači da se izbjegao „imagine“, koji liči na kliše.</s><s>Katarza je postojala, koja je, naravno, indivudualna.</s> |
<s>Svetozar i Dalibor Basor: Inovatori koji ne odustaju</s><s>Mašina koju su napravili Svetozar i Dalibor Basor ima pet funkcija.</s><s>Neke su sasvim praktične, a neke, bar za laike, zadiru u područje fantastike.</s><s>Iako je naučna javnost pozitivno ocijenila ovaj patent, na njegovu realizaciju još se čeka?!</s><s>SVETOZAR BASOR laicima ne može da objasni suštinu patenta koji je dobio priznanja stručnjaka.</s><s>I ranije, pričao nam je o nekim njegovim funkcijama.</s><s>Kako se privrednici kod nas uglavnom ne interesuju za proizvode domaće pameti, jer je lakše uvesti tuđe, i na njima ostvariti profit, Basor nas je zamolio da nešto egzaktnijim jezikom izloži u čemu je suština patenta koga potpisuje sa svojim unukom Daliborom...</s><s>Njegova mašina napravljen je, kako sam kaže, na osnovu formule frekvencije... - Broj polova i broj okreta je izvorna formula frekvencije f = phn.</s><s>Sama formula ukazuje da se radi o točku na kome su postavljeni polovi duž poluprečnika točka.</s><s>To znači da mašina može bit generator visokih kao i generator niskih frekvencija.</s><s>Za visoke frekvencije potreban je veliki broj polova što zahtjeva točak prečnika nekoliko metara koji se okreće velikom brzinom.</s><s>Da dobijemo frekvenciju od 15 kHz potrebno je 300 polova koji se okreću brzinom od 50 obrta u sekundi.</s><s>Zato sam napravio točak prečnika od 0,8 m koji daje frekvenciju 50 Hz.</s><s>Tada se otkrila još jedna funkcija: da mašina može biti mehanički pretvarač jednosmjernog napona u naizmjenični Kako to funkcioniše? - Na ulaz se postave dva akumulatora kao izvor jednosmjernog napona ili dva polja akumulatora.</s><s>Na izlazu dobijemo naizmjenični napon impulsnog oblika frekvencije 50 Hz.</s><s>OVA FUNKCIJA mašine dede i unuka prijavljena je kao patent u Institutu za intelektualno vlasništvo BiH i upisana u Registar patenata.</s><s>Ali ot nije sve.</s><s>Minijaturno izdanje ovakvog stroja koji ima prečnik od 1 cm daje treću funkciju - mašina je generator niskih frekvencija od 1⁄2 Hz do 50 Hz. - Niske frekvencije – objašnjava Svetozar Basor - prema predavanju kristalografa i tvorca svjetlosne formule Spasoja Vlajića služe u čovječijem organizmu za prenos misli od mozga preko vagusa, centralnog nerva, do srca.</s><s>Jedna misao je jedna frekvencija ili bolje rečeno: jedna funkcija u organizmu određena je jednom frekvencijom.</s><s>Nestanak jedne frekvencije znači nestanak jedne funkcije ili oboljenje jednog organa.</s><s>Nestanak jedne frekvencije u organizmu ne može se nadomjestiti nikakvim lijekovima, nego samo pomoću ovakvog generatora</s><s>BASOR podvlači da je liječenje pomoću frekvencija primjenjivao svetitelj nauke Nikola Tesla... - Zna se da je on izlagao svoje tijelo frekvencijama kojim osciluju virusi i bakterije i tako izazivao rezonanciju unutar tih organizama koja je dovodila do razaranja njihovih opni bez uticaja na ostale ćelije u tijelu.</s><s>Liječenje pomoću frekvencija u budućnosti, slikovito rečeno, biće toliko efikasno, da će biti sramota biti bolestan.</s><s>Pošto su niske frekvencije sastavni dio svakog živog bića, znači da su frekvencije imale važnu ulogu u stvaranju živog svijeta na zemlji.</s><s>Mašina dede i unuka</s><s>PREMA ovim naučnim uvidima, niske frekvencije od 0,1 Hz do 10 Hz su najugodnije frekvencije za ljudski mozak, ali, van ovog domena, postoje i neugodne ili štetne frekvencije koje utiču na ispravne funkcije mozga ili izazivaju opasne bolesti.</s><s>Pošto su niske frekvencije mnogo prodornije nego visoke, niskim frekvencijama na velike daljine može se uticati na čovjeka i njegovo zdravlje.</s><s>Ako se može uticati na zdravlje jedne osobe, onda može i na zdravlje čitavog naroda.</s><s>Djeluje kao krajnji futurizam ili kao naučna fantastika, ali strategija na ovim principima nije izvan razmatranja u naučnim institucijama. - Za potrebe čovjeka ili cijelog naroda potrebno je proizvoditi koliko ugodne toliko i one štetne, kojom bi se presrele i poništile frekvencije koje dolaze ili iz atmosere ili od nekog drugog koji ima loše namjere.</s><s>Ubijeđen sam da ovo rade ili su već u nekoj mjeri uradile tehnološki visokorazvijene zemlje i tako štite ili su već zaštitile svoj prostor i svoj narod.</s><s>Kakvo je faktičko stanje stvari?</s><s>Šta je danas moguće, a šta ne? - Generator postoji - rezimira Basor - potrebno je odredit impuls struje i napona za tu frekvenciju i rovesti na antenu.</s><s>Tada imamo gotov sistem.</s><s>MA KOLIKO djelovalo nevjerovatno, Basor govori da mašina ima i četvrtu funkcija.</s><s>Naime, ona je pretvarač naizmjeničnog u jednosmjerni napon... - I u oblasti elektrotehnike najboli rezultati se mogu postići kad ove dvije mašine rade u paru.</s><s>Prvom mašinom naizmjeničnu struju pretvaramo u jednosmjernu gdje na jednom izlazu sa stroja dobijemo pozitivne poluperide složene jednu do druge, a na drugom kraju negativne poluperide, takođe složene jednu do druge.</s><s>Ovako dobijen jednosmjerni napon nije pogodan za upotrebu te je potrebno pomoću alternativnih izvora električne energije popunit prazninu između poluperida na koji način srednju vrijednost napona podižemo maksimalno.</s><s>Pomoću drugog stroja jednosmjerni napon pretvaramo u naizmjenični impulsnog oblika i na taj način efektivnu vrijednost napona podižemo na maksimalnu vrijednost naizmjeničnog napona.</s><s>KAKO je ovo laicima teško shvatljivo, Basor objašnjava računajući na razumjevanje upućenijih... - Ovom metodom, dobijanjem naizmjeničnog napona impulsnog oblika imamo snagu sistema koja je 50% veća nego kod napona sinusnog oblika.</s><s>Sada je snaga P = UhI a kod sinusnog oblika iznosi P = 1/2 UhI.</s><s>Kad odbijemo gubitke na stroju od nekoliko procenata i snagu na pokretanju, dobijemo više od 40% snage odnosno energije.</s><s>PETA FUNKCIJA mašine otkrivena je nedavno.</s><s>Sastoji se u tome da se ovom mašinom “može izvršit modulacija naizmjeničnog impulsa poluperide naizmjaničnog napona ili stalna modulacija jednosmjernog napona”...</s><s>Podsjećam, uz pomoć Udruženja inovatora istočne Hercegovine ova mašina je promovisana i predstavljena privrednicima i naučnoj javnosti.</s><s>Na sajmu inovacija u Beogradu 2005. godine, pod nazivom “Mehanički pretvarač jednosmjernog napona u naizmjenični impulsnog (pravougaonog) oblika”.</s><s>Tada, ovoj inovaciji je pripala zlatna medalja.</s><s>Od tada, Basori nastoje da za svoj patent zainteresuju privrednike, međutim, i pored javnog priznanja, niko ne pokazuje interes za proizvodnju.</s><s>I deda i unuk znaju razloge.</s><s>O podršci “domaćoj pameti” i moći uvoznih lobija otvoreno se govori na svim nivoima.</s><s>Međutim, brojni patenti, kao što je ovaj sa potpisom dede i unuka, i dalje čekaju da uđu u proizvodnju.</s> |
<s>Održan sastanak o pogoršanoj epidemiološkoj situaciji</s> |
<s>„Danas, 5. marta, proglašeno je primirje od 10 časova po Moskovskom vremenu /8 časova po srednjeevropskom vremenu/ i humanitarni koridori su otvoreni za izlazak civila iz Marijupolja i Volnovahe“, navodi se u saopštenju.</s><s>Iz Ministarstva su precizirali da su humanitarni koridori i rute za izlazak usaglašeni sa ukrajinskom stranom, javio je TASS.</s><s>Predsjednik Rusije Vladimir Putin saopštio je 24. februara da je, na zahtjev lidera samoproglašenih republika u Donbasu, odlučio da izvrši specijalnu operaciju u Ukrajini, kako bi se zaštitio narod koji, kako je naveo ruski lider, „pati zbog postupaka vlasti u Kijevu posljednjih osam godina“.</s><s>On je naglasio da Moskva nema namjeru da okupira ukrajinske teritorije i da je specijalna operacija usmjerena ka demilitarizaciji Ukrajine.</s><s>Rusko Ministarstvo odbrane saopštilo je nakon toga da mete napada nisu ukrajinski gradovi, već da su strogo ograničeni na ukrajinsku vojnu infrastrukturu i da ne predstavljaju prijetnju za civilno stanovništvo.</s> |
<s>MUP Srpske: Dojave o bombama prijavljene u 429 škola</s><s>- Na području Republike Srpske do sada je policiji prijavljeno je da je 429 osnovnih (centralne i područne) i srednjih škola u Republici Srpskoj primilo imejl sa porukom prijetećeg sadržaja da je postavljena bomba u školi - navedeno je u saopštenju MUP-a Srpske.</s><s>Navode da u školama gdje nije još završen prodivdiverzioni pregled od strane policijskih službenika nadležnih policijskih uprava, lice mjesta se obezbjeđuje i one neće biti otvorene, dok god se PDZ pregled ne završi, odnosno ne utvrdi da nema bezbjednosnih prijetnji.</s><s>- Istovremeno, nadležne policijske uprave u saradnji sa Odjeljenjem za visokotehnološi kriminalitet Uprave kriminalističke policije provodi istragu u cilju identifikacije lica koje je poslalo ove prijetnje i u okviru ovih aktivnosti utvrđeno je nekoliko IP adresa iz inostranstva - dodaje se u saopštenju.</s><s>Većina nadležnih tužilaštva je ovaj događaj kvalifikovala kao krivično djelo "Lažno prijavljivanje krivičnog djela".</s> |
<s>SZO pojasnila: Kada se virus korona prenosi vazduhom?</s><s>Svjetska zdravstvena organizacija priznala je u utorak da se pojavljuju dokazi o prenosu novog virusa korona putem vazduha, pošto je 239 međunarodnih naučnika ukazalo na takvu mogućnost.</s> |
<s>Predsjednica Republike Srpske Željka Cvijanović posjetila je danas opštinu Ribnik, gdje je razgovarala sa rukovodstvom ove opštine.</s><s>Predsjednica Republike izjavila je da je opština Ribnik finansijski i politički stabilna, te da opštinske vlasti sa institucijama Srpske realizuju značajne infrastrukturne i komunalne projekte.</s><s>„Zaduženje opštine je pet odsto i zaista možemo biti zadovoljni načinom na koji funkcioniše budžet i kako se izvršavaju obaveze prema budžetskim korisnicima“, rekla je predsjednica Srpske.</s><s>Predsjednica Cvijanović je istakla da je važno što ljudi u lokalnim zajednicama vode računa o pojedinačnim davanjima za studente, učenike, porodilje.</s><s>„Zahvalna sam zbog toga, kao i zbog činjenice da vlasti u Ribniku vode računa i o poljoprivrednicima.</s><s>To je važno da bi ljudi ostali na području opštine“, dodala je predsjednica Cvijanović.</s><s>Prema riječima predsjednice Republike, Ribnik ima veliki turistički potencijal, a biće realizovani projekti u oblasti turizma.</s><s>Predsjednica Cvijanović je naglasila da je na sastanku razgovarano i o zapošljavanju žena.</s><s>„To ostaje jedna od stvari kojom ćemo se baviti u ovoj godini.</s><s>Nastojim da građanima i lokalnim vlastima pokažem da sa Srbijom vodimo računa o ovom području, odnosno da rješavamo pitanje izgradnje vrtića i omladinskog doma.</s><s>Prioritet je razvoj infrastrukture i zapošljavanje kako bi stanovnici razumjeli da opština ima perspektivu“, rekla je predsjednica Republike Srpske.</s><s>Prethodno je predsjednica Srpske posjetila spomen-sobu poginulim borcima Vojske Republike Srpske.</s> |
<s>Podsjećanje: DAN OSNIVANjA SRPSKOG NARODNOG POZORIŠTA</s><s>Prva predstava bila je „Prijatelji“, Lazara Lazarevića i „Muški metod i ženska majstorija“, Lajoša Kevera 23. jula/4. Avgusta 1861. godine.</s><s>STARO POZORIŠTE – ZGRADA DUNĐERSKOG</s> |
<s>„Kokoška“ iz Smederevske Palanke na festivalskoj sceni</s><s>Gorku komediju Nikolaja Koljade o umjetnicima iz provincijskog pozorišta, njihovim melodramskih zgodama i beznadežnim čežnjama za spasenjem iz banalnosti vlastitih promašenih života - u izvođenju ansambla iz Smederevske Palanke adaptirao je i režirao Pavle Jozić.</s><s>Za protagonistu večeri žiri publike izabrao je glumca Aleksandra Sašu Stošića.</s><s>Pretposljednje večeri festivala trebinjskoj publici predstaviće se ansambl „Kaotis teatralis“ Ludens teatra iz Koprivnice, ostvarenjem „Ispod površine“, u režiji Karla Kučande, koje je osvojilo prvu nagradu na 58.</s><s>Festivalu hrvatskih kazališnih amatera.</s><s>Trebinjska glumica Marija Đajić sutra će, od 19 časova, u okviru pratećeg programa festivala, na platou ispred nekadašnjeg ljetnog kina u Starom gradu izvesti monodramu „Hasanaginica“, rađenu po tekstovima Milana Ogrizovića, Ljubomira Simovića i Alekse Šantića.</s><s>I sutra ujutro, od 11 časova, u Dučićevoj ulici možete posjetiti „Ibijevo ćoše“, sa glumačkim i muzičkim performansima, a gosti kralja Ibija – Darka Kurtovića biće glumci Gradskog pozorišta iz Smederevske Palanke.</s> |
<s>Vidović: Budžet Srpske biće veći za oko 300 miliona KM</s><s>Vidovićeva je navela da se radi na rebalansu budžeta, koji bi trebao da bude usvojen u junu.</s><s>- Planiramo i dodatna izdvajanja za nabavku prehrambenih proizvoda i naftnih derivata, ali i subvencije za nabavku osnovnih životnih namirnica - rekla je Vidovićeva za Glas Srpske.</s><s>Ona je navela da su prihodi od indirektnih poreza koji su pripali Republici Srpskoj povećani za 22 odsto za četiri mjeseca ove godine u odnosu na lani i da iznose 543,5 miliona KM.</s><s>- Javni prihodi koje ubire republička Poreska uprava veći su za 14 odsto i iznose 911,5 miliona KM.</s><s>Razlozi za ovakve rezultate su u boljoj naplati, ali i inflaciji, koja je za sada još ispod 10 odsto, ali je teško predvidjeti njene dalje tokove, s obzirom na kretanja na svjetskim berzama i tržištima, zbog čega smo pripremili novi set mjera, drugi u ovoj godini - dodala je Vidovićeva.</s><s>U okviru planiranih mjera, Vidovićeva navodi da će morati raditi na korekciji plata, penzija, boračkog dodatka i socijalnih davanja, te da će ukupno za sva povećanja do kraja godine trebati 159 miliona KM.</s><s>- Dodatno ćemo ojačati privredu, poljoprivredu i investicije.</s><s>Očekujemo da će budžetski okvir biti povećan za oko 300 miliona KM i taj novac biće usmjeren prema građanima - rekla je Vidovićeva.</s><s>Ona je pojasnila da su u rebalansu planirana povećanja plata budžetskih korisnika i boračkih davanja za po deset odsto te da je već ukalkulisan rast penzija za isto toliko.</s><s>- Dodatnih 50 miliona smo planirali da izdvojimo za socijalna davanja.</s><s>Sav ovaj novac u budžetu je od onog što privreda isplati, a privrednici su u veoma teškoj situaciji.</s><s>Zbog toga ćemo i njih podržati.</s><s>Planirali smo dodatna izdvajanja za privredu i poljoprivredu u iznosu od 40 miliona KM - dodala je Vidovićeva.</s><s>Vlada Republike Srpske je već u okviru interventnih nabavki kupila određene vrste robe, a nastavlja da prati kretanje cijena na međunarodnom tržištu.</s><s>- Blagovremeno ćemo reagovati u okviru raspoloživih resursa.</s><s>Zbog toga ćemo planirati i novac za nabavku prehrambenih proizvoda i naftnih derivata, ali i subvencije za nabavku osnovnih životnih namirnica - naglasila je Vidovićeva.</s><s>Ona je navela da je jedna od mogućnosti ograničavanje cijena ili njihovo zamrzavanje.</s><s>- Trenutno je u skladu sa Zakonom o regulisanju cijena na snazi određivanje marži na naftu i naftne derivate i ograničenje marži na osnovne životne namirnice koje se određuju u odnosu na nabavnu cijenu - rekla je Vidovićeva.</s> |
<s>U čarobnom dječijem svijetu: VASPITAČICE VELIKOG SRCA</s><s>Antonija Einfalt, Leopoldina (Einfalt) Nastić i Lea (Nastić) Budinčić vaspitačice su koje više od pola vijeka u Trebinju njeguju ovaj čudesan poziv, ali sasvim spontano, i tradiciju kao tri generacije žena iz jednog porodičnog niza.</s><s>Na svoj način drugačije, a po jednom iste – ljubavi kao vodilji do svakog dječijeg srca.</s><s>Leopoldina i Lea, majka i kćerka, vaspitačice koje se pamte</s><s>Učiteljica Leopoldina provela je 40 godina u Javnoj ustanovi za odgoj djece „Naša radost“ Trebinje i izvela 22 generacije mališana.</s><s>Mnogi, a posebno oni koji su uz nju stasavali, kasnije odrasli ljudi isključivo su tražili da baš ona uči i njihovu djecu, odajući joj tim gestom zasluženo poštovanje.</s><s>Više nego dovoljan argument da ukaže koliko toga je ova vaspitačica utkala u svako, kako voli da kaže, svoje dijete.</s><s>Razgovor snimamo u stanu Leopoldininih roditelja, u naselju Bregovi, u jednoj od zgrada vojnih lica, što je i njen otac bio.</s><s>Mjestu odakle se nit vaspitavanja djece začela još 1959. godine kada je, kako nas upoznaje, tu njena majka čuvala djecu.</s><s>Prvo od komšinica, a potom i iz grada.</s><s>„U to vrijeme žene vojnih lica su se u Trebinju zapošljavale.</s><s>Nisu imale gdje sa djecom, mama bi ih pričuvala i tako je krenulo.</s><s>Pored brata i dvije sestre, rasla sam okružena sa mnogo djece i niko nikom nije smetao.</s><s>Sve smo ih doživljavali i zvali našom djecom, tako su govorili naši roditelji.</s><s>Čak se i tata uključivao u odgoj, posebno kad su u pitanju bili dječaci.</s><s>Ako ne bi htjeli da ostanu, poveo bi ih u šetnju, pričao sa njima i zatim su obožavali da dolaze.</s><s>Znalo je biti skoro dvadesetoro djece odjednom, svi različitih uzrasta“, sa puno emocija prepričava Leopoldina svoja najranija iskustva vaspitača.</s><s>Proslava rođendana, 1977. godina, Leopoldina sa majkom Antonijom i djecom koju je čuvala</s><s>Kako nam kaže, u to vrijeme u Trebinju, osim njene majke Antonije, kako su je češće zvali Tonka, nijedna druga žena nije čuvala toliko djece zajedno.</s><s>Iako se nije obrazovala za vaspitača, o svakom djetetu brinula je pažljivo i sa ljubavlju.</s><s>„Znalo se dešavati da nemamo više mjesta da primimo nove, pa bi mama gledala čim neko dijete ode da odmah prihvata druge.</s><s>Kad smo mi odrasli ona je kod pojedinih porodica radila kao dadilja u njihovim kućama.</s><s>Gledajući majku kako iz čiste ljubavi podiže svako dijete i pomažući joj, to se prenijelo i na mene.</s><s>Kasnije je i moja sestra u Beogradu, takođe čuvala djecu, a rado su priskakali i moj sin i brat i druga sestra, dok je moja Lea još sa mnom u stomaku krenula u vrtić i oduvijek bila okružena dječijom grajom“, veselo nam priča ova vaspitačica, posebnog žara u očima, koja sa skoro 70 godina i sada izgleda nevjerovatno mladoliko.</s><s>Razlog nam je jasan, a potvrđuje ga i ona sama konstatacijom da su je djeca održala.</s><s>Jer, i nakon što se penzionisala radila je u jednom privatnom vrtiću, dok se nije posvetila čuvanju trećeg unučeta, kćerkinog sina.</s><s>Shvativši već vrlo mlada da je rad sa djecom pokreće i oplemenjuje, nakon trebinjske gimnazije nije imala dilemu šta će studirati.</s><s>Odabrala je Pedagošku akademiju u Dubrovniku.</s><s>Počela je da radi 1975. sa 23 godine, zakoračivši u čaroban svijet dječije mašte.</s><s>Tamo gdje kao da nije odlazila na posao već u bajkovit predio, njenom biću odveć blizak i drag.</s><s>„Prvi ulazak među grupu i sada pamtim.</s><s>Nepoznata djeca meni, nepoznata ja njima.</s><s>Ne znam ko je bio više zbunjen.</s><s>Razmišljam kako da im priđem.</s><s>Sjetila sam se svoje majke, pomilovala prvo svako dijete, predstavila se, zapjevali smo pjesmicu i tako sam počela.</s><s>Sama sam bila od starta.</s><s>Ta prva generacija bili su srednja i predškolska grupa zajedno, skoro tridesetoro djece, kakve su nam grupe i inače bile.</s><s>Znam gdje je skoro svako od njih danas, sa mnogima sam u kontaktu, uvijek se pozdravimo, jave mi se, a mnogi mi čestitaju Božić, slavu, Novu godinu, sve“, radosno nam priča ova izuzetna žena i vaspitačica, koju svaki njen nekadašnji mališan i danas obavezno spomene sa osmijehom i nježnošću.</s><s>I sada čuva sve slike sa svakom svojom grupom, od prve do posljednje generacije.</s><s>Uokvirene stoje na počasnom mjestu u njenom stanu.</s><s>Za sve godine druženja sa svim divnim malim ljudima sa kojima je stvorila uspomene za nezaborav, nikada nije doživjela da neko nije htio da ostane u njenoj grupi.</s><s>I nema tu neke velike filozofije.</s><s>Razlog je jednostavan – ljubav prema djeci i poslu kojim se bavila.</s><s>„Presudna je ljubav, način na koji se obraćate djeci, kako im pristupate, da li ih uvažavate, koliko pažnje svakom od njih pružate.</s><s>Tačno je da imam autoritet jer red se mora znati, ali kada se djeca osjete voljenim, onda autoritet nije ništa strašno.</s><s>Najosnovnije mi je uvijek bilo da im izgradim samostalnost jer im je sve drugo džaba.</s><s>Uvijek sam ih vodila u šetnje i svemu ih učila iz prirode, prva sam unijela u vrtić slova, smatrala sam da to treba predškolcima“.</s><s>Pored ljubavi prema djeci, vaspitač mora biti i kreativan, a tada, kada je malo šta bilo dostupno, sjeća se, za domišljatost su se same dovijale.</s><s>„Radila je trebinjska 'Štamparija' u koju smo odlazile, uzimale papire, djeci bismo dale makaze, čačkalice, kartone sve što smo imale da stvaraju šta hoće.</s><s>Od čepova smo pravili autiće, od voća životinjice, ukrašavali čestitke svim i svačim.</s><s>Uvijek sam najviše voljela kad dijete nešto samo napravi i nagrađivala trud.</s><s>Za Badnji dan unosili smo sijeno, za Vaskrs bojili jaja.</s><s>Uživala sam u dječijoj mašti!</s><s>Sve sam sa njima radila polako, nikada nikome nisam rekla da mu nešto ne valja.</s><s>Svi su različiti i iz svakog je trebalo izvući telanat.</s><s>Prepoznavala sam u djetetu šta mu odgovara.</s><s>Voljela sam i što su uvijek imali neka pitanja, zbog čega sam se iznova usavršavala“.</s><s>Za cijeli radni vijek Leopoldina je priredila i mnogo priredbi.</s><s>Svake godine održavale su se jesenja, proljetna, završna svečanost, zatim novogodišnja, Dani ekologije, Dan planete, Cvjetni karavan, maskenbali, a u vrijeme bivše Jugoslavije bilo ih je pregršt.</s><s>Kao vaspitačica sve bi osmislila sama i to obavezno da bude drugačije, jer sa djecom i za djecu, kaže nam, nikada joj ništa nije bilo teško.</s><s>„U ono vrijeme kada smo imali mnogo manje nego sada i djeca i mi bili smo zadovoljniji.</s><s>Razvijala se kreativnost, od svega smo smišljali priče.</s><s>Da mogu sve iznova i hiljadu puta da se rodim, opet bih izabrala ovaj poziv, volim djecu i radila sam srcem cijeli svoj radni vijek!“</s><s>I kao što je Leopoldina krenula stopama svoje majke, istim putem sada ide i njena kćerka Lea, treća koja je nastavila ovaj čaroban niz.</s><s>Poput majke, radi u vrtiću „Naša radost“ Trebinje četvrtu godinu, gdje je odavno bila zadužena i za „Malu školu“ za djecu predškolskog uzrasta.</s><s>Prethodno je bila zaposlena u privatnom vrtiću, ali ono što je povezuje sa mamom i bakom, pored ljubavi prema djeci jeste i vječita okruženost mališanima.</s><s>„Otkad znam za sebe čuvala sam nečije dijete iz komšiluka.</s><s>Prije nego što sam upisala Pedagoški fakultet u Banjaluci, smjer predškolsko vaspitanje i obrazovanje, čuvala sam u Beogradu djecu svog brata i rođaka.</s><s>Na studije sam otišla, a nikome ništa nisam rekla.</s><s>Položila sam prijemni ispit i tek onda roditelje i babu obavijestila da će u porodici dobiti još jednog vaspitača.</s><s>Bila sam presrećna kada sam donijela tu odluku.</s><s>Prosto, uvijek sam voljela djecu i ta ljubav je prevagnula“.</s><s>Lein pano sa uspomenama, fotografije, poruke, crteži njenih mališana iz vrtića</s><s>Lea sada vodi srednju grupu djece uzrasta od četiri do pet godina.</s><s>Obožava svaki radni dan, priliku kada će dočekati sve svoje drugare i sa njima podijeliti najljepše trenutke.</s><s>„Mene ovaj posao ispunjava!</s><s>Sada imam i svoje dijete i rekla bih da još više osjećam sve mališane koje učim.</s><s>Mnogo toga pamtim i sa maminog posla, često sam znala doći kod nje i sjećam se kako je ona radila.</s><s>Ali danas je mnogo drugačije, sve je dostupno, a prije je trebalo biti mnogo maštovitiji.</s><s>Majka bi svašta ostavljala da nešto pravi djeci, a sada se sve može kupiti gotovo.</s><s>Upravo zbog toga danas je mnogo teže zabaviti djecu.</s><s>Koju god temu da radimo moramo dobro obratiti pažnju koliko su u to djeca upućena da im ne bi bilo dosadno“.</s><s>A ono što se nije promijenilo jesu upravo djeca.</s><s>Njihova iskrenost, radost, dobrota i čistota duše i sada su isti kao i uvijek.</s><s>Želja za igrom i maštovitost i te kako su velika.</s><s>Zato je raditi sa njima, kaže nam Lea, privilegija.</s><s>Predano se posvetiti djeci i biti tu za njih učila je od najboljih, mame i bake, pa se jednog od mnogih savjeta drži svakog dana kada uđe među grupu.</s><s>„Mama mi je rekla da sve radim polako i da svako dijete gledam kao da je moje pa će mi biti lako.</s><s>I zaista je tako.</s><s>Opet da se vratim isto bih birala i sebe ne vidim u nekom drugom poslu.</s><s>Djeca oraspolože, nasmiju, kad shvatite da vas vole i kad ta ljubav prevlada to se ni sa čim ne može mjeriti!</s><s>Od djece možemo mnogo i da naučimo, a najljepše se družiti s njima jer su iskreni i neiskvareni.</s><s>Kad mi pritrče u zagrljaj to mi ispuni srce!</s><s>U grupi imam tridesetoro djece i oduševljena sam svakim pojedinačno.</s><s>Kao što mama kaže – najvažnije je da djeca odu zdrava i zadovoljna kući i da svako dobije istu pažnju – toga se pridržavam“.</s><s>I tako, poput bisera pedantno nanizanih na ogrlici, niže se i priča o ove tri izuzetne dame.</s><s>One koje tako suptilno ostavljaju neizbrisiv trag na prve dane djetinjstva bezbrojnih mališana.</s><s>Koje krase blagi osmijeh, pogled pun razumijevanja i čistota srca i duše.</s><s>Koje znaju da je svako dijete priča za sebe, a da je te tanane stranice važno ispuniti nježnim slovima ljubavi!</s><s>IMA LI PUŽ ROGOVE?</s><s>„Jednom me pita dijete: Ima li puž rogove?</s><s>Kažem: Ne znam. – Kako učiteljice ne znaš? – Lijepo, ne znam, a što, bi li ti vidio puža? – Bi!</s><s>Rekoh: E hajmo se obući i idemo u vinograd da ga tražimo!</s><s>Otišli smo i našli puža.</s><s>Pitam: Ima li rogove? – Ima!</s><s>I to je zapamtio.</s><s>Trudila sam se da sa djecom pričam o svemu, televizor palila rijetko, samo ako smo obrađivali neku temu.</s><s>Puštala sam njihovoj mašti na volju, spuštala se s njima niz tobogan, dozvoljavala im da uživaju u igri, nisam vikala nego uvijek sve lijepo, drugačije ne može“, kaže učiteljica Leopoldina.</s><s>KUĆA PUNA USPOMENA</s><s>Samo dio uspomena učiteljice Leopoldine koje je stvarala četiri decenije kroz rad u vrtiću</s><s>„Pamtim svako dijete i svako i sada prepoznam.</s><s>Sretnem momka ispred kioska nedavno, kad on pita: Učiteljice Leopoldina vi mene ne prepoznajete? – Jesi li sjedio u tom redu sa tim drugom i došao mi u drugom polugodištu?</s><s>Stao pa me gleda: To vi stvarno znate? – Naravno da znam!</s><s>Svih ih se sjećam.</s><s>Pamtim i mnoge ljubavi iz vrtićkih dana.</s><s>Moja djeca mnogima su i kumovali, sa mnogima su prijatelji.</s><s>Čuvam sve fotografije, čestitke, mnogo pisama zahvalnosti od roditelja.</s><s>Moji ukućani uvijek su govorili: Nekome špajz služi za zimnicu a tebi majko za uspomene“, smijući se priča ova predivna vaspitačica.</s><s>ZAPIS IZ LEINIH SJEĆANjA</s><s>„Mama je stalno nosila posao kući.</s><s>Za Novu godinu svi se spremaju šta će obući, gdje će ići, a ona sjedi, štricka i pravi ukrase za djecu.</s><s>Govorila sam joj da to nikad ne bih mogla raditi, a ona bi rekla – Samo ti svoj posao.</s><s>I kad sam upisala studije, svi su mi govorili ako budeš kao mama biće super, na šta sam odgovarala da neću biti ista kao ona.</s><s>Za djecu imam ljubavi, ali volim i druge stvari.</s><s>Mama je, ipak, jedinstvena, neponovljiva!“</s> |
<s>LjUBAV NA RUŠEVINI - Magdalena Živanović i Jovan Dučić</s> |
<s>Škola glume KS „Male stvari“: Dobrodošli svi do 5 do 19</s><s>Daje se na znanje za sve drugare, djecu i mlade ljude, za sve vas od 5 do 19 godina koji vjerujete da imate glumački talenat ili samo želite provjeriti da li taj dar struji vašim venama, da se još danas možete upisati u Dramski studio za djecu i mlade - Školu glume Kulturne scene Male stvari, koja u kontinuitetu uspješno djeluje već 21 godinu u našem gradu, a kroz koju je prošlo više od 1.500 djece i mladih.</s> |
<s>Predsjednica Republike Srpske posjetila preduzeće „Tvek“</s><s>Predsjednica Republike Srpske Željka Cvijanović posjetila je danas, zajedno sa predstavnicima Gradske uprave Prijedor, preduzeće „Tvek“ d.o.o.</s> |
<s>Bileća se zadužuje obveznicama zbog 4,3 miliona duga</s><s>Najviše novca, 4,2 miliona maraka, namijenjeno je isplati obaveza prema Poreskoj upravi Republike Srspke, zbog čega dolazi do čestih blokada opštinskog računa.</s><s>Sto hiljada maraka namijenjeno je za izmirenje obaveza prema dobavljačima.</s><s>Zbog višemilionskih dugovanja, posljednja plata zaposlenim isplaćena je za decembar 2021.</s> |
<s>Obavještavaju se nezaposlena lica sa područja opštine Srebrenica koja žele da zasnuju radni odnos u privrednim subjektima u realnom sektoru sa područja naše opštine da mogu popuniti OBRAZAC koji je dostupan na sajtu opštine https://www.srebrenica.gov.ba i u šalter sali i da isti dostave putem protokola ili na mejl Ova e-maila adresa je zaštićena od spambotova.</s><s>Omogućite JavaScript da biste je vidjeli. do 27.01.2022. godine.</s><s>Javni poziv za podršku održivom biznisu zanatsko-preduzetničke djelatnosti na području opštine Srebrenica</s><s>1. PREDMET:</s><s>Predmet javnog poziva je dodjela bespovratnih sredstava privrednim subjektima iz kategorije zanatsko-preduzetničkih djelatnosti registrovanih u Opštini Srebrenica( u daljem tekstu: privredni subjekt) a koji su u toku 2021. godine aktivno poslovali a nisu dobijali posticajna sredstva od drugih institucija ili organizacija.</s><s>2. NAMJENA SREDSTAVA:</s><s>Sredstva su namjenjena kao podrška aktivnim privrednim subjektima iz kategorije zanatsko- preduzetničkih djelatnosti registrovanim u Opštini Srebrenica.</s><s>Sredstva su namjenskog karaktera i mogu se koristiti za nabavku repromaterijala, sredstava rada, roba i usluga u okviru djelatnosti a sa ciljem održivosti biznisa.</s><s>3. USLOVI:</s><s>Da je privredni subjekt registrovan najkasnije 30.06.2021. godini i ranije u Opštini Srebrenica,</s><s>Da privredni subjekt u 2021. godini nije odjavljivao djelatnost,</s><s>Da privredni subjekt redovno izmiruje obaveze po osnovu poreza i doprinosa u skladu sa zakonom,</s><s>Da privredni subjekt za 2021. godinu nije dobijao podsticajna sredstva od organizacija ili institucija (Zavod za zapošljavanje, Opština Srebrenica),</s><s>Da privredni subjekt ima račun otvoren u poslovnoj banci i da je račun aktivan.</s><s>Da privredni subjekt odnosno odgovorno lice redovno izmiruje obaveze komunalnih usluga.</s><s>Da je privredni subjekt aktivan odnosno da egzistira sa danom objavljivanja javnog poziva.</s><s>4. POTREBNA DOKUMENTA:</s><s>Popunjen zahtjev (ovjeren pečatom i potpisom ovlaštenog lica) koji se izdaje u šalter sali opštine Srebrenica.</s><s>Uvjerenje o izmirenim poreskim obavezama do mjeseca objavljivanja javnog poziva, poreska uprava RS .</s><s>Ovjerena kopija lične karte ovlaštenog lica privrednog subjekta.</s><s>Ovjerena kopija ugovora o otvorenom transakcionom računu kod poslovne banke privrednog subjekta.</s><s>Ovjerena izjava ovlaštenog lica privrednog subjekta da nije koristio donatorska sredstva od institucija ili organizacija u 2021. godini (Zavod za zapošljavanje, opština Srebrenica),.</s><s>DOKUMENTA NE SMIJU BITI STARIJA OD MJESEC OD DANA RASPISIVANjA JAVNOG POZIVA.</s><s>Sredstva za ovaj vid podsticaja u iznosu od 30.000,00 KM biće raspoređena jednokratno u podjednakim iznosima na račune aplikanata koji ispunjavaju uslove odlukom načelnika Opštine Srebrenica.</s><s>Maksimalan iznos po aplikantu iznosi 1.000,00 KM</s><s>Sredstva će biti isplaćena iz budžeta Opštine Srebrenica sa budžetske stavke "Podrška zanatsko-preduzetničkoj djelatnosti"</s><s>5. NAČIN I ROK PODNOŠENjA APLIKACIJA</s><s>Rok za podnošenje zahtjeva je 15 dana od dana objavljivanja javnog poziva, na adresu: Opština Srebrenica (šalter sala), ili preporučeno poštom sa naznakom "Ne otvaraj" - po javnom pozivu "Za podršku održivom biznisu zanatsko-preduzetničke djelatnosti na području opštine Srebrenica".</s><s>Aplikacioni obrazac možete preuzeti u Šalter sali Opštinske uprave Srebrenica ili na klikom na link: APLIKACIONI OBRAZAC.</s><s>Neblagovremeno predate aplikacije neće biti predmet razmatranja.</s><s>6. RAZMATRANjE ZAHTJEVA</s><s>Razmatranje zajtjeva i predlaganje korisnika finansijskih sredstava vrši komisija, koju formira načelnik opštine, na uskladu sa javnim pozivom.</s><s>SPISAK KORISNIKA KOJI ISPUNjAVAJU USLOVE BIĆE OBJAVLjEN NA OGLASNOJ TABLI I VEB STRANICI OPŠTINE SREBRENICA NAKON SPROVEDENE PROCEDURE IZBORA KORISNIKA SREDSTAVA PO JAVNOM POZIVU.</s><s>Sve ostale dodatne informacije mogu se dobiti u opštini Srebrenica ulica Srebreničkog odreda bb, kancelarije broj 16 i 18 ili na telefon broj 056/445-504 ili 445-519.</s><s>Javni poziv biće objavljen na veb stranice opštine Srebrenica: www.srebrenica.gov.ba ,i na oglasnoj tabli opštine.</s> |
<s>Stižu vrućine - kako zaštiti radnike na otvorenom? (VIDEO)</s><s>- Naredne sedmice stižu paklene vrućine, ali Zakon o radu nije regulisao na kojim visokim temperaturama radnici ne bi trebalo da rade - izjavila je predsjednica Sindikata građevinarstva i stambeno-komunalnih djelatnosti Dragana Vrabičić.</s><s>Nadležni apeluju na poslodavce da uslove rada prilagode vremenskim prilikama, ali, kaže Vrbačićeva, od tog apela nema ništa.</s> |
<s>Na ovogodišnjoj Olimpijadi u malom fudbalu odigrano je 38 utakmica, postignuto 166 golova i jedan autogol.</s><s>Među 140 igrača, njih 67 upisalo se u listu strijelaca, a prvim strijelcem, sa 9 pogodaka, proglašen je Novo Milošević iz Gornjih Hrupjela.</s><s>Podatke nam u jednom dahu reče Petar Čolović, dugogodišnji komesar Olimpijade i profesor fizičke kulture u Centru srednjih škola Trebinje, sinonim za gotovo sva sportska takmičenja i dešavanja u gradu.</s><s>Ali, i više od toga.</s><s>Jedinstven čovjek, izuzetan pedagog, neko koga svi njegovi đaci, a ima nas mnogo, sa ogromnim poštovanjem pozdravljamo i rado susrećemo.</s><s>Ove godine upisao je 30 godina rada u organizaciji trebinjske Olimpijade!</s><s>Da nije bilo prekida tokom rata i lani usljed pandemije, brojka bi bila i veća.</s><s>Važnije je, ipak, istaći sa kolikim entuzijazmom i ljubavlju nam Peca priča o Olimpijadi, sa koliko žara evocira neka davna vremena i kako ne zaboravlja da iskaže poštovanje prema silnoj mladosti sa kojom iz godine u godinu dijeli strast prema fudbalu.</s><s>I to nas ne iznenađuje.</s><s>Naprotiv, samo je potvrda našeg uvjerenja koliko je sport poseban dio njegovog bića i koliko je ovaj Trebinjac po mnogo čemu neponovljiv.</s><s>„Cijelog života sam u sportu.</s><s>Otkad sam se rodio čini mi se, uvijek sam s loptom.</s><s>Prošao sam sve moguće generacije od predpionira, pionira, kadeta, juniora i seniora u FK „Leotar“, zatim igrao u „Iskri“ iz Stoca, a potom u Beogradu tokom studija za „Voždovac“, gdje sam završio fudbalsku karijeru.</s><s>Uporedo sa četvrtom godinom Fakulteta za fizičku kulturu upisao sam Višu trenersku školu, tada jednu od najboljih u Evropi, prvu poslije Kelna“, započinje svoju priču naš profesor, koji je Trenersku školu u Beogradu diplomirao 1986. godine, uporedo sa Difom.</s><s>Po povratku u rodni grad postavljen je na mjesto šefa stručnog štaba prvog tima košarke u Trebinju, Republička liga.</s><s>Potom je dvije godine bio angažovan kao učitelj tenisa na Tinoj za pionire, da bi prešao u FK „Leotar“ i poslije par godina rada postao direktor Omladinske škole ovog fudbalskog kluba za sve selekcije.</s><s>Bio je selektor za pionire, kadete i juniore regije Hercegovine, trener kadetske reprezentacije RS i, što malo ljudi zna, selektor Univerzitetske reprezentacije BIH.</s><s>Prve godina staža, nepunih pet, stekao je u „Leosportu“, a tek od devedesetih godina prošlog vijeka, započeo profesorski angažman.</s><s>Ako nije bio u fiskulturnoj sali, bio je na ratištu.</s><s>„Počeo sam da radim prvo u Tehničkoj školi, onda u Ekonomskoj, današnjem Centru srednjih škola.</s><s>Ni sam ne znam koliko generacija đaka sam izveo, ali znam da su susreti sa svakim učenikom uvijek posebni.</s><s>Nema ustanove u gradu da neko od mojih đaka nije tu.</s><s>Trudio sam se, a to činim i danas da sa svima budem drug, da imamo uzajamno poštovanje i međusobno uvažavanje i onda sve funkcioniše.</s><s>Ljudski sa ljudima, to je moja parola!“</s><s>I baš tako.</s><s>Poštujući ovaj najvažniji postulat, čojstvo, pripada onoj plejadi profesora koje učenici naročito pamte!</s><s>Nema maturske večeri na koju nije pozvan, nema nijedne na koju se nije odazvao.</s><s>I to sasvim reprezentativno govori o kakvom i kolikom čovjeku je riječ!</s><s>Zbog svega toga, jasno nam je zašto je upravo profesor Peca onaj sa kojim pune tri decenije Olimpijada u malom fudbalu zadržava svoj duh.</s><s>Iako je olimpijske stranice počeo da piše 1986. godine, živopisno evocirajući uspomene kako je to nekada bilo, imamo osjećaj kao da smo svakom trenutku i sami svjedočili.</s><s>„Tada je u gradu postojao Opštinski sekretarijat fizičke kulture.</s><s>Kancelarije su bile u Domu kulture, današnjem Kulturnom Centru.</s><s>Glavni sekretar je bio legendarni profesor Bratoljub Mičeta, koji me pozvao, prepoznao da sam stručan i da mogu to da radim.</s><s>Nije bilo ni sportske dvorane, ni zapadne tribine do škole.</s><s>Istočna tribina do zgrada je bila duplo manja nego sada.</s><s>To je bio moj početak.</s><s>Sveukupno 30 godina da učestvujem u organizaciji Olimpijade“, sa neskrivenim sjajem u očima nam reče, a smijuću se zajedno konstatujemo – Peca jest jednako olimpijada!</s><s>Kako nam kaže, prije rata Olimpijada je bila spektakl.</s><s>Najavljivala se nekoliko dana prije i znalo se da druga polovina jula u Trebinju pripada malom fudbalu.</s><s>Kad sve sabere i oduzme, kaže nam da sa sobom nosi pregršt lijepih uspomena.</s><s>Kako kroz tridesetogodišnje vođenje Olimpijade u malom fudbalu, tako i iz 20 godina bogate fudbalske karijere.</s><s>Posebno ako se zna da je baš njemu pripala čast da prvi put u istoriji FK „Leotar“ u Trebinje, 1978. godine dovede „Hajduk“ iz Splita na Kup Maršala Tita.</s><s>„Igrao se Kup Jugoslavije i za protivnika smo imali „Iskru“ iz Bugojna, koja je nekada bila u prvoj ligi Jugoslavije.</s><s>Pobjednik za dva dana igra protiv „Hajduka“, a kad se igra Kup nema favorita.</s><s>Pobijedimo „Iskru“ sa 2-0 i oba gola ja postignem, budem igrač utakmice.</s><s>I, naravno čeka nas „Hajduk“.</s><s>Otprilike nekih 8.000 do 10.000 gledalaca je bilo, nema odakle nije bilo ljudi jer „Hajduk“ je bio u velikoj četvorci Jugoslavije sa „Partizanom“, „Zvezdom“ i „Dinamom“ i bila je to atrakcija!</s><s>Istrčava prvi tim „Leotara“, ja na klupi.</s><s>Čitav stadion skandira daj maloga, daj maloga!</s><s>I uvodi me trener u 5. minuti na insistiranje naše publike.</s><s>I sad se naježim kada se toga sjetim.</s><s>To je nešto što se zauvijek pamti!“</s><s>Pamti Peca i vrijeme kada je igrao u „Voždovcu“ sredinom osamdesetih godina prošlog vijeka.</s><s>I iz Beograda neke divne ljude čiji gestovi, takođe, nemaju zaborava.</s><s>„Najpozitivnija moja priča, što se tiče FK „Voždovac“ je sa proslave godišnjice postojanja.</s><s>Tu su bile zvanice iz „Zvezde“, „Partizana“, „OFK Beograda“... svečanost dodjele nagrada.</s><s>Kako sam u „Voždovcu“ bio jedan od rijetkih sa strane, a još student, moji saigrači se dogovore da mi spreme iznenađenje.</s><s>Igra se bingo.</s><s>Imali su dogovor da se onaj kome izađe bingo ne javlja dok ne izađe meni.</s><s>I vidim izlaze brojevi, niko se ne javlja, ništa mi nije jasno.</s><s>U jedna doba izađe meni, kažem evo ga i oni svi skoče i aplaudiraju.</s><s>Onda mi priznaju da su čekali da ja to dobijem kao nagradu.</s><s>Iskreno, suze su mi krenule.</s><s>I to se pamti za života!“</s><s>Sa vječitim osmijehom i nekom pozitivnom energijom koju tako lako sa sobom širi, kaže nam da za malo čim žali u karijeri.</s><s>Da može sve iz početka možda bi tek po koju stvar promijenio.</s><s>„Dok sam bio u Trenerskoj školi u Beogradu imao sam ponude od selektora reprezentacije Jugoslavije, poznatih igrača iz „Zvezde“ i „Partizana“, da kad odu u inostranstvo idem s njima.</s><s>Ne znam jesam li pogriješio što nisam otišao, ali uvijek kažem ko zna zašto je to dobro.</s><s>Na sve gledam sa neke pozitivne strane.</s><s>I jeste i nije mi žao.</s><s>Ali, ima nešto za čim istinski žalim, što nisam otišao na Univerzijadu u Koreju.</s><s>Sanjao sam je danima!</s><s>Bio sam selektor Univerzitetske reprezentacije BIH.</s><s>U Trebinju su se odigravale utakmice koje sam obilazio, igrači su mi se javljali, ozbiljno sam se tome posvetio.</s><s>Kad je trebalo da se ide Krovni savez BIH sa sjedištem u Sarajevu nije imao dovoljno novca i sve je propalo.</s><s>Ostala je žal za tom Korejom i svim što je nosila sa sobom“, kaza nam ovaj nekadašnji napadač, bočno fudbalsko krilo „Leotara“ i „Voždovca“.</s><s>Da se otisnuo u inostranstvo možda sportski događaji u Trebinju ne bi imali ovoliku čar jer neupitno je da Petar Čolović u svemu čega se dotakne ostavi neizbrisiv pečat.</s><s>Bilo da se radi o učenicima, profesionalnim sportistima ili pak malom djecom u trebinjskoj Školi sporta.</s><s>Izvjesno je, sport njega pokreće, a ta snaga i ljubavčine ga posebnim lajt motivom za mnoge naraštaje.</s><s>Ne samo ljubitelje sporta, već i brojne generacije Trebinjaca koje je baš ovaj sportista i profesor izveo na put zdravih životnih navika!</s><s>Profesor koji se ne zaboravlja</s><s>„U školi sam jedne školske godine bio razrednik odjeljenju Carinski tehničar.</s><s>Nakon rata otvori se put preko Sitnice za Herceg Novi.</s><s>Gužve na graničnom prelazu.</s><s>Putujem sa porodicom, ogromna kolona, čekamo.</s><s>Prilazi nama carinik.</s><s>Prepoznamo se nas dvojica.</s><s>Ništa ne govorimo.</s><s>Izvede on nas sa strane, otvori gepek, prebira po autu.</s><s>U jednom trenutku tiho mi kaže: „Profa, jesi to pošao na more?“ Završi svoje, podiže rampu i prođosmo.</s><s>Dirnuo me taj gest koji mi je mnogo toga rekao!“</s><s>Ovo treba doživjeti!</s><s>Na manifestaciji Izbor najboljeg sportiste Trebinja za 2013. godinu Petar Čolović je za izuzetan dugogodišnji doprinos u razvoju sporta nagrađen sportskim radnikom godine.</s><s>Kao neko ko je još na prvim skokovima sa Kamenog mosta bio predsjednik žirija, a odazvao se pozivu i ove godine, od TO Grada Trebinja i Društva prijatelja Trebinja nedavno je nagrađen zahvalnicom za učestvovanje u organizaciji „Dana Trebišnjice“.</s><s>Po reakcijama ljudi sa strane reklo bi se da je ostavio pozitivan trag u svemu što je radio i radi.</s><s>„Odem jednom prilikom u Banjaluku.</s><s>Pošto je igrao „Borac“ odem na utakmicu.</s><s>Fudbaleri istrčavaju na teren, a među njima i Branislav Krunić, sada šef stručnog štaba FK „Leotar“.</s><s>Primijetio me na tribinama, prišao, popeo se, izljubio i pozdravio se sa mnom.</s><s>Na jednoj zabavi koju su organizovali fudbaleri dobio sam dres mog bivšeg fudbalera koji je u tom trenutku igrao u inostranstvu.</s><s>Uslijedio je komentar: Ovo treba doživjeti!“</s> |
<s>Predsjednica Republike Srpske posjetila opštinu Kneževo</s><s>Predsjednica Republike Srpske Željka Cvijanović posjetila je danas opštinu Kneževo.</s><s>„Zadovoljstvo je što sam razgovarala sa mladima koji su članovi ovog društva.</s><s>Još veće je zadovoljstvo što će iz budžeta Kabineta predsjednika Republike biti pomognut dio projekta koji se odnosi na mapiranje staza, a nakon toga i ostale faze koje će biti realizovane u narednom periodu, takođe, uz podršku i načelnika i ove lokalne zajednice““, rekla je predsjednica Cvijanović.</s> |
<s>Predsjednica Republike Srpske posjetila vinariju „Jungić“</s><s>Predsjednica Republike Srpske Željka Cvijanović posjetila je danas vinariju „Jungić“ kod Čelinca.</s><s>Predsjednica Republike Srpske izjavila je da vinarija „Jungić“ ima jako dobro organizovan posao i proizvod koji je našao svoje mjesto na tržištu i izvan Republike Srpske.</s><s>Predsjednica Cvijanović je navela da o tome svjedoče i brojne nagrade koje vinarija dobija.</s><s>„Ono što me posebno raduje jeste činjenica da su ljudi pokrenuli određene poslove i nisu od toga odustali.</s><s>Sada imaju ambicije da šire posao i mi to uvijek doživljavamo kao način za zapošljavanje, ali i isticanje svega onoga što Srpska može da proizvede i plasira na svjetsko tržište“, poručila je predsjednica Cvijanović.</s><s>Prema riječima predsjednice Republike, Vlada Srpske vodi računa o tome da podrži sve poslovne inicijative i poduhvate u oblasti poljoprivrede.</s><s>„Ova vinarija pokazuje da imamo šansu za proizvodnju vina ne samo u Hercegovini, gdje smo tradicionalno navikli na to, nego i u drugim dijelovima Srpske“, naglasila je predsjednica Cvijanović.</s><s>Predsjednica Republike Srpske je istakla da rukovodstvo vinarije „Jungić“ ima namjeru da proširuje proizvodnju, te izrazila uvjerenje da će Srpska imati dobar i prepoznatljiv proizvod za svjetsko tržište.</s> |
<s>Bradina - mjesto srpskog stradanja i zločin bez oprosta</s> |
<s>Da li će Trebinje dobiti prvi fotografski muzej u BiH?</s><s>Fotografija u albumu, fotografija na zidu, fotografija u ramu, fotografija na kompjuteru, fotografija u mobilnom telefonu, crno-bijela i u koloru...</s><s>Svakodnevno smo okruženi fotografijom i zato je ovo priča o fotografiji u Trebinju, o počecima i o radnji koja za mjesec dana puni sedamdeset godina postojanja.</s><s>Urbana legenda kaže da nisi bio u Trebinju ako nisi posjetio „Foto-Rekord“.</s><s>Kultna fotografska radnja na početku gradskog korzoa ove godine slavi rijedak jubilej - sedamdeset godina postojanja.</s><s>Osnovana je davne 1946. godine, neposredno poslije II svjetskog rata.</s><s>Njen osnivač, Neđo Tadić, radnju je nazvao „Foto-Divna“.</s><s>Radnja se nalazila u prizemlju kuće porodice Kebeljić (današnja prodavnica “Borovo”).</s><s>Na samom početku Neđo je radio sam, a uskoro mu se pridružio Pero Nikolić koji je fotografski zanat izučio u radnji „Foto-Kežić“, vlasništvo Juraja Kežića koji je poginuo za vrijeme II svjetskog rata.</s><s>Ubrzo radnja mijenja naziv u „Foto-Lajka“ zbog novog organizovanja firme.</s><s>Početkom pedesetih godina radnja seli na gradski korzo, današnju ulicu Jovana Dučića, i tu slijedi novo organizovanje.</s><s>Bio je to sistem zadruga oko 1957. godine i tada radnja dobija novo ime „Foto-Rekord“, koje zadržava do dana današnjeg.</s><s>Nema sumnje, po opštem uvidu brojnih generacija a i po nespornim činjenicama, „Foto-Rekord“ je uvijek bio korak ispred svog vremena.</s><s>Neđo Tadić i Pero Nikolić u Vrnjačkoj Banji 1963.</s><s>Sredinom aprila prošetala sam do „Foto-Rekorda“ da im, u ime redakcije “Glasa”, čestitam jubilej i da iz prve ruke saznam sve o razvoju fotografije u Trebinju od sredine do kraja 20. vijeka i dalje...</s><s>S korzoa zakoračih u istoriju Trebinja.</s><s>Od enterijera, visokog pulta, preko voltova, crno-bijelih fotografija uramljenih u stare okvire, preko kolor fotografija svojevremeno lijepih Trebinjki, do digitalne tehnike.</s><s>U drugom dijelu radnje, u koji smo nekad zurili dok Zoran iznese film i kaže da su slike uspjele, sada su kompjuteri, skeneri, kopir-aparati, ali duh starog vremena odaje stari dekor za porodično fotografisanje, stolice, štokrle i u lijevom ćošku fotografija jednog od prvih trebinjskih autobusa i njegovog vozača Sima Miljkovića.</s><s>Ono što odmah pada u oči je da nigdje u radnji nema isticanja vlasnika.</s><s>Sa desne strane par fotografija prvih vlasnika i jedna na kojoj su svi fotografi „Foto-Rekorda“.</s><s>U radnji smo zatekli Zorana i njegovog sina Neđa.</s><s>Spoj mladosti i iskustva se odlično nadopunjuje i u poslu i u razgovoru.</s><s>Ipak, Neđo prednost daje ocu.</s><s>„Moj otac je bio fotograf.</s><s>Učio sam uz njega i što god da sam htio da budem u životu, znao sam da ću ovo raditi”, priča nam Zoran.</s><s>Ostalo je zapamćeno da je Pero kod Kežića naučio izrađivati fotografije uz pomoć sunčeve svjetlosti kad nije bilo struje, ali i da se po vodu za fotografije išlo na rijeku, da je laboratorija morala biti uredna i da su fotografije morale biti izvrsnog kvaliteta.</s><s>Srednja i najmlađa generacija “Foto-Rekorda” - Zoran i Neđo Tadić</s><s>Uz oca i Pera, Zoran se prisjeća i Danila Sikimića...</s><s>“Moj otac i Danilo su bili nerazdvojni još od gimnazije.</s><s>Zajedno su se počeli baviti fotografijom jer je mom ocu brat poklonio fotoaparat pred II svjetski rat.</s><s>Njihov drugar je bio i Veso Bokonjić, sin trebinjskog fotografa Dušana Bokonjića (poginuo za vrijeme rata), s kojim su često provodili vrijeme u foto-laboratoriji.“</s><s>U “Foto-Rekordu” su radili: Risto Ružić i, kratak period, Obren Drapić.</s><s>Na zanatu, da uče i rade, bili su Olivera Stanić - Bulatović, Safet Ćapin i kasnije Rajka Karanac.</s><s>Radilo se mnogo, posla je bilo koliko hoćeš, snimalo se u ateljeu i izvan njega.</s><s>Za dokumenta, ličnu, vozačku, pasoš...</s><s>U Trebinju je bio veliki vojni garnizon, pa je „Foto-Rekord“ svakog vojnika snimao za tzv. “bukvicu”.</s><s>Zbog vojske, radilo se i nedjeljom, a ponedjeljak je bio neradni dan, a zbog obima posla i teških uslova rada u mračnoj komori, često su se smjenjivali laboranti, tražili novi, a njih je u Hercegovini nedostajalo.</s><s>Vojvodina je imala razvijen foto-zanat pa su iz Čoke u Trebinje došle laborantkinje Katica Korponai i Ana Takač-Gurović.</s><s>“U to vrijeme nabavljamo veliki fotokopir aparat.</s><s>Bilo je dosta posla oko fotokopiranja građevinskih projekata pa su često radila djeca naših komšija i prijatelja za džeparac.</s><s>Veliki posao i obaveza je bilo fotografisanje brane Grančarevo sa strogo određenih tačaka, i to je trajalo godinama pa je iziskivalo angažovanje spoljnih saradnika u koje možemo ubrojiti: Kema Šehovića, Nikolu Ljubibratića, Slobodana Đurovića...”</s><s>Neđo Tadić sa svojim “hasselbladom”</s><s>Šezdesetih godina Neđo Tadić vuče potez koji se teško mogao očekivati u ondašnjem Trebinju.</s><s>„Oko 1963. godine moj otac je odlučio da počne sa izradom fotografija u boji.</s><s>Tada, malo je bilo fotografskih radnji na prostoru Jugoslavije iz čijih je laboratorija izlazila kolor fotografija.</s><s>Ipak, otac je nabavio opremu, i ušao u veoma složen i zahtjevan tehnološki proces".</s><s>Prve Tadićeve fotografije u boji u kvalitetu nisu nimalo zaostajale za onim koje su stizale iz bijelog svijeta.</s><s>Kolor je bio bogat, fino nijansiran, i veoma akraktivan za ukus ondašnjeg Trebinja.</s><s>Prethodno, Neđo je otišao u Milano u studio “Ferrania” da savlada praktične probleme u izradi kolor fotografije.</s><s>Poslije boravka u Italiji, kompletirao je kolor laboratorij u kome su, osim njega, najčešće radili Danilo Sikimić, Pero Nikolić i Neđov sin Zoran...</s><s>“Obim posla se tada povećao jer smo počeli da radimo fotografije i za dubrovačke fotografe.</s><s>Bilo je to vrijeme kad smo ušli u nove poslove.</s><s>Radili smo reklamne kataloge za razna preduzeća, kao za fabriku tepiha i ćilima Bilećanka i Ilidža i za fabriku Luksol Zrenjanin”, sjeća se Zoran.</s><s>Trebinje 1950, radnja N. Tadića lijevo</s><s>Kako je funkcionisao “Foto-Rekord” u zadruzi?</s><s>Tadašnji administrativni okvir bio je tijesan za djelatnost u kojoj se svakodnevno dotiče zanat, fin ukus i umjetnost.</s><s>Ali, zakon je bio nedvosmislen.</s><s>Nije bilo klasične privatne svojine, sve je, ovako ili onako, moralo biti društveno.</s><s>Iz ove perspektive izgleda kao vic da je u svojoj radnji Neđo Tadić postavljen za direktora, a Pero Nikolić za zamjenika.</s><s>Ipak, Neđa to nije pokolebalo niti mu je stišalo ambicije.</s><s>I dalje je išao u korak sa vremenom, pratio je najzanimljivija dešavanja na fotografskoj sceni, putovao na međunarodni foto-sajam u Kelnu, i na mnoga druga mjesta gdje se prezentirala najsavremenija foto-oprema.</s><s>Zato, nije čudno što je “Foto-Rekord” bio izuzetno dobro opremljen.</s><s>Svakodnevne događaje snimali su i danas prestižnom “leicom”, majkom svih kamera sa perforiranim filmom.</s><s>Ako je posao bio zahtjevniji, ako su mušterije tražile veće formate, fotografi su radili tada veoma cijenjenim “rolleiflexom” i izuzetno skupim švedskim “hasselbladom”.</s><s>Tehnički maksimum, ipak, “Foto-Rekordu” donosimo je megaformatni sistem “linhof” (kojim su se radili najatraktivniji poslovi), kojim je dotican svjetski fotografski vrh i kad je u pitanju boja i kad je u pitanju oštrina metarskih fotografija.</s><s>I u laboratoriji, oprema je bila visokog kvaliteta.</s><s>Centralnu poziciju zauzimao je aparat za povećavanje marke Leitz- Focomat II C.</s><s>U očevoj radnji, Zoran je upoznao mnogo finog i obrazovanog svijeta.</s><s>Osim fotografa, u radnju su svraćali pisci, slikari, muzičari, ali i trebinjski oriđinali.</s><s>Tako je sve teklo do 1970. godine kada umire Neđo Tadić...</s><s>“Nakon toga”, sjeća se Zoran, “dolazi preokret, kako u mom bezbrižnom životu, tako i u „Foto-Rekordu“.</s><s>Radnja, naravno, nastavlja sa radom.</s><s>Sve do penzionisanja 1982. godine, poslove vodi Pero Nikolić.</s><s>Dalje, sve poslove sam preuzeo ja, a Pero ostaje da radi po ugovoru sve do bolesti 1993. godine.</s><s>Pošto sam ostao sam u radnji, primio sam Predraga Mucovića, kasnije Gordanu Kovačinu, a poslije par godina pridružuju nam se Jovica Škundrić i moj sin Neđo.</s><s>Tih godina, tehnološki napredak donosi digitalnu fotografiju.</s><s>Kao odgovorne i profesionalne osobe koje su željele da zadovolje nove prohtjeve mušterija, uz velika odricanja i finansijske izdatke, prihvatamo novu tehnologiju i nabavljamo novu opremu.</s><s>Pero Nikolić, Nikola Ljubibratić, Neđo Tadić i Nedžad Ovčina za pultom “Foto-rekorda”</s><s>Sve u svemu, karakteristika „foto-rekordera“, od 1946. godine do danas baš je u tom neprekidnom usavršavanju i praćenju svjetskih fotografskih tokova, ali, uz sve to, uz posao i mimo posla, dugogodišnje druženje sa svojim sugrađanima.</s><s>Otud, u radnji bi se katkad čula i pjesma...</s><s>„Ranije smo se češće družili, pogotovo u zimskim večerima.</s><s>Napolju hladno, a mi zadovoljni pjevamo.</s><s>Pero bi uzeo tamburicu, Avdo Kreso gitaru, a Zoran Paovica i Jovo Jež bi započeli.</s><s>Pridružili bi se Zdravko Jeremić, Danilo Adžović, pok.</s><s>Miro Marić, Ljubiša Anđelić, Zijo Ćatović, Neđo Čerović... i mnogi drugi stariji i mlađi Trebinjci, a onda bismo prešli u čuveni „Bežigrad“.</s><s>Ni danas nije mnogo drugačije, samo se nastavlja „Kod Kosića“, u jedinoj kafani u gradu koja ima karirane stolnjake i plehane pepeljare“, kaže Zoran, ali ne zaboravlja da napomene da mu je želja da grad dobije “Muzej fotografije”.</s><s>Naravno, bez adekvatnog prostora, porodica Tadić nema šansu da prikaže fotografsko blago koje posjeduje, a koje bi sigurno obradovalo Trebinjce i zainteresovalo sve brojnije turiste.</s><s>Braća Sikimić</s><s>Danilo, Spasoje, Rajko i Gojko Sikimić su bila četvorica braće, svaki na svoj način umjetnički nadaren.</s><s>Rajko i Gojko su bili blizanci i veliki zaljubljenici u fotografiju.</s><s>Gojko je čak bio profesionalni fotograf i nosilac zvanja „majstor fotografije“.</s><s>Rajko je živio u Beogradu, a Gojko živi u Sarajevu.</s><s>Kad god bi došli u Trebinje rado bi svraćali u “Foto-Rekord” i sarađivali sa Neđom i Perom.</s><s>Zoran se sjeća da je njihovu radnju dugi niz godina krasio portret predsjednika Josipa Broza, velikog formata, rađen u olovci Rajkovom rukom.</s><s>Bogato uokviren, a na njemu upisana 1946. godina.</s><s>Drugo sjećanje na Rajka je izložba „Sto godina srpske fotografije“ u SANU, u Beogradu.</s><s>Tada je prvi put vidio najstariji model fotoaparata „Lajka“, a pored je pisalo da je posuđena iz privatne kolekcije Rajka Sikimića.</s><s>Danilo Sikimić, sjedi-lijevo, Neđo Tadić krajnji-desno u ateljeu Bokonjić</s><s>Kako se radilo nekad</s><s>„Laboratorija je bila kao mračna soba.</s><s>U njoj je bio povećavajući aparat sa tacnama gdje su razvijač, prekidač, fiksir i pranje.</s><s>U mraku se radilo.</s><s>Postojalo je sam jedno laboratorijsko svjetlo, najčešće crveno, na koje se oko brzo navikne.</s><s>Tu se eksponira svaka fotografija ručno.</s><s>Vadiš papir iz ladice, stavljaš u masku koja stisne taj kraj papira, pustiš svjetlo sekundu-dvije-tri, izvadiš i ubaciš u razvijač i štipaljkom razvijaš i gledaš svojim okom i procjenjuješ kad trebaš izvući iz razvijača i staviti u prekidač pa u fiksir.</s><s>Za ručnu kolor fotografiju, da bismo upalili svjetlo, da je iznesemo i vidimo šta smo uradili trebalo je 15 i po - 16 minuta.</s><s>To je bio spor i dugotrajan proces u odnosu na današnju izradu.</s><s>Za izradu kolor fotografija važna je temperatura.</s><s>Morale su se održavati temperature i tu smo opet bili prvi.</s><s>Bez obzira na sve, Trebinjci mogu biti zadovoljni svojim fotografijama!“ – zaključuje Zoran Tadić.</s> |
<s>Za vanredno povećanje penzija ukupno 65,12 miliona KM</s><s>Prema odluci, opšti bod i penzije se vanredno usklađuju i povećavaju za 10 odsto i to od majske penzije (penzija koja se isplaćuje u junu), saopšteno je iz Biroa Vlade za odnose s javnošću.</s><s>Za vanredno povećanje penzija Vlada će mjesečno obezbijeđivati dodatnih 8,14 miliona KM, odnosno 65,12 miliona KM do kraja godine.</s><s>Na današnjoj sjednici Vlada je donijela i odluku o određivanju iznosa najniže penzije, takođe radi poboljšanja materijalnog položaja najugroženije kategorije korisnika prava iz penzijskog i invalidskog osiguranja, odnosno korisnika kojima je iznos penzije određen po opštim propisima niži od najniže penzije, pa im se isplaćuje najniža penzija.</s><s>Iznosi najniže penzije su određeni tako što su iznosi najniže penzije isplaćene u aprilu povećani za 10 odsto, odnosno za isti procenat za koji je izvršeno vanredno usklađivanje.</s><s>Isplata najniže penzije po ovoj odluci počinje od 1. maja.</s><s>Za realizaciju ove odluke Vlada će obezbijediti dodatna sredstva u iznosu od oko 2.360.000 KM mjesečno, odnosno oko 18.880.000 KM do kraja 2022. godine.</s><s>Iznosi najniže penzije od 1. maja:</s><s>- do 15 godina penzijskog staža - 242,55 KM</s><s>- za 15 godina penzijskog staža i više a manje od 20 godina - 291,08 KM</s><s>- za 20 godina penzijskog staža i više a manje od 30 godina - 339,60 KM</s><s>- za 30 godina penzijskog staža i više a manje od 40 godina - 388,15 KM</s><s>- za 40 godina penzijskog staža i više - 485,19 KM.</s> |
<s>Počinje moto skup – očekuje se rekordan broj dvotočkaša (Audio)</s><s>U organizaciji Moto kluba „TNT“ iz našeg grada, a uz podršku Grada Trebinja i gradske Turističke Organizacije, danas počinje 22. moto skup.</s><s>Očekuju nas tri dana motora, rokenrola i dobre zabave.</s><s>Skup će se održati na staroj lokaciji u krugu kasarne, ulaz je ispred zgrade Elektroprivrede RS.</s><s>Prava poslastica za sve ljubitelje pank roka biće večerašnji nastup jedne od najboljih grupa regiona Hladnog Piva u 23:00 časa.</s><s>Predgrupa će im biti grupa Paranoid iz Rudog.</s><s>Gradonačelnik Trebinja Mirko Ćurić sutra će u 17 časova organizovati prijem za predstavnike moto klubova.</s><s>Sat kasnije biće održan defile motora, a od 18.30 u kampu će biti organizovane tradicionalne moto igre .</s><s>Za dobro raspoloženje sutra veče pobrinuće se bendovi Krugovi u Žitu i banjalučki bend Balkan expres.</s><s>Ulaz na koncerte je besplatan.</s><s>Očekuje se da će ovo biti najmasovniji moto vikend sa preko 2000 motora.</s><s>Tim povodom u studiju radio Trebinja ugostili smo dugogodišnje članove Moto Kluba “TNT” Milana Muratovića – Mikija i Dragana Kukurića – Kukca.</s><s>O predstojećem skupu , bajkerskom životu , aktivnostima moto kluba i još ponečemu sa njima je razgovarao Darko Kurtović.</s> |
<s>Bileća: Druženje bivših pitomaca koje se ne zaboravlja</s><s>Njih oko 500 pristiglo je iz svih bivših jugoslovenskih republika.</s><s>Škola rezervnih oficira u Bileći iškolovala je 108 klasa pitomaca, koji su, poslije školovanja, raspoređivani u brojne vojne centre i kasarne bivše JNA.</s><s>Popularni "Bilećanci" imaju svoja udruženja u svim državama, koje su nastale raspadom Jugoslavije.</s><s>Poslije postrojavanja u kasarni, u kojoj su školovani, Šropovci su, uz pjesmu promarširali do centra Bileće, gdje je priređen kulturno-zabavni program.</s> |
<s>Kako se zaštititi od sunčanice i ljetnih virusa? (AUDIO)</s><s>Dr Marko Paovica, ljekar u Službi hitne medicinske pomoći je za Radio Trebinje govorio o prevenciji, liječenju, simptomima sunčanice i ljetnih virusa, a između ostalog, ukazao na pružanje prve pomoći u slučaju toplotnog udara i kada je vrijeme za posjetu ljekaru.</s> |
<s>Novski mjuzikl „San o Boki“ i u našem gradu (AUDIO/VIDEO)</s><s>Gostujući u jutarnjem programu Radio Trebinja scenarista Peđa Ristić i producent Mirela Šćasni istuču da naši sugrađani mogu očekivati pravi spektakl.</s><s>„Glavni lik ove priče je muzika i mali hotelski orkestar.</s><s>'San o Boki' je priča o nestalom hotelu Boka i nekim boljim vremenima.</s><s>Priča oživljava vrijeme 30-ih godina prošlog vijeka, a radnja je smještena u hotelu Boka, koji je u tom period okupljao mnogobrojne ličnosti iz svijeta umjetnosti i književnosti.</s><s>To je priča koja nestale, drage i važne stvari vraća iz neprovata.</s><s>Na sceni nepostojećeg hotela promiču stvarne ličnosti lokalnog i univerzalnog značaja: oriđinali Lelo i Majo, Ivo Andrić, Miloš Crnjanski, gradonačelnik Komnenović... i kralj Aleksandar Karađorđević“, ističu Ristić i Šćasni.</s> |
<s>Predsjednica Republike Srpske posjetila kompaniju „Alpro“</s><s>Predsjednica Republike Srpske Željka Cvijanović posjetila je danas u Vlasenici kompaniju „Alpro“ .</s><s>Predsjednica Republike Srpske izjavila je da je kompanija „Alpro“, koja zapošljava 150 radnika, uspjela da opstane u teškim vremenima i da uprkos krizi u proteklom periodu nije otpustila nijednog radnika.</s><s>Predsjednica Cvijanović je izjavila da je „Alpro“ dijelio sudbinu svih dešavanja u proteklom periodu – u vrijeme rata, u poratnom periodu i vremenu različitih transformacija.</s><s>„Suočena sa mnogim izazovima, ova kompanija je uspjela da opstane, zapošljava 150 ljudi, a to znači da 150 porodica na području Vlasenice ima gdje da zaradi za život.</s><s>Ovo je kompanija koja je zajedno sa institucijama Republike Srpske i lokalnom vlasti uspjela da se odupre velikom zlu koje se zove korona, uspjeli su da zadrže sva radna mjesta, radnike i čestitam im na tome, a posebno što su nakon prvobitne krize uspjeli da zaposle dodatni broj radnika“, rekla je predsjednica Cvijanović.</s><s>„Institucije Republike Srpske to cijene i kao predsjedniku Republike meni je zadovoljstvo da odlazim na mjesta gdje se zarađuje plata, obezbjeđuje novi proizvod“, navela je predsjednica Cvijanović.</s><s>Predsjednica Republike Srpske je dodala da je jako važno da je kompanija „Alpro“ izvozno orijentisana tako da se proizvodi iz ove fabrike nalaze na tržištu EU, SAD i na drugim područjima.</s><s>„Ovdje je poslovni život jako dobro organizovan, postoje jasne ambicije i planovi za budućnost i sigurna sam da će imati podršku institucija Republike Srpske.</s><s>Posebno je važno da ćemo sačuvati sva radna mjesta i otvoriti nova“, poručila je predsjednica Cvijanović.</s> |
<s>JAVNI POZIV</s><s>o finansiranju/sufinansiranju sportskih klubova, udruženja građana i ostalih nevladinih organizacija sa područja opštine Srebrenica u 2019. godini</s><s>1. Sredstva po ovom Pozivu dodjeljuju se sportskim klubovima, Udruženjima građana i ostalih Nevladinih organizacija sa područja Opštine Srebrenica u cilju finansiranja/sufinansiranja troškova aktivnosti za redovnu djelatnost i sportska takmičenja,projekata u 2019. godini, iz budžeta Opštine Srebrenica za kalendarsku 2019. godinu.</s><s>Ukupan iznos sredstava iz budžeta Opštine Srebrenica u 2019. godini, namijenjenih za finansiranje sportskih klubova, Udruženja građana i Nevladinih organizacija po javnom pozivu iznosi 126.900,00 KM - Grant 4152213 tekući grantovi sportskim,omladinskim organizacijama i udruženjima.</s><s>PRAVO UČEŠĆA:</s><s>Pravo učešća na Javni poziv imaju sportski klubovi, Udruženja građana i Nevladine organizacije koji su registrovani na teritoriji Opštine Srebrenica, odnosno imaju sjedište na području Opštine Srebrenica.</s><s>Nevladina organizacija ili Udruženje građana koja apliciraju po ovom Javnom pozivu,mogu kandidovati jedan (1) projektni prijedlog.</s><s>Nevladine organizacija ili Udruženje građana koja su već uvrštena na budžet Opštine Srebrenica ne mogu aplicirati na ovaj Javni poziv.</s><s>2.Raspodjelu sredstava vrši Komisija za finansiranje/sufinansiranje sportskih klubova,Udruženja građana i ostalih Nevladinih organizacija sa teritorije opštine Srebrenica za 2019 godinu, koju imenuje Načelnik opštine.</s><s>3. KRITERIJI ZA DODJELU SREDSTAVA SPORTSKIM KLUBOVIMA</s><s>A. Opšti kriteriji - ispunjen i potpisan prijavni obrazac ovjeren pečatom podnosioca zahtjeva, - rješenje o registraciji kod nadležnog organa kojim se dokazuje da je klub registrovan na teritoriji opštine Srebrenice (kopija), - program rada za 2019. godinu potpisan i ovjeren od ovlašćenog lica, - Ugovor o zakupu ili drugi dokument kojim je obezbjeđen prostor za realizaciju aktivnosti.</s><s>B. Posebni kriteriji za sportske klubove (kriteriji koji se boduju)</s><s>1.Stručni rad sa mlađim selekcijama ( 1-5 bod.), 2.Broj članova i aktivnih sportista u klubu ( 5-20 bod.), 3.Tradicija kluba i postignuti rezultati ( 1-10 bod.), 4.Broj i stepen takmičenja u kome se takmiče selekcije kluba : mlađi pioniri, pioniri, kadeti, juniori,seniori ( 2-10 bod.), 5.Pripadnost prioritetnoj grupi sporta prema Pravilniku o kategorizaciji sportova u Republici Srpskoj (Član 5).</s><s>I Kategorija 20 bodova, II Kategorija 10 bodova, III Kategorija 7 bodova, IV Kategorija 5 bodova, V Kategorija 3 boda.</s><s>6. Obavezno takmičenje u nekoj od liga koju organizuje krovni savaz ili asocijacija ( 1- 10 bod.),</s><s>7. Učešće kluba na međunarodnim takmičenjima (1-10 bod.)</s><s>Za kategorizaciju sportova koristiće se pravilnik o kategorizaciji sportova u Republici Srpskoj.</s><s>Sportovi koji nisu obuhvaćeni ovom kategorizacijom, a budu formirani nakon donošenja ove Odluke svrstavaju se u petu kategoriju.</s><s>B.1 Kriteriji za dodjelu sredstava NVO i UG</s><s>Prioritetni projekti iz oblasti koje će se bodovati na ovom Javnom pozivu su:</s><s>1. Obrazovanje, 2. Zdravstvo, 3. Socijalna zaštita i ljudska prava, 4. Mladi i volonterizam, 5. Životna sredina i energetska efikasnost 6. Gender, 7. Prevencija protiv incidenata motivisanih predrasudama i mržnjom</s><s>B.2 Kriteriji koji se boduju</s><s>1. Broj angažovanih stručnih lica za realizaciju projekta, (1-10 bodova) 2. Procenat finansijskog učešća u projektu, (1-10 bodova) 3. Vezanost programa projekta za oblast iz Javnog poziva (1-10 bodova) 4. Obuhvaćenost ciljne grupe (1-10 bodova)</s><s>POTREBNA DOKUMENTACIJA ZA SPORTSKE KLUBOVE</s><s>4. Uz popunjen i ovjeren prijavni obrazac aplikanti su dužni priložiti:</s><s>- Prijedlog projekta na službenom obrascu - Rješenje o registraciji kod nadležnog organa kojim se dokazuje da je klub registrovan na teritoriji opštine Srebrenica (kopija), - Ugovor sa bankom s navedenim transakcijskim računom ( kopija), - Program rada za 2019 godinu. - Ugovor o zakupu ili drugi dokument kojim će biti obezbjeđen prostor za realizaciju programa - Dokaz kluba o imenovanju ovlašćenog lica. - Dokaz o licenci, - Izjava o broju članova , - Dokaz o broju i stepenu takmičenja , - Dokaz o učestvovanju na takmičenju koji organizuje krovni savez, - Dokaz o učestvovanju na međunarodnom takmičenju, - Finansijski izvještaj ukoliko je sportski klub dobijao sredstva Opštine Srebrenice u predhodnoj godini.</s><s>POTREBNA DOKUMENTACIJA ZA UG i NVO</s><s>- Prijedlog projekta na službenom obrascu, - Pregled budžeta, - Izjava o podobnosti (obrazac), - Izjavu o procentu sufinansiranja projekta, - Rješenje o registraciji kod nadležnog organa kojim se dokazuje da je udruženje/organizacija registrovana na teritoriji opštine Srebrenica (kopija), - Ugovor sa bankom s navedenim transakcijskim računom ( kopija), - Program rada za 2019 godinu. - Ugovor o zakupu ili drugi dokument kojim će biti obezbjeđen prostor za realizaciju programa - Odluka skupštine udruženja/organizacije o imenovanju ovlašćenog lica. - Finansijski izvještaj ukoliko je NVO,UG dobijao sredstva Opštine Srebrenice u prijedhodnoj godini.</s><s>Napomena: Aplikanti mogu predati i fotokopije navedenih dokumenata koje moraju biti ovjerene.</s><s>Način i rok podnošenja aplikacije na Javni poziv</s><s>5. Aplikacioni obrasci sa dokumentacijom se predaju u zatvorenoj koverti u Šalter Sali opštine Srebrenica sa naznačenom adresom Opština Srebrenica ul.</s><s>Srebreničkog odreda bb Srebrenica 75430 sa naznakom "Komisija za finansiranje/sufinansiranje sportskih klubova, Udruženja građana i ostalih Nevladinih organizacija sa područja opštine Srebrenica u 2019 godini – NE OTVARAJ" ili putem pošte.</s><s>6. Prijedlog Odluke o raspodjeli sredstava Komisija donosi u roku od 15 dana od dana isteka roka iz Javnog poziva za dostavu zahtjeva o dodjeljivanju sredstava, i objavljuje na oglasnoj tabli i zvaničnoj internet stranici Opštine Srebrenica.</s><s>7. Učesnici konkursa imaju pravo prigovora na prijedlog Odluke o raspodjeli sredstava u roku od 8 dana od dana objavljivanja prijedloga Odluke o raspodjeli sredstava.</s><s>8. Konačnu Odluku o raspodjeli sredstava donosi Načelnik Opštine u roku od 8 dana od dana isteka roka za podnošenje prigovora.</s><s>Odluka o raspodjeli sredstava se takođe objavljuje na oglasnoj tabli i zvaničnoj internet stranici Opštine Srebrenica, i dostavlja u pisanoj formi svakom aplikantu pojedinačno.</s><s>Opština Srebrenica zadržava pravo da ne dodjeli sva raspoloživa finansijska sredstva u slučaju da projektni prijedlozi ne zadovoljajavaju zadate kriterije.</s><s>9. Javni poziv biće objavljen na zvaničnoj internet stranici Opštine Srebrenica, oglasnoj tabli Opštine Srebrenica i biće otvoren do 01.03.2019 godine.</s><s>Dodatne informacije se mogu dobiti u Odjeljenju za Društvene djelatnosti i javni servis opštinske uprave Opštine Srebrenica.</s><s>Neblagovremene kao i nepotpune prijave se neće razmatrati.</s><s>Sve dodatne informacije mogu se dobiti isključivo na mejl odjeljenja Ova e-maila adresa je zaštićena od spambotova.</s><s>Omogućite JavaScript da biste je vidjeli.</s><s>U skladu sa velikim interesovanjem građana opštine Srebrenica-interno raseljenih lica za objavljenim Javnim pozivom o dodjeli na korištenje 13 (trinaest) građevinskih stambenih kontejnera koji će služiti kao vid podsticaja održivosti ruralnih područja i povratka interno raseljenih lica na područje opštine Srebrenica, Načelnik opštine Srebrenica objavljuje Izmjene ovog javnog poziva, a koje se odnose na produženje roka za dostavljanje prijava na javni poziv.</s><s>Po ovoj izmjeni Javnog poziva, rok za dostavljanje prijava na Javni poziv će biti otvoren do 27.11.2018. godine, a sve nepotpune i neblagovremene prijave neće se uzimati u razmatranje.</s> |
<s>POZIVI I OBAVJEŠTENJA (121)</s><s>Predmet oglasa za prodaju službenih putničkih motornih vozila putem neposredne pogodbe (javna prodaja-licitacija putem zatvorenih pismenih ponuda) je:</s><s>Motorno teretno vozilo marke "FAP 2026", godina proizvodnje 1985, snaga motora 188 kW, radna zapremina motora 12.760 ccm, vrsta motora "DIESEL", broj šasije: 2026BSAV101274, boja crvena.</s><s>Početna cijena: 5.200,00 KM, a kaucija/depozit iznosi 10% od početne cijene/vrijednosti vozila.</s><s>Motorno teretno vozilo marke "DENISS", snaga motora 150 kW, masa vozila 11.700 kg, navedeno vozilo ne posjeduje potvrdu o vlasništvu niti je ikada bilo registrovano u BiH, te samim tim nije u funkciji i može se prodati kao sekundarna sirovina.</s><s>Osnovica za obračun sekundarne sirovine: 11.700 kg (masa vozila) x 0,25 KM (cijena sekundarne sirovine) = 2.925,00 KM, a kaucija/depozit iznosi 10% od početne cijene/vrijednosti vozila.</s><s>Način prodaje, uslove, pravila prodaje putem neposredne pogodbe, kao i ostale informacije pogledajte na linku: LICITACIJA ZA TERETNA MOTORNA VOZILA - novembar 2019. god.</s><s>Predmet Javnog poziva je dodjela bespovratnih sredstava privrednim subjektima iz kategorije zanatsko preduzetničkih djelatnosti registrovanim kod Opštinske uprave Srebrenica (u daljem tekstu: privredni subjekt), a koji su u toku 2018. i 2019. godine aktivno poslovali, a nisu dobijali posticajna sredstva od drugih institucija ili organizacija.</s><s>Rok za podnošenje zahtjeva je 15 dana od dana objavljivanja, a uslove i potrebnu dokumentaciju ovog poziva možete pogledati OVDJE, a aplikacioni obrazac možete preuzeti OVDJE.</s><s>Predmet javnog poziva je realizacija projekta ekonomskog osnaživanja ruralnih područja - pomoć održivom povratku i interno raseljenim osobama na području opštine Srebrenica kroz dodjelu građevinskih kontejnera.</s><s>Načelnik opštine Srebrenica raspisuje Javni konkurs za prijem radnika u radini odnos na neodređeno vrijeme i prijem pripravnika sa visokom stručnom spremom, i to:</s><s>Viši stručni saradnik za poslove stručne službe Skupštine opštine i administrativno-tehničke poslove.......................1 izvršilac</s><s>Engleski jezik i književnost....................................................................................................1 izvršilac</s><s>Profesor sporta i fizičkog vaspitanja....................................................................................................1 izvršilac</s><s>Rok za podnošenje prijava je 15 dana od dana objavljivanja Konkursa, a cijeli tekst Javnog konkursa možete pogledatin na linku: Javni konkurs 09/2019</s> |
<s>Predmetni objekti su u vlasništvu opštine Srebrenica i isti će kroz ovaj javni poziv dodjeliti na korištenje građanima koji imaju potrebu za istima i koji ispunjavaju tražene uslove, a što će biti definisano posebnim Ugovorom koji će biti zaključen između opštine Srebrenica i korisnika.</s><s>Javni poziv je otvoren do 22. novembra 2018. godine, a cijeli tekst oglasa pročitajte na linku: JAVNI POZIV - DODJELA GRAĐEVINSKIH STAMBENIH KONTEJNERA</s><s>Načelnik opštine Srebrenica raspisao je Javni konkurs za popunjavanje upražnjenih radnih mjesta u Opštinskoj upravi Srebrenica na neodređeno vrijeme za pozicije: vatrogasac (1 izvršilac) i vatrogasac-telefonista (3 izvršioca).</s><s>Opis poslova, opšte i posebne uslove, prijavu na javni konkurs, potrebna dokumenta i rok za podnošenje prijava za ovaj javni konkurs pogledajte na linku: JAVNI KONKURS OPŠTINSKE UPRAVE SREBRENICA - VATROGASNA TERITORIJALNA JEDINICA.</s><s>Na osnovu odredaba člana 59.</s><s>Zakona o lokalnoj samoupravi ("Službeni glasnik Republike Srpske", broj: 97/16), člana 97.</s><s>Zakona o službenicima i namještenicima u organima jedinice lokalne samouprave ("Službeni glasnik Republike Srpske", broj: 97/16), člana 95. stav.</s><s>3. Statuta opštine Srebrenica ("Službeni glasnik opštine Srebrenica", broj: 2/18), a u skladu sa "Odlukom o odobravanju sredstava za finansiranje zarada pripravnika sa VSS", koja je donijeta dana 10.07.2018. godine od strane Upravnog odbora JU Zavoda za zapošljavanje Republike Srpske, Odluka broj: 02.7.6/0601-58-2/18, Načelnik opštine Srebrenica raspisuje:</s><s>JAVNI KONKURS za prijem pripravnika sa visokom stručnom spremom u radni odnos na određeno vrijeme u Opštinsku upravu Srebrenica</s><s>Načelnik opštine Srebrenica oglašava Javni konkurs za prijem pripravnika u Opštinsku upravu Srebrenica sa visokom stručnom spremom, na određeno vrijeme u trajanju od godinu dana-pet izvršilaca i to:</s><s>Profesor tehnike i informatike sa ostvarenih najmanje 240 ECTS bodova ..........................................................</s><s>1 izvršilac;</s><s>Diplomirani ekonomista sa ostvarenih najmanje 240 ECTS bodova .......................................................................</s><s>2 izvršioca;</s><s>Diplomirani inžinjer stočarstva sa ostvarenih najmanje 240 ECTS bodova ........................................................</s><s>1 izvršilac;</s><s>Bakalaureat bachelor sigurnosnih i mirovnih studija sa ostvarenih najmanje 180 ECTS bodova ...........................</s><s>1 izvršilac.</s><s>Pripravnikom se smatra lice koje prvi put zasniva radni odnos na određeno vrijeme radi osposobljavanja za samostalan rad u struci, odnosno samostalno obavljanje poslova u tom stepenu stručne spreme, odnosno zvanja, kao i lice koje je provelo na radu vrijeme kraće od vremena utvrđenog za pripravnički staž u tom stepenu stručne spreme ili zvanja, i koje prema zakonu treba položiti stručni ispit za rad u upravi nakon okončanja pripravničkog staža.</s><s>Vrijeme provedeno u radnom odnosu kod drugog poslodavca uračunava se u pripravnički staž.</s><s>Pripravnički staž sa završenom visokom stručnom spremom traje godinu dana.</s><s>Opšti uslovi</s><s>Posebni uslovi</s><s>Pored opštih uslova, kandidati treba da ispunjavaju i sledeće posebne uslove i to: 1. stručna sprema: -kandidati pod rednim brojem I/1, profesor tehnike i informatike sa ostvarenih najmanje 240 ECTS bodova, -kandidati pod rednim brojem I/2 diplomirani ekonomista sa ostvarenih najmanje 240 ECTS bodova -kandidati pod rednim brojem I/3 diplomirani inžinjer stočarstva sa ostvarenih najmanje 240 ECTS bodova -kandidati pod rednim brojem I/4 bakalaureat bachelor sigurnosnih i mirovnih studija sa ostvarenih najmanje 180 ECTS bodova 2. da prvi put zasnivaju radni odnos u traženom stepenu obrazovanja, 3. da se nalaze na evidenciji Zavoda za zapošljavanje Republike Srpske kao nezaposleno lice.</s><s>Sukob interesa Da nisu u sukobu interesa, odnosno da ne obavljaju dužnost koja je nespojiva sa dužnošću službenika u opštinskoj upravi.</s><s>Potrebna dokumenta Uz prijavu na javni konkurs, kandidati su dužni priložiti: -uvjerenje o državljanstvu (ne starije od 6. mjeseci) -izvod iz matične knjige rođenih, -fotokopiju lične karte, -fotokopiju diplome o završenoj stručnoj spremi, -original uvjerenje osnovnog ili višeg suda da se protiv kandidata ne vodi krivični postupak ( ne starije od šest mjeseci ), -uvjerenje da se nalazi na evidenciji Zavoda za zapošljavanje Republike Srpske kao nezaposleno lice, -uvjerenje o opštoj zdravstvenoj sposobnosti (dostaviće samo izabrani kandidat prije zasnivanja radnog odnosa), -ovjerenu izjavu iz tačke III pod tačke 5. i 6. -ovjerenu izjavu o nepostojanju sukoba interesa -ovjerene izjavu da prvi put zasniva radni odnos u traženom stepenu obrazovanja, -uvjerenje o radnom odnosu provedeno kod drugog poslodavca koje se uračunava u pripravnički staž.</s><s>Sva dokumenta se dostavljaju u originalu ili ovjerenoj fotokopiji.</s><s>Svi kandidati koji ispunjavaju opšte i posebne uslove, biće pozvani na ulazni intervju.</s><s>O vremenu i mjestu održavanja intervjua, kandidati će biti blagovremeno obaviješteni.</s><s>Prijave sa dokazima o ispunjavanju opštih i posebnih uslova mogu se dostaviti lično u šalter sali opštine Srebrenica svakim radnim danom u vremenu od 07 do 15 časova, ili putem pošte na adresu: Opština Srebrenica, ulica Srebreničkog odreda bb "Komisiji za prijem pripravnika."</s><s>Rok za podnošenje prijava je 15 dana, od dana objavljivanja javnog konkursa u Dnevnim novinama „Glas Srpske“.</s><s>Javni konkurs će biti objavljen i na Oglasnoj tabli opštine Srebrenica i na web stranici opštine Srebrenica.</s><s>Za dodatna obavještenja o javnom konkursu kandidati se mogu obratiti Vladanu Milovanoviću, šefu kabineta načelnika opštine Srebrenica na broj telefona 056/445-507.</s><s>O rezultatima konkursa, svi kandidati biće pismeno obavješteni.</s> |
<s>Na osnovu člana 62. stav (4) Zakona o zaduživanju, dugu i garancijama Republike Srpske ("Službeni glasnik Republike Srpske", broj: 71/12, 52/14 i 114/17), načelnik opštine Srebrenica obavještava javnost da će se na XI Tematskoj sjednici Skupštine opštine Srebrenica, zakazanoj za 07. jun 2019. godine, raspravljati o prijedlogu Odluke o kreditnom zaduženju opštine Srebrenica za finansiranje projekata ekonomskog oporavka.</s><s>Obavještavaju se svi zainteresovani poljoprivredni proizvođači sa područja opštine Srebrenica da mogu podnijeti zahtjev za dodjelu građevinskog materijala za izgradnju ili rekonstrukciju objekata namjenjenih primarnoj poljoprivrednoj proizvodnji.</s><s>Zahtjevi se mogu podnijeti u Centru za pružanje usluga građanima (Šalter sala) Opštinske uprave Srebrenica na propisanom obrascu koji je u prilogu ovog obavještenja najkasnije do 15. maja 2019. godine.</s><s>Napomena: Zahtjevi koji su ranije podneseni, odnosno prije 24.04.2019. godine moraju se dopuniti traženom dokumentacijom koja je navedena u obrascu zahtjeva.</s><s>Načelnik odjeljenja za privedu i razvoj Cvijetin Maksimović</s><s>Program ima za cilj osposobljavanje mladih lica aktivnih tražilaca posla sa evidencije nezaposlenih lica za polaganje pripravničkog ispita i samostalan rad u struci.</s><s>Pripravnički staž za lica sa VSS traje 12 mjeseci.</s><s>Programom je obuhvaćeno finansiranje obavljanja pripravničkog staža za 200 lica kroz dvije komponente:</s><s>I Komponenta: Finansiranje 100% iznosa bruto plate za 100 djece poginulih boraca sa VSS bez radnog iskustva.</s><s>Izdvajanje po jednom pripravniku u ovoj komponenti iznosi 8.955,22 KM na godišnjem nivou, a temelji se na iznosu mjesečne plate nakon oporezivanja od 500 KM čiji je bruto iznos 746,27 KM.</s><s>Ukupna izdvajanja za ovu komponentu iznose 895.522,00 KM.</s><s>II Komponenta: Finansiranje plate nakon oporezivanja za 100 lica sa VSS bez radnog iskustva.</s><s>Izdvajanje po jednom pripravniku u ovoj komponenti iznosi 6.000,00 KM na godišnjem nivou, a temelji se na iznosu mjesečne plate nakon oporezivanja od 500 KM.</s><s>Ukupna izdvajanja za ovu komponentu iznose 600.000,00 KM.</s> |
<s>Slađin pogled kroz objektiv: FOTOGRAFIJE GRADE MOSTOVE</s><s>Slađa Gajić fotografiju istražuje više od deset godina, a ne razdvajajući se od fotoaparata do sada je ovjekovječila na hiljade različitih momenata, uspijevajući da stigne neuhvatljivo i proizvede mistično.</s><s>Po prirodi skromna, kaže nam da joj je bavljenje fotografijom samo način da iskorači iz svakodnevice i predahne od svega što je okružuje.</s><s>Prihvatamo njenu konstataciju da je amater, ali ostajemo i pri svome da ima izvanredan dar da izgradi čudesan odnos sa svakim u trenu uhvaćenim prizorom.</s><s>Bilo da je riječ o zalasku sunca, treperenju lišća u jesen, pejzažima, gradovima, građevinama, manastirima, crkvama, u svakoj vidimo nesvakidašnje zapise vremena.</s><s>„Zanimanje za fotografiju počelo je još u studentskim danima i zaista to doživljavam samo kao hobi koji me opušta i, najprije, kao veliku ljubav.</s><s>Imala sam više poziva da fotografišem razne događaje, međutim mišljenja sam da kada jednom uzmem novac za fotografije tada svako naredno fotografisanje prestaje da bude ono što volim i želim, i tu, po meni, nema ljubavi.</s><s>S druge strane, fotografije rado poklanjam i nadam se da nikada neću biti u situaciji da moram da ih prodajem“.</s><s>"Dučićev pogled", jedna od Slađinih fotografija</s><s>Uz osjećaj za fotografiju, koji evidentno posjeduje, osnove ovog zanata naučila je u trebinjskom „Foto kino klubu“, a zatim nabavila i adekvatnu opremu, jer jedno bez drugog, kaže, ne ide.</s><s>S obzirom da svoje fotografije odavno objavljuje na društvenim mrežama facebook i instagram, željela je da to što radi bude kvalitetno.</s><s>Ono što je u njenom slučaju nama posebno zanimljivo, pa makar nastajalo i iz hobija, je Slađina iskonska ljepota pogleda na život kroz objektiv.</s><s>Takvom izvornošću i iskrenošću u prilici smo da neprekidno svjedočimo fascinantnim prikazima čija čistota dira pravo u srce i dušu.</s><s>„Motivi su baš trenutak, ono nešto što me zadivi i što prosto moram da uhvatim.</s><s>Za neke stvari postoji svega par sekundi ili djelić sekunde i uvijek treba biti spreman.</s><s>Ako procijenim da će biti dobar zalazak sunca provozam se do naše Gračanice da taj momenat uhvatim ili, kada mi zatreba dodatne energije odem da prošetam i tada postoji samo to što gledam kroz objektiv.</s><s>Nekada čekam i satima da bih postigla ono što želim.</s><s>Mada, fotografija je definitivno bilježenje trenutka.</s><s>Pamtim jedan povratak iz Crne Gore za Trebinje.</s><s>Padala je jaka kiša i najednom, kroz oblake vidim zalazak sunca.</s><s>Momentalno sam se parkirala da to uslikam.</s><s>Svi koji su bili sa mnom, najprije zbuljeni što sam se zaustavila, poslije nisu mogli da vjeruju zbog čega sam istrčala po nevremenu iz auta, ali bilo je jače od mene“, kroz smijeh nam prepričava samo jednu od mnogih fotografskih anegdota.</s><s>Motiv sa planine Tare</s><s>Vesele prirode i puna neke dobre energije kojom plijeni, dok govori o bavljenju fotografijom, na šta smo je inače jedva nagovorili, sa nama dijeli i fotografske uspomene sa mnogih putovanja.</s><s>Još jedne njene velike ljubavi.</s><s>„Prije kovida sam više putovala, što mi je bio neiscrpan izvor inspiracije, posebno kada bih se negdje našla prvi put.</s><s>Prvo putovanje što se tiče inostranstva bio je Istanbul i to je grad u koji bih definitivno željela da se vratim još jednom, zatim Moskva, Beč, Prag, Švajcarska, Njemačka, Alabanija, Budimpešta, Atina, Solun, Egina, Meteori.</s><s>Ta Grčka je nešto što se više puta mora obići da bi se doživjela.</s><s>Od republika bivše Jugoslovije jedino je Slovenija ostala koju nisam vidjela.</s><s>Sad, tokom pandemije, pošto se nije moglo putovati vani, vidjela sam koliko toga predivnog mi imamo ovdje pa su u posljednje dvije godine fotografije najviše iz Trebinja, okoline našeg grada i Hercegovine“.</s><s>Crkva sv. Dimitrija u Solunu - fotografija sa jednog od Slađinih putovanja</s><s>Baveći se fotografijom, spontano je počelo i interesovanje za vjerske objekte i ono što vjerom nosi naše nasljeđe, a iz čega gradimo veze jedni među drugima.</s><s>Mostovi, kojima Slađa te veze produbljuje i ujedinjuje, definisali bismo najljepšom isprepletenošću gena i korijena, počevši od njenog crnogorskog porijekla, rođenja u Vojvodini i više od tri decenije života u Trebinju.</s><s>Iz svega toga, sasvim prirodno je proistekla i njena ideja o osnivanju, a kako bi ga drugačije nazvala nego Udruženja građana „Mostovi“ Trebinje, čiji je predsjednik.</s><s>Pet godina rada Udruženje je obilježilo u septembru, a za to vrijeme organizovano je mnogo kulturnih sadržaja sa ciljem upoznavanja i očuvanja vjerskog, kulturnog, istorijskog nasljeđa i međureligijske saradnje, što je nit vodilja „Mostova“.</s><s>"Moskva" i "Meteori"</s><s>„Prva moja ideja bila je da se bavimo upoznavanjem naših svetinja, ne samo u Hercegovini nego i šire.</s><s>Zamisao sam 2016. godine saopštila tadašnjem vladiki Grigoriju, dopala mu se i „Mostovi“ su osnovani po njegovom blagoslovu.</s><s>Prvi projekat bila nam je izložba fotografija vjerskog nasljeđa Hercegovine, Čačka i okoline, koju sam radila sa prijateljicom iz Čačka Ivanom Vasojević.</s><s>Obje smo izložile po 20 fotografija, ona Ovčarsko – Kablarske klisure, a ja hercegovačkih svetinja.</s><s>Prvo u Trebinju pa u Čačku i obje su bile veoma posjećene“.</s><s>Tokom pet godina rada, Udruženje je organizovalo niz događaja.</s><s>Devet pokloničkih putovanja, Vidovdanski koncert akapelo sastava „Srpski pravoslavni pojci“ u amfiteatru hercegovačke Gračanice, a sličan repertoar već pripremaju u susret narednom Vidovdanu.</s><s>Osim toga, prije dvije godine u Muzeju Hercegovine svoju knjigu „So zemlji“ Ostroško trimirje promovisala je Ljiljana Habjanović Đurović, dok su ove godine, uprkos pandemiji, uspjeli da prirede još jednu književnu promociju, trilogiju „Brda od pelina“ Jasenke Lalović, u Narodnoj biblioteci Trebinje, a zatim i u Nevesinju i Bileći.</s><s>Slađa sa Ljiljanom Habjanović Đurović nakon trebinjske promocije knjige "So zemlji"</s><s>Ovih dana, Slađa Gajić i njeno udruženje, kako nam kaže, završili su projekat na koji je posebno ponosna.</s><s>Naime, turističke table u Mrkonjićima sa neadekvatnim natpisom, zamijenili su novim.</s><s>„Često odem u Mrkonjiće i više puta sam bila svjedok da su table sa natpisom „Rodna kuća svetog Vasilija“ na ulasku iz Trebinja i iz pravca Ljubinja u Mrkonjiće zbunjivale turiste, što mi je zasmetalo.</s><s>Razgovarala sam sa mati Pavlom kojoj se moja ideja o promjeni natpisa dopala.</s><s>Dobila sam njen i blagoslov naše Eparhije da Udruženje promijeni table i sada su postavljene nove na kojima piše: „Rodno mjesto – Manastir Svetog Vasilija Tvrdoškog i Ostroškog“.</s><s>Mislim da je ovakva signalizacija mnogo bolja, s obzirom na jedno takvo sveto, a unazad par godina i turističko mjesto.</s><s>Veoma mi je drago da se uradilo nešto od čega će duže vrijeme biti koristi“.</s><s>Tabla na ulazu u Mrkonjiće</s><s>Svojevrstan jubilej svog udruženja proslavila je na najbolji način, a svim što je do sada uspjela da priredi u Trebinju i šire, čini joj, kaže, neizmjerno zadovoljstvo.</s><s>Jer, kako nam reče, spojila je u jedno mnoge svoje ljubavi.</s><s>„Aktivnosti u Udruženju mi uzimaju dosta vremena, ali me ispunjavaju.</s><s>Taj osjećaj kada uradiš neke lijepe stvari, doprineseš na neki način, ničim se ne može platiti.</s><s>Kao što se fotografijom bavim iz ljubavi, tako je i sa udruženjem.</s><s>Njegovati ono što imamo, kulturu sjećanja na neke stvari i događaje, ono je što me inspiriše i u tom pravcu će „Mostovi“ ići i narednih godina!“</s><s>PUTOVANjA KAO UPOZNAVANjE SEBE</s><s>„Na poklonička putovanja odaziva se veliki broj Trebinjaca.</s><s>Trudimo se da pored svetinja obiđemo i neke druge, znamenite lokacije.</s><s>Obišli smo mnogo područja značajnih iz naše istorije, vjere i kulture, oko 35 manastira i crkava u osam država.</s><s>U Srbiji Žiču, Studenicu, Ljubostinju, Oplenac, Lelić, Ćelije, Đurđeve stupove, Petrovu crkvu, Sopoćane, Mileševu, Pribojsku banju, Tumane, Manasiju i Ravanicu, u Albaniji sabornu crkvu u kojoj nas je dočekao njihov mitropolit, što nam je bila velika čast.</s><s>Zatim u Grčkoj predivne Meteore, Eginu u kojoj su mošti Svetog Nektarija.</s><s>Organizovali smo i putovanje u Dizeldorf kada je bilo ustoličenje vladike Grigorija.</s><s>Iako sam obišla više od 60 pravoslavnih svetinja poseban utisak na mene ostavila je posjeta manastirima i crkvama SPC na Kosmetu, gdje sam kod manastira upoznala Srbe koji su prošli jako težak period, ali ipak opstali na svojim ognjištima.</s><s>Takođe, i susret sa Dalmatinskom eparhijom bio je veoma emotivan.</s><s>To je prostor gdje živi nekolicina pravoslavaca i na nedjeljnoj liturgiji u Kninu dirnulo nas je kada smo vidjeli svega pet ljudi u crkvi.</s><s>Sva putovanja, rekla bih, najviše su prilike u kojima možemo mnogo toga da naučimo, ne jedino o našem nasljeđu, nego mnogo više i o samima sebi.</s><s>Nadam se da će se situacija sa pandemijom stabilizovati i da ćemo imati priliku za nova putovanja“.</s> |
<s>U Srpskoj 321 novi slučaj virusa korona, 51 iz Trebinja</s><s>Među novooboljelima je i 51 osoba iz Trebinja, pet iz Bileće, četiri iz Nevesinja i po jedna osoba iz Berkovića i Gacka.</s><s>U posljednja 24 časa, Institutu za javno zdravstvo Republike Srpske prijavljeno je 20 smrtnih slučajeva, među kojima nema lica iz istočne Hercegovine.</s> |
<s>Predsjednica Republike Srpske posjetila Hram Svetog Save</s> |
<s>Protokol predsjednice Republike Srpske, 13.09.2019. godine</s> |
<s>Ovo je prvi put da korisnici ovog operativnog sistema na ovakav način bivaju obaviješteni o potencijalnim opasnostima.</s><s>Obaviještenje je stiglo nekoliko sekundi prije jakog potresa i iznenadila mnoge korisnike.</s> |
<s>Protagonista večeri KORINA ĐINĐIĆ: SAMO SAM SE IGRALA</s><s>Treće festivalske večeri, pred trebinjskom publikom – poetski tetar iz Hrvatske.</s><s>Gledali smo predstavu po motivima poeme Ljuba Stipišića Delmate u kojoj je opjevao bitku kod Lepanta iz 16. vijeka.</s><s>Potresnu sudbinu žena dalmatinskog primorja u poetskoj formi, adaptirao je i režirao Mirko Đinđić.</s><s>Ovo pozorišno ostvarenje proglašeno je najboljim na 59.</s><s>Festivalu hrvatskih kazališnih amatera u Vodicama, a mlade glumice dale su sve od sebe da dočaraju svu tragičnost heroina jednog vremena.</s><s>Žiri publike, kako su se izjasnili, nakon dužeg vijećanja i uz obrazloženje da prednost daju budućnosti, za najbolju glumicu ansambla proglasili su desetogodišnju djevojčicu Korinu Đinđić.</s><s>„Ja sam jedina u svojoj školi koja radim na glumi.</s><s>Bilo mi je zabavno raditi na ovoj predstavi“ – rekla nam je, nakon uručenja nagrade ova djevojčica, dodavši da joj nije bilo teško izvesti ovu ulogu.</s><s>„Zapravo, nisam imala mnogo šta ni da glumim.</s><s>Ja sam se samo igrala večeras, kao što se stalno zabavljam sa mojim prijateljicama iz predstave.</s><s>One su super.</s><s>Savjetovale su me, pošto sam mala, da mi sve bude samo zabava i u svemu su mi pomagale.</s><s>Malo sam se i prestrašila.</s><s>Na jednoj predstavi sam zamalo pala ispred mog prijatelja Džibonija i bojala sam se da mi se to opet ne desi“.</s><s>Mala Korina, inače unuka reditelja predstave, kaže da se u njenoj porodici svi glumom bave amaterski.</s><s>„Moji mama i tata su isto nekada glumili i osvajali nagrade, a i moj mlađi brat voli da glumi.</s><s>To nam je porodična tradicija.</s><s>Zadivljena sam što sam najbolja.</s><s>Prije smo dobili zajedničku nagradu u Vodicama, a ovo je moja prva.</s><s>Jeste da je to samo papir, ali ja sam se baš obradovala.</s><s>U vrtiću sam igrala Crvenkapicu, ovo je moja druga uloga a prva u stvarnosti“, priča Korina.</s><s>Na novinarsko pitanje da li bi voljela da se bavi glumom kada poraste, Korina odgovara da trenutno ima druge planove.</s><s>„Ne znam da li ću se baviti glumom kad porastem.</s><s>Nekad sam željela biti astronaut ili predsjednik, sada želim postati pedijatar“, samouvjerena je naša mlada sagovornica.</s> |
<s>OSNOVCI USPJEŠNO SPROVODE PROJEKAT "ŠKOLA HHI VIJEKA"</s><s>U Osnovnoj školi "Vaso Pelagić" u Pelagićevu, sprovodi se projekat "Škola HHI vijeka" sa upotrebom "Mikrobita", gdje su učenici pokazali svoje znanje i sposobnosti, kao i vještine u programiranju.</s><s>Na Školskom takmičenju učenika od prvog do petog razreda, najbolji su bili Jakov Lazarević i Paulina Mićić, koji su učestvovali i na Regionalnom takmičenju.</s><s>Učenike je pripremao profeosr matematike i informatike Nemanja Trivunović.</s><s>Cilj ovog projekta je unapređenje nastave kroz unapređenje vještina kritičkog razmišljanja pri rješavanju problema i povećanje digitalne pismenosti kako kod nastavnika, tako i kod učenika.</s> |
<s>Dodik: Rezolucija Skupštine Crne Gore - neprijateljski čin</s><s>Dodik je naglasio da je neshvatljivo da crnogorski Parlament izglasa rezoluciju o Srebrenici, a da to nije još uvijek prošlo u BiH.</s><s>„Ako Parlamentarna skupština BiH nije donijela sličan dokument, onda se postavlja pitanje zašto je to uradila Crna Gora, i postavlja se pitanje da li je to akt miješanja u unutrašnje stvari.</s><s>Ako politika BiH nije mogla da dođe do konsenzusa o tom pitanju, kako je moguće da oni imaju pravo o tome da pričaju.</s><s>Da li je to pranje njihove savjesti“, naglasio je Dodik.</s><s>Skupština Crne Gore izglasala je sinoć rezoluciju o zabrani negiranja navodnog genocida u Srebrenici.</s><s>Rezolucija, kako prenosi Srna, između ostalog podrazumijeva „da parlament osudi i priznaje da se u Srebrenici dogodio genocid i da je ubijeno više od 8.000 Bošnjaka“.</s><s>Skupština Crne Gore takođe je razriješila dužnosti ministra pravde, manjinskih i ljudskih prava Vladimira Leposavića glasovima 43 poslanika.</s><s>Leposavić je smijenjen na prijedlog crnogorskog premijera Zdravka Krivokapića, a zbog stavova izrečenih u Skupštini Crne Gore o Srebrenici kada je tokom odgovora na poslanička pitanja na jednom od prethodnih skupštinskih zasjedanja izjavio da u Srebrenici nije bio genocid.</s><s>Jedan od lidera Demokratskog fronta Andrija Mandić izjavio je da je Rezolucija o Srebrenici, koju je usvojio crnogorski parlament, samo nastavak niza poteza vlasti koji se donose suprotno volji naroda u Crnoj Gori, zbog čega, kako je rekao, DF traži novu vladu ili vanredne parlamentarne izbore.</s><s>Premijer Zdravko Krivokapić izjavio je danas da smatra da je rezolucija o Srebrenici, usvojena u crnogorskom parlamentu, kako navodi, „zaista bila nepotrebna“, jer produbljuje podjele i sukobe u društvu, a nema je ni BiH.</s> |
<s>Povjerenje su dobili i Radovan Dimitrić iz Mrkonjić Grada, Radenko Bubić iz Kotor Varoša, Boris Pašalić iz Čelinca te Milan Kovač iz Šipova.</s> |
<s>Neki dani, neki ljudi, nekih godina: PETROLEJKA SA VITONjE</s><s>Od rankovićkog zaseoka Vitonje do najbližeg priključka za struju samo su dva kilometra!</s><s>Malo više od dva kilometra dijele ih od samog centra Ljubinja, ali ta “pozitivna geografija” ostaje bez pozitivnog rezultata.</s><s>Vitonju i dalje, u dobrano odmaklom 21. vijeku, osvjetljava petrolejka!</s><s>A na zaselak, da apsurd bude veći, gotovo da pada sjena obližnjeg dalekovoda!</s><s>Prije osam godina - Milenko Krulj sa lampom na gaz</s><s>Vitonja je “matica svih Krulja” rekao nam je domaćin Milenko Krulj, u čijoj smo rodnoj kući, jednog proljeća, prije osam godina napravili ovaj zapis koji vam donosimo.</s><s>Samo još kosovi zvižduću kroz meki koloritni sumrak na Vitonji.</s><s>Trne aprilski dan u ljubičastoj svjetlosti po kršu, gasi se u čedno bijelim laticama izbeharalih trešanja, dok lahor, s južne strane, od Ljubinja, nanosi blag miris zgažene žalfije s golih vlaka...</s><s>Penzioner Milenko Krulj prilazi lampi: skida cilindar, pali fitilj, izvija ga... i vraća cilindar, a bledunjava crvenkastožuta svjetlost razlijeva se po dnevnoj sobi.</s><s>Na dva kilometra kozjom stazom od grada, na dva kilometra vazdušne linije od susjednog Uboska, u kome Neđo Bukvić u sopstvenoj etno-sobi čuva isti ovakav primjerak lampe – da pokaže radoznalim prijateljima i znancima kako se u prošlim vijekovima živjelo uz njen škiljavi sjaj.</s><s>VISOKI NAPON</s><s>- Ni gaza nema u Ljubinju! – vajka se Milenko.</s><s>-Da bi ga kupio moraš do Trebinja; 62 kilometra, do prodavnice boja i lakova!</s><s>I ako ti cilindar pukne, isto tako...</s><s>Malo te čudno osmotre kad ga zaišteš, k’o ono: “odakle dolaziš, čovječe” ... ali nađu ga, nađu...</s><s>U Bosni misle da je sva Hercegovina osvijetljena što sa termo, što sa hidro elektrana...</s><s>Da je sreće i bilo bi tako!</s><s>Na stotinjak metara prečice odavde prolazi dalekovod prema Mostaru, na njega se, naravno, ne možemo prikopčati...to je visoki napon.</s><s>Dva kilometra od nas je vod na koji se možemo priključiti; trebala bi, doduše i trafo-stanica, a nas je malo za jednu takvu akciju...</s><s>Makadamski put od 2,5 kilometra što nas kod Duba povezuje s asfaltnim drumom Ljubinje – Stolac dobro održavamo, međutim sa svjetlom nam se ne da.</s><s>Svuda po selima i zaseocima oko nas svijetli, mi ostadosmo u zapećku...</s><s>U neko doba smo i sami mislili neće nam ni trebati.</s><s>I ja i žena Nevenka smo živjeli u Ljubinju, otišli u penziju: rat je štošta promijenio, ekonomske prilike ponajviše, pa su mi dva sina, dva unuka i nevjesta ostali u kući u Ljubinju, a mi se vratili ovamo...</s><s>Još bi se Krulja za stalno vratilo na Vitonju da je stiglo svjetlo...</s><s>Znam pouzdano.</s><s>Zborili bi mi tako kad bi amo izašli vikendom...</s><s>Malo ironije - tabla pred kućom u koju struja ne stiže</s><s>Milan Krulj je dolazio iz Ljubinja, na očevini zasadio orahe.</s><s>Isplatnije bi mu bilo da se ovdje bavi stočarstvom, ali, mlad je, razumijem ja to to – ne može da se vrati u kuću s lampom!</s><s>Ma, bogami, i mnogi drugi mlađi bi se odozdo iz doline pripovratili na starinu... zato piši da su svi Krulji voljni da učestvuju u akciji, samo trebala bi nam pomoć i drugih da naše ovdašnje kuće osvijetlimo...</s><s>Pa da se nastavimo baviti stočarstvom, kojim su se bavili naši preci...i što je danas, evo, isplativije od tanka života u gradu.</s><s>DOŠLI IZ PETROVIĆA</s><s>A Vitonja je postojbina, matica, svih Krulja.</s><s>Još 1936. godine hroničarima je to predanje prenio pokojni Dušan (Luke) Krulja:</s><s>„Krulji su došli iz Petrovića u Crnoj Gori na Vitonju.</s><s>Tu je doselilo petoro braće.</s><s>Jedan se iselio u popovopoljsko selo Veličane, jedan u obližnje Ćukovce, jedan u Bosnu, jedan je ostao na Vitonji, a jedan se nije ženio...</s><s>Upamtite: Krulji na Vitonji, Rankovcima, Kapavici i Čanjsklom Dolu potiču od jednog brata!</s><s>Od drugog brata su oni u Ćukovcima.</s><s>Od trećeg brata, onog iz Veličana, potiču Krulji što se iseliše u Zavalu i Mostar...</s><s>Mostarski Krulji slave svetog Luku – po ženskoj lozi.</s><s>Svi ostali Krulji slave Jovanjdan!“</s><s>Znatno prije navedene Dušanove priče, 1909, Jefto Dedijer je u jednom etnografskom spisu objavio: „Krulji potiču iz Riđana kod Nikšića.</s><s>Iz Riđana su doselili zbog krvnine u Miriloviće kod Bileće, a odatle u ljubinjsko selo Ubosko.</s><s>Onda, 1867. kad su Turci iselili iz (Herceg) Novoga otmu im zemlju u Ubosku i isele ih na slabiju zemlju na čitluke.</s><s>Od jednog su tijesta Krulji, Medani, Žarkovići, Bukvići, Đoge, Komadi i Pašići“.</s><s>I etnograf Milenko Filipović, koji ih naziva “čuvenim rodom u Hercegovini”, zaključuje da su korijenima iz crnogorskih Riđana, dok Šefko Pašić u sarajevskom listu “Oslobođenje” (29. jula 1971.) piše da u porodici Krvavac iz Nevesinja neki članovi smatraju da Krvavci potiču od Krulja kod Ljubinja...</s><s>Hroničari novijih zbivanja bi dodali da su se Krulji raselili na razne strane svijeta, ponajčešće do Trebinja, Dubrovnika, Mostara, Zenice, vojvođanskih mjesta – Gajdobre, Bačkog Dobrog Polja i Ravnog Topolovca... dok je Vlado Krulj (Borislavov sin) prvo radio u Francuskoj, potom preselio u SAD.</s><s>MAO CE IZ ĆUKOVACA</s><s>Jedan od Krulja, iz susjednih Ćukovaca, još pedeset i neke godine prošlog vijeka ponio je tada najneobičnije ime u Hercegovini, po kineskom predsjedniku Mao Cedungu, otac Radomir dao mu je ime – Mao Ce!</s><s>U ljubinjske knjige rođenih upisali su ga “spojeno” – Maoce - a oni koji su ga poznavali i drugovali s njim (među njima i potpisnik ovih redova), sve do njegove smrti, zvali su ga jednostavno – Matko!</s><s>Prvo kinesko ime u Hercegovini - Maoce Krulj</s><s>Ni etimologiju prezimena Krulj, ni otkud takvo prezime u naslovu romana poljskog književnika Kazimježa Brandisa “Majka braće Krulj” (izdatog u beogradskoj “Narodnoj knjizi” 1962. godine, a koji je, kako sam Brandis navodi, “priča o jednoj ženi koja se zvala Lucija Krulj; stvar seže u predratne godine kada se njen muž Stanislav opio i pao pod tramvaj u /varšavskoj/ Železnoj ulici...”) ni na Vitonji – ni u selu Rankovcima (kojima ovaj zaselak administrativno pripada), danas više niko ne zna objasniti.</s><s>Pamtim, ko da je juče bilo – objašnjava Milenko. –Dva Dušana Krulja su imala zajedno 25-oro čeljadi!</s><s>Odnosno, znam kad je ovdje u vitonjskim kućama bilo 70 duša, među njima 30 momaka i đevojaka.</s><s>Smijeh, pjesma i zabava dizali su se do neba...</s><s>U međuvremenu sve je pomrlo ili odselilo...</s><s>Prije rata smo na kućama u Rankovcima i ovdje imali ploče s brojevima, da se poštari i poreznici snađu ako dođu koje je čija kuća.</s><s>Mi smo bili posljednji, na vratima nam stajalo 29...</s><s>Zato sam, neki dan, kad sam krečio kuću, skinuo onaj broj – i bacio ga.</s><s>Ničem više ne služi!</s><s>MLAĐI BI POSTIGLI VIŠE</s><s>A nije, dodaće Nevenka, ni život u selu više najteži.</s><s>Imamo mobilni telefon, radio na akumulatoru, šporet na plin...</s><s>Pa neka godišnje podgojimo petoro teladi, s čijom prodajom nema nikakvih problema, to je više od tri hiljade maraka!</s><s>I tako... sve u svemu da se štošta stvoriti, prišteđeti...</s><s>Mlađi i jači bi mogli mnogo više...</s><s>Nevenka Krulj</s><s>- Šta samo?</s><s>- Samo da dođe struja!</s><s>Noć je uveliko.</s><s>Pod bledunjavom kriškom mladog mjeseca, spuštamo se orošenom, srebrnom cestom makadama, ka asfaltnom drumu, ka Dubu, ostavljamo za sobom zaselak – sa samo dva, takođe blijedo osvijetljena prozora, ali onom crvenkastožutom svjetlošću.</s><s>I ljude koji se nadaju da bi i u njihov dom “ipak pravo svjetlo moglo doći”, ali i čija se nada u to sa svakim ovakvim novim sumrakom – tanji...</s><s>RAHATLUKA VIŠE BILO!</s><s>Nekoliko godina kasnije, kad je i definitivno postalo jasno da od struje neće biti ništa, Milenko Krulj bi se prisjećao boljih dana iz istorije zaseoka.</s><s>Kazivao bi onako usput, a opet ne bez boje i melahnolije:</s><s>Milenkova i Nevenkina kuća na Vitonji</s><s>- Ma skoro svaki dan ovuda, ovim prijekim putem iz Uboska prema Ljubinju, prolazilo bi barem pet Ubalaštana i desetoro čeljadi iz Vlahovića...</s><s>To su one godine kad se išlo na posao u ljubinjski “Soko” (fabriku transportne opreme) ili u kupovinu...</s><s>Sad prečacem ne ide nijedno čeljade, ne moreš nikoga sresti...</s><s>Ma, ne ljutim se ja.</s><s>Nemoj me pogrešno razumjeti.</s><s>I ja sam selio iz zaseoka, pa se vratio...</s><s>A u Ljubinju, u međuvremenu, Nevenka i ja imamo još jednu snahu i još dvoje unučadi...</s><s>Nisam nezadovoljan, pri kraju se, ali dobro je...</s><s>Poslije kraće pauze Milenko će se prisjetiti i sopstvenog dječaštva i mladosti:</s><s>- Iza Drugog svjetskog rata išao sam u zadrugu i čuvao stoku, eno onomo - na planini Radimlji.</s><s>Za dnevnicu, a dnevnica mala.</s><s>Išao sam s pokojnim ćaćom i u Nevesinje, na vršidbu; bilo mi 12 godina – dnevnica bila pet ili sedam kilograma žita!</s><s>Ma, moj Janjiću, dobro je danas.</s><s>Dobro, kažem ti...</s><s>- Šta znači sad to tvoje “samo”?</s><s>- Samo je prije rahatluka više bilo... iako je robe i opreme bilo mnogo manje.</s> |
<s>On je govorio o planiranoj posjeti patrijarha srpskog Porfirija našem gradu u okviru Dana svetog Vasilija.</s> |
<s>Izabrani Mitropolit Joanikije bogoslužio u Herceg Novom</s><s>U sedmu nedjelju po Vaskrsenju, kada proslavljamo Svete oce Prvog vaseljenskog sabora, održanog u Nikeji 325. godine, Njegovo visokopreosveštenstvo izabrani Mitropolit crnogorsko-primorski g. Joanikije sa sveštenstvom služio je Svetu arhijerejsku liturgiju u Crkvi Svetog Spasa u Herceg Novom.</s><s>Veliki broj naroda iz Boke Kotorske, okupio se u gradu Herceg Stjepana, da po prvi put dočeka svog novoizabranog Mitropolita i od njega zatraži arhijerejski blagoslov.</s><s>Sabranju su pored mnogobrojnog vjernog naroda prisustvovali konzul Srbije u Crnoj Gori Zoran Dojčinović, gradonačelnici: Herceg Novog, gospodin Stevan Katić, Tivta, gospodin Željko Komnenović, Kotora, Vladimir Jokić i Trebinja, gospodin Mirko Ćurić, kao i predsjednik SO Herceg Novi, gospodin Ivan Otović.</s><s>Nakon Liturgije, dobrodošlicu novoizabranom Mitropolitu poželio je gradonačelnik Herceg Novog, Stevan Katić, koji je vladici najprije još jednom čestitao izbor za Mitropolita, koji smo po njegovim riječima „željno iščekivali prethodnih sedmica“.</s><s>Gradonačelnik je dodao da se nada i vjeruje, da će novoizabrani Mitropolit, poput svog prethodnika, često dolaziti u Herceg Novi, koji će ga uvijek rado dočekati.</s><s>Potom se vjernom narodu, riječima arhipastirske besjede, obratio Mitropolit Joanikije.</s><s>Vladika je u svom obraćanju istakao da mi nastavljamo veliko slavlje povodom praznika Spasovdana: „Gospod Isus Hristos, prije nego što se Vaznio na Nebo, poslije svoga Vasrksenja, javljao se svojim učenicima i apostolima, koji su se na Veliki petak razbježali kada su vidjeli Hristovo stradanje i Hristovu, reklo bi se, nemoć na Krstu...</s><s>Međutim, nevidljivo je Gospod Isus Hristos tada pokazao najveću moć.</s><s>Uništavao je svojim smrću smrt i zlobu i demonsku i ljudsku.“</s><s>Vladika je istakao da nas ovaj period između Vaznesenja i Duhova, savršeno uvodi u današnji praznik, kada proslavljamo Sabor 318 Otaca Prvog Vaseljenskog Sabora.</s><s>Izabrani Mitropolit Joanikije je podsjetio da Dar Duha Svetoga, koji su apostoli dobili na danu Pedesetnice, „nisu ostali samo na apostolima, nego su se izlili i na njihove naslednike, i izliva se na Crkvu Božiju sve do dana današnjeg.“ Vladika je pojasnio da po riječima apostola Pavla, u Crkvi će uvijek biti teškoće i da će ona uvijek iznova svjedočiti Istinu.</s><s>“Naša Istina se nasleđuje, ali se iznova svjedoči svaki put i uvijek je nova.</s><s>Tako kada su nastali problemi, lažna učenja, lažna svjedočenja, lažni proroci, lažni apostoli su se pojavili koji su propovjedali, reklo bi se, isto hrišćanstvo kao i naše, ali malo drukčije.</s><s>A to malo drukčije može da vodi u propast.</s><s>I sveti oci u vrijeme Svetoga cara Konstantina su se sabrali u gradu Nikeji i osudili jeres i Arijevo lažno učenje”, kazao je vladika, podsjetivši da je Arije počeo je da razara Crkvu Božiju kao zajednicu tijela Hristovog.</s><s>Tada su Sveti oci definisali i utvrdili vjeru pravoslavnu, iznova je saopštili kroz Simbol vjere koji čitamo na svakoj Svetoj službi:</s><s>“I zato je današnji praznik 318 Svetih otaca, koji ulazi u praznovanje Vaznesenja Gospodnjeg, toliko znamenit.</s><s>Sveti oci su iznova potvrdili vjeru u Hristovo ovaploćenje od Presvete Djeve Bogorodice i svo Njegovo djelo, naznačili smisao Njegovog djela spasonosnog i, naravno, time Svetu crkvu Božiju zaštitili od lažnih učenja.</s><s>U njihovo vrijeme je trijumfovala Sveta vjera pravoslavna i kao na Trojičindan, kada su sišli ognjeni jezici na Svete učenike i apostole, Božja mudrost i istina se izlila i na Svete oce Prvog vaseljenskog sabora”, besjedio je izabrani Mitropolit crnogorsko-primorski g. Joanikije.</s><s>Dalje je naglasio da se sve to produžava i Duh Sveti neprestano izliva darove na žive bogolike ličnosti sabrane u Crkvi Božjoj na Svetoj službi oko Hrista Gospoda, oko Njegovog Svetoga prestola, koje On hrani nebeskim Hljebom da žive novim životom:</s><s>“Taj nebeski Hljeb je zapravo sami Hristos Gospod koji se useljava u naša srca i u naše duše, ispunjava ih ognjem i blagodaću i milošću, ljubavlju Duha Svetoga”, poučio je sabrane vladika Joanikije.</s><s>On se prisjetio i nedavnih litija, koje su se održavale na samo u Herceg Novom, već u cijeloj Crnoj Gari, kada smo po njegovim riječima bili otjerani van zakona i bili označeni kao neka nazadna zajednica koja treba da nestane, od stane naših bivših vlasti.</s><s>„I tada kada smo bili otjerani, bili smo najjači.</s><s>Zato što se ni našta nismo mogli osloniti, osim na Hrista Gospoda.</s><s>Bili smo sa Hristom na Njegovoj Golgoti i On nas je osnažio svojim Časnim krstom i Duhom svojim Svetim nas objedinio“, kazao je Visokopreosvećeni izabrani Mitropolit Joanikije Vladika i dodao da je Gospod blagoslovio taj narod, koji je ostao sa Njim.</s><s>Vladika je istakao da u Herceg Novom imamo jednu lijepu priču.</s><s>On je čestitao gradonačelniku na ponovnom izboru i zablagodario mu za sve što je činio za Herceg Novi i hramove u tom gradu: „On je uvijek imao otvoreno srce, da mu se možemo obratiti i uvijek je bio sa nama, a to je najvažnije.“</s><s>Zablagodario je i gospodinu konzulu Republike Srbije, mudrom čovijeku, koji je takođe uvijek bio sa nama.</s><s>Na samom kraju, Njegovo visokopreosveštenstvo izabrani Mitropolit crnogorsko-primorski g. Joanikije je podsjetio vjernike da uvijek budu slobodni i da se uvijk sabiraju u Crkvu Božiju i da se vezuju za Hram Božiji.</s><s>U ime sveštenstva hercegnovskog i cijele Boke, protojerej-stavrofor Radomir Nikčević, arhijerejski namjesnik hercegnovski, zablagodario je izabranom Mitroplitu na dolasku i prinijetim molitvama za grad i zdravlje njegovih žitelja, za napredak i umnoženje svakoga dobra, i uručio skromni dar, dikirije i trikirije, simbol arhijerejskog služenja.</s><s>“Vladiko, neka vas Gospod prati u sve dane života, neka vaš život bude svetilo svijeće koja će da svijetli svima nama i neka vas Gospod ukrijepi i osnaži na mnogaja i blagaja ljeta!”, kazao je, između ostalog, otac Radomir.</s><s>Predsjednik Crkvene opštine Herceg Novi g. Zoran Lazarević je kazao da narod voli izabranog Mitropolita Joanikija, podsjećajući na zajedničku borbu i Trojičindansku zakletvu za odbranu svetinja: “Ovaj narod je žedan i željan pravde, a vidimo da zemaljski poredak ovako krh, lomljiv, nedorečen, ne izgleda baš najpravdenije i zato su se litije okrenule Božjoj pravdi.</s><s>A ako je neko personifikuje, čestiti vladiko, onda ste to vi.</s><s>Upravo vas najviše prepoznajemo kao čovjeka koji projavljuje Božiju pravdu na zemlji i zato smo srećni jer ćemo moći zajedno sa vama da istrajavamo na tom putu.”</s><s>Današnjim molitvenim sabranjem u Crkvi Svetog Spasa na Toploj, završene su višednevne Spasovdanske svečanosti u Herceg Novom, koje su počele u srijedu, 9. juna.</s><s>Ovim svečanostima grad Herceg Novi, dočekao je svoje arhijereje i po prvi put ugostio novoizabranog Mitropolita, koji je svojim dolaskom blagoslovio ovaj grad.</s><s>Današnje bogosluženje još jednom je potvrdilo to, da je Herceg Novi i cijela Boka kotorska, dio našeg naroda koji nikada nije skrenio sa Puta koji vodi u Život, puta koji je Gospod blagoslovio, a naš Otac, Sveti Sava utabao na ovim prostorima.</s> |
<s>POČELO ANKETIRANjE: Građani biraju najbolju inicijativu</s><s>Forum za građanske inicijative, koji je formiran u sklopu projekta „Regionalni program lokalne demokratije na Zapadnom Balkanu“ (ReLOaD), prepoznao je inicijative koje će doprinijeti boljem kvalitetu života građana Trebinja i ponudio građanima da odaberu jednu inicijativu koju će finansirati ReLOaD projekat i sufinansirati Grad Trebinje.</s><s>Građani od danas mogu birati jednu od ponuđenih inicijativa putem anketnih kutija koje su postavljene u Centru za usluge građanima (Gradska uprava Trebinje) radnim danima od 7-19 časova i u Centru za dozvole iz oblasti preduzetništva i građenja (zgrada Gradske uprave kod pijace) radnim danima od 7-15 časova.</s><s>Otvaranje „Družionice“ podrazumijeva adaptiranje i opremanje prostorije u okviru JU „Dom mladih“ Trebinje u prostor za druženje i razgovor koji bi mladi koristili besplatno.</s><s>Planirani su molerski radovi, sanacija poda i plafona, nabavka stolova, stolica, televizora, računara i sl.</s><s>Upravljanje i održavanje „Družionice“ bilo bi u nadležnosti JU „ Dom mladih“.</s><s>U ovoj prostoriji mladi bi mogli da organizuju razgovore i različite radionice (učenje o prirodi, čitanje i razgovor o knjigama i dr.) Imali bi prostor u kome bi mogli jedni drugima da pomažu u različitim školskim predmetima – besplatan prenos znanja.</s><s>U „Družionici“ mladi bi mogli da diskutuju o različitim temama iz regiona i svijeta čime bi se doprinijelo procesu podizanja svijesti mladih, razmjeni ideja. (Očekivani broj korisnika: 240 djece srednjoškolskog uzrasta)</s><s>2) Izgradnja dječijeg igrališta u MZ Lastva</s><s>Realizacijom navedene inicijative djeca koja žive u mjesnoj zajednici Lastva dobila bi priliku da se igraju na bezbjedan način.</s><s>Planirana je nabavka i postavljanje mobilijara za dječije igralište (ljuljaške, klackalice, tobogani i sl.).</s><s>Upravljanje i održavanje igrališta, nakon realizacije inicijative, preuzela bi Mjesna zajednica odnosno Grad Trebinje.</s><s>S obzirom na činjenicu da građani, djeca i odrasli, iz drugih dijelova grada često posjećuju ovu mjesnu zajednicu (jedno od omiljenih izletišta) korist od igrališta imala bi i djeca iz drugih dijelova grada koja dolaze u MZ Lastva. (Očekivani broj korisnika: minimalno 70 djece)</s><s>3) Rekonstrukcija – uređenje postojećeg igrališta u naselju „Banjevci“</s><s>Naselje „Banjevci“ je novije naselje u Trebinje koji je izdvojio sredstva i u naselju je prethodnom periodu izgrađen višenamjenski sportski teren koji je neophodno rekonstruisati u cilju stvaranja boljih uslova za bavljenje sportom.</s><s>Uz sportski teren potrebno je izgraditi i opremiti prostor za igru djece mlađeg uzrasta.</s><s>Planirana je rekonstrukcija postojećeg terena (farbanje golova i koševa, izgradnja zaštitne ograde, nabavka klupa i sl.), kao i nabavka i postavljanje mobilijara za dječije igralište (ljuljaške, klackalice, tobogani i sl.) Realizacijom ove inicijative djeca i omladina u Banjevcima imala bi mogućnost da na kvalitetan način koriste svoje slobodno vrijeme, da se igraju i da svoj život obogate sportsko-rekreativnim aktivnostima i druženjem na otvorenom.</s><s>Očekivani broj korisnika: 120 djece i omladine.</s><s>4) Izgradnja vježbaonice na otvorenom u centru grada – naselje „Luč“</s><s>Izgradnjom vježbaonice na otvorenom građani bi imali priliku da vježbaju u prirodi u centru grada.</s><s>Vježbaonica će biti postavljena u naselju „Luč“ u kome je u nekoliko prethodnih godina izgrađeno više od 300 stanova, a u fazi izgradnje je i 40 stanova za mlade bračne parove.</s><s>Lokacija se nalazi u neposrednoj blizini sportskog terena na kome građani treniraju i bave se sportsko-rekreativnim aktivnostima.</s><s>Realizacijom ove inicijative građani bi dobili mogućnost da obogate sadržaj sportskih aktivnosti, kao i priliku da treniraju na otvorenom.</s><s>Planirana je nabavka i postavljanje fitnes opreme za vježbanje na otvorenom.</s><s>Korist od vježbaonice imali bi svi građani koji žive u Trebinju. (Očekivani broj korisnika: preko 1000 građana).</s><s>Pozivaju se građani da učestvuju u anketi i izaberu onu inicijativu koju smatraju najkorisnijom za grad i građane Trebinja.</s><s>***Projekat ReLOaD finansira Evropska unija, a implementira Razvojni program Ujedinjenih nacija (UNDP).</s> |
<s>Voćarstvo u Mostaćima: POVRATAK ŠLjIVE U TREBINjSKO POLjE</s><s>U jesen 2015. godine, Milenko i Veljko Spremo, otac i sin, polako su počeli da uređuju komad zemlje u Mostaćima.</s><s>Išli su korak po korak s namjerom da kultivišu zemljište, ali je istina da je u obojici tinjala želja da podignu nasade šljiva.</s><s>Jednog je vodila ljubav ka zemlji, ka životu koji se na njoj rađa, ka nekadašnjim šljivicima, a drugog znatiželja.</s><s>Nakon dvije godine upornog rada i brojnih agro-tehničkih mjera, porodica Spremo je uspjela zemljište privesti namjeni, a onda je ''pala'' odluka da se ništa ne radi ad hoc.</s><s>Zato su 2017. godine na Poljoprivrednom institutu uradili analizu zemljišta.</s><s>Dobijeni rezultati potvrdili su njihovu zajedničku želju – zemljište je pogodno za uzgoj šljive.</s><s>„Više je razloga zbog kojih smo se odlučili na šljivu.</s><s>Oca je vodila želja iz djetinjstva.</s><s>U nevesinjskom selu Biograd, odakle je naša porodica, imali smo nasade šljive.</s><s>Takođe, moj otac, dok je službovao kao sveštenik u obližnjem Ljubinju, imao je i tamo nasade šljive, a ja sam uz njega bio više iz znatiželje.</s><s>Uvijek sam se pitao zašto na području Trebinja ne postoji nijedan intenzivni nasad šljive te zašto je ta voćna vrsta nepravedno zapostavljena ovdje na jugu?!“ – započinje naš razgovor četrdesetsedmogodišnji Veljko Spremo od koga saznajemo da su se u startu odlučili za ozbiljan, stručan pristup te da su prilikom podizanja nasada konsultovali brojne stručnjake iz oblasti voćarstva.</s><s>„U dogovoru sa Poljoprivrednim institutom odradili smo pripremu zemljišta i krenuli sa čačanskim sortama.</s><s>To je bila jesen 2017. godine.</s><s>Prvenstveno smo posadili sorte: Čačanska rana, Valerija, Nada, Petra, Divna... i to iz razloga što su otporne na virus Šarke.</s><s>Za odabir šljive, kao voćke za uzgoj, odlučili smo se i iz razloga što je djelimično otporna na Žilogriz.</s><s>Dalje, šljiva ima veliki dijapazon korištenja, kao svježa za konzumaciju, suva, te se može prerađivati u džem, slatko, liker, sok... a posebna priča je proizvodnja voćnih rakija, a koja nije zastupljena na ovom području.“</s><s>Posadili su, te 2017. godine Milenko i Veljko, nekih 180 sadnica.</s><s>Takođe, uradili su i pripreme za navodnjavanje, a 2018. godine su na preostalom dijelu zemljišta, posadili još 180 sadnica drugih sorti.</s><s>Danas, na nešto malo manje od pet duluma imaju oko 360 stabala šljive i pedesetak stabala smokve.</s><s>„Primijenili smo sve agrotehničke i pomotehničke mjere, a to je povijanje grana kako bi se biljka što prije dovela u rodno stanje, zatim formiranje uzgojnog oblika... i to opet moram da kažem uz konsultacije ljudi sa strane i uz korištenje interneta jer ovdje ne postoji savjetodavna služba koja bi nam mogla dati opširnije informacije šta bismo trebali uraditi i kako.</s><s>Nažalost, malo je stručnih ljudi na području istočne Hercegovine čija je specijalnost šljivarstvo.</s><s>Još jedan ogroman nedostatak je što nema mlađih generacija koji znaju da rade određene usluge, u smislu uslužne rezidbe.</s><s>Tako da je čovjek primoran da koristi prijateljstva, lične kontakte, da zovne neke ljude sa strane koji mogu dati savjet, ali to nije isto kao kad imaš čovjeka – konsultanta na terenu koji dođe i obiđe voćnjak.</s><s>Po meni je to veliki hendikep i zato smo se mi potrudili da napravimo kontakte sa eminentnim stručnjacima koji će nam u narednom periodu biti jedna vrsta pratnje i savjetodavne službe“ – dodaje Veljko, kome ne silazi osmijeh sa lica dok priča, o možemo slobodno reći, porodičnom hobiju jer svi članovi porodice Spremo imaju svoja zaduženja u voćnjaku.</s><s>Očigledno je Veljko Spremo pedantan i u poslu temeljan čovjek.</s><s>Te njegove osobine se ogledaju u voćnjaku, gdje je sve „pod konac“.</s><s>Redovi u kome su stabla razmaka četiri puta dva i po metra, bez ijedne travke, milina su za pogledati.</s><s>Stabla su vretenastog uzgojnog oblika, gdje se krošnja formira tako što se, priča nam Veljko, svake dvije godine zanavljaju rodne grane.</s><s>„Svaki drugi dan sam u voćnjaku.</s><s>Zašto svaki drugi?</s><s>Pa zato jer smo ugradili savremeni sistem za navodnjavanje i moramo pustiti određenu količinu vode da bi spriječili žilogriz da prodre do tla gdje polaže jaja i uništava korijen.</s><s>A gdje je redovni obilazak voćnjaka, pregled zdravstvenog stanja, pregled lista, tretiranje određenim hemijskim preparatima pa tretiranje zemljišta, frezanje i slično...</s><s>Posla ima tokom cijele godine.</s><s>Sve obavljamo mašinski.</s><s>Jedino nam fale atomizeri veće zapremine.“</s><s>Od Veljka saznajemo da je u dogovoru sa profesorom Sinišom Mitrićem sa Poljoprivrednog fakulteta iz Banja Luke, planirano zatravnjivanje radnih površina u voćnjaku za šta su nabavili odgovarajuću smješu i kosilicu za travu.</s><s>S obzirom da se se voćnjak nalazi pored magistralnog puta Trebinje – Ljubinje, biće i estetski lijep za pogledati, a porodica Spremo će tako spriječiti pojavu grinja i povećati azot neophodan stablima šljive.</s><s>„Već uviđamo benefite različitih sorti.</s><s>Plodovi Čačanske rane pokazali su se kao izuzetni za konzumaciju.</s><s>Timočanka se pokazala odličnom za sve vrste namjena, počevši od prerade do rakije, a šljiva Valerija je odlična za džem i slatko.</s><s>Mada je nama cilj da što više plodova prodamo u svježem stanju i do sad smo uspijevali sve prodati u Trebinju.</s><s>Ljudi su već uvidjeli kvalitet koji nudimo.</s><s>Zbog svih mjera koje smo primijenili, naši plodovi već teže više od 110 grama.</s><s>Još uvijek je ovo relativno mlad nasad pa nemamo problema sa plasmanom.“</s><s>U razgovoru sa Veljkom stičemo utisak da mu rad na zemlji pričinjava zadovoljstvo.</s><s>S posebnom emocijom opisuje vremenski period za nama, od kupovine zemljišta, do svakog trenutka koji je baš tu, na zemlji proveo sa ocem, koga je nažalost izgubio u martu ove godine.</s><s>A Veljkov otac, bio je omiljen od Duvna do Trebinja, u svim mjestima gdje je službovao kao sveštenik.</s><s>„Svi kažu da sam njegova slika i prilika.</s><s>Možda smo se zato odlično slagali i lako nadovezivali u željama i htijenjima.</s><s>Od njega sam naslijedio i ljubav prema zemlji.</s><s>Pa i taj voćnjak je bio mjesto gdje smo se najviše družili iako smo živjeli zajedno.</s><s>Tu smo razgovarali, dogovarali se, planirali..., a sad mi je žao što nismo još više.</s><s>Naša zajednička želja je bila mini sušara kako bismo suve šljive, specijalitet naših predaka, vratili na trpezu.</s><s>Prije nisi mogao zamisliti praznik bez suve šljive na stolu...</s><s>Pa eto, priznajem da mi je sljedeći plan nabavka sušare...</s><s>Inače, mi smo nepravedno zapostavili mnoge biljke koje smo generacijama koristili u ishrani i smatrali ih vrlo zdravim.</s><s>Jedna od njih je i drenjina.“</s><s>SMOKVE ZA PRIJATELjE</s><s>Porodica Spremo je uz 360 stabala šljive posadila oko pedesetak sadnica smokve i to vrsta koje nisu sa ovog područja.</s><s>Tako se u Mostaćima šepure grčke sorte, sirijske, egipatske, turske,...</s><s>„Opet znatiželja i volja da probam nešto novo, nešto drugačije...</s><s>Za sad odlično uspijevaju.</s><s>Njih ne prodajem.</s><s>Smokve dijelim prijateljima.</s><s>Nije dobro, ako je samo meni dobro.</s><s>To je moje životno načelo, a možda i nekom od prijatelja dam ideju da se opredijeli za voćarstvo.“ – dodao je ovaj vedri i vrijedni čovjek.</s><s>GOSPODIN SVEŠTENIK</s><s>Protoprezviter - stavrofor Milenko Spremo, višedecenijski sveštenik Eparhije zahumsko-hercegovačke i primorske preminuo je 16. marta ove godine.</s><s>Rođen je 1948. godine, u nevesinjskom selu Biograd.</s><s>Bogosloviju Svetog Save u Beogradu završio je 1968. godine, a 1976. godine i Pravni fakultet Univerziteta u Mostaru.</s><s>Po blagoslovu episkopa Atanasija, juna 1999. godine, postaje paroh prve trebinjske parohije, a blagoslovom Episkopa zahumsko-hercegovačkog i primorskog Grigorija, 2010. godine postavljen je za svešenoslužitelja pri manastiru Hercegovačka Gračanica i za paroha sedme parohije trebinjske.</s><s>Na prijedlog episkopa Grigorija, Sveti Arhijerejski Sinod SPC odlikovao ga je pravom nošenja naprsnog krsta, a 2004. godine nakon redovnog penzionisanja, postavljen je za sveštenoslužitelja pri Petropavlovom manastiru.</s><s>„S ocem Milenkom sam zajedno služio 25 godina, zajedno smo radili i sarađivali.</s><s>Možete li zamisliti da s nekim provedete toliko vremena, a da od njega ne čujete ni jednu tešku riječ, ni prigovor ni izgovor?!</s><s>Uvijek je bio otmen i gospodstven, vrijedan i vjeran.</s><s>Nevidljiv i nenametljiv, ali i vazda tu kada treba i koliko treba.</s><s>Otac Milenko je bio u onom najdubljem smislu riječi Gospodin Sveštenik.</s><s>Od Duvna do Petropavlova tiho i smireno služenje dovelo ga je pred lice Božije.</s><s>Ima li ljepšeg primjera!</s><s>Nikakva pretenzija, nikakva težnja za slavom i isticanjem, samo smireno i tiho služenje.</s><s>Takav nam trebaše sveštenik i Bog nam ga je dao.</s><s>Vjerno je služio Bogu i neumorno činio sve, pa i nadljudske napore da svoju porodicu izvede na pravi put, što se upravo i dogodilo.</s><s>Njegova supruga, djeca i unučići primjer su kako treba da izgleda jedna srpska pravoslavna porodica.</s><s>Sve je kod njih čisto, uredno i dosljedno, a opet i uvijek bez pretjerivanja.</s><s>Nemojte da pomislimo da je to tek tako slučajno.</s><s>Ne, to je plod velikog truda i podviga ovog Božjeg sveštenika...“ – napisao je vladika Grigorije na vijest o smrti sveštenika Milenka Sprema.</s> |
<s>SPC: Odgađanje potpisivanja Temeljnog ugovora bez osnova</s><s>- SPC i njen vjerni narod i u ovim okolnostima neće odustati od odbrane svojih prava i svetinja - poručili su iz SPC i dodali da su sinoćnjem sastanku prisustvovali članovi Svetog arhijerejskog sinoda Njegovo visokopreosveštenstvo mitropolit dabrobosanski Hrizostom, Njegovo preosveštenstvo episkop šumadijski Jovan, kao i episkop budimljansko-nikšićki Joanikije.</s><s>Njegova svetost patrijarh i prisutni arhijereji izrazili su veliko žaljenje i zabrinutost za dalji položaj SPC i njenog vjernog naroda, s obzirom na to da jedino sa njom, iako joj pripada apsolutna većina naroda u Crnoj Gori, nije potpisan Ugovor koji joj garantuje pravni položaj, a samim tim vjerska i građanska prava svetosavskog naroda - što predstavlja čin otvorene diskriminacije.</s><s>U saopštenju je navedeno da je nakon višečasnovnog odgađanja i obavještavanja patrijarha srpskog o nizu potpuno različitih razloga za kašnjenje polaska iz Podgorice, oko 21.00 čas Krivokapić stigao na dogovoreni sastanak i iznio nove i do sada neizrečene razloge zbog kojih smatra da potpisivanje Ugovora mora biti odgođeno.</s><s>U prijepodnevnim časovima istog dana, predstavnici Sinoda i Vlade Crne Gore su u potpunosti usaglasili tekst Temeljnog ugovora između SPC i države Crne Gore, nakon čega su crnogorski predstavnici potvrdili da će u poslijepodnevnim časovima Krivokapić doći u Beograd da bi sa patrijarhom srpskim Porfirijem svečano potpisao Temeljni ugovor, što je iz Krivokapićevog kabineta usmeno potvrđeno patrijarhu.</s><s>Vladika Joanikije: Krivokapić da se ne miješa u izbor mitropolita</s><s>Administrator Mitropolije crnogorsko-primorske i episkop budimljansko-nikšićki Joanikije izjavio je da je od crnogorskog premijera Zdravka Krivokapića tražio da potpiše Temeljni ugovor sa Srpskom pravoslavnom crkvom /SPC/, a ne da se miješa u izbor mitropolita.</s><s>- Od premijera Crne Gore sam zahtijevao da realizuje svoje obećanje i potpiše Temeljni ugovor sa SPC, a ne da se miješa u izbor mitropolita crnogorsko-primorskog, što je u isključivoj nadležnosti Svetog arhijerejskog Sabora SPC - rekao je vladika Joanikije.</s><s>On smatra da je apsurdan prijedlog Krivokapića da se Temeljni ugovor potpiše 30. oktobra /na dan upokojenja mitropolita Amfilohija/, što je, kako je ocijenio, svojevrstan politički manevar.</s><s>Krivokapić: Na sastanku potvrđeno opredjeljenje da bude potpisan Temeljni ugovor</s><s>Crnogorski premijer Zdravko Krivokapić je saopštio da je na sastanku sa patrijarhom Porfirijem "potvrđeno opredjeljenje da bude potpisan Temeljni ugovor sa SPC" i da su "ostali u dogovoru da se usaglase o terminu".</s><s>Krivokapić je rekao da se raduje izboru novog mitropolita crnogorsko-primorskog, uz veliku vjeru da će voditi narod poput svog prethodnika blaženopočivšeg mitropolita Amfilohija.</s><s>- Želimo da na najdostojanstveniji način što prije ugostimo patrijarha srpskog Porfirija u Crnoj Gori kako dolikuje patrijarhu, ali i gostoljubivom i vjernom crnogorskom narodu - rekao je Krivokapić.</s> |
<s>Predsjednica Republike Srpske posjetila manastir Jasenovac</s><s>Predsjednica Republike Srpske Željka Cvijanović posjetila je danas manastir Jasenovac i razgovarala sa Njegovim preosveštenstvom episkopom pakračko-slavonskim Jovanom.</s><s>Predsjednica Cvijanović je u pratnji vladike Jovana obišla manastirski kompleks i posjetila Hram Svetog Jovana Krstitelja.</s><s>Predsjednica Republike je naglasila da joj je bila čast i zadovoljstvo da danas razgovara sa episkopom pakračko-slavonskim Jovanom i da se informiše o planovima za dogradnju i popunjavanje različitim sadržajima manastirskog kompleksa.</s><s>Govoreći o današnjoj posjeti zemljotresom pogođenim područjima, predsjednica Cvijanović je rekla da je bilo potrebno da razgovara sa ljudima koji se teško bore sa svim izazovima vjerujući i računajući da su institucije te koje će im pomoći da se što prije riješe tih problema.</s> |
<s>„Veče folklora pored Trebišnjice“ po deveti put u Trebinju</s><s>Svečanim defileom učesnika i velikim zajedničkim kolom u Dučićevoj ulici večeras je počeo dvodnevni 9. Međunarodni festival veterana folklora, izvođačkih ansabala, pjevačkih grupa i solista pod nazivom „Veče folklora pored Trebišnjice“.</s><s>U ime organizatora Ansambla nacionalnih igara „Jovan Dučić“ Nebojša Ratković istakao je da je u Trebinju 1.060 učesnika, a za dvije noći festivala proći oko 2.100.</s><s>"Čini nam čast i ponos što nam ljudi dolaze i obilaze nas da vidimo kao gajimo i njegujemo našu tradicionalnu kulturu.</s><s>Večeras će se prikazati publici naš A i C sastav, a sutra veterani i pripremni sastav.</s><s>Preko 170 naših članova će igrati ove dvije večeri.</s><s>Hvala svima koji su nam pomogli od Grada, preko ERS, HET-a" rekao je Ratković.</s><s>Udruženje Srba i Makedonaca KUD "Branko Čajka" iz Tetova - Sjeverna Makedonija po prvi put su u Republici Srpskoj i ove godine proslavlja 30 godina svog postojanja.</s><s>Prema riječima predsjednika Udruženja Srba i Makedonaca Tetovo Sonje Andonov ovo je nakon korone prvi njihov izlazak iz Sjeverne Makedonije.</s> |
<s>Greška na kalendaru: Postoji vijekovima, a niko je ne vidi</s><s>U Evropi, a kasnije u cijelom svijetu, u upotrebi su nazivi mjeseci ustanovljeni u kalendaru starog Rima prije više vijekova.</s><s>Međutim, ti nazivi su nedosljedni i sami sakupljeni iz raznih epoha, a mnogi ljudi ni ne znaju da kriju jednu "grešku".</s><s>U kalendaru koji danas koristi najveći dio svijeta, pet mjeseci nosi naziv po bogovima rimskog Panteona - Janus, Februs, Mars, Maja, Junona.</s><s>Za dva su imena, u svoju čast, stvorili carevi - jul (Gaj Julije Cezar) i avgust (Gaj Oktavijan Avgust).</s><s>Aprilu ime dolazi od glagola (latinski "aperire", što znači raskrivati), a četiri mjeseca imaju numeričke nazive - septembar, oktobar, novembar i decembar, prenosi Istorijski zabavnik.</s><s>Upravo tu se potkrala greška jer su ta "brojčana imena" neodgovarajuća - deveti mjesec se naziva sedmim (septembar), deseti osmim (oktobar), jedanaesti devetim (novembar), a dvanaesti desetim (decembar).</s><s>Kako je došlo do zabune</s><s>Prvi rimski kalendar u vrijeme Nume Pompilija je imao samo deset mjeseci.</s><s>Tako je i bilo predviđeno da septembar bude sedmi, oktobar osmi i tako dalje.</s><s>Problem je nastao već poslije Nume kada su uvedena još dva mjeseca i to na početak godine koja je do tog trenutka počinjala u martu.</s><s>Prije ovog mjeseca tada su "umetnuti" januar i februar.</s><s>Niko se nije sjetio da se mjesecima koji su imena nosili po svojim rednim brojevima, imena usklade s njihovim novim mjestom u godini.</s><s>Tako je sedmi mjesec postao deveti, osmi deseti, deveti jedanaesti, a deseti dvanaesti.</s><s>I tako zapravo najveći dio svijeta i danas uči nazive mjeseca "sa greškom".</s> |
<s>JU „Bazeni“: Spisak plivača i neplivača sa terminom treninga</s><s>U skladu sa Javnim pozivom za besplatno korištenje zatvorenog bazena u sklopu JU „Bazeni“ Trebinje, a koji je objavio grad Trebinje 17.3.2022. godine, ovom prlikom vas obavještavamo da kandidati koji su na testiranju svrstani u grupu plivača, pravo na besplatno korištenje bazena imaju svaki radni dan i subotom u periodu od 09:00 do 12:00 časova (sat korištenja).</s><s>Shodno članu 2 i 3, Uputstva o korištenju kupaće opreme JU „Bazeni“ Trebinje, kupaću opremu čine: kupaće gaće i kostimi za plivanje.</s><s>Kupanje u neprimjerenom kupaćem kostimu nije dozvoljeno, a pod neprimjerenim kupaćim kostimima se podrazumijeva sve što nije standardna sportsko/plivačka oprema.</s><s>Sastavni dio propratne opreme potrebne za kupanje su: kapa za plivanje, peškiri i papuče.</s><s>Strogo su zabranjene bermude.</s><s>Kandidati koji su svrstani u grupu plivača, potrebno je da donesu lični dokument i fotografiju portreta dimenzija 2,5 x 3,5 cm.</s><s>Kandidati koji su na testiranju svrstani u grupu neplivača, pravo na besplatno korištenje bazena imaju po sljedećem rasporedu sa spiska:</s><s>- Ponedjeljak od 17:00 do 18:00 časova (prvih 38 sa spiska),</s><s>- Utorak od 17:00 do 18:00 časova (39-77 sa spiska),</s><s>- Srijeda od 17:00 do 18:00 časova (78-117 sa spiska),</s><s>- Petak od 17:00 do 18:00 časova (158-194 sa spiska).</s> |
<s>Predsjednica Republike Srpske posjetila opštinu Donji Žabar</s><s>Predsjednica Republike Srpske Željka Cvijanović posjetila je danas opštinu Donji Žabar i tom prilikom razgovarala sa rukovodstvom te opštine.</s><s>Predsjednica Republike najavila je pomoć u izgradnji vrtića i poručila da će Vlada i budžet predsjednika Srpske i dalje biti u funkciji razvoja lokalnih zajednica.</s><s>„Donji Žabar je uspješno organizovana opština koja posvećuje pažnju potrebama stanovništva, podržava studente, gradiće se vrtić, sanirati škola, a nastavlja se i snažna podrška poljoprivredi, razvoju infrastrukture i ruralnom razvoju“, izjavila je predsjednica Srpske.</s><s>Prema riječima predsjednice Republike, Vlada je intervenisala iz budžeta u teškom periodu pandemije virusa korona i namirila nedostajuća sredstva lokalnim zajednicama, a uslijediće i podrška Vlade Srpske kapitalnim investicijama u svim opštinama i gradovima Republike Srpske.</s><s>Tokom današnje posjete Donjem Žabaru predsjednica Republike Srpske posjetila je i poljoprivredno domaćinstvo Narandžića.</s> |
<s>Protagonista večeri HRISTINA MIRČEVSKA: SAOSJEĆAM SA SEDEF</s><s>Bez obzira što je riječ o mladim glumcima, ansambl iz Sjeverne Makedonije, studiozno se pozabavivši aktuelnom temom migranata iz Sirije, uspješno je, druge festivalske večeri, dočarao životne drame izbjeglica u sedam potresnih priča.</s><s>Uprkos jezičkoj barijeri, dobro uigrani, ovi mladi ljudi uspjeli su da prenesu emociju, te se univerzalnim jezikom lako sporazumiju sa publikom.</s><s>Žiri publike bio je jednoglasan.</s><s>Nagradu za protagonistu večeri dodijelili su glumici Hristini Mirčevskoj za ulogu učiteljice Sedef.</s><s>Članovima Teatra „Kunstwerkstatt“ iz Skoplja, ovo je prvi put da učestvuju na Festivalu festivala.</s><s>Dvadeset trogodišnja Hristina, koja se glumom amaterski bavi od svoje petnaeste godine, koliko zbog nagrade, uzbuđenje nije krila ni što joj se pružila prilika da učestvuje na 62. smotri najboljih amaterskih pozorišta regiona.</s><s>- Prvi put sam u Trebinju i, na zadovoljstvo svih nas, na ovom festivalu, o kojem smo dosta toga čuli.</s><s>Sve nam se ovdje dopada i svi smo se saglasili da ćemo raditi naporno, kako bi nam se pružila prilika da opet dođemo.</s><s>Stigli smo da obiđemo i grad, bili na otvaranju festivala i utisci su nam fenomenalni.</s><s>Žao nam je jedino što kratko ostajemo, pa nećemo biti u prilici da detaljno sve „istražimo“.</s><s>Ali, nadamo se novom susretu!</s><s>Ovo je vaše osmo izvođenje predstave „Nemam kade da se vratam“, za koju ste u Kočanima dobili Gran pri na tamošnjem 60.</s><s>Dramskom amaterskom festivalu.</s><s>Gdje ste još izvodili ovaj komad?</s><s>- Tako je, u Trebinju smo predstavu večeras izveli osmi put, a osim u Kočanima do sada smo igrali u Skoplju, Velesu i Kumanovu.</s><s>Gran pri nagrada bila je, tako da kažem, naša ulaznica za trebinjski festival, tako da nam to priznanje mnogo znači iz više razloga.</s><s>Raduje nas što je predstavu do sada odgledalo preko hiljadu ljudi i što smo je mogli predstaviti vama u Trebinju.</s><s>Svi su uvijek bili zadovoljni i sa dobrim utiscima.</s><s>Nadamo se da je tako i kod vas večeras.</s><s>Tema o kojoj ste govorili je aktuelna i prilično teška.</s><s>Vi ste mlad ansambl koji se pozabavio pitanjem migranata.</s><s>Kako je bilo igrati lik Sedef, koji je, pretpostavljamo, vaša suprotnost?</s><s>- U pravu ste, da, ovaj lik meni nije blizak posmatrano iz ugla da je moj život u potpunoj suprotnosti sa njenim.</s><s>S druge strane, bliska mi je bila činjenica da se radi o mladoj ženi, kao što sam i sama, a naročito taj dio njenog rada sa djecom.</s><s>Znate, tu je taj emotivni trenutak i momenat saosjećanja zbog koga mislim da sam se dobro snašla.</s><s>U tom segmentu, mogla sam da se povežem sa Sedef.</s><s>Svemu tome, naravno, prethodio je i dugotrajan rad, vježbe, kao i čitanje literature.</s><s>Predstavu igrate više od godinu dana, dakle uigran ste tim.</s><s>Da li vam je to svima bila olakšavajuća okolnost da što bolje odgovorite na ovakvu, prilično osjetljivu temu? - Ova grupa zajedno radi više od pet godina, a predstavu igramo već godinu i po dana.</s><s>Svi se dobro poznajemo, znamo ko šta i dokle može, ako neko nešto pogriješi na sceni - uskačemo odmah sa nekom improvizacijom.</s><s>Večeras smo u ansamblu imali tri nova člana jer pojedine kolege nisu mogli da dođu.</s><s>Radili smo dugo i mukotrpno.</s><s>Ovo je proces koji je cijela naša grupa skladno objedinila.</s><s>Zapravo, ovo je najteži proces koji smo imali do sada u našoj grupi.</s><s>Šta je to što vam je bilo najzahtjevnije, odnosno koliko je ova tema uticala na ansambl, u cjelini? - Na prvom mjestu - teška je tema.</s><s>Mi smo mladi ljudi, obrazovani, svi imamo sređene živote, sređni smo sa svojim porodicama, a ovo je nešto što nam je bilo strano.</s><s>Najteže nam je bilo da shvatimo da su migranti na prvom mjestu obični ljudi a ne samo izbjeglice.</s><s>Ovo je priča koja sugeriše da ovakva situacija može svakome da se desi i zbog toga mi je na neki način drago što sam učestvovala u stvaranju ove predstave i spoznala sebe na drugačiji način!</s> |
<s>Predsjednica Republike Srpske posjetila preduzeće „Agroflora“</s><s>Predsjednica Republike Srpske Željka Cvijanović posjetila je danas u Kozarskoj Dubici preduzeće „Agroflora“.</s><s>Predsjednica Republike Srpske je navela da je ovo preduzeće posjetila da bi iskazala podršku domaćim privrednicima.</s><s>„Znam koliko su oni važni i za opstanak naše privrede i da postoji dobra komunikacija sa institucijama na lokalnom i republičkom nivou“, dodala je predsjednica Cvijanović.</s><s>Predsjednica Republike je ocijenila da je ohrabrujuće da je preduzeće „Agroflora“ tokom kriznog perioda pandemije virusa korona zadržalo broj radnika, sve poslovne aktivnosti, te da ima namjeru da proširuje svoju djelatnost i povećava broj radnika.</s><s>Predsjednica Cvijanović je navela da je informisana da u tom preduzeću rade i ljudi koji su prethodnih godina radili u Sloveniji, a koji su željeli da se vrate i dobili su siguran posao u ovoj fabrici.</s><s>„Sarađivaćemo jer ovo je dobro i perspektivno mjesto i ono svakako znači mnogo za Kozarsku Dubicu, ali i za ukupnu privrednu sliku u Republici Srpskoj.</s><s>Zadovoljna sam što vidim ovu posvećenost, predanost i namjeru da se predano radi u narednom periodu kako bi broj radnika bio veći.</s><s>To će se sigurno desiti veoma brzo“, zaključila je predsjednica Cvijanović.</s> |
<s>Izdavačka djelatnost FPM Trebinje: ZNAČAJAN DOPRINOS NAUCI</s><s>Fakultet za proizvodnju i menadžment Trebinje jedna je od 17 organizacionih jedinica Univerziteta u Istočnom Sarajevu.</s><s>Izuzev nastavnog, Fakultet njeguje i naučno – istraživački proces, saradnju sa privredom, ali i veoma značajnu izdavačku djelatnost.</s><s>Shodno tome, ova viskoškolska ustanova u našem gradu izdavač je značajnog broja publikacija sa kojima već redovno učestvuje na sajmovima knjiga u Banjaluci, Beogradu i Novom Sadu.</s><s>Mirjana Miljanović i Obrad Spaić</s><s>Do sada je objavljeno desetak udžbenika, kao i zbornika radova i monografija.</s><s>U izuzetno opremljenoj biblioteci, Fakultet raspolaže sa preko 5.200 bibliotečkih jedinica – monografskih publikacija, časopisa i završnih radova.</s><s>FPM u Trebinju postoji od 1995. godine, a sa izdavačkom djelatnošću se krenulo početkom 2000. godine, iz razloga velikog broja gostujućih profesora pri samom osnivanju fakulteta.</s><s>Kako objašnjava Obrad Spaić, vanredni profesor na FPM – u i prodekan za nastavu i studentska pitanja, u takvim uslovima nije se moglo očekivati da na Fakultetu bude značajnije istraživačke djelatnosti, s obzirom da su gostujući profesori svoje publikacije i naučno istraživačke radove objavljivali preko matičnih fakulteta.</s><s>„Međutim, i u takvim uslovima na Fakultetu za proizvodnju i menadžment Trebinje od 2012. do 2015. godine organizovane su četiri matematičke konferencije RS i 2018. konferencija 'Savremeni matematički problemi', sa kojih su objavljeni zbornici radova izdavača našeg Fakulteta.</s><s>2017. godine Fakultet je bio jedan od organizatora i domaćin međunarodne konferencija IRMES 2017“, napominje Spaić, dodajući da je situacija na Fakultetu danas mnogo povoljnija jer je u stalnom radnom odnosu devet nastavnika i to po dva redovna i vanredna profesora i čak pet docenata, kao i četiri viša i dva asistenta.</s><s>Kako nas upućuje Mirjana Miljanović, docent na FPM-u u Trebinje i prodekan za naučno istraživačku djelatnost i preduzetništvo, štampanjem udžbenika, priručnika i drugih potrebnih publikacija započela je izdavačka djelatnost na Fakultetu, organizovana kao podrška realizacije studija po Bolonjskom procesu.</s><s>„Primarno je usmjerena ka realizaciji poslova izdavanja publikacija za sve cikluse studija, sve oblike nastavnog procesa i sve vidove naučnog, istraživačkog i stručnog rada.</s><s>Takođe, koordinira postupak izdavanja pisanog materijala od zahtjeva do pripreme za štampu.</s><s>Sama procedura objavljivanja knjiga započinje od Vijeća Fakulteta, koje predlaže izdavanje publikacije.</s><s>Nakon što Izdavački savjet prihvati prijedlog imenovanja recenzenata iz odgovarajuće oblasti, Vijeće treba dostaviti recenzije Izdavačkom savjetu u što kraćem roku“.</s><s>Uz činjenicu da je FPM Trebinje posljednjih godina značajno napredovao u izdavačkom smislu, Miljanović kaže da je za ovakav pomak od esencijalne važnosti istraživačka misija Univerziteta i Fakulteta u Trebinju, pristup najnovijim naučnim informacijama u oblasti nauke i istraživanja, planiranje naučno – istraživačkog rada na temelju dokaza i provođenje vrednovanja istraživačkih programa.</s><s>„Kako bi se ostvario pravovremeni pristup kvalitetnim naučno – tehničkim informacijama, osigurane su pretplate na citatne i agregatne baze podataka.</s><s>Time je zajednici nastavnika, istraživača, studenata i saradnika Univerziteta u Istočnom Sarajevu omogućen pristup najnovijoj tekućoj produkciji naučnih časopisa i knjiga, kao i bibliografsko – citatnim bazama koje omogućavaju praćenje pojave novih istraživanja“.</s><s>Da bi cijeli sistem što bolje funkcionisao, izuzetno opremljena fakultetska biblioteka od 2019. godine uključena je u COBISS sistem.</s><s>Riječ je o sistemu baziranom na povezivanju biblioteka u nacionalni bibliotečko – informacioni sistem sa uzajamnom katalogizacijom, bibliografsko – kataloškom bazom podataka i lokalnim bazama podataka biblioteka učesnica.</s><s>„Preko COBISS sistema, biblioteka učestvuje u održavanju baza podataka istraživača u okviru nacionalnog informacionog sistema o istraživačkoj djelatnosti E-CRISS.</s><s>Svi nastavnici Fakulteta su članovi Informacionog sistema o istraživačkoj djelatnosti u Republici Srpskoj, tj. E-CRISSsistema koji uključuje baze podataka o istraživačkim organizacijama, istraživačima i projektima.</s><s>Nastavnicima je omogućen i pristup publikacijama sadržanim u EBSCO internet servisu i preko platforme Research4Life.</s><s>Sa ovakvim brojem nastavnika i saradnika na Fakultetu su stvoreni uslovi za značajnu izdavačku djelatnost, što je veoma važno i za Fakultet i Univerzitet“, napominje Miljanović, dodajući da su na Fakultetu za proizvodnju i menadžment Trebinje u toku i aktivnosti na pokretanju časopisa čiji će izdavač upravo biti ovaj Fakultet.</s><s>Time se, naglašava, proširuje izdavačka djelatnost Fakulteta, doprinoseći istovremeno i nastavnom kadru i studentima.</s><s>„Tokom 2021. godine aktivno radimo na pokretanju naučnog časopisapod nazivom 'Journal of engineering and menagment'.</s><s>Zamišljen je kao internacionalni naučni časopis sa otvorenim pristupom, koji će dva puta godišnje objavljivati teorijske i empirijske naučne radove iz oblasti koje mi izučavamo na fakultetu – industrijsko inženjerstvo, inženjerstvo za energetiku i industrijski menadžment.</s><s>Ušli smo u tu proceduru i časopis očekujemo krajem ove, početkom naredne godine“, ističe Miljanović.</s><s>Kako se osvrće Obrad Spaić, zahvaljujući zadovoljavajućem broju nastavnog kadra u nastavi, sa kojim danas raspolaže FPM Trebinje, stvoreni su uslovi za značajnu izdavačku djelatnost, što je od velikog značaja i za Fakultet, ali i sam Univerzitet.</s><s>„Sada nastavnici Fakulteta za proizvodnju i menadžment u većem broju izdaju naučne knjige, monografije, udžbenike, zbirke zadataka i skripte, mentori su na master radovima i sa svojim kandidatima obavljaju istraživanja iz kojih objavljuju radove u domaćim i vodećim međunarodnim časopisima.</s><s>Tako je sada FPM izdavač značajnog broja publikacija“.</s><s>Prema njegovim riječima, samo u prošloj godini tri nastavnika Fakulteta za proizvodnju i menadžment, sa radovima objavljenim u vodećim međunarodnim časopisima, ostvarili su podsticaj Ministarstva za naučno – tehnološki razvoj, visoko obrazovanje i informaciono društvo.</s><s>„Ono što je važno napomenuti je da je jednu od 14 nagrada za ostvarene posebne rezultate u naučno – istraživačkom i umjetničkom radu Univerziteta u Istočnom Sarajevu dobio upravo profesor Fakulteta za proizvodnju i menadžment Trebinje“, naglašava Spaić.</s><s>I ove godine će, dodaje, nastavnici Fakulteta za proizvodnju i menadžment Trebinje sa svojim radovima objavljenim u vodećim međunarodnim časopisima konkurisati na konkurs Ministarstva za naučno – tehnološki razvoj, visoko obrazovanje i informaciono društvo, koji se objavljuje krajem godine.</s><s>Individualni naučni rad nastavnog kadra osnovno je polazište svih drugih segmenata naučno – istraživačkog rada.</s><s>Zbog toga je izdavačka djelatnost bilo kog fakulteta, kao institucije od značaja za društvo, veoma važna aktivnost i bitan pokazatelj uspješnosti same ustanove.</s><s>S obzirom da je izdavačka djelatnost Fakulteta za proizvodnju i menadžment Trebinje na zavidnom nivou, sa aspekta naučno – istraživačkog rada, možemo konstatovati da ova visokoškolska ustanova postiže sve veći uspjeh, kako na domaćem tako i na međunarodnom nivou.</s><s>Pečat istraživačkog rada</s><s>„Rezultati dobijeni u okviru sprovedenih istraživanja dali su doprinos rasvjetljavanju različitih problema u određenim oblastima i unaprijedili nastavni proces, što je prepoznato kao značajan doprinos porastu Univerziteta u Istočnom Sarajevu u bibliografskoj i citatnoj bazi 'Web of Science'.</s><s>Univerzitet u Istočnom Sarajevu prema podacima 'Webometrics – a, međunarodnog portala koji pokazuje internet vidljivost, prisutnost, otvorenost i citiranost Univerziteta širom svijeta, rang lista iz januara 2021. godine pokazuje da je Univerzitet ostvario napredak za 1.703 mjesta, u odnosu na jul 2020. godine, te je trenutno na 3775. poziciji svjetskih Univerziteta.</s><s>Ovome je doprinio naučno – istraživački rad na Fakultetu za proizvodnju i menadžment Trebinje i njegova prepoznatljivost u akademskoj zajednici“, ističu Mirjana Miljanović, docent na FPM – u Trebinje i prodekan za naučno istraživačku djelatnost i preduzetništvo i Obrad Spaić, vanredni profesor na FPM – u i prodekan za nastavu i studentska pitanja.</s><s>Monografije i udžbenici</s><s>Izuzev zbornika radova sa brojnih matematičkih konferencija održanih u okviru Fakulteta za proizvodnju i menadžment Trebinje, od kada djeluje izdavačka djelatnost ove visokoškolske ustanove izdato je i desetak udžbenika.</s><s>Svi od strane trebinjskih profesora i asistenata: „Osnove marketinga“ Rada Ivankovića, „Mašinska obrada rezanjem“ Ranka Gluščevića, „Teorija rezanja“ Obrada Spaića, „Ključne performanse složenog preduzeća“ Željka Đurića, „Vjerovatnoća i statistika“ i „Odabrane teme teorije prstena“ Dušana Jokanovića, „Menadžment malih i srednjih preduzeća“ i „Istraživanje tržišta“ Ilinke Unković, „Tržišna komunikacija: od upoznavanja do usvajanja“ Mirjane Miljanović, kao i monografija „20 godina postojanja Fakulteta za proizvodnju i menadžment Trebinje“, koju je priredila Ljerka Jeftić.</s> |
<s>GOSPOĐICA JULIJA u kreaciji glumačkog trija iz Kule (FOTO)</s><s>Psihološku dramu o ljubavi, hirovima i strastima, potčinjavanju i manipulaciji, iz pera klasika dramskog naturalizma Augusta Strindberga, režirao je Fuad Tabučić.</s><s>Ostvarenje amatera iz Kule nagrađeno je drugim mjestom na ovogodišnjem, 61.</s><s>Republičkom festivalu amaterskih pozorišta Srbije.</s><s>Diplomu protagoniste večeri žiri publike dodijelio je Slobodanu Nogavici, za ulogu sluge Žana.</s><s>Sutra veče na programu festivala je pobjednička predstava 49.</s><s>Festivala dramskih amatera Crne Gore – „Draga Jelena Sergejevna“, u produkciji Društva sociologa Crne Gore i Centra za kulturu Mojkovac.</s><s>Dramski predložak Ljudmile Razumovske režirao je Filip Medenica.</s><s>Sve predstave Festivala festivala igraju se u pozorištu Kulturnog centra sa početkom u 20 časova i 30 minuta.</s><s>U okviru pratećeg programa festivala u Kulturnom centru od 19 časova biće promovisana monografija „Veliki filmski znak – Velimir Bata Živojinović“, autora Božidara Zečevića.</s><s>Opširnije o festivalskim dešavanjima možete pratiti na stranici FESTIVAL FESTIVALA 2019, kao i u programu Radio Trebinja - u emisiji „Festivalska hronika“, svakodnevno, od 17 časova.</s> |
<s>Savjetovanje i vakcinacija protiv Kovid-19 bez naručivanja</s> |
<s>Godišnjica bitke na Sutjesci - besplatan prevoz do Tjentišta</s><s>Polazak je planiran u nedjelju, 12. juna u 7:30 časova iz kruga bivše kasarne.</s><s>Sve prijave i dodatne informacije, zaključno sa petkom 10. junom do 18 časova, možete dobiti na brojeve telefona: 066/698-280 i 065/009-665.</s> |
<s>Predsjednica Republike Srpske boravi 8. i 9. oktobra u posjeti Briselu</s><s>Predsjednica Republike Srpske Željka Cvijanović boraviće 8. i 9. oktobra u posjeti Briselu.</s><s>Tokom posjete Briselu predviđeno je niz sastanaka sa visokim zvaničnicima Evropske unije, kao i sa predstavnicima samoupravnih regija u Evropi.</s><s>U odvojenim susretima, predsjednica Republike Srpske danas će razgovarati sa evropskim komesarom za proširenje i susjedsku politiku, Johanesom Hanom i generalnim direktorom Direktorata za susjedstvo i pregovore o proširenju EU, Kristijanom Danijelsonom.</s><s>Predsjednica Cvijanović danas će se u Evropskom parlamentu sastati i sa predsjedavajućim Spoljnopolitičkog odbora Evropskog parlamenta, Dejvidom Mekalisterom, te predsjedavajućim poslaničke grupe „Identitet i demokratija“ u Evropskom parlamentu, Markom Zanijem.</s><s>U nastavku posjete, predsjednica Cvijanović sastaće se danas sa Rastislavom Trnkom, predsjednikom slovačke regije Košice, koja je ovogodišnji partner Republike Srpske u okviru manifestacije Evropska nedjelja regija i gradova, koja se održava u Briselu tokom ove sedmice.</s><s>Drugog dana posjete Briselu, predsjednica Cvijanović sastaće se sa direktorom Odsjeka za Zapadnu Evropu, Zapadni Balkan i Tursku u okviru Evropske službe za spoljne poslove, Angelinom Ajhorst.</s> |
<s>Predsjednica Republike Srpske uputila čestitku povodom Vaskrsa</s><s>Neka nam radost Hristovog vaskrsenja u danima ovog praznika nad praznicima podari mir, ispuni nas istinskim hrišćanskim vrijednostima i pruži nam vjeru da savladamo iskušenja.</s><s>Sa željom da ovaj najradosniji hrišćanski praznik provedete u radosti, praštanju i slozi, pozdravljam vas sveradosnim pozdravom:</s><s>HRISTOS VOSKRSE – VAISTINU VOSKRESE!“, navodi se u čestitki predsjednice Cvijanović.</s> |
<s>Intervju - Vedran Furtula: PROJEKTI ZA NOVE STRANICE ISTORIJE</s><s>Izgradnja aerodroma, čiji je investitor Srbija, i u široj javnosti već se doživljava kao istorijski projekat za Trebinje.</s><s>Početak radova najavljen je za proljeće.</s><s>Do tada su pred svim akterima ozbiljni poslovi.</s><s>Šta su obaveze Grada Trebinja i kakva ja planirana dinamika?</s><s>- Intenzivirane su projektne i planske aktivnosti na realizaciji zasigurno najznačajnijeg i najvećeg infrastrukturnog projekta u Trebinju.</s><s>Na sastancima se precizno utvrđuju pravci djelovanja i obaveze svih strana oko izgradnje aerodroma i prateće infrastrukture.</s><s>Moramo jasno definisati šta je čija obaveza kako bismo mogli paralelno i sinhronizovano da djelujemo.</s><s>Na Gradu Trebinju je definitivno obaveza projektovanja pristupne saobraćajnice u dužini oko 2,3 kilometra – što bi bio spojni put aerodroma sa magistralom prema Dubrovniku.</s><s>Vjerovatno i izmiještanje unutrašnje saobraćajnice za Taležu, Mioniće i okolna sela, uz prateće troškove eksproprijacije.</s><s>Finansiranje izgradnje saobraćajnica obaveza su Grada Trebinja i Puteva RS, dok će za potrebne investicije u komunalnu infrastrukturu biti odgovorna nadležna preduzeća.</s><s>Aerodrom se u ovom trenutku intenzivno projektuje.</s><s>Po dinamičkom planu, rok za projektovanje je od šest do devet mjeseci – zato što ovaj posao uključuje i izradu pratećih dokumenata, poput studije uticaja na životnu sredinu, što je postupak koji zahtijeva vrijeme.</s><s>Odabrana projektantska kuća – Institut za građevinarstvo, u okviru projektivanja radi i zoning plan, na bazi „leks specijalisa“, posebnog zakona koji će pomoći da postupci po bržoj proceduri budu završeni.</s><s>Novac za otkup zemljišta, koliko sam upoznat, već je prebačen na preduzeće Aerodrom Trebinje, kabinetski rad je upotpunosti završen i slijedi praktični dio procesa ekproprijacije.</s><s>Vjerujemo da će cijeli ovaj administrativni dio posla biti privreden kraju do proljeća, da ćemo imati gotov projekat i zoning plan, riješene imovinsko-pravne odnose - i da ćemo krenuti da radimo.</s><s>Vlada Srpske je izrazila namjeru da u Trebinju izgradi novu bolnicu.</s><s>Nedavno je utvrđena i nova lokacija za gradnju, a vi ste najavili da bi radovi i u ovom slučaju trebalo da počnu na proljeće.</s><s>Do proljeća je, pretpostavljam, mnogo posla?</s><s>- Nova bolnica je uz aerodrom svakako najvažniji projekat za Trebinje.</s><s>Očekujemo početak radova na proljeće - na lokaciji u Pridvorcima.</s><s>Bili smo na stajalištu da taj objekat treba planirati izvan užeg gradskog jezgra.</s><s>Međutim, prihvaliti smo mišljenje struke - da objekat čija je djelatnost briga o zdravlju stanovništva treba približiti građanima i infrastrukturno ga što kvalitetnije povezati sa gradom.</s><s>Problem nam je bio što za takav objekat ili kompleks objekata treba velika površina, kakve nema u užem dijelu grada.</s><s>Kao možda i jedino moguće rješenje, odlučili smo se da lokaciju u Pridvorcima, površine oko 8,7 hektara, privedemo planiranoj namjeni, na način kako je to zakonom predviđeno, a to je: tretiranje sprovedbenim planskim aktom - regulacionim planom, prenamjenom zemljišta i obezbjeđivanje infrastrukturnih uslova.</s><s>Do proljeća bi trebalo da bude završeno i projektovanje, što je u nadležnosti resornog ministarstva zdravlja.</s><s>Prema onome što se već zna – objekat će biti blokovskog, paviljonskog tipa, koji će se vremenom razvijati i dograđivati novim sadržajima, poput transfuziološke, stomatološke, hematološke i drugih klinika.</s><s>Takođe, i svim pratećim sadržajima, kao što su apoteke, parkinzi, priključne saobraćajnice, vjerovatno i heliodrom.</s><s>Duhovni centar u Mrkonjićima - projekat koji gradimo za vječnost</s><s>U Mrkonjićima, rodom mjestu svetog Vasilija Ostroškog i Tvrdoškog, nastaje kompleks duhovnog centra – manastira, koji zajedno grade Srbija, Republika Srpska i Grad Trebinje.</s><s>Neimarsko djelo koji će zaista na poseban način obilježiti ovo vrijeme.</s><s>Kako napreduju radovi?</s><s>- Ono što se gradi u Mrkonjićima ostaće iza nas kao objekat od najviše vrijednosti - u arhitektonskom, duhovnom i turističkom smislu.</s><s>Već se možemo pohvaliti da smo završili prvu fazu, a to je kompleks objekata uz samu crkvu, koji čine - zvonik, kelije, radionica, tremovi, pomoćne prostorije, gostionica, suvenirnica, toaleti, česma, palionica svijeća, prostor za boravak na otvorenom.</s><s>Ovaj dio kompleksa je već predat na korišćenje.</s><s>Rađen je od kamena, drveta, drugih autohtonih materijala.</s><s>Sve, i projektovanje i građanje, bilo je podređeno tome da sadržaj bude vrijedan i autentičan.</s><s>Drugi kompleks objekata krećemo da radimo, a tu su osnovni sadržaji – izložbena galerija, riznica, kuhinja, jedna scena sa velikim amfiteatrom, zidine, gostionica, natkrivena pozornica i drugi prateći objekti.</s><s>Pored ova dva kompleksa planirana je i izgradnja parohijskog doma sa parkingom i pješačkom stazom, kao i izgradnja parkinga preko puta crkve Svetog Nikole.</s><s>U finansijskom smislu ovo još nije zatvoren projekat.</s><s>Obezbijedili smo oko 2,4 miliona KM – u jednakim paritetima Srbija, Republika Srpska i Grad Trebinje po oko 800.000 KM.</s><s>Već nam se pridružila Elektroprivreda RS sa pola miliona KM.</s><s>Smatramo da ovaj projekt treba da bude djelo duhovnog, pravoslavnog jedinstva, pa kucamo na sva vrata.</s><s>Pozivamo i prozivamo druge, kao što je Vlada Crne Gore i ostale vlade iz pravoslavnog svijeta da nam se priključe.</s><s>Mogu reći da na ovom projektu i ne žurimo - ovo je projekat koji gradimo za vječnost.</s><s>Revitalizacijom Starog grada, urbano jezgro Trebinja dobiće jednu posve novu arhitektonsku notu i vrijednost.</s><s>Poplovačavnje ulica i trgova, koje prati i izgradnja podzemne komunalne infrastrukture, završeno je u istočnom dijelu kastela.</s><s>Koja je sljedeća cjelina na kojoj su planirani radovi?</s><s>- Složenost i obimnost projekta zahtijavaju nešto duže vrijeme, kao što se podrazumijevalo da će radovi teći i nešto usporenije - zbog činjenice da je tamo veliki broj ugostiteljskih objekata, pa izbjegavamo da radimo ljeti, kad je turistička sezona, iako je to najbolji dio godine i za građevinske radove.</s><s>Popločanje ćemo završiti u četiri faze, a do sada smo dvije priveli kraju.</s><s>Upravo raspisujemo poziv za narednu fazu, kojom ćemo produžiti popločani dio sa obje strane - ulicom koja se nastavlja do južne kapije kastela, a na suprotnom kraju, onom što vodi do trga.</s><s>Sve u svemu, vrlo brzo će popločanje biti završeno na kompletnoj površini Starog grada jer novac postoji za cijeli projekat – a to su, kao što znate, uglavnom sredstva Republike Srbije.</s><s>Namjeravamo da uradimo i određena arheološka iskopavanja u saradnji sa Muzejom Hercegovine.</s><s>Recimo, na prostoru ljetnog kina postoje indicije da se nalaze određene arheološke vrijednosti.</s><s>Ako nešto tako nađemo – da to i konzerviramo, da naš Stari grad ima i tu dimenziju, ostatake neke građevine ili kakav drugi arheološki sadržaj iz svoje prošlosti.</s><s>Takođe smo planirali da trg oplemenimo česmom ili spomenikom, nekim sadržajem koji će ponijeti naziv povezan sa imenom Srbije kako bismo se na taj odužili za donaciju zahvaljujući kojoj sve ovo i radimo.</s><s>Uskoro nova faza radova na popločanju ulica Kastela</s><s>Postoje li modaliteti da Gradska uprava podstakne i neophodne intervencije na objektima u Starom gradu, kako bi sa više smisla bili uklopljeni u željenu ambijentalnost?</s><s>- Vidjeli smo da iza nas, kuda prođemo sa popločanjem, ostaju i neki nedovršeni radovi.</s><s>Nesanirane fasade, krovovi, objekti nepovezani na komunalnu infrastrukturu.</s><s>Tragamo za modalitetima - da li kroz subvencije ili na neki drugi način - ali ćemo svakako naći neko rješenje.</s><s>Ovaj prostor je pod zaštitom kao nacionalni spomenik BiH i u ove poslove mora biti uključen i nadležni organi kako bi uređivali po njihovim smjernicama.</s><s>Kakvi su planovi u vezi sa najavljenom obnovom hendeka oko zidina kastela, što i neupućenima djeluje kao zaista zamašan i delikatan poduhvat?</s><s>- To i jeste razlog zbog čega još nismo započeli radove.</s><s>Idejno rješenje je završeno i trenutno je na reviziji.</s><s>U tom projektu smo pokušali da dokažemo, prvo sebi - da li je moguće postići da voda gravitaciono teče oko Starog grada, da bi spriječili eventualno stajanje vode, koja, takva, može biti izvor zaraze.</s><s>To smo donekle odgonetnuli.</s><s>Nismo zadovoljni projektnim rješenjem, moram i to odmah da kažem, iako smo se trudili da uradimo najbolje.</s><s>Potrebno je regulisati i saobraćaj u ovoj zoni - i dok bude trajala gradnja ali i po njenom završetku jer bi projektom jedna saobraćajnica oko Starog grada, koja je dijelom i parking prostor, bila eliminisana.</s><s>Brinu nas i što izvođači ovakvih radova mogu biti samo specijalizovane firme kakve u Republici Srpskoj i širem okruženju ne prepoznajemo.</s><s>Zbog zidina, koje su dio istorijske cjeline pod zaštitom, radovima na hendeku bi morali da prethode oni istražni, kako bismo ispitali kako su one fundirane.</s><s>Dakle, kompleksnost cijelog projekta još uvijek od nas traži oprez, detaljnije ispitivanje i projektovanje i sprečava nas da odmah krenemo u realizaciju.</s><s>Međutim, ne odustajemo - jer bi Trebinje sa njim dobilo jedan zaista poseban arhitektonski i turistički sadržaj, kakav se ne može vidjeti na širem ovom području.</s><s>U Trebinju je izgrađeno ili je u toku gradnja više objekata od posebnog interesa, gdje je Grad Trebinje ili investitor ili na neki način partner u projektu...</s><s>- Može se reći da je Trebinje bilo pionir u nizu takvih projekata.</s><s>Gradska tražnica je elitan objekat, kojeg u isto vrijeme krasi i visoka arhitektonska vrijednost.</s><s>Među objektima od najviše vrijednosti i važnosti je svakako nova zgrada gimnazije, zadužbina Rodoljuba Draškovića.</s><s>U zgradu za mlade bračne parove useljeno je 40 porodica sa već 70-oro djece.</s><s>Objekat smo infrastrukturno opremili - i još ćemo ga opremati dodatnim sadržajima, kao što su igrališta, hortiluktura, šetališta.</s><s>Kada je u pitanju zgrada dnevnog centra za djecu ometenu u razvoju – ono što nas koči je što još nismo do kraja zatvorili finansijsku konstrukciju.</s><s>Svakodnevno kucamo na razna vrata i mnogi su već iskazali želju i potrebu da se uključe.</s><s>Među njima i Vlada AP Vojvodine koja će vrlo brzo djelovati i pomoći nam da završimo radove.</s><s>Jedan od projekata koji upravo razvijamo je zgrada za medicinski kadar, profesore i ljekare.</s><s>Vjerovatno je i ovo pionir projekat u Republici Srpskoj.</s><s>Smatrali smo da uz izgradnju nove bolnice moramo razvijati i kapacitete za smještaj, da moramo nešto još ponuditi što bi privuklo eminentni kadar medinicske struke da dođe i radi u Trebinju.</s><s>Postoji jedna neiskorišćena površina u kompleksu stare bolnice, na kojoj planiramo gradnju ove zgrade.</s><s>Trebinje 21. vijeka o kojem ste govorili traži i kvalitetnije saobraćajne poveznice.</s><s>Započeti kapitalni projekti su svakako gradske obilaznice – istočna i zapadna.</s><s>Kako se razvijaju ove investicije?</s><s>- Projektna dokumentacija je praktično završena.</s><s>Eksproprijacija za zapadnu obilaznicu je završena.</s><s>Novac je obezbijeđen, a jedna trećina trase je već izgrađena.</s><s>U međuvremenu smo radili korekciju na projektu, dislocirali smo jedan dio trase jer smo imali imovinsko-pravnih problema, pa trenutno čekamo ishodovanje građevinske dozvole za tu dionicu, nakon čega uvodimo izvođača da nastavi da radi.</s><s>Time bi zapadnu obilaznicu završili od „Grada sunca“ do magistralnog puta Trebinje – Dubrovnik.</s><s>Ostaje nam poveznica od „Grada sunca“ na drugi magistralni pravac prema Mostaru, sa spojnom tačkom ispod manastira Tvrdoš i pratećim mostom.</s><s>Tu dionicu smo već jednim dijelom isprojektovali, na nivou idejnog projekta, a sada pristupamo izradi glavnog projekta.</s><s>Što se tiče istočne obilaznice – ona je započeta radovima na izgradnji mosta, koje finansiraju Hidroelektrane na Trebišnjici.</s><s>Prva što će se graditi i za šta čekamo samo građevinsku dozvolu – to je dionica od mosta do magistralnog puta Trebinje-Nikšić.</s><s>Obilaznice imaju karakter gradskih magistrala pa bi izgradnju trebalo da finansiraju Putevi RS.</s><s>Ostale dionice ćemo realizovati sukcesivno.</s><s>Ekspanzija gradnje u Zasad polju</s><s>Aktuelni su i projekti izgradnje novih ulica i komunalne infrastrukture u zonama ekspanzije gradnje, kao što je Zasad polje...</s><s>- U Trebinju su evidentne saobraćajne gužve – iz dva razloga.</s><s>Prvo, što je u gradu ljeti, za vrijeme turističke sezone, mnogo više ljudi.</s><s>Upravo gradske obilaznice bi u velikoj mjeri trebalo da riješe ovaj problem.</s><s>Drugi razlog je što i naši građani, možda i više nego što je potrebno, vole da se služe automobilima.</s><s>U Zasad polju je gradnja u ekspanziji, već se vide obrisi jednog novog naselja - ali mi tu ekspanziju pratimo.</s><s>Zaista aktivno radimo na infrastrukturnom opremanju ovog dijela.</s><s>Ubrzo ćete vidjeti kako će nove unutrašnje saobraćajnice, koje su na ovom području u izgradnji, relaksirali pritisak na glavne saobraćajne tokove u gradu...</s><s>NA URBANISTIČKOM RASKRŠĆU</s><s>Aerodrom i nova bolnica, kao svojevrni orijentiri, geografski markiraju ključne pravce budućeg urbanog razvoja grada, koji se, opet, planira decenijama unaprijed, ukoliko želimo skladno razvijene i funkcionalne gradske cjeline.</s><s>Kazali ste da vaše odjeljenje radi upravo i na kreiranju strateških planskih dokumenata.</s><s>U nekim osnovnim crtama, kako bi Trebinje izgledalo sa, recimo, 50.000 stanovnika?</s><s>- Tako i projektujemo.</s><s>Dali smo sebi zadatak da već danas pripremamo infrastrukturu za grad koji će populaciono da raste - i da ima najmanje 50 hiljada stanovnika.</s><s>Prostorni plan grada Trebinja, koji se praktično prvi put radi, trenutno je u izradi a u četvrtom kvartalu je predviđeno i njegovo usvajanje u Skupštini grada.</s><s>Takođe, u četvrtom kvartalu smo planirali pokretanje izrade nešto detaljnijeg strateškog planskog dokumenta – urbanističkog plana, s obzirom na to da je postojeći istekao još 2015. godine.</s><s>Mnogi gradovi u Republici Srpskoj nemaju urbanistički plan koji je „u toku“, ali nije loše nekada ni sačekati.</s><s>Trebinje je na svojevrsnom urbanističkom raskršću i da smo te planove ranije radili – u međuvremenu bi se javile potrebe za takvim intervencijama da oni danas ne bi bili aktuelni.</s><s>Svjedoci smo ekspanzije gradnje, projektuju se i već grade gradske i vangradske obilaznice, zatim i elektroenergentski objekti poput solarnih elektrana, već smo govorili o aerodromu i novoj bolnici.</s><s>Svi ti kao i niz drugih sadržaja su neophodni input prostornim planerima koji se bave izradom strateških dokumenata.</s><s>Sačekali smo, dakle, te veće infrastrukturne projekte, učešće viših organa - da nas prosto orijentišu po pitanju budućih planova, sadržaja i kapaciteta, i zato sada pristupamo njihovoj izradi.</s><s>Ti strateški planski dokumenti će sigurno redefinisati ono što danas imamo u smislu plana korišćenja i organizacije prostora.</s><s>Uvažiće naše potrebe ka širenju gradu - u pravcima ka polju i Draženskoj gori, ali i na određenim ciljanim zonama, koje su nam posebno interesantne za kreiranje nekih novih sadržaja.</s><s>Kada pominjete te ciljane zone, na posljednjem skupštinskom zasjedanju usvojena su dva zoning plana – Ubla i Humac.</s><s>Da bi se prevenirala stihijska gradnja, urbanisti moraju uvijek biti barem jedan korak ispred onih koji grade.</s><s>Postoje li još neke zone koje je potrebno već sada posebno urbanistički osmisliti?</s><s>- Želimo u startu da kreiramo jasnu urbanističku viziju za neka područja koja su nam posebno interesantna, kako se ubuduće ne bi dešavalo da imamo naselja kao što su recimo Crnač, dijelom i Varina Gruda ili neka slična.</s><s>Dakle, da za ta područja propišemo sve što urbanizam može da propiše.</s><s>Konkretno za Ubla - to je veličina objekata, veličina parcele, orijentacija objekta, zelenilo, materijalnizacija objekta...</s><s>Zato je zoning plan za Ubla daleko detaljnije razrađen nego što i zakon propisuje za neki sprovedbeno planski dokument tog nivoa.</s><s>Prosto smo željeli da zaštitimo to područje kao izletiše i vikend naselje, u kojem svi objekti moraju upotpunosti biti ambijentalno uklopljeni u tu sredinu.</s><s>Područje obuhvata zoning plana „Humac“ prepoznali smo kao lokalitet gdje se može razviti elitističko naselje, u smislu vila i rezidencija.</s><s>Takođe, radimo planske akte za područja na glavnim magistralnim pravcima, ulazima ili izlazima grada, kao što je Podgljivlje, gdje je i pručljučno mjesto buduće istočne obilaznice.</s><s>Tamo se sa obje strane magistrale grad može širiti i želimo da sadržaji koji će se tu razvijati imaju vrijednost primjerenu „ulaznim vratima“ grada.</s><s>Takođe, u budžetu smo planirali da definišemo i određena rješenja za naselja na potezu Volujac-Biograd, na putu prema Dubrovniku.</s><s>Isto tako, želimo urediti kompletno područje obale rijeke Trebišnjice, gdje je evidentan pritisak na prostor u smislu divlje gradnje, što ugrožava i tranformaciju velikih voda kroz grad.</s><s>Još je niz takvih područja gdje smo planirali intervencije u smislu izrade prostorno planske dokumentacije.</s><s>IDEJE ZA BUDUĆNOST, NOVI ARHITEKTONSKI REPERI</s><s>Idejno rješenje za Trg pjesnika</s><s>Koliko se u Trebinju razmišlja o urbanističkim i arhitektonski izazovima budućnosti?</s><s>Jedna brošura, koju je vaše odjeljenje publikovalo prošle godine, upravo donosi ideje za razmišljanje o novim sadržajima, praksama u arhitekturi, nudi drugačiji i inovativniji pogled na oblikovanje nekih prostora.</s><s>Šta to Trebinju danas nedostaje?</s><s>- Trebinje je po sebi poseban grad, svojevrsni turistički reper Republike Srpske.</s><s>Arhitektura našeg grada je magnet za turiste širom regiona.</s><s>Ali mora i da se razvija.</s><s>Smatramo da to može samo u smislu da se prepoznaju neki novi arhitektonski, urbanistički i turistički reperi – i da to bude nešto što će upotpuniti sadržaj koji grad već ima.</s><s>Jedan od takvih sadržaja jeste sigurno i panoramski dolap.</s><s>U Trebinju, gdje su kola na Trebišnjici prepoznatljivi dio baštine, to bi bilo nešto zaista atraktivno i novo, iako već viđeno u velikim centrima.</s><s>Planirali smo i jedan pješački most koji bi spojio dvije obale na Otoku i bregovačkom bazenu.</s><s>U brošuri koju pominjete vidjeli ste i jedno idejno rješenje za Trg pjesnika, gdje u budućnosti planiramo da cijeli taj prostor popločamo i oplemenimo dodatnim sadržajima kako bi bio reprezentativniji.</s><s>Radimo i studiju opravdanosti izgradnje zoološkog vrta.</s><s>Planiramo i novi park u gradu ili određene parkovske zone u mjesnim zajednicama.</s><s>Vjerovatno ćemo uraditi i jedno konkursno rješenje za novi kongresni centar, sa hotelsko-ugostiteljskim i sportsko-rehabilitacionim sadržajima.</s><s>Među novim idejama je i projekat gondole prema okolnim uzvišenjima i fortifikacijama - jer vjerujemo da grad treba da širi svoju turističku ponudu i u tom pravcu.</s><s>Određena područja uz obalu rijeke Trebišnjice potrebno je razvijati, poput dijela ispod Mosta branilaca Trebinja – a tom pravcu smo već imali jedan konkursni zadatak i rješenja za čitav niz sadržaja.</s><s>Kako bismo racionalizovali prostor, moramo da razmišljamo i o povećanju spratnosti u gradnji na dijelovima gdje je to morforloški moguće.</s><s>Poslije rata u svim gradovima Republike Srpske grade se uglavnom tipska naselja, prilično bezlična, novije, ali arhitekture koja ni po čemu nije posebno vrijedna.</s><s>Nešto se slično i nama desilo.</s><s>Zato smatramo da bi i određeni objekti orijentisani ka arhitekturi 21. vijeka donijeli Trebinju jednu posve novu dimenziju...</s> |
Subsets and Splits
No community queries yet
The top public SQL queries from the community will appear here once available.